Seksomnija: neurobiološki mehanizmi i forenzički aspekti rijetko opisivane NREM-parasomnije

Seksomnija označava seksualna ponašanja povezana sa spavanjem, najčešće u okviru NREM-poremećaja uzbuđenja. Ne smatra se nužno potpuno zasebnom dijagnostičkom kategorijom, nego kliničkim podtipom poremećaja uzbuđenja, osobito konfuznih buđenja i, rjeđe, mjesečarenja. U literaturi se pojavljuju i nazivi sleep sex, sleep-related abnormal sexual behaviors i sexual behaviors in sleep (Mavroudis i sur., 2026).

Fenomen je opisan kroz seksualne vokalizacije, masturbaciju, dodirivanje partnera te pokušaj ili ostvarenje spolnog odnosa. Česta su smanjena reakcija na okolinu i djelomična ili potpuna amnezija, ali amnezija sama po sebi nije dovoljna za dijagnozu. Može pratiti i alkoholnu intoksikaciju, djelovanje lijekova, epileptičke događaje ili druga stanja (Rossi i sur., 2023).

Dokazna je baza ograničena. Velik dio literature čine prikazi slučajeva, male serije i retrospektivne analize. Ne postoji seksomniji specifičan polisomnografijski kriterij ni standardizirani protokol za procjenu seksualnog ponašanja tijekom video-polisomnografije (Mavroudis i sur., 2026).

Mehanizam nastanka

Seksomnija se najčešće tumači kao nepotpuno buđenje iz NREM-spavanja, osobito iz dubljih stadija sna. U takvom modelu dio sustava povezanih s motoričkom aktivacijom pokazuje obilježja budnosti, dok dijelovi mozga uključeni u svjesnu procjenu, autobiografsko pamćenje i usmjerenu kontrolu ponašanja ostaju u stanju sna. Taj se obrazac opisuje kao disocijacija stanja, odnosno istodobna prisutnost obilježja sna i budnosti (NREM parasomnias as disorders of sleep-state dissociation, 2018).

Neurofiziološka istraživanja drugih NREM-parasomnija upućuju na kombinaciju aktivnosti slične budnosti u motoričkim i cingularnim područjima te sporovalne aktivnosti u asocijativnim frontoparijetalnim regijama. Takav model može objasniti kako osoba izvodi relativno složene pokrete, otvara oči ili mijenja položaj tijela bez normalne svijesti, prosudbe i kasnijeg sjećanja. Međutim, riječ je o okviru izvedenom iz šire literature o NREM-parasomnijama, a ne o dokazu da svaka seksualna radnja u seksomniji nastaje upravo tim mehanizmom (Adult NREM Parasomnias: An Update, 2020).

U istraživanju Rossi i suradnika osobe sa seksomnijom uspoređene su s osobama s klasičnim poremećajem uzbuđenja i zdravim kontrolama. Skupina sa seksomnijom pokazala je veću fragmentaciju N3-spavanja i više sporih ili miješanih EEG-buđenja nego zdrave kontrole. U dijelu ispitanika tijekom N3-buđenja zabilježeno je ponašanje koje je izgledalo seksualno, uključujući masturbaciju, seksualne vokalizacije, pokrete zdjelicom ili ruku unutar odjeće (Rossi i sur., 2023).

Autori su seksomniju opisali kao mogući specijalizirani, neurofiziološki manje izražen oblik NREM-poremećaja uzbuđenja u odnosu na tipično mjesečarenje ili noćne strahove. To je hipoteza iz male retrospektivne skupine, a ne konačna biološka definicija. Manji intenzitet pojedinih EEG-pokazatelja pritom ne znači nužno blaže posljedice: seksualna ponašanja mogu imati ozbiljne psihološke, partnerske i pravne posljedice.

Mogući čimbenici koji pridonose epizodama

U literaturi se kao mogući čimbenici navode manjak sna, nepravilan raspored spavanja, psihofizički stres, alkohol i druga sredstva koja fragmentiraju san, opstruktivna apneja u snu, drugi uzroci mikrobuđenja te raniji NREM-poremećaji poput mjesečarenja ili konfuznih buđenja. U pojedinim prikazima spominje se i blizina partnera ili specifičan kontekst spavanja.

