Istraživanje za seminarski rad: Seksomnija: neurobiološki mehanizmi i forenzički aspekti rijetko opisivane NREM-parasomnije

Radni opseg: klinička definicija, mehanizam nastanka, polisomnografijska dijagnostika, diferencijalna dijagnoza, forenzička procjena, pravni slučajevi i liječenje.

Pregled teme

Seksomnija je naziv za seksualna ponašanja povezana sa spavanjem, najčešće u sklopu poremećaja uzbuđenja iz NREM-spavanja. U međunarodnoj klasifikaciji ICSD-3-TR ne tretira se nužno kao potpuno zaseban poremećaj, nego kao klinički podtip poremećaja uzbuđenja, osobito konfuznih buđenja i, rjeđe, mjesečarenja. U literaturi se upotrebljavaju i nazivi sleep-related abnormal sexual behaviors, sleep sex i sexual behaviors in sleep. ([aasm.org](https://aasm.org/clinical-resources/international-classification-sleep-disorders/))

Fenomen može uključivati seksualne vokalizacije, masturbaciju, dodirivanje partnera, pokušaj ili ostvarenje spolnog odnosa te, u forenzički najosjetljivijim slučajevima, seksualno ponašanje prema osobi koja nije pristala na kontakt. Tipična su obilježja smanjena reakcija na okolinu, djelomična ili potpuna amnezija i nastanak tijekom NREM-spavanja. Međutim, sama amnezija nije dovoljna za dijagnozu: može se pojaviti i kod alkoholne intoksikacije, nekih lijekova, epileptičkih događaja ili drugih stanja. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Dokazi o seksomniji i dalje su ograničeni. Literatura je velikim dijelom sastavljena od prikaza slučajeva, malih serija i retrospektivnih analiza. Ne postoji validiran, seksomniji specifičan polisomnografijski kriterij, standardizirani protokol za ocjenjivanje seksualnih ponašanja tijekom video-polisomnografije ni konsenzus o optimalnom trajanju snimanja. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC13229684/))

Sažetak razine dokaza

Klasifikacija: relativno stabilan stručni konsenzus da je seksomnija povezana s NREM-poremećajima uzbuđenja.
Neurobiologija: podržana istraživanjima NREM-parasomnija i manjim kontroliranim istraživanjem seksomnije, ali bez specifičnog biomarkera.
Dijagnostika: klinička anamneza i svjedočenje osobe koja je promatrala epizodu ključni su; video-polisomnografija je potporna, a ne apsolutno odlučujuća.
Forenzika: temelji se na kombinaciji medicinskih, bihevioralnih i pravnih podataka; nijedan pojedinačni nalaz ne dokazuje mentalno stanje u prošlom događaju.
Liječenje: nema kvalitetnih randomiziranih ispitivanja specifičnih za seksomniju; farmakoterapija i psihološki pristupi oslanjaju se uglavnom na prikaze slučajeva i ekstrapolaciju iz drugih NREM-parasomnija.

Mehanizam nastanka

Seksomnija se najčešće interpretira kao oblik nepotpunog buđenja iz NREM-spavanja, osobito iz stadija N2 i N3. U tom modelu pojedini sustavi mozga pokazuju elemente budnosti i motoričke aktivacije, dok dijelovi korteksa povezani sa svjesnom procjenom, autobiografskim pamćenjem i usmjerenom kontrolom ponašanja ostaju u stanju sna. Taj se fenomen opisuje kao dissocijacija stanja, odnosno istodobno postojanje obilježja sna i budnosti. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/))

Intracerebralna i EEG istraživanja drugih NREM-parasomnija ukazuju na kombinaciju aktivnosti slične budnosti u motoričkim i cingularnim područjima te sporovalne aktivnosti u asocijativnim frontoparijetalnim regijama. To može objasniti kako osoba istodobno izvodi relativno složene pokrete, otvara oči ili mijenja položaj tijela, ali nema normalnu svijest, prosudbu i kasnije sjećanje. Taj mehanizam dobro objašnjava fenomen NREM-parasomnija općenito, ali nije dokaz da svaka konkretna seksualna radnja nastaje upravo tim slijedom. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/))

