Gaslighting u međuljudskim odnosima: psihološki mehanizmi, posljedice i suvremene znanstvene kontroverze

Uvod

Gaslighting je raširen popularni izraz za ponašanja kojima jedna osoba pokušava potkopati tuđe povjerenje u vlastita opažanja, sjećanja, prosudbe ili razumijevanje događaja. Unatoč širokoj uporabi, znanstvena literatura ne tretira ga kao dijagnozu, poremećaj ni jedinstveno standardiziran psihološki konstrukt. APA Dictionary of Psychology izraz opisuje kao uglavnom kolokvijalan, iako se povremeno pojavljuje u kliničkoj literaturi (American Psychological Association 2023).

Literatura najčešće opisuje potkopavanje povjerenja u vlastite percepcije, sjećanja i prosudbe kao središnju značajku gaslightinga, ali nije utvrđeno predstavlja li ta značajka nužni kriterij zasebnog konstrukta (Abramson 2014; Sweet 2019; Klein, Wood i Bartz 2026). Zbog toga je važno razlikovati popularnu uporabu pojma od oprezne znanstvene analize.

Ovaj rad razmatra povijest i definicije gaslightinga, moguće psihološke i relacijske procese, posljedice opisane u istraživanjima, različite kontekste njegove uporabe te glavne metodološke i konceptualne kontroverze. Posebna se pozornost posvećuje pitanju može li se gaslighting smatrati zasebnim konstruktom ili je riječ o skupu preklapajućih oblika emocionalne manipulacije, psihološkog nasilja i prisilne kontrole.

Povijest pojma

Kazališni i filmski predložak

Podrijetlo izraza povezuje se s dramom Gas Light Patricka Hamiltona i njezinim filmskim adaptacijama iz 1940. i 1944. godine. U poznatoj filmskoj verziji suprug mijenja uvjete u kući, među ostalim prigušuje plinska svjetla, a zatim supruzi tvrdi da se promjene nisu dogodile i da je problem u njezinoj percepciji. Taj je prikaz poslužio kao kulturni predložak za kasniji razvoj izraza, iako „gaslighting” nije naziv psihijatrijske kategorije iz samog filma (Sweet 2019).

Rani stručni razvoj

U psihijatrijskoj se literaturi pojam rano pojavio u radu Charlesa G. Smitha i Kennetha Sinanana iz 1972. godine. Autori su ga povezali s pokušajima da se psihijatrijski zdrave osobe prikažu kao mentalno bolesne i institucionaliziraju. U tom je ranijem značenju izraz imao uži opseg i bio povezan s manipulativnim prikazivanjem tuđeg psihičkog stanja pred psihijatrijskim institucijama (Smith i Sinanan 1972).

U psihoanalitičkoj literaturi pojam se kasnije proširio na pokušaje da se meta uvjeri kako je „luda”, neurotična ili nepouzdana. Izvan akademskog konteksta dodatno se proširio knjigom The Gaslight Effect Robin Stern iz 2007. godine, a zatim filozofskim, sociološkim i psihološkim radovima. Suvremena uporaba obuhvaća partnerske, obiteljske, radne, političke i digitalne odnose, što je istodobno povećalo vidljivost pojma i otvorilo pitanje njegove konceptualne preciznosti (Klein, Wood i Bartz 2026).

Definicija i konceptualne granice

Kate Abramson gaslighting razlikuje od običnog odbacivanja tuđeg mišljenja. Prema njezinu pristupu, nije dovoljno da osoba ignorira sugovornika; važno je da se potkopava njegova spremnost da vlastitu prosudbu i dalje smatra relevantnom (Abramson 2014).

Paige L. Sweet gaslighting promatra sociološki, kao skup pokušaja stvaranja društvenog okruženja u kojem druga osoba izgleda ili se osjeća nerazumnom. U njezinoj analizi važnu ulogu imaju intimnost, nejednakost moći, rodni stereotipi i različita razina društvene ili institucionalne vjerodostojnosti (Sweet 2019).

APA Dictionary of Psychology gaslighting opisuje kao manipuliranje osobom tako da počne sumnjati u vlastite percepcije, iskustva ili razumijevanje događaja. Pritom ga ne predstavlja kao formalnu dijagnostičku kategoriju, nego kao uglavnom kolokvijalan izraz (American Psychological Association 2023).