Ti su čimbenici uglavnom opisani u opažajnim istraživanjima i prikazima slučajeva. Njihova prisutnost može povećati kliničku plausibilnost poremećaja, ali ne dokazuje uzročnost. Alkohol je osobito važno razlikovati kao mogući okidač NREM-parasomnije od alkoholom izazvane amnezije, impulzivnosti ili opijenosti (Rossi i sur., 2023).

Dijagnostika polisomnografijom

Dijagnoza se temelji na povezivanju više izvora podataka: detaljne anamneze, opisa osobe koja je vidjela epizodu, podataka o ranijim parasomnijama, lijekovima i tvarima, komorbiditetima te video-polisomnografije kada je indicirana. Kod poremećaja uzbuđenja procjenjuju se ponavljane epizode nepotpunog buđenja, neprimjerena ili odsutna reakcija na pokušaje intervencije, malo ili nimalo sanjanja, djelomična ili potpuna amnezija te isključenje drugih poremećaja, tvari i lijekova. Kod seksomnije epizoda uključuje seksualno ponašanje povezano sa spavanjem (Rossi i sur., 2023).

Video-polisomnografija osobito je opravdana kod neobičnih ili potencijalno opasnih ponašanja, atipične dobi početka, čestih ili stereotipnih događaja, neuspjeha uobičajenog liječenja, sumnje na epilepsiju i forenzičkih okolnosti. Kod tipičnih, rijetkih i neopasnih parasomnija nije uvijek rutinski potrebna (American Academy of Sleep Medicine, 2005).

Standardni pregled može uključivati EEG, elektrookulografiju, podbradni EMG, snimanje pokreta, respiratorne senzore i sinkronizirani videozapis. Kada postoji sumnja na epileptički događaj, preporučuje se proširena bilateralna EEG-montaža. Procjena treba obuhvatiti i opstruktivnu apneju, periodične pokrete udova te druge moguće uzroke fragmentacije sna (American Academy of Sleep Medicine, 2005).

Što nalaz može pokazati, a što ne može

Ako se epizoda dogodi i bude zabilježena tijekom snimanja, video-polisomnografija može pokazati iz kojeg je stadija sna nastupilo buđenje i izravno dokumentirati ponašanje. Može pomoći u otkrivanju fragmentacije N3-spavanja, respiratornih događaja i epileptiformne aktivnosti. Negativan nalaz, međutim, ne isključuje seksomniju jer se ponašanje često ne pojavi tijekom laboratorijskog snimanja. Nalaz nakon spornog događaja ne može sam po sebi dokazati da se upravo taj događaj dogodio u stanju seksomnije.

U istraživanju Rossi i suradnika prag od 6,8 prekida na sat bio je istraživački nalaz u maloj kliničkoj skupini, a ne validirana dijagnostička granica za seksomniju. Autori su upozorili da takvi rezultati mogu poduprijeti kliničku procjenu, ali ne predstavljaju samostalan dokaz stanja svijesti u ranijem događaju (Rossi i sur., 2023).

Pravni slučajevi

Forenzička literatura ne pokazuje jedinstven obrazac sudskih odluka. Ishod ovisi o pravnoj doktrini pojedine jurisdikcije, pravilima o automatizmu i mentalnoj nesposobnosti, kvaliteti vještačenja, vjerodostojnosti iskaza, ranijim epizodama, ulozi alkohola i drugim dokazima (Ingravallo i sur., 2014; Mohebbi, Holoyda i Newman, 2018). Medicinska dijagnoza i pravni zaključak nisu ista stvar.

Sustavni pregled medicinsko-pravnih slučajeva

Ingravallo i suradnici objavili su sustavni pregled medicinsko-pravnih slučajeva do 2012. godine. Pregled je obuhvatio slučajeve nasilja povezanog sa spavanjem i seksualnog ponašanja tijekom spavanja. U seksualnoj skupini optužbe su se kretale od seksualnog dodirivanja i napada do silovanja. Obrana se često temeljila na mjesečarenju ili drugom NREM-poremećaju, a opisani ishodi bili su heterogeni. Autori su naglasili razlike u kvaliteti vještačenja i potrebu za međunarodnim stručnim konsenzusom (Ingravallo i sur., 2014).

