Tamni empat: empirijska održivost profila između mračnih crta i empatije

Uvod

Pojam „tamni empat” pojavio se u raspravama o tome mogu li se izražene mračne crte ličnosti kombinirati s relativno visokom empatijom. U ovom se radu taj naziv ne tretira kao dijagnoza, stabilan tip ličnosti ili univerzalno potvrđena kategorija. Preciznije, riječ je o profilu identificiranom u istraživanju usmjerenom na osobe (person-centered), čije se značenje mora procjenjivati u odnosu prema korištenim mjerama i usporedbama s drugim profilima (Heym i sur., 2021). Sama etiketa stoga ne određuje unaprijed ni unutarnju organizaciju osobina ni način na koji bi se one izražavale u ponašanju. Ona upućuje na kombinaciju rezultata dobivenu u određenom istraživačkom postupku, a ne na samostalnu kategoriju koja bi postojala neovisno o mjerenju.

Za razumijevanje tog problema potrebno je razlikovati mračne crte ličnosti, empatiju i emocionalnu inteligenciju. Mračne crte ličnosti obuhvaćaju makijavelizam, narcizam i psihopatiju. Te su crte međusobno povezane, ali empirijski različite (Paulhus i Williams, 2002). One se u ovom kontekstu promatraju kao nekliničke, kontinuirane i socijalno averzivne osobine, a ne kao samostalna dijagnoza (Paulhus i Williams, 2002; Brcković, 2018). Ta razlika određuje i opseg zaključivanja: rezultat na mjeri mračne crte nije isto što i klinička procjena, a povezanost između crta ne znači da ih treba svesti na jednu osobinu. Zato se pitanje tamnog empata ne može riješiti samo usporedbom ukupnih rezultata, nego zahtijeva razmatranje konstrukata koji su u analizu uključeni i načina na koji su operacionalizirani.

Upravo se zbog toga izraz „visoka empatija” ne može uzeti kao dovoljno precizan opis profila. Empatija može označavati različite dimenzije, a njezin rezultat može potjecati iz samoprocjene, izvedbe u zadatku ili kombinacije različitih pokazatelja. Kada se takav rezultat poveže s mračnim crtama, potrebno je odvojeno razmotriti govori li se o razumijevanju tuđeg stanja, emocionalnoj rezonanciji, samoprocijenjenoj sklonosti empatiziranju ili o ponašanju koje slijedi iz te sposobnosti. Bez tog razlikovanja naziv može sugerirati veću jedinstvenost konstrukta nego što je istraživanja podupiru.

Mračne crte i Mračna trijada

Mračna trijada označava zajedničko proučavanje makijavelizma, narcizma i psihopatije. Za njihovo se mjerenje razvijaju i kratki instrumenti, među kojima su Short Dark Triad (SD3) i Dirty Dozen. Takve mjere omogućuju ekonomičnije mjerenje triju povezanih crta, ali njihova kratkoća može ograničiti sadržajnu pokrivenost pojedinih crta i faceta (Jones i Paulhus, 2014; Jonason i Webster, 2010). Ekonomičnost mjerenja može biti korisna za uključivanje većeg broja konstrukata u jedno istraživanje, ali ne uklanja potrebu da se ispita što pojedinačni rezultat zapravo obuhvaća. Kraći instrument ne daje automatski istu razinu razlikovanja kao šira mjera, osobito kada se zaključci odnose na specifične facete.

Ova metodološka značajka važna je za istraživanja tamnog empata. Ukupan rezultat na Mračnoj trijadi može objediniti različite obrasce povezane s pojedinačnim crtama. Zbog toga isti ukupni rezultat ne mora označavati istu kombinaciju osobina kod svih ispitanika. Nalazi se mogu razlikovati prema pojedinačnoj mračnoj crti i njezinim facetama, pa ukupni rezultat Mračne trijade može prikriti unutarnju heterogenost (Jonason i Krause, 2013). Ako se takav objedinjeni rezultat poveže s empatijom, nije moguće bez dodatne analize zaključiti da svaka od uključenih crta na isti način pridonosi opaženom obrascu. Profil s povišenim ukupnim rezultatom može, prema tome, sadržavati različite kombinacije makijavelizma, narcizma i psihopatije.