U istraživanju Rossi i suradnika 24 osobe sa seksomnijom uspoređene su s 41 osobom s klasičnim poremećajem uzbuđenja i 40 zdravih kontrola. Skupina sa seksomnijom pokazala je veću fragmentaciju N3-spavanja i više sporih ili miješanih EEG-buđenja nego zdrave kontrole. U 10 od 24 ispitanika, odnosno 41,7 posto, tijekom N3-buđenja zabilježeno je ponašanje koje je izgledalo seksualno, uključujući masturbaciju, seksualne vokalizacije, pokrete zdjelicom ili ruku unutar odjeće. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Autori su zaključili da seksomnija ima obilježja specijaliziranog, ali neurofiziološki manje izraženog NREM-poremećaja uzbuđenja u odnosu na tipično mjesečarenje ili noćne strahove. To je hipoteza izvedena iz male retrospektivne skupine, a ne konačna biološka definicija seksomnije. Nadalje, niži intenzitet nekih EEG-pokazatelja ne znači nužno blaže posljedice: seksualna ponašanja mogu imati ozbiljne psihološke, partnerske i pravne posljedice. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Čimbenici koji mogu potaknuti epizodu

manjak sna i nepravilni raspored spavanja;
psihofizički stres;
alkohol i druga sredstva koja fragmentiraju san ili mijenjaju prijelaze između stadija sna;
opstruktivna apneja u snu i druga stanja koja izazivaju učestala mikrobuđenja;
raniji NREM-poremećaji, poput mjesečarenja ili konfuznih buđenja;
u pojedinim opisima slučajeva blizina partnera ili specifični kontekst spavanja.

Ovi čimbenici uglavnom su opisani u opažajnim studijama i prikazima slučajeva. Njihova prisutnost povećava kliničku plausibilnost poremećaja, ali ne dokazuje uzročnost. Posebno treba razlikovati alkohol kao mogući okidač NREM-parasomnije od alkoholom izazvane amnezije, impulzivnosti ili opijenosti, jer ta stanja imaju različite medicinske i pravne implikacije. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Dijagnostika polisomnografijom

Dijagnoza se ne postavlja na temelju jednog nalaza nego integracijom detaljne anamneze, opisa osobe koja je vidjela epizodu, podataka o ranijim parasomnijama, lijekovima i tvarima, komorbiditetima te video-polisomnografije kada je indicirana. ICSD-3-TR kriteriji za poremećaje uzbuđenja uključuju ponavljane epizode nepotpunog buđenja, neprimjerenu ili odsutnu reakciju na pokušaje intervencije, malo ili nimalo sanjanja, djelomičnu ili potpunu amneziju te isključenje drugih poremećaja, tvari i lijekova. Kod seksomnije epizode uključuju seksualno ponašanje povezano sa spavanjem. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Američka akademija za medicinu spavanja navodi da je video-polisomnografija osobito opravdana kod neobičnih ili potencijalno opasnih ponašanja, atipične dobi početka, čestih ili stereotipnih događaja, neuspjeha uobičajenog liječenja, sumnje na epilepsiju te u forenzičkim okolnostima. Kod tipičnih, rijetkih i neopasnih parasomnija nije uvijek rutinski potrebna. ([aasm.org](https://aasm.org/resources/practiceparameters/pp_polysomnography.pdf))

Standardni pregled uključuje EEG, elektrookulografiju, podbradni EMG, snimanje pokreta, respiratorne senzore i sinkronizirani videozapis. Kada postoji sumnja na epileptički događaj, preporučuje se prošireni bilateralni EEG-montage. Procjena treba obuhvatiti i opstruktivnu apneju, periodične pokrete udova i druge uzroke fragmentacije sna. ([aasm.org](https://aasm.org/resources/practiceparameters/pp_polysomnography.pdf))