Klein, Wood i Bartz predlažu teorijski model prema kojem se gaslighting može analizirati kroz dvije povezane značajke: pokušaj da se meti pripiše epistemijska nesposobnost i njezino povjerenje u gaslightera kao vjerodostojnog tumača stvarnosti. Njihov rad predlaže teorijski okvir i hipoteze o mogućim kognitivnim procesima, ali empirijska provjera cjelokupnog okvira tek treba uslijediti (Klein, Wood i Bartz 2026).

U istraživanju Darke i suradnika, usmjerenom na iskustva preživjelih osoba i pružatelja podrške, za definiranje gaslightinga izdvojena su područja ponašanja, posljedica, namjere, ponavljanja, pratećih taktika te odnosa moći i intimnosti. Autori ne tvrde da su sva ta obilježja nužna u svakom slučaju (Darke, Paterson, Dhillon i van Golde 2025).

Za potrebe ovog rada gaslighting se može radno opisati kao obrazac relacijske manipulacije u kojem osoba, oslanjajući se na povjerenje, bliskost ili nejednaku moć, osporava, preoblikuje ili diskreditira tuđa opažanja, sjećanja i prosudbe tako da druga osoba počinje sumnjati u vlastitu sposobnost razumijevanja iskustva. To nije službena definicija ni potvrđeni konsenzus, nego radna operacionalizacija zajedničkih elemenata prikazane literature.

Otvorena ostaju pitanja mora li ponašanje biti namjerno, koliko se puta mora ponoviti i mora li meta stvarno razviti samosumnju da bi se ponašanje nazvalo gaslightingom. Novija literatura ne daje jedinstven odgovor na ta pitanja (Darke, Paterson, Dhillon i van Golde 2025).

Istraživanja javne percepcije pokazuju da se izraz često proširuje na običnu laž, nesporazum ili jednokratno neslaganje. Takva uporaba može olakšati imenovanje prikrivenog nasilja, ali može i smanjiti konceptualnu razlikovnost pojma (Darke, Paterson i van Golde 2025).

Psihološki i relacijski procesi

Epistemijsko povjerenje

Bliski odnosi ljudima omogućuju da od drugih preuzimaju informacije o svijetu, sebi i samom odnosu. Izjave emocionalno važne osobe mogu zato imati veću težinu od izjava manje bliskih osoba. U teorijskom modelu Kleina, Wood i Bartz upravo se ta početna vjerodostojnost pretvara u polugu: gaslighter vlastito tumačenje predstavlja kao pouzdanije, a percepciju mete kao nekompetentnu (Klein, Wood i Bartz 2026).

Prediktivna pogreška kao teorijski model

Klein, Wood i Bartz predlažu da se gaslighting može proučavati i kroz prediktivnu minimizaciju pogreške. Osoba pokušava uskladiti očekivanja s onim što se događa, a u gaslighting-dinamici može nastati nesklad između opaženog događaja i objašnjenja koje nudi bliska osoba. Meta tada može početi mijenjati sliku o vlastitom pamćenju, pažnji ili racionalnosti.

Ovaj je prikaz teorijska hipoteza, a ne potvrđeni specifični neurokognitivni mehanizam gaslightinga. Autori predlažu da se pojedine sastavnice modela u budućnosti ispituju korelacijski ili eksperimentalno, ali cjelokupni model nije prikazan kao empirijski potvrđen (Klein, Wood i Bartz 2026).

Opisivane taktike

U prikazanoj literaturi pojavljuju se poricanje događaja, negiranje prethodno izrečene tvrdnje, preusmjeravanje razgovora s ponašanja počinitelja na navodne mane mete, selektivno korištenje sjećanja i informacija te prikazivanje mete kao pretjerano osjetljive, iracionalne ili mentalno nestabilne. Spominju se i izoliranje mete od osoba koje bi mogle potvrditi njezinu verziju događaja te pozivanje na vlastiti društveni, profesionalni ili institucionalni autoritet.

Te se taktike često pojavljuju uz okrivljavanje, umanjivanje, emocionalno kažnjavanje i prisilnu kontrolu. Nijedna pojedinačna taktika sama po sebi ne određuje gaslighting; važni su obrazac, kontekst i funkcija ponašanja (March i suradnici 2025; Sweet 2019).