To ograničava i usporedbe među istraživanjima. Dva istraživanja mogu koristiti naziv Mračna trijada, a pritom se oslanjati na različite instrumente, različitu širinu sadržaja i različite načine izdvajanja profila. U jednom slučaju naglasak može biti na ukupnom rezultatu, a u drugom na odvojenim crtama ili latentnim skupinama. Stoga sličan naziv analize ne jamči da su rezultati izravno usporedivi. U kontekstu tamnog empata osobito je važno navesti odnosi li se zaključak na skupni rezultat, na određenu mračnu crtu ili na profil koji je nastao kombiniranjem više pokazatelja.

Mračna trijada zato služi kao okvir za zajedničko proučavanje povezanih osobina, ali ne kao dokaz da su te osobine zamjenjive. Povezanost među njima omogućuje zajedničku analizu, dok njihova empirijska različitost zahtijeva oprez pri tumačenju ukupnih rezultata. Ako se ta razlika zanemari, profil tamnog empata može izgledati kao jedinstvena kombinacija koja je jednako određena svim mračnim crtama. Dostupni nalazi ne opravdavaju takvo izjednačavanje, pa se interpretacija mora zadržati na razini mjerenih obrazaca.

Kognitivna i afektivna empatija

Empatija se u istraživanjima ne tretira kao jedinstvena sposobnost. Kognitivna empatija odnosi se na razumijevanje ili procjenu tuđih emocionalnih i mentalnih stanja bez nužne emocionalne rezonancije (Wai i Tiliopoulos, 2012). Afektivna empatija uključuje emocionalnu rezonanciju i druge pokazatelje odnosa prema emocionalnom stanju druge osobe. U korištenim mjerama afektivna se empatija može operacionalizirati različitim pokazateljima, među njima afektivnom rezonancijom i afektivnom disonancom, pa se ti pokazatelji ne mogu automatski izjednačiti (Vachon i Lynam, 2016). Razlikovanje tih dimenzija znači da visoki rezultat na jednoj mjeri ne predstavlja nužno visoku empatiju u svim relevantnim značenjima.

Razlika između tih dimenzija ima izravne posljedice za tumačenje tamnog empata. Osoba može uspješno prepoznati ili procijeniti tuđe stanje, a da pritom ne doživljava istu emocionalnu rezonanciju. Kognitivna sposobnost razumijevanja tuđih stanja također sama po sebi ne pokazuje da će to razumijevanje biti uporabljeno prosocijalno. Prema tome, opis profila kao empatičnog mora navesti na koju se komponentu odnosi. Ako se kognitivno razumijevanje, afektivna rezonancija i ponašajna uporaba tretiraju kao jedna stvar, iz rezultata se izvodi širi zaključak nego što ga mjera dopušta.

To je važno i zato što se emocionalna uključenost ne može zaključiti samo iz uspješnog prepoznavanja tuđeg stanja. Razumijevanje može biti prisutno bez istog emocionalnog doživljaja, dok prisutnost emocionalne rezonancije ne govori sama po sebi kako će osoba postupiti. Ove se razlike ne koriste za uvođenje novog modela, nego za ograničavanje zaključka koji se može izvesti iz pojedine operacionalizacije. U istraživanjima tamnog empata stoga treba odvojeno navesti je li visoki rezultat dobiven na mjeri kognitivne empatije, afektivne empatije ili širem pokazatelju koji te elemente povezuje.

Važno je razlikovati i dispozicijsku od izvedbene empatije. Dispozicijska empatija odnosi se na samoprocijenjenu sklonost empatiziranju, dok se izvedbena empatija procjenjuje na temelju ponašanja ili uspjeha u zadatku (Kajonius i Björkman, 2020). Visok rezultat na samoprocjenskoj kognitivnoj empatiji stoga ne mora značiti jednako uspješnu izvedbu u konkretnoj situaciji (Maheux-Caron i sur., 2025). U prikupljenim istraživanjima kognitivna se empatija operacionalizira različito, primjerice upitnikom QCAE kao zasebna komponenta ili zadacima prepoznavanja emocija (Reniers i sur., 2011; Kajonius i Björkman, 2020; Maheux-Caron i sur., 2025).

Ta razlika između dispozicije i izvedbe dodatno ograničava značenje izraza „očuvana empatija”. Očuvan rezultat na zadatku ne mora značiti da osoba sebe doživljava kao empatičnu, kao što ni visoka samoprocijenjena sklonost ne mora značiti uspjeh u konkretnom zadatku. Mjere se mogu odnositi na različite razine zaključka: na ono što osoba navodi o sebi, na ono što uspijeva učiniti u određenoj situaciji ili na način na koji odgovara na emocionalni podražaj. Zbog toga se rezultati različitih mjera ne mogu jednostavno zbrojiti u jednu opću oznaku.