Sjedinjene Američke Države

Mohebbi, Holoyda i Newman analizirali su američke slučajeve s ponavljanim navodnim seksualnim deliktima i forenzičkom procjenom. U više predmeta obrana nije uspjela. Jedan od problema bio je to što polisomnografija nije zabilježila seksualno ponašanje ili stručnjak nije mogao povezati opću mogućnost seksomnije s konkretnim događajem (Mohebbi, Holoyda i Newman, 2018).

U predmetu State v. Scott prvostupanjski je sud isključio iskaz stručnjaka o seksomniji. Vrhovni sud Tennesseeja zaključio je da je takvo isključenje bilo pogrešno i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Odluka nije značila da je sud utvrdio kako se seksualni delikt dogodio u snu, nego da je opći stručni iskaz nepravilno isključen iz dokaznog postupka (Mohebbi, Holoyda i Newman, 2018).

U predmetu State v. Pratt optuženik je tvrdio da je seksualni kontakt mogao biti povezan sa seksomnijom. Stručnjak je naveo da je takva mogućnost zamisliva, ali nije mogao potvrditi da se upravo to dogodilo. Žalbeni sud potvrdio je osudu i nije prihvatio da je isključenje takvog općenitog iskaza povrijedilo pravo na obranu (State v. Pratt, 2019).

Australija: predmet R v DB

U predmetu R v DB, koji je razmatrao NSW Court of Criminal Appeal, optuženik je bio tereten za seksualne radnje prema djetetu. Prvostupanjski sud prihvatio je da ima seksomniju i da su radnje bile nevoljne, a žalbeni sud zaključio je da je riječ o odsutnosti volje tijekom spavanja, a ne o poremećaju volje u smislu tadašnjeg zakonskog režima. Ishod je bio oslobađajući na temelju automatizma bez dokazane duševne bolesti u pravnom smislu (NSW Judicial Commission, 2022).

Ta odluka važna je zbog pravne klasifikacije, ali ne predstavlja opće pravilo prema kojem seksualno ponašanje tijekom spavanja automatski isključuje kaznenu odgovornost. Riječ je o tumačenju posebnog zakona i pravne tradicije Novog Južnog Walesa.

Norveška i Švedska

Grøndahl, Hrubos-Strøm i Ekeberg opisali su norveški slučaj navodnog silovanja i usporedili ga sa švedskim predmetima. U glavnom slučaju sud nije prihvatio da je optuženik bio bez svijesti. Opisani su verbalna komunikacija, kontakt očima, uporaba sile i prilagodba pokreta pokušajima izbjegavanja. Autori ipak naglašavaju da je retrospektivna procjena stanja svijesti u određenoj noći teška (Grøndahl, Hrubos-Strøm i Ekeberg, 2017).

Diferencijalna dijagnoza

U forenzičkom kontekstu pitanje nije samo može li seksomnija izgledati poput određenog ponašanja, nego i postoje li dovoljno jaki podaci da je upravo konkretan događaj nastao u takvom stanju (Mohebbi, Holoyda i Newman, 2018).

• Namjerno seksualno ponašanje ili simuliranje: procjenjuju se ranije epizode, ponašanje u budnosti, reakcija na otpor, uporaba tvari, raniji NREM-poremećaji i cjelokupni kontekst. Nijedan element nije samostalan dokaz.
• Mjesečarenje i konfuzna buđenja: mogu uključivati složene motoričke radnje bez dominantne seksualne komponente, a seksomnija se može pojaviti zajedno s njima (Hrozanova, Morrison i Riha, 2020).
• REM-poremećaj ponašanja u snu: češće se javlja tijekom REM-spavanja, uz odglumljivanje snova i gubitak normalne mišićne atonije. Dob, vrijeme u noći i video-polisomnografija pomažu razlikovanju.
• Epilepsija povezana sa spavanjem: događaji mogu biti kratki, stereotipni i ponavljati se u klasterima. Kada klinička slika nije jasna, važni su prošireni EEG i videozapis.
• Opstruktivna apneja i periodični pokreti udova: mogu izazvati mikrobuđenja i sekundarne parasomnije.
• Alkohol, sedativi i lijekovi: mogu proizvesti automatizme, anterogradnu amneziju ili fragmentaciju sna. Važno ih je razlikovati od NREM-poremećaja uzbuđenja.
• Disocijativna i funkcionalna stanja: mogu uključivati poremećaje svijesti i pamćenja, ali ne pripadaju istom neurofiziološkom mehanizmu kao NREM-poremećaji uzbuđenja (Hrozanova, Morrison i Riha, 2020).