Kognitivna i emocionalna iskustva mete

Kvalitativna istraživanja izravnije opisuju samosumnju i gubitak povjerenja u vlastito pamćenje, procjenu i sposobnost razumijevanja vlastitog iskustva. U istraživanjima preživjelih osoba navode se i smanjeni osjećaj vlastitog identiteta te nepovjerenje prema drugim ljudima (Hailes i Goodman 2023; Klein, Li i Wood 2023).

U istraživanju odnosa roditelja i djece u kineskim uzorcima roditeljski je gaslighting povezan s depresivnim simptomima adolescenata preko maladaptivnih atribucijskih procesa. Taj je nalaz kontekstno ograničen i ne može se automatski prenijeti na sve odnose ili populacije (Gaslighting in parent-child relationships: Psychometric validation and longitudinal associations with depressive symptoms in Chinese samples 2026).

Kontekstualne uporabe i istraživanja

Partnerski odnosi

Partnerski odnosi predstavljaju najizravnije obrađen kontekst u prikazanoj literaturi. Sweet gaslighting povezuje s intimnošću, nejednakom moći i mobiliziranjem rodnih, klasnih, rasnih i institucionalnih nejednakosti (Sweet 2019).

U kvalitativnom istraživanju Kleina, Li i Wood sudionici koji su se identificirali kao preživjele osobe opisivali su odnose u kojima su se izmjenjivali afektivni i zlostavljački obrasci. Navodili su smanjen osjećaj vlastite vrijednosti, nepovjerenje prema drugima i teškoće u oporavku (Klein, Li i Wood 2023).

March i suradnici istraživali su odnos osobina ličnosti i taktika gaslightinga u intimnim odnosima. Budući da se mjerila prihvatljivost taktika, a ne stvarno ponašanje u odnosu, rezultat ne dopušta zaključak da određena crta osobnosti uzrokuje gaslighting (March i suradnici 2025).

Obiteljski i roditeljski odnosi

U obiteljskim odnosima roditelj često ima veći autoritet u određivanju pravila, prihvatljivih emocija i tumačenja događaja. Novije istraživanje roditeljskog gaslightinga nastoji razviti i validirati mjeru za taj kontekst te proučava povezanost roditeljskog osporavanja iskustva s depresivnim simptomima adolescenata. Riječ je o novijem i još ograničenom području istraživanja (Gaslighting in parent-child relationships: Psychometric validation and longitudinal associations with depressive symptoms in Chinese samples 2026).

Radne organizacije

Kukreja i Pandey razvili su Upitnik gaslightinga na radnom mjestu na temelju tri uzorka zaposlenika ukupne veličine 679 osoba. Izdvojili su dvije dimenzije: trivijaliziranje perspektive, strahova i stvarnosti podređenog te postupke koji mu stvaraju psihološku patnju. Gaslighting na radnom mjestu bio je povezan s radnom konfliktnošću i nižim zadovoljstvom poslom.

Ovaj nalaz predstavlja početak istraživanja u radnom kontekstu. Studija mjeri ponašanja nadređenog prema podređenom i ne dokazuje da je tako operacionaliziran konstrukt jednak gaslightingu u partnerskim odnosima (Kukreja i Pandey 2023).

Digitalni i politički konteksti

Digitalni i politički primjeri predstavljaju konceptualna proširenja, a ne nužno istu pojavu kao interpersonalni gaslighting. Rad o „platformskom gaslightingu” opisuje situacije u kojima komunikacija društvenih platformi proturječi korisničkom iskustvu, dokazima ili javno dostupnim informacijama (Divon, Are i Briggs 2025).

Takvo širenje pojma otvara pitanje može li se izraz koji je izvorno vezan uz bliski odnos primjenjivati na organizacije, platforme ili političke aktere. Dostupni izvori ne potvrđuju da se u svim tim slučajevima mjeri isti empirijski i mjerno istovjetan konstrukt.