Upravo se tu pojavljuje jedna od ključnih poteškoća u raspravi o tamnom empatu. Profil može biti označen kao profil visoke empatije, iako se visoki rezultat odnosi na širi ili drugačije definiran pokazatelj nego u istraživanjima koja izravno mjere kognitivnu empatiju. Mjera koja pokazuje sposobnost prepoznavanja emocija ne mora mjeriti emocionalno dijeljenje, a samoprocjena ne mora mjeriti ponašajnu izvedbu. Stoga se svaki zaključak mora vratiti na konkretan instrument i na razinu empatije koju taj instrument zahvaća.

Empirijski nalazi o odnosu mračnih crta i empatije

Ranija su istraživanja Mračnu trijadu uglavnom povezivala s nižom afektivnom empatijom, dok su nalazi o kognitivnoj empatiji bili slabiji i manje ujednačeni (Wai i Tiliopoulos, 2012; Jonason i Krause, 2013; Jonason i Kroll, 2015; Pajevic i sur., 2018). Takav obrazac ostavlja mogućnost da osobe s izraženim mračnim crtama razumiju tuđa emocionalna ili mentalna stanja, a da ih pritom ne dijele i da to razumijevanje ne koriste prosocijalno. Međutim, mogućnost ne predstavlja potvrdu jedinstvenog profila. Ona samo opisuje prostor u kojem se različiti rezultati mogu pojaviti kada se kognitivna i afektivna komponenta promatraju odvojeno.

Wai i Tiliopoulos pronašli su nižu afektivnu empatiju, ali u njihovoj studiji nije pronađen jasan dokaz oštećene kognitivne empatije (Wai i Tiliopoulos, 2012). Taj nalaz ne treba pretvoriti u pozitivan dokaz očuvane kognitivne empatije. On samo pokazuje da u toj studiji nije pronađen jasan dokaz njezina oštećenja. Osim toga, navedeni su studentski uzorak, rodna neravnoteža, korelacijski dizajn i ograničenja samoprocjene kao važna ograničenja interpretacije (Wai i Tiliopoulos, 2012). Prema tome, rezultat ima uži doseg: govori o tome što u toj studiji nije jasno utvrđeno, a ne o tome da je kognitivna empatija kod osoba s mračnim crtama nužno očuvana.

Razlika između izostanka jasnog dokaza i pozitivnog dokaza osobito je važna u ovom području. Ako istraživanje ne pokaže jasno oštećenje određene sposobnosti, iz toga se ne može zaključiti da je sposobnost potvrđeno očuvana u svim uvjetima. Opreznije je reći da nalazi ne pružaju uvjerljivu potporu određenom obliku oštećenja u toj mjeri i tom uzorku. Takva formulacija zadržava informaciju o rezultatu, ali ne širi ga na stabilnu osobinu, druge instrumente ili druge uzorke.

Sličnu razliku između sposobnosti i dispozicije opisuju Kajonius i Björkman. Njihovi nalazi upućuju na očuvanu izvedbenu empatiju uz nižu dispozicijsku empatiju (Kajonius i Björkman, 2020). To znači da mjera sposobnosti i mjera sklonosti ne daju nužno isti rezultat. Metaanalitički nalazi dodatno pokazuju negativnu povezanost makijavelizma s kognitivnom empatijom, dok su negativne povezanosti s afektivnom empatijom izraženije za makijavelizam i psihopatiju (Shukla i Upadhyay, 2025). Ovi rezultati ne mogu se spojiti u jednostavan zaključak prema kojem su sve mračne crte povezane s istim oblikom empatijskog manjka. Uži zaključak odnosi se na razlike između crta i mjera.

Razlike među nalazima mogu biti povezane s vrstom mjere empatije, pojedinačnom mračnom crtom te razlikom između samoprocjene i izvedbe. Kontroliranje preklapanja među crtama također može utjecati na interpretaciju rezultata (Wai i Tiliopoulos, 2012; Heym i sur., 2019; Kajonius i Björkman, 2020; Shukla i Upadhyay, 2025). Pritom treba imati na umu da metaanaliza Shukle i Upadhyaya izvještava o umjerenoj do visokoj heterogenosti te o ograničenju prema kojem su uključene studije presječne (Shukla i Upadhyay, 2025). Metaanalitičke povezanosti zato ne potvrđuju stabilan profil tamnog empata, nego opisuju odnose među varijablama u dostupnim istraživanjima.