Što polisomnografija može, a što ne može pokazati

može pokazati iz kojeg je stadija sna nastupilo buđenje;
može otkriti fragmentaciju N3-spavanja, respiratorne događaje i epileptiformnu aktivnost;
može izravno zabilježiti seksualno ponašanje tijekom snimanja;
negativan nalaz ne isključuje seksomniju jer se ponašanje često ne pojavi tijekom jedne ili nekoliko noći u laboratoriju;
nalaz nakon spornog događaja ne može sam po sebi dokazati da se upravo taj događaj dogodio u stanju seksomnije.

U studiji Rossi i suradnika prag N3-fragmentacije od najmanje 6,8 prekida na sat bio je vrlo specifičan, ali slabo osjetljiv za seksomniju. Seksualno ponašanje zabilježeno tijekom N3-buđenja imalo je visoku specifičnost u toj kliničkoj skupini, ali je bilo rijetko. Autori izričito upozoravaju da takvi nalazi mogu poduprijeti dijagnozu, ali ne funkcioniraju kao dokaz sličan genetskom nalazu u kriminalističkoj istrazi. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Pravni slučajevi

Forenzička literatura ne pokazuje jedinstven obrazac sudskih odluka. Ishod ovisi o pravnoj doktrini pojedine jurisdikcije, pravilima o automatizmu i mentalnoj nesposobnosti, kvaliteti medicinskog vještačenja, vjerodostojnosti iskaza, postojanju ranijih epizoda, ulozi alkohola i drugim dokazima. Medicinska dijagnoza i pravni zaključak nisu ista stvar.

Sustavni pregled medicinsko-pravnih slučajeva

Ingravallo i suradnici objavili su sustavni pregled slučajeva do 2012. godine. Uključili su 18 medicinsko-pravnih slučajeva: devet slučajeva nasilja povezanog sa spavanjem i devet slučajeva seksualnog ponašanja tijekom spavanja. U seksualnoj skupini optužbe su se kretale od seksualnog dodirivanja i napada do silovanja. Obrana se često temeljila na mjesečarenju ili drugom NREM-poremećaju, a ishodi su u većini opisanih slučajeva bili povoljni za optuženika. Autori su naglasili veliku heterogenost vještačenja i potrebu za međunarodnim stručnim konsenzusom. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4106950/))

Sjedinjene Američke Države

Mohebbi, Holoyda i Newman analizirali su osam američkih slučajeva s ponavljanim navodnim seksualnim deliktima i forenzičkom procjenom. Među opisanim predmetima bili su People v. Ellington, People v. Hurtado, State v. Stewart i Malloch v. State. U više slučajeva obrana nije uspjela, a stručna mišljenja bila su ograničena time što polisomnografija nije zabilježila seksualno ponašanje ili stručnjak nije mogao povezati opću mogućnost seksomnije s konkretnim događajem. ([jaapl.org](https://jaapl.org/content/46/1/78))

U predmetu State v. Scott prvostupanjski je sud isključio iskaz stručnjaka o seksomniji jer stručnjak nije imao mišljenje o tome je li optuženik upravo u relevantnom trenutku imao seksomniju. Vrhovni sud Tennesseeja zaključio je da je takvo isključenje bilo pogrešno i predmet vratio na ponovno odlučivanje. To nije značilo da je sud utvrdio da se seksualni delikt dogodio u snu, nego da je opći stručni iskaz bio nepravilno isključen iz dokaznog postupka. ([jaapl.org](https://jaapl.org/content/46/1/78))

U predmetu State v. Pratt iz Washingtona optuženik je tvrdio da je seksualni kontakt s maloljetnicom mogao biti povezan sa seksomnijom. Procijenjeni stručnjak naveo je da je to moguće, ali nije mogao potvrditi da se upravo to dogodilo. Žalbeni sud potvrdio je osudu i nije prihvatio tvrdnju da je isključenje takvog općenitog iskaza povrijedilo pravo na obranu. ([caselaw.findlaw.com](https://caselaw.findlaw.com/court/wa-court-of-appeals/2037407.html))