Složenost ponašanja sama po sebi ne isključuje parasomniju. Ipak, svrhovito prilagođavanje ponašanja, trajna interakcija s okolinom, reakcija na verbalne upute i ponašanje u budnosti mogu imati težinu u ukupnoj forenzičkoj procjeni. Ti elementi nisu validirani dijagnostički testovi i ne smiju se tumačiti izolirano (Adult NREM Parasomnias: An Update, 2020).

Liječenje

Liječenje se prilagođava učestalosti epizoda, riziku, komorbiditetima i posljedicama za osobu i partnera. U kliničkoj se praksi najčešće najprije procjenjuju i liječe čimbenici koji fragmentiraju san, uz izbjegavanje automatskog propisivanja sedativa (Drakatos i sur., 2019).

Klinički razumni pristupi i njihova ograničenja

• redovit i dovoljno dug san;
• izbjegavanje uskraćivanja sna;
• procjena i liječenje opstruktivne apneje u snu;
• oprez s alkoholom, sedativima i hipnoticima;
• liječenje drugih parasomnija, nesanice i poremećaja cirkadijalnog ritma;
• individualni sigurnosni plan, uključujući odvojeno spavanje kada postoji rizik i uklanjanje opasnih predmeta (Drakatos i sur., 2019).

U pojedinačnim slučajevima liječenje opstruktivne apneje CPAP-om ili mandibularnim pomagalom smanjilo je ili uklonilo seksualna ponašanja tijekom spavanja, ali odgovor nije univerzalan. U jednom video-polisomnografijski dokumentiranom slučaju CPAP je kontrolirao neke druge poremećaje spavanja, dok je masturbacija tijekom spavanja zahtijevala dodatno liječenje klonazepamom (Sexsomnia: A case of sleep masturbation documented by video-polysomnography in a young adult male with sleepwalking, 2016).

Farmakoterapija

Klonazepam je često opisivan lijek u literaturi o NREM-parasomnijama i seksomniji, ali izravni dokazi za seksomniju uglavnom potječu iz prikaza slučajeva i retrospektivnih serija. U retrospektivnoj seriji pacijenata s različitim NREM-parasomnijama benzodiazepini su bili povezani s boljim odgovorom, ali uzorak nije bio randomiziran, dijagnoze su bile heterogene, a rezultat se ne može izravno prenijeti na seksomniju (Drakatos i sur., 2019).

Klonazepam zahtijeva poseban oprez kod opstruktivne apneje, uporabe alkohola, respiratornih bolesti, kognitivnih nuspojava i rizika ovisnosti. Paroksetin je u jednom prikazu slučaja bio povezan s prestankom epizoda, ali pojedinačni nalaz ne predstavlja standard liječenja (Resolution of sexsomnia with paroxetine, 2021).

Bihevioralni i psihološki pristupi

Sustavni pregled bihevioralnih i psiholoških tretmana NREM-parasomnijah obuhvatio je publikacije različitih metodoloških razina. Većina su bili prikazi slučajeva ili male serije. Randomizirana istraživanja postoje za neke bihevioralne pristupe drugim NREM-parasomnijama, dok kontrolirane studije specifične za seksomniju i CBT-S nisu potvrđene. Higijena spavanja, planirana buđenja, relaksacija i hipnoza opisani su kao mogući pristupi, ali kvaliteta dokaza ostaje niska (Mundt i sur., 2023).