Heterogenost znači da se veličina i smjer pojedinih odnosa ne trebaju čitati kao jednaki u svim uključenim istraživanjima. Presječni dizajn dodatno ograničava zaključke o tome kako se rezultati mijenjaju kroz vrijeme. Povezanost između mračne crte i određenog pokazatelja empatije ne pokazuje sama po sebi uzročni odnos, niti pokazuje da bi se isti obrazac nužno pojavio u drugoj mjeri. Zato metaanalitički nalaz može sažeti odnose u dostupnoj literaturi, ali ne pretvara te odnose u potvrdu trajne osobinske kategorije.

Razlike među studijama stoga nisu samo pitanje toga koji je rezultat „točan”. One mogu odražavati različite konstrukte, različite razine mjerenja i različite načine izdvajanja odnosa među mračnim crtama i empatijom. Jedan nalaz može biti usmjeren na afektivnu komponentu, drugi na kognitivnu, a treći na izvedbenu ili dispozicijsku razinu. Kada se takvi rezultati uspoređuju, potrebno je zadržati njihove ograde, a ne ih objediniti pod jednom općom tvrdnjom o empatiji.

Profil tamnog empata i odnos prema Mračnoj trijadi

Naziv „tamni empat” izravno je povezan s latentnim profilom identificiranim u radu Heyma i suradnika. U toj je studiji identificiran profil s visokim mračnim crtama i visokom empatijom, ali ta mjera empatije ne smije se automatski izjednačiti s kognitivnom empatijom (Heym i sur., 2021). Profil se razlikovao od profila s niskom empatijom, no nije opravdano govoriti o jedinstvenom „tradicionalnom profilu Mračne trijade” kao univerzalnoj usporednoj kategoriji (Heym i sur., 2021). Uži smisao nalaza zato proizlazi iz usporedbe profilâ unutar te analize, a ne iz dokaza da je jedna opća kategorija potvrđena izvan nje.

Nalaz jedne latentne analize pokazuje da se takva kombinacija u podacima može pojaviti. Ne pokazuje, međutim, da bi ista kombinacija morala imati jednako značenje u drugim uzorcima ili pri drugim mjerama. U tom je smislu važnije govoriti o identificiranom obrascu rezultata nego o konačno određenoj vrsti osobe. Profil može biti empirijski vidljiv u analizi, a da pritom njegova stabilnost, ponovljivost i odnos prema drugim konstruktima ostanu otvoreni. Takvo ograničenje izravno slijedi iz razlike između dobivanja latentnog profila i potvrde šireg konstrukta.

Novija istraživanja usmjerena na osobe ne ponavljaju potpuno isti profilni obrazac. Neka istraživanja identificiraju profile visokih mračnih crta uz prosječnu ili višu emocionalnu inteligenciju, dok druga ne nalaze izrazito visoku emocionalnu inteligenciju u profilu s visokim mračnim crtama (Fino i sur., 2023; Rico-Bordera i sur., 2025; Gallitto i sur., 2025). Ti nalazi ne uklanjaju mogućnost da se profil s visokom empatijom pojavi, ali ograničavaju tvrdnju da bi se isti profilni obrazac trebao redovito ponavljati. Razlike među profilima pokazuju da rezultat ovisi o tome što se mjeri i kako se profili izdvajaju.

Profilni rezultati ovise o tome mjere li se empatija, emocionalna inteligencija, Mračna trijada ili Mračna četvorka, kao i o odabranom modelu latentne analize (Heym i sur., 2021; Fino i sur., 2023; Rico-Bordera i sur., 2025; Gallitto i sur., 2025). Zbog toga se empirijska mogućnost identificiranja takvog profila može prihvatiti u užem smislu, dok značenje etikete „tamni empat” ostaje djelomično konceptualno otvoreno. Oznaka tako može sažeti određeni nalaz, ali ne rješava pitanje jesu li uključeni pokazatelji isti u svim istraživanjima ni pripada li profil stabilnoj kategoriji.

Važno je i to da profilna analiza ne mijenja značenje pojedinačnih mjera koje su u nju uključene. Ako je empatija mjerena određenim upitnikom, profil se mora tumačiti u odnosu prema tom upitniku. Ako je uz empatiju uključena emocionalna inteligencija, rezultat se ne može prevesti u tvrdnju o kognitivnoj empatiji bez dodatne potpore. Profilna metoda može pokazati da se određeni rezultati pojavljuju zajedno, ali sama zajednička pojava ne određuje kako se ti konstrukti odnose izvan konkretne analize.