Australija: predmet R v DB

U predmetu R v DB, koji je 2022. razmatrao NSW Court of Criminal Appeal, optuženik je bio tereten za seksualne radnje prema devetogodišnjoj kćeri. Prvostupanjski sud prihvatio je da ima seksomniju i da su radnje bile nevoljne, a žalbeni sud zaključio je da je riječ o odsutnosti volje tijekom spavanja, a ne o „poremećaju volje” u smislu tadašnjeg zakonskog režima. Ishod je bio oslobađajući na temelju takozvanog „sane automatism”, odnosno automatizma bez dokazane duševne bolesti u pravnom smislu. ([judcom.nsw.gov.au](https://www.judcom.nsw.gov.au/publications/benchbks/sexual_assault/currency.html))

Odluka je važna zbog pravne klasifikacije, ali ne treba je prikazivati kao opći dokaz da seksualno ponašanje tijekom spavanja automatski isključuje kaznenu odgovornost. Riječ je o tumačenju posebnog zakona i pravne tradicije Novog Južnog Walesa. U drugim jurisdikcijama isti medicinski fenomen može biti podveden pod drugačiju doktrinu automatizma, mentalne nesposobnosti ili posebnog zaštitnog postupka.

Norveška i Švedska

Grøndahl, Hrubos-Strøm i Ekeberg analizirali su jedan norveški slučaj navodnog silovanja i usporedili ga sa sedam švedskih predmeta. U glavnom slučaju sud nije prihvatio da je optuženik bio bez svijesti: opisano je složeno ponašanje, verbalna komunikacija, kontakt očima, uporaba sile i prilagodba pokreta pokušajima izbjegavanja. Sud je zaključio da takvo ponašanje nije bilo spojivo s nesvjesnim stanjem te je optuženik osuđen. Autori ipak naglašavaju da procjena ostaje teška jer se retroaktivno procjenjuje stanje svijesti u točno određenoj noći. ([researchgate.net](https://www.researchgate.net/publication/315046482_Sexsomnia_-_a_forensic_psychiatric_challenge_-_a_case_report))

Građanski i obiteljski postupci

U predmetu I.R. v. D.R. iz Ohija 2023. pitanje seksomnije pojavilo se u postupku roditeljske skrbi, a ne u kaznenom suđenju. Sud je prihvatio ograničenje noćnih posjeta djeci zbog zabrinutosti za sigurnost, neslaganja u medicinskoj procjeni, opisa seksualnog ponašanja u budnosti i tvrdnje da otac nije mogao kontrolirati epizode. Predmet pokazuje da dijagnoza, čak i ako se prihvati, ne rješava sama po sebi pitanje procjene rizika i zaštitnih mjera. ([supremecourt.ohio.gov](https://www.supremecourt.ohio.gov/rod/docs/pdf/9/2023/2023-Ohio-1427.pdf))

Diferencijalna dijagnoza

Najvažnije je razlikovati seksomniju od namjernog ponašanja, ali i od drugih poremećaja koji mogu izgledati slično. U forenzičkom kontekstu pitanje nije samo „može li seksomnija izgledati ovako”, nego i „postoje li dovoljno jaki podaci da je upravo ovaj događaj vjerojatno nastao u takvom stanju”.