Posljedice

Izravno opisani učinci

Najizravnije opisani učinci u kvalitativnim istraživanjima jesu gubitak povjerenja u vlastito pamćenje i prosudbu, smanjeni osjećaj vlastitog identiteta te nepovjerenje prema drugim osobama. Ti nalazi opisuju iskustva sudionika, ali ne dokazuju da će svaka osoba izložena gaslightingu razviti iste posljedice niti da je gaslighting jedini njihov uzrok (Hailes i Goodman 2023; Klein, Li i Wood 2023).

Širi mentalnozdravstveni ishodi

Depresivni i anksiozni simptomi te traumatske reakcije u ovom se radu navode samo kao ishodi povezani sa širim kontekstom psihološkog ili partnerskog nasilja, a ne kao posljedice koje su specifično i uzročno pripisane gaslightingu. Svjetska zdravstvena organizacija intimno partnersko nasilje povezuje s povećanim rizikom depresije, anksioznosti i drugih mentalnozdravstvenih problema (World Health Organization 2022).

Na temelju prikazanih izvora nije moguće zaključiti da gaslighting samostalno uzrokuje depresiju, anksioznost, PTSP ili kompleksni PTSP. Za takve bi tvrdnje bili potrebni izravniji, longitudinalni i eksperimentalni dokazi.

Suvremene kontroverze

Zaseban konstrukt ili kombinacija poznatih oblika nasilja?

Jedan pristup gaslighting promatra kao specifičan oblik psihološkog nasilja jer izravno cilja percepciju, sjećanje i povjerenje u vlastitu prosudbu. Drugi ga pristup razumije kao kombinaciju laganja, poricanja, okrivljavanja, emocionalne manipulacije, izolacije i prisilne kontrole.

Noviji sustavni pregled ne pokazuje da je spor riješen. Najopreznije je gaslighting zasad promatrati kao kandidata za zaseban konstrukt s prepoznatljivom središnjom značajkom, ali bez potvrđenih granica prema srodnim konstruktima (Adair 2025).

Namjera i ponavljanje

Namjera je u literaturi sporna. Neki autori smatraju da počinitelj mora barem nastojati destabilizirati drugu osobu, dok drugi upozoravaju da je namjeru teško procijeniti kada je ponašanje prikriveno ili kada osoba negira vlastitu odgovornost. U istraživanju Darke i suradnika namjera se pojavljuje kao relevantna, ali ne nužno obvezna sastavnica (Darke, Paterson, Dhillon i van Golde 2025).

Veći dio literature gaslighting opisuje kao obrazac koji se ponavlja i postupno proizvodi samosumnju. Ipak, nije riješeno može li jedan izrazito težak događaj imati obilježja gaslightinga. Ponavljanje je zato opravdano opisati kao tipično obilježje, ali ne i kao potvrđeni nužni kriterij (Darke, Paterson, Dhillon i van Golde 2025).

Moć, intimnost, rod i kultura

Sweet naglašava da gaslighting svoju punu društvenu snagu može dobiti u odnosima nejednake moći, u kojima se mobiliziraju rodni stereotipi, institucionalni autoritet i društvena marginalizacija. To ne znači da muškarci ne mogu biti mete ili počinitelji, nego da društveni položaj može utjecati na to čiji se iskaz lakše prihvaća kao vjerodostojan (Sweet 2019).

Noviji psihološki model intimnost i odnos moći tretira kao okolnosti koje mogu olakšati gaslighting, ali ne nužno kao apsolutne uvjete. Potrebno je više istraživanja u različitim kulturnim i demografskim skupinama te provjera mjerne ekvivalentnosti među kontekstima (Klein, Wood i Bartz 2026; Adair 2025).

Prekomjerna uporaba pojma

Popularizacija gaslightinga ima dvostruki učinak. Može pomoći osobama da imenuju prikriveno psihološko nasilje, ali izraz može izgubiti razlikovnu vrijednost ako se primjenjuje na svako neslaganje, različito sjećanje ili političku laž. Istraživanje javne percepcije pokazuje da se ljudi ne slažu oko uloge ponavljanja, namjere, moći, izolacije i stvarnog učinka na metu (Darke, Paterson i van Golde 2025).

Dijagnostički status

Gaslighting nije psihijatrijska dijagnoza, poremećaj ni zasebna kategorija u DSM-u ili ICD-u. APA Dictionary of Psychology izraz opisuje kao uglavnom kolokvijalan (American Psychological Association 2023).