Usporedba s profilom niske empatije također ima ograničen doseg. Ona pokazuje razliku između izdvojenih skupina u toj analizi, ali ne uspostavlja univerzalnu suprotnost između svih osoba s visokim mračnim crtama i svih osoba s niskom empatijom. Nije opravdano iz te usporedbe izvesti zaključak da visoka empatija uvijek čini zaseban i stabilan oblik mračnih crta. Usporedba ostaje vezana uz profile, mjere i model koji su korišteni u istraživanju.

Emocionalna inteligencija nije isto što i empatija

Emocionalna inteligencija može obuhvaćati opažanje, razumijevanje i reguliranje emocija, kao i osobinske dispozicije povezane s tim sposobnostima (Miao i sur., 2019; Walker i sur., 2021; Michels i Schulze, 2021). Ipak, emocionalna inteligencija nije zamjenjiva s empatijom. Riječ je o povezanim, ali različitim konstruktima čije preklapanje ovisi o definiciji, instrumentu i modelu mjerenja. Razlikovanje konstrukata nije samo terminološko pitanje. Ono određuje što se smije zaključiti iz rezultata: visoka emocionalna inteligencija ne predstavlja automatski visoku kognitivnu ili afektivnu empatiju.

Pregledi i metaanalize emocionalne inteligencije korisni su za razlikovanje tih konstrukata, ali ne mogu se koristiti kao izravna metaanalitička potvrda tvrdnji o kognitivnoj ili afektivnoj empatiji (Miao i sur., 2019; Walker i sur., 2021). Person-centered studije emocionalnu inteligenciju mogu uključiti kao konstrukt povezan s empatijom, ali od nje različit; njihovo preklapanje ovisi o pokazateljima i modelu mjerenja (Miao i sur., 2019; Walker i sur., 2021; Fino i sur., 2023; Gallitto i sur., 2025). Zato profil s višom emocionalnom inteligencijom ne treba preimenovati u profil visoke empatije ako istraživanje nije pokazalo da se radi o istoj mjeri ili istom konstruktu.

U istraživanjima tamnog empata ta je razlika posebno relevantna jer se profilni nalazi mogu opisivati jezikom koji povezuje emocionalnu inteligenciju i empatiju. Povezanost može biti istraživački opravdana, ali ne uklanja razliku između konstrukata. Ako se u jednom radu koristi emocionalna inteligencija, a u drugom empatija, njihovi se rezultati mogu uspoređivati samo uz zadržavanje te razlike. U protivnom se iz sličnosti profila izvodi zaključak o osobini koja nije izravno mjerena.

Različiti modeli emocionalne inteligencije dodatno otežavaju takvo prevođenje. Instrumenti i definicije mogu naglašavati sposobnosti, dispozicije ili šire obrasce povezane s emocijama. Zbog toga rezultat ne govori uvijek o istoj razini funkcioniranja. U ovom je kontekstu dovoljno zadržati uži zaključak: emocionalna inteligencija može biti povezana s profilima mračnih crta i s empatijom, ali se ne može koristiti kao zamjena za mjere empatije.

Interpersonalne implikacije

Razlikovanje sposobnosti i uporabe empatije posebno je važno za interpersonalne implikacije. Sposobnost razumijevanja tuđeg stanja ne znači nužno spremnost na prosocijalno ponašanje. U tom smislu, kognitivna empatija može biti prisutna bez jednake razine afektivne rezonancije ili benevolentne motivacije. U ovom se tekstu prosocijalno ponašanje i benevolentna motivacija ne izjednačuju: prvo se odnosi na način uporabe razumijevanja u odnosu prema drugoj osobi, dok drugo označava motivacijski aspekt; malevolentne interpersonalne tendencije navode se kao zaseban opis nepovoljnog obrasca. Takvo razlikovanje sprječava da se sposobnost, motivacija i ponašanje prikažu kao ista razina zaključka.

Heym i suradnici povezuju pojedine empatijske deficite s neizravnom relacijskom agresijom (Heym i sur., 2019). Novija istraživanja usmjerena na osobe također opisuju manje benevolentne i više malevolentne interpersonalne tendencije uz visoke mračne crte i relativno višu emocionalnu inteligenciju (Rico-Bordera i sur., 2025; Gallitto i sur., 2025). Te nalaze treba prikazivati kao obrasce povezane s konkretnim profilima i mjerama, a ne kao nužne značajke svih osoba s mračnim crtama. Neizravna relacijska agresija, manje benevolentne tendencije i malevolentni obrasci nisu međusobno automatski jednaki, pa se svaki nalaz mora zadržati uz njegovu izvornu razinu opisa.