Namjerno seksualno ponašanje ili simuliranje: procjenjuje se na temelju neovisnih svjedočenja o ranijim epizodama, dosljednosti obrasca, ponašanja u budnosti, reakcije na otpor, uporabe tvari, postojanja ranijih NREM-parasomnija i cjelokupnog konteksta. Nijedan od tih elemenata nije samostalan dokaz.
Mjesečarenje i konfuzna buđenja: mogu uključivati složene motoričke radnje, ali bez dominantne seksualne komponente. Seksomnija se može pojaviti zajedno s njima.
REM-poremećaj ponašanja u snu: češće se javlja tijekom REM-spavanja, obično uz odglumljivanje snova i gubitak normalne mišićne atonije. Dob, vrijeme u noći i video-polisomnografija pomažu razlikovanju.
Epilepsija povezana sa spavanjem, osobito sleep-related hypermotor epilepsy: događaji su često kratki, stereotipni i ponavljaju se u klasterima. Potrebni su prošireni EEG i videozapis kada klinička slika nije jasna.
Opstruktivna apneja u snu i periodični pokreti udova: mogu izazvati mikrobuđenja i sekundarne parasomnije.
Alkohol, sedativi i lijekovi: mogu proizvesti automatizme, anterogradnu amneziju ili fragmentaciju sna. Posebno je važno razlikovati seksomniju od ponašanja tijekom opijenosti ili nuspojava hipnotika.
Disocijativna i funkcionalna stanja: mogu uključivati poremećaje svijesti i pamćenja, ali ne pripadaju istom neurofiziološkom mehanizmu kao NREM-poremećaji uzbuđenja.

Složenost ponašanja sama po sebi ne isključuje parasomniju, jer NREM-poremećaji mogu uključivati relativno složene radnje. Ipak, svrhovito prilagođavanje ponašanja, trajna interakcija s okolinom, dosljedna reakcija na verbalne upute i ponašanje u budnosti mogu imati težinu u ukupnoj forenzičkoj procjeni. Takvi elementi nisu validirani dijagnostički testovi i ne smiju se tumačiti izolirano. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/))

Liječenje

Liječenje se određuje prema učestalosti, riziku, komorbiditetima i posljedici za osobu i partnera. Prvi korak je uklanjanje ili liječenje čimbenika koji fragmentiraju san, a ne automatsko propisivanje sedativa.

Pristupi s najjačom kliničkom opravdanošću

redovit i dovoljno dug san;
izbjegavanje uskraćivanja sna;
procjena i liječenje opstruktivne apneje u snu;
oprez s alkoholom, sedativima i hipnoticima;
liječenje drugih parasomnija, nesanice i poremećaja cirkadijalnog ritma;
sigurnosni plan: odvojeno spavanje kada postoji rizik, uklanjanje opasnih predmeta i zabrana spavanja djece u istom krevetu s osobom koja ima nekontrolirane epizode.

U pojedinačnim slučajevima liječenje opstruktivne apneje CPAP-om ili mandibularnim pomagalom smanjilo je ili uklonilo seksualna ponašanja tijekom spavanja, ali odgovor nije univerzalan. Primjerice, u jednom video-polisomnografijski dokumentiranom slučaju CPAP je kontrolirao mjesečarenje i poremećaj hranjenja povezan sa spavanjem, dok je masturbacija tijekom spavanja zahtijevala dodatno liječenje klonazepamom. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))

Farmakoterapija

Klonazepam je najčešće opisivani lijek u literaturi o NREM-parasomnijama i seksomniji, ali dokazi za seksomniju uglavnom potječu iz prikaza slučajeva i retrospektivnih serija. U velikoj retrospektivnoj seriji od 512 pacijenata s različitim NREM-parasomnijama benzodiazepini su bili povezani s boljim odgovorom, ali uzorak nije bio randomiziran, dijagnoze su bile heterogene, a rezultat se ne može izravno prenijeti na seksomniju. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6558250/))

Klonazepam zahtijeva poseban oprez kod opstruktivne apneje, uporabe alkohola, respiratornih bolesti, kognitivnih nuspojava i rizika ovisnosti. Paroksetin je u jednom prikazu slučaja bio povezan s prestankom epizoda, ali takav pojedinačni nalaz ne predstavlja standard liječenja niti dokazuje specifičan mehanizam. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7954066/))