Posebno prilagođena kognitivno-bihevioralna terapija za seksomniju, CBT-S, zasad je potkrijepljena prikazima slučaja i literaturnim pregledima, a ne kontroliranim studijama. Može se razmatrati kao dio šireg plana koji uključuje edukaciju, stabilizaciju sna, upravljanje stresom i sigurnosne mjere, ali ne kao dokazano samostalno liječenje.

Zaključak

Seksualna ponašanja povezana sa spavanjem klinički su opisana, najčešće u okviru NREM-poremećaja uzbuđenja. Model disocijacije stanja pruža mogući neurobiološki okvir, ali dio tog modela proizlazi iz istraživanja drugih NREM-parasomnija i ne predstavlja seksomniji specifičan biomarker. Polisomnografija može poduprijeti procjenu kada zabilježi relevantnu epizodu, ali negativan nalaz ne isključuje seksomniju i ne dokazuje retroactively stanje svijesti.

Forenzička procjena mora razlikovati medicinsku mogućnost seksomnije od zaključka da je konkretan događaj doista nastao u stanju nesvjesnosti. Pravni predmeti ovise o jurisdikciji i ukupnim dokazima. Liječenje se temelji na individualnoj procjeni, smanjenju fragmentacije sna, liječenju komorbiditeta, sigurnosnim mjerama i oprezu s lijekovima. Seksomnija nije nužno zasebna dijagnostička kategorija, a dijagnoza sama po sebi ne znači pravnu neodgovornost.

Literatura

1. American Academy of Sleep Medicine. (2005). Practice Parameters for the Indications for Polysomnography and Related Procedures: An Update for 2005. https://aasm.org/resources/practiceparameters/pp_polysomnography.pdf
2. Adult NREM Parasomnias: An Update. (2020). https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/
3. Drakatos, P. i sur. (2019). NREM parasomnias: a treatment approach based upon a retrospective case series of 512 patients. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC6558250/
4. Grøndahl, P., Hrubos-Strøm, H., i Ekeberg, Ø. (2017). “Sexsomnia – a forensic psychiatric challenge – a case report.” The Journal of Forensic Psychiatry & Psychology, 28(4). https://www.researchgate.net/publication/315046482_Sexsomnia_-_a_forensic_psychiatric_challenge_-_a_case_report
5. Hrozanova, M., Morrison, I., i Riha, R. (2020). “Adult NREM Parasomnias: An Update.” https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7509660/
6. Ingravallo, F. i sur. (2014). “Sleep-related violence and sexual behavior in sleep: A systematic review of medical-legal case reports.” Journal of Clinical Sleep Medicine, 10(8), 927–935. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25126042/
7. Mavroudis, I. i sur. (2026). “Sexsomnia: an umbrella review of clinical, neurophysiological and diagnostic evidence.” Frontiers in Neurology, 17, 1795824. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC13229684/
8. Mohebbi, A., Holoyda, B. J., i Newman, W. J. (2018). “Sexsomnia as a Defense in Repeated Sex Crimes.” Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law, 46(1), 78–85. https://jaapl.org/content/46/1/78
9. Mundt, J. M. i sur. (2023). “Behavioral and psychological treatments for NREM parasomnias: A systematic review.” Sleep Medicine, 111, 36–53. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37716336/
10. NSW Judicial Commission. (2022). R v DB i povezani sažeci prava seksualnih delikata. https://www.judcom.nsw.gov.au/publications/benchbks/sexual_assault/recent_sexual_assault_law.html
11. NREM parasomnias as disorders of sleep-state dissociation. (2018). https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29959394/
12. Resolution of sexsomnia with paroxetine. (2021). https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7954066/
13. Rossi, J. i sur. (2023). “Do the EEG and behavioral criteria of NREM arousal disorders apply to sexsomnia?” Sleep, 46(7), zsad056. https://academic.oup.com/sleep/article/46/7/zsad056/7068072
14. Sexsomnia: A case of sleep masturbation documented by video-polysomnography in a young adult male with sleepwalking. (2016). https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5022330/
15. State v. Pratt. (2019). Washington Court of Appeals. https://caselaw.findlaw.com/court/wa-court-of-appeals/2037407.html