Iz toga ne slijedi da će svaka osoba koja dobro prepoznaje tuđe stanje to znanje koristiti protiv druge osobe. Slijedi samo da sama sposobnost razumijevanja ne osigurava prosocijalnu uporabu. Interpersonalne posljedice zato ovise o odnosu između sposobnosti, afektivne rezonancije i motivacije, ali dostupni nalazi ne omogućuju da se taj odnos prikaže kao jedinstven kod svih profila. Takvo ograničenje osobito je važno kada se o tamnom empatu govori izvan izvornog istraživačkog konteksta.

Rezultati o interpersonalnim tendencijama također ne opravdavaju dijagnostički jezik. Ako istraživanje opisuje povezanost određenog profila s manje benevolentnim ili više malevolentnim pokazateljima, to ne znači da su takvi pokazatelji nužni dio identiteta svake osobe s tim profilom. Povezanost ostaje vezana uz mjere i uzorak. Zato se interpersonalne implikacije mogu navesti kao mogući obrasci povezani s konkretnim nalazima, ali ne kao opći opis ponašanja svih osoba s mračnim crtama.

Metodološka ograničenja i valjanost konstrukta

Glavno ograničenje istraživanja tamnog empata jest razlika između identificiranja profila i potvrde konstrukta. Latentni profil dobiven u jednoj studiji pokazuje da je određena kombinacija rezultata postojala u tom uzorku i prema korištenim mjerama. Sam po sebi ne potvrđuje stabilnost, univerzalnost ni dugoročnu reproducibilnost te kategorije. Profilna analiza stoga pruža opis organizacije rezultata u određenom skupu podataka, ali ne rješava pitanje hoće li se ista organizacija pojaviti pri drugom uzorku, drugoj operacionalizaciji ili drugom modelu analize.

Dodatno ograničenje čine različite operacionalizacije empatije. Samoprocjenski upitnici, zadaci prepoznavanja emocija i druge izvedbene mjere ne zahvaćaju nužno istu sposobnost (Reniers i sur., 2011; Kajonius i Björkman, 2020; Maheux-Caron i sur., 2025). Razlike u rezultatima mogu stoga proizlaziti iz načina mjerenja, a ne samo iz stvarnih razlika među ispitanicima. Kada se rezultati više mjera prikazuju kao jedna osobina, postoji opasnost da se razlika između samoprocjene i izvedbe izgubi u općem izrazu „empatija”.

Zbog toga bi opis profila morao zadržati informaciju o tome što je točno mjereno. Ako je korištena samoprocjena, rezultat se odnosi na procjenu vlastite sklonosti ili sposobnosti. Ako je korišten zadatak, zaključak se odnosi na izvedbu u tom zadatku. Ako je korišten širi konstrukt emocionalne inteligencije, zaključak se odnosi na taj konstrukt, a ne izravno na kognitivnu ili afektivnu empatiju. Bez takvog razgraničenja različiti se rezultati mogu činiti proturječnima iako zapravo pripadaju različitim razinama mjerenja.

Ograničenja se odnose i na uzorke i istraživačke dizajne. U pojedinim su radovima navedeni studentski uzorci, samoprocjenske mjere i korelacijski ili presječni dizajni (Wai i Tiliopoulos, 2012; Heym i sur., 2019; Shukla i Upadhyay, 2025; Gallitto i sur., 2025). Takvi nalazi ne omogućuju zaključivanje o stabilnosti profila kroz vrijeme, uzročnim odnosima ili ponašanju u svim interpersonalnim situacijama. Ograničenje nije samo tehnička pojedinost, nego određuje koliko daleko smije ići zaključak o profilu.

Korelacijski i presječni nalazi mogu opisati povezanost među varijablama u određenom trenutku, ali ne pokazuju kako je odnos nastao ni kako bi se mijenjao. Studentski uzorak dodatno ograničava izravno prenošenje nalaza na šire skupine. Samoprocjenska mjera može pokazati kako ispitanici procjenjuju sebe, ali ne mora biti jednaka izvedbenom pokazatelju. Zajedno, ta ograničenja zahtijevaju da se profil opisuje kao empirijski obrazac u dostupnim podacima, a ne kao opća i vremenski neovisna kategorija.