Bihevioralni i psihološki pristupi

Sustavni pregled Mundt i suradnika obuhvatio je 72 publikacije o bihevioralnim i psihološkim tretmanima NREM-parasomnija. Većina su bili prikazi slučajeva ili male serije; nedostajala su randomizirana kontrolirana istraživanja i standardizirane mjere ishoda. Multikomponentna kognitivno-bihevioralna terapija, higijena spavanja, planirana buđenja, relaksacija i hipnoza opisani su kao mogući pristupi, ali kvaliteta dokaza ostaje niska. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37716336/))

Posebno prilagođena kognitivno-bihevioralna terapija za seksomniju, nazvana CBT-S, zasad je potkrijepljena prikazima slučaja i literaturnim pregledima, a ne kontroliranim studijama. Može biti korisna kao dio šireg plana koji uključuje edukaciju, stabilizaciju sna, upravljanje stresom i sigurnosne mjere, ali ne treba je predstavljati kao dokazano samostalno liječenje. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC13064724/))

Metodološka ograničenja literature

seksomnija se često proučava u centrima za poremećaje spavanja, pa uzorci nisu reprezentativni za opću populaciju;
slučajevi s pravnim posljedicama mogu biti podvrgnuti selekcijskoj i publikacijskoj pristranosti;
epizode se rijetko spontano pojave tijekom laboratorijskog snimanja;
vještačenje je najčešće retrospektivno;
alkohol, lijekovi, apneja i manjak sna mogu djelovati istodobno;
veći dio kliničke literature obuhvaća muškarce, pa je znanje o ženama i različitim dobnim skupinama slabije;
pravni ishodi ne predstavljaju mjeru medicinske učinkovitosti ni prevalencije;
ne postoji validirani test koji bi izravno utvrdio je li optuženik u trenutku konkretnog događaja bio u seksomniji.

Otvorena pitanja

Može li se razviti standardizirani video-polisomnografijski protokol specifičan za seksualna ponašanja?
Koji su nalazi dovoljno specifični da budu korisni u forenzičkom, a ne samo kliničkom kontekstu?
Kako najbolje razlikovati seksomniju od opijenosti, epilepsije, disocijativnih stanja i namjernog ponašanja?
Postoje li različiti neurobiološki podtipovi seksomnije?
Kolika je stvarna prevalencija kada se razlikuju seksualne radnje tijekom sna, amnestične epizode i klinički poremećaj?
Jesu li CBT-S i drugi psihološki pristupi učinkoviti u kontroliranim studijama?
Koji su dugoročni rizici i najbolji modeli zaštite partnera i drugih osoba?

Preporučena struktura budućeg rada

Uvod: seksomnija kao NREM-poremećaj uzbuđenja, terminologija i osjetljivost teme.
Mehanizam nastanka: NREM-spavanje, nepotpuno buđenje, dissocijacija stanja, fragmentacija sna i okidači.
Dijagnostika polisomnografijom: anamneza, svjedočenje partnera, video-PSG, EEG, respiratorni parametri i granice negativnog nalaza.
Diferencijalna dijagnoza: namjerno ponašanje, alkohol i lijekovi, epilepsija, REM-poremećaj ponašanja u snu i druge parasomnije.
Pravni slučajevi: prikaz reprezentativnih predmeta bez identificiranja privatnih osoba i uz jasno razlikovanje medicinskog od pravnog zaključka.
Liječenje i prevencija štete: liječenje apneje, higijena i stabilnost sna, sigurnosni plan, oprezna farmakoterapija i eksperimentalni psihološki pristupi.
Zaključak: stvaran, ali teško dokaziv poremećaj; dijagnoza ne znači automatski pravnu neodgovornost.