DSM-5-TR služi klasifikaciji mentalnih poremećaja. Zbog toga se simptomi i funkcionalno oštećenje procjenjuju zasebno od uporabe izraza gaslighting (American Psychiatric Association 2022).

Mjerenje i metodološka ograničenja

U prikazanim istraživanjima pojavljuju se različite operacionalizacije. Neke studije mjere ponašanje počinitelja, neke doživljaj mete, neke prihvatljivost određenih taktika, a neke posljedice. Zbog toga se rezultati ne mogu automatski uspoređivati.

Samoprocjena može ovisiti o tome identificira li se sudionik kao osoba koja je doživjela gaslighting. Retrospektivno izvještavanje može pružiti važne podatke o iskustvu, ali podliježe pristranostima prisjećanja. U prikazanim istraživanjima pojavljuju se i prigodni ili kontekstno ograničeni uzorci.

Povezanost gaslightinga s depresivnim simptomima, konfliktom ili nezadovoljstvom ne pokazuje da je gaslighting jedini uzrok tih ishoda. Također, pouzdanost mjere nije isto što i njezina valjanost: visoka unutarnja konzistencija ne dokazuje da instrument mjeri gaslighting, a ne širu emocionalnu manipulaciju ili psihološko nasilje.

Različite studije razvile su instrumente za različite kontekste, uključujući radno mjesto i viktimizaciju, ali njihova međusobna konstruktna usporedivost još nije potvrđena (Kukreja i Pandey 2023; Bhatti i suradnici 2021).

Prevencija i praktične implikacije

Sljedeće praktične implikacije ne predstavljaju dokazano učinkovite gaslighting-specifične intervencije, nego oprezne prijedloge koji proizlaze iz problema prepoznavanja, informacijske izolacije i odnosa moći.

Psihoedukacija može pomoći u razlikovanju neslaganja od obrasca koji sustavno potkopava povjerenje u vlastitu prosudbu. Procjena bi trebala obuhvatiti ponavljanje, izolaciju, prijetnje, ekonomsku ili emocionalnu ovisnost te druge oblike kontrole, bez automatskog zaključivanja na temelju jednog događaja.

Socijalna podrška može smanjiti informacijsku izolaciju, ali treće osobe ne moraju automatski pravilno procijeniti situaciju. U radu sa žrtvama važno je ozbiljno saslušati njihov iskaz, uz izbjegavanje automatskog proglašavanja druge strane krivom ili same osobe nepouzdanom.

U odnosima prisilne kontrole izravna konfrontacija nije univerzalno sigurna strategija. Praktični odgovori trebaju uzeti u obzir moguću eskalaciju i dostupne oblike podrške. Preporuke koje se mogu izravnije povezati s provjerenim izvorima odnose se na bolje prepoznavanje iskustava osoba koje su preživjele partnersko nasilje i na pristup usmjeren na preživjelu osobu (Hailes i Goodman 2023; World Health Organization 2022).

Zaključak

Gaslighting je znanstveno i praktično važan naziv za oblik relacijske manipulacije koji se u literaturi najčešće opisuje kroz potkopavanje povjerenja u vlastite percepcije, sjećanja i prosudbe. Ta je središnja značajka dovoljno prisutna u različitim definicijama da bude korisna za analizu, ali nije potvrđeno predstavlja li nužni i dovoljni kriterij zasebnog konstrukta.

Najizravniji empirijski nalazi odnose se na samosumnju, gubitak povjerenja u vlastitu prosudbu, narušeni osjećaj identiteta i nepovjerenje prema drugima. Depresija, anksioznost i traumatske reakcije u ovom su radu povezane sa širim kontekstom nasilja, a ne uzročno pripisane samom gaslightingu.

Partnerski odnosi ostaju središnji empirijski kontekst. Roditeljski, radni i digitalni primjeri pokazuju da se pojam istražuje u različitim odnosima, ali ne potvrđuju da je u svim tim kontekstima riječ o jednom mjerno istovjetnom konstruktu. Zbog toga gaslighting treba predstavljati kao kandidata za specifičan oblik epistemijske i relacijske manipulacije, a ne kao konačno potvrđenu psihološku kategoriju.