Valjanost konstrukta ovisi i o odnosu između naziva i mjere. Ako naziv „tamni empat” sugerira visoku kognitivnu empatiju, a istraživanje je zapravo mjerilo širi oblik empatije ili emocionalnu inteligenciju, naziv može prenijeti više nego što je mjereno. Zato je preciznije uz naziv uvijek zadržati informaciju o profilu, korištenim mjerama i usporedbi iz koje je izveden. Takvo ograničavanje ne poništava nalaz, nego ga smješta na razinu koju podaci mogu poduprijeti.

Dostupni nalazi stoga podupiru oprezan zaključak o empirijskoj mogućnosti, ali ne i konačnu teorijsku ili dijagnostičku kategorizaciju. Profil se može pojaviti u istraživanju, a da pritom ostane otvoreno je li riječ o stabilnom obrascu, rezultatu određene operacionalizacije ili kombinaciji obaju čimbenika. U tom smislu, pitanje nije samo postoji li profil, nego i što profil znači nakon što se uzmu u obzir mjere, uzorci i dizajni.

Zaključak

Empirijski je moguće identificirati profil koji kombinira izražene mračne crte s visokom empatijom. Taj nalaz, međutim, ne potvrđuje „tamnog empata” kao stabilan tip ličnosti, dijagnostičku kategoriju ili univerzalni konstrukt. Najčvršći zaključak jest uži: u pojedinoj person-centered studiji može se pojaviti profil s visokim mračnim crtama i visokom empatijom. Taj se zaključak odnosi na profil dobiven prema određenim mjerama i u određenom uzorku, a ne na opću kategoriju koja bi bila neovisna o istraživačkom postupku.

Nalaze o kognitivnoj empatiji treba tumačiti oprezno. Oni su neujednačeni i ovise o pojedinačnoj mračnoj crti, vrsti mjere te razlici između samoprocjene i izvedbe. Niska afektivna empatija može se pojaviti uz relativno očuvanu izvedbu na određenim zadacima, ali izostanak jasnog dokaza oštećenja nije isto što i pozitivan dokaz očuvanosti. Jednako tako, visoka emocionalna inteligencija ne može se bez dodatne potpore prevesti u visoku kognitivnu ili afektivnu empatiju.

Konačno, emocionalna inteligencija može biti povezana s empatijom, ali nije njezina zamjena. Interpersonalne posljedice ovise o tome kako se eventualna sposobnost razumijevanja tuđih stanja koristi. Nalazi o manje benevolentnim ili više malevolentnim tendencijama pripadaju konkretnim profilima i mjerama te ih ne treba pretvarati u nužne značajke svih osoba s mračnim crtama. Stoga naziv „tamni empat” zasad najbolje funkcionira kao oprezna oznaka empirijski identificiranog profila, a ne kao potvrđena osobinska kategorija.

Literatura

1. Brcković, V. (2018). „Mračna strana ljudske ličnosti – mračna trijada.” Psychē, 1(1), 81–84. https://hrcak.srce.hr/index.php/en/clanak/448738

2. Fino, E., Popușoi, S., Holman, A. C., Blanchard, A., Iliceto, P., & Heym, N. (2023). „The Dark Tetrad and Trait Emotional Intelligence: Latent Profile Analysis and Relationships with PID-5 Maladaptive Personality Trait Domains.” Personality and Individual Differences, 205, 112092. https://irep.ntu.ac.uk/id/eprint/47905/

3. Gallitto, E., Serghanuk, A. I., & Leth-Steensen, C. (2025). „Emotional Intelligence and the Dark Triad Personality Traits: A Latent Profile Analysis.” Personality Science, 6, 1–15. https://doi.org/10.1177/27000710251365729

4. Heym, N., Firth, J., Kibowski, F., Sumich, A., Egan, V., & Bloxsom, C. A. J. (2019). „Empathy at the Heart of Darkness: Empathy Deficits That Bind the Dark Triad and Those That Mediate Indirect Relational Aggression.” Frontiers in Psychiatry, 10, 95. https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2019.00095/full

5. Heym, N., Kibowski, F., Bloxsom, C. A. J., Blanchard, A., Harper, A., Wallace, L., Firth, J., & Sumich, A. (2021). „The Dark Empath: Characterising Dark Traits in the Presence of Empathy.” Personality and Individual Differences, 169, 110172. https://irep.ntu.ac.uk/id/eprint/40458/