Popis stvarno korištenih izvora i tragovi provjere

American Academy of Sleep Medicine. (2023). International Classification of Sleep Disorders, Third Edition, Text Revision. Službena stranica AASM. ([aasm.org](https://aasm.org/clinical-resources/international-classification-sleep-disorders/))
Rossi, J., Gales, A., Attali, V., Leu-Semenescu, S., Dodet, P., Groos, E., i Arnulf, I. (2023). “Do the EEG and behavioral criteria of NREM arousal disorders apply to sexsomnia?” Sleep, 46(7), zsad056. DOI: 10.1093/sleep/zsad056. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072))
Ingravallo, F., Poli, F., Gilmore, E. V., Pizza, F., Vignatelli, L., Schenck, C. H., i Plazzi, G. (2014). “Sleep-related violence and sexual behavior in sleep: A systematic review of medical-legal case reports.” Journal of Clinical Sleep Medicine, 10(8), 927–935. DOI: 10.5664/jcsm.3976. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25126042/))
Mohebbi, A., Holoyda, B. J., i Newman, W. J. (2018). “Sexsomnia as a Defense in Repeated Sex Crimes.” Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law, 46(1), 78–85. ([jaapl.org](https://jaapl.org/content/46/1/78))
Grøndahl, P., Hrubos-Strøm, H., i Ekeberg, Ø. (2017). “Sexsomnia – a forensic psychiatric challenge – a case report.” The Journal of Forensic Psychiatry & Psychology, 28(4). DOI: 10.1080/14789949.2017.1301528. ([researchgate.net](https://www.researchgate.net/publication/315046482_Sexsomnia_-_a_forensic_psychiatric_challenge_-_a_case_report))
Mundt, J. M., Schuiling, M. D., Warlick, C., Dietch, J. R., Wescott, A. B., Hagenaars, M., Furst, A., Khorramdel, K., i Baron, K. G. (2023). “Behavioral and psychological treatments for NREM parasomnias: A systematic review.” Sleep Medicine, 111, 36–53. DOI: 10.1016/j.sleep.2023.09.004. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37716336/))
American Academy of Sleep Medicine. (2005). “Practice Parameters for the Indications for Polysomnography and Related Procedures: An Update for 2005.” Službeni AASM dokument. ([aasm.org](https://aasm.org/resources/practiceparameters/pp_polysomnography.pdf))
“Adult NREM Parasomnias: An Update.” (2020). Pregledni rad o neurobiologiji, kliničkoj slici i diferencijalnoj dijagnozi NREM-parasomnija. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/))
“NREM parasomnias as disorders of sleep-state dissociation.” (2018). Pregled neurofiziološkog modela dissocijacije stanja. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29959394/))
“Sexsomnia: A case of sleep masturbation documented by video-polysomnography in a young adult male with sleepwalking.” (2016). Prikaz video-polisomnografijski dokumentirane epizode i odgovora na liječenje apneje i klonazepam. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5022330/))
“Resolution of sexsomnia with paroxetine.” (2021). Prikaz slučaja; dokaz niske razine, bez mogućnosti generalizacije. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7954066/))
“Sexsomnia: an umbrella review of clinical, neurophysiological and diagnostic evidence.” (2026). Najnovija sinteza pregleda o kliničkim, neurofiziološkim, dijagnostičkim i forenzičkim aspektima. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC13229684/))
NSW Judicial Commission. Recent sexual assault law i Defence of mental health impairment or cognitive impairment, ažurirano 2025.–2026.; službeni sažeci predmeta R v DB [2022] NSWCCA 87. ([judcom.nsw.gov.au](https://www.judcom.nsw.gov.au/publications/benchbks/sexual_assault/recent_sexual_assault_law.html))
State v. Pratt, Washington Court of Appeals, 2019; službeni pravni zapis o odbacivanju žalbenih tvrdnji vezanih uz stručni iskaz o seksomniji. ([caselaw.findlaw.com](https://caselaw.findlaw.com/court/wa-court-of-appeals/2037407.html))
I.R. v. D.R., Ninth District Court of Appeals of Ohio, 2023-Ohio-1427; građanski predmet o roditeljskoj skrbi i noćnim posjetima. ([supremecourt.ohio.gov](https://www.supremecourt.ohio.gov/rod/docs/pdf/9/2023/2023-Ohio-1427.pdf))

Proces izrade seminarskog rada