Popularizacija pojma može povećati vidljivost prikrivenog nasilja, ali njegova preširoka uporaba može oslabiti konceptualnu preciznost. Buduća bi istraživanja trebala jasnije odrediti ulogu namjere, ponavljanja, odnosa moći, posljedica i konteksta te razviti mjere čija je usporedivost među odnosima i populacijama izravno provjerena.

Literatura

• Adair, Jewels. (2025). “Defining Gaslighting in Gender-Based Violence: A Mixed-Methods Systematic Review.” Trauma, Violence, & Abuse. DOI: 10.1177/15248380251344316. Poveznica
• American Psychiatric Association. (2022). DSM-5-TR. Monografija. Poveznica
• American Psychological Association. (2023). “Gaslight.” APA Dictionary of Psychology. Poveznica
• Abramson, Kate. (2014). “Turning Up the Lights on Gaslighting.” Philosophical Perspectives, 28, 1–30. DOI: 10.1111/phpe.12046. Poveznica
• Bhatti, Mahnoor Mahmood, i suradnici. (2021). “Psychometric Development and Validation of Victim Gaslighting Questionnaire.” International Journal of Human Rights in Healthcare. Poveznica
• Darke, Lillian, Paterson, Helen, Dhillon, Haryana, i van Golde, Celine. (2025). “Defining Gaslighting in Intimate Partner Violence: Insights From Victim Survivors and Support Service Providers.” Psychology, Public Policy, and Law, 31(4), 375–392. DOI: 10.1037/law0000461. Poveznica
• Darke, Lillian, Paterson, Helen, i van Golde, Celine. (2025). “Public Perceptions of Gaslighting: Understanding Definitions, Recognition, and Responses.” Journal of Social and Personal Relationships, 42(11). DOI: 10.1177/02654075251366643. Poveznica
• Divon, Tom, Are, Carolina, i Briggs, Pam. (2025). “Platform Gaslighting: A User-Centric Insight into Social Media Corporate Communications of Content Moderation.” Istraživački repozitorij. Poveznica
• Hailes, Helen P., i Goodman, Lisa A. (2023; tiskano izdanje 2025). “They’re Out to Take Away Your Sanity: A Qualitative Investigation of Gaslighting in Intimate Partner Violence.” Journal of Family Violence, 40(2), 269–282. DOI: 10.1007/s10896-023-00652-1. Poveznica
• Klein, Willis, Li, S., i Wood, Suzanne. (2023). “A Qualitative Analysis of Gaslighting in Romantic Relationships.” Personal Relationships, 1–25. DOI: 10.1111/pere.12510. Poveznica
• Klein, Willis, Wood, Suzanne, i Bartz, Jennifer A. (2026). “A Theoretical Framework for Studying the Phenomenon of Gaslighting.” Personality and Social Psychology Review, 30(2), 195–215. DOI: 10.1177/10888683251342291. Poveznica
• Kukreja, Priyam K., i Pandey, Jatin. (2023). “Workplace Gaslighting: Conceptualization, Development, and Validation of a Scale.” Frontiers in Psychology, 14, 1099485. DOI: 10.3389/fpsyg.2023.1099485. Poveznica
• March, Evita, Kay, Cameron S., Dinić, Bojana M., Wagstaff, Danielle, Grabovac, Beáta, i Jonason, Peter K. (2025). “It’s All in Your Head: Personality Traits and Gaslighting Tactics in Intimate Relationships.” Journal of Family Violence, 40(2), 259–268. DOI: 10.1007/s10896-023-00582-y. Poveznica
• Smith, Charles G., i Sinanan, Kenneth. (1972). “The ‘Gaslight Phenomenon’ Reappears: A Modification of the Ganser Syndrome.” The British Journal of Psychiatry, 120(559), 685–686. DOI: 10.1192/bjp.120.559.685. Poveznica
• Sweet, Paige L. (2019). “The Sociology of Gaslighting.” American Sociological Review, 84(5), 851–875. DOI: 10.1177/0003122419874843. Poveznica
• World Health Organization. (2022). “Preventing intimate partner violence improves mental health.” Službena mrežna publikacija. Poveznica
• Gaslighting in parent-child relationships: Psychometric validation and longitudinal associations with depressive symptoms in Chinese samples. (2026). Child Abuse & Neglect. Poveznica