6. Jonason, P. K., & Krause, L. (2013). „The Emotional Deficits Associated with the Dark Triad Traits: Cognitive Empathy, Affective Empathy, and Alexithymia.” Personality and Individual Differences, 55(5), 532–537. https://researchers.westernsydney.edu.au/en/publications/the-emotional-deficits-associated-with-the-dark-triad-traits-cogn/

7. Jonason, P. K., & Kroll, C. H. (2015). „A Multidimensional View of the Relationship Between Empathy and the Dark Triad.” Journal of Individual Differences, 36(3), 150–156. https://researchers.westernsydney.edu.au/en/publications/a-multidimensional-view-of-the-relationship-between-empathy-and-t/

8. Jonason, P. K., & Webster, G. D. (2010). „The Dirty Dozen: A Concise Measure of the Dark Triad.” Psychological Assessment, 22(2), 420–432. https://researchers.westernsydney.edu.au/en/publications/the-dirty-dozen-a-concise-measure-of-the-dark-triad/

9. Jones, D. N., & Paulhus, D. L. (2014). „Introducing the Short Dark Triad (SD3): A Brief Measure of Dark Personality Traits.” Assessment, 21(1), 28–41. https://www2.psych.ubc.ca/~dpaulhus/research/DARK_TRAITS/ARTICLES/ASSESST.2014.with.Jones.pdf

10. Kajonius, P. J., & Björkman, E. M. (2020). „Individuals with Dark Traits Have the Ability but Not the Disposition to Empathize.” Personality and Individual Differences, 155, 109716. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886919306567

11. Maheux-Caron, V., Hétu, S., Saleh, G., Rigoulot, S., & Gamache, D. (2025). „Empathy in Dark and Vulnerable Personality Traits: A Multimethod Study from Self-Reported, Performance-Based, and Electrophysiological Empathy Correlates.” Cognitive, Affective, & Behavioral Neuroscience, 25(5), 1515–1542. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40629221/

12. Miao, C., Humphrey, R. H., Qian, S., & Pollack, J. M. (2019). „The Relationship Between Emotional Intelligence and the Dark Triad Personality Traits: A Meta-Analytic Review.” Journal of Research in Personality, 78, 189–197. https://eprints.lancs.ac.uk/id/eprint/129688/1/Emotional_Intelligence_Dark_Triad_for_PURE_.pdf

13. Paulhus, D. L., & Williams, K. M. (2002). „The Dark Triad of Personality: Narcissism, Machiavellianism, and Psychopathy.” Journal of Research in Personality, 36(6), 556–563. https://www2.psych.ubc.ca/~dpaulhus/research/OCT/ARTICLES%20%26%20CHAPTERS/JRP%202002%20Paulhus-Williams.pdf

14. Pajevic, M., Vukosavljevic-Gvozden, T., Stevanovic, N., & Neumann, C. S. (2018). „The Relationship Between the Dark Tetrad and a Two-Dimensional View of Empathy.” Personality and Individual Differences, 123, 125–130. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886917306657

15. Reniers, R. L. E. P., Corcoran, R., Drake, R., Shryane, N. M., & Völlm, B. A. (2011). „The QCAE: A Questionnaire of Cognitive and Affective Empathy.” Journal of Personality Assessment, 93(1), 84–95. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21184334/

16. Rico-Bordera, P., Piqueras, J. A., Soto-Sanz, V., Rodríguez-Jiménez, T., Marzo-Campos, J. C., Galán, M., & Pineda, D. (2025). „The Connection Between Dark Traits and Emotional Intelligence: A Multistudy Person-Centered Approach.” Journal of Personality, 93(3), 724–739. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39158192/

17. Shukla, M., & Upadhyay, N. (2025). „Cold Hearts and Dark Minds: A Systematic Review and Meta-Analysis of Empathy Across Dark Triad Personalities.” Frontiers in Psychiatry, 16, 1546917. https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2025.1546917/full

18. Vachon, D. D., & Lynam, D. R. (2016). „Fixing the Problem With Empathy: Development and Validation of the Affective and Cognitive Measure of Empathy.” Assessment, 23(2), 135–149. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1073191114567941

19. Wai, M., & Tiliopoulos, N. (2012). „The Affective and Cognitive Empathic Nature of the Dark Triad of Personality.” Personality and Individual Differences, 52(7), 794–799. https://www.sakkyndig.com/psykologi/artvit/wai2011.pdf

20. Walker, S. A., Double, K. S., & Birney, D. P. (2021). „The Complicated Relationship Between the Dark Triad and Emotional Intelligence: A Systematic Review.” Emotion Review, 13(3), 257–274. https://doi.org/10.1177/17540739211014585