Kognitivne prednosti ADHD fenotipa? Kritički pregled kreativnosti, divergentnog mišljenja i hiperfokusa
Proces izrade seminarskog rada
Uvod: uža teza umjesto opće prednosti
Rasprava o ADHD-u i kognitivnim prednostima zahtijeva razlikovanje klinički dijagnosticiranog ADHD-a od dimenzionalnih ADHD-povezanih osobina. ADHD je razvojni poremećaj obilježen trajnim obrascem nepažnje i/ili hiperaktivnosti-impulzivnosti koji narušava funkcioniranje u više područja života. Dijagnoza se ne temelji na pojedinačnim osobinama, nego na njihovoj trajnosti, pojavljivanju u više konteksta i funkcionalnom oštećenju (National Institute of Mental Health, ADHD in Adults: 4 Things to Know; National Institute of Mental Health, Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder: What You Need to Know).
U ovom se radu izraz ADHD fenotip koristi za dimenzionalni skup osobina povezanih s ADHD simptomima, a ne kao sinonim za klinički dijagnosticirani ADHD. Mega-analiza funkcionalne povezanosti pokazala je da se neke razlike pojavljuju i duž dimenzije ADHD simptoma, ali da su skupne veličine učinka male (Norman i suradnici, 2023). Ta je razlika važna jer se dio istraživanja kreativnosti temelji na samoprocijenjenim simptomima u općoj populaciji, dok druga istraživanja uključuju kliničke skupine.
Središnja teza stoga nije da ADHD fenotip općenito donosi kognitivnu ili kreativnu prednost. Uža i održiva tvrdnja glasi da određene ADHD-povezane osobine u specifičnim zadacima i motivacijskim uvjetima mogu biti povezane s pojedinim kreativnim ishodima, poput divergentnog mišljenja, originalnosti, kreativnih postignuća ili kreativnog uvida. Ti se nalazi ne mogu automatski generalizirati sa subkliničkih na kliničke uzorke, a hiperfokus i predloženi neurobiološki mehanizmi ostaju neujednačeni odnosno hipotezni.
Kreativnost nije jedinstven ishod
Pregled 31 bihevioralnog istraživanja zaključio je da su povezanosti između ADHD-a i divergentnog mišljenja češće u uzorcima s povišenim, ali subkliničkim ADHD simptomima nego u kliničkim uzorcima s formalnom dijagnozom. Isti pregled nije pronašao dokaz za opću prednost u konvergentnom mišljenju, dok je kreativna postignuća razmatrao kao odvojen ishod u kliničkim i subkliničkim skupinama. Taj nalaz ne predstavlja dokaz opće kreativne prednosti (Hoogman, Stolte, Baas i Kroesbergen, 2020).
Ovakav rezultat upozorava da se različiti kreativni ishodi ne smiju objediniti u jednu tvrdnju. Divergentno mišljenje, originalnost, fluentnost, konvergentno mišljenje, kreativna postignuća i kreativni uvid mogu pokazivati različite obrasce. Bolji rezultat u pojedinom divergentnom zadatku ne znači opću kreativnu nadmoć.
U istraživanju Whitea i Shaha odrasle osobe s ADHD-om bile su uspješnije u divergentnom zadatku alternativne uporabe predmeta, ali slabije u konvergentnom zadatku i mjeri semantičke inhibicije. Autori su predložili da su razlike u inhibicijskoj kontroli djelomično posredovale vezu između ADHD-a i kreativnog učinka. Nalaz je relevantan za hipotezu o mogućoj povezanosti inhibicije i pristupa udaljenim asocijacijama, ali ne potvrđuje uzročni mehanizam (White i Shah, 2006).
U drugom istraživanju Whitea i Shaha odrasle osobe s ADHD-om postigle su više rezultate na verbalnoj originalnosti u skraćenom Torranceovu testu za odrasle te su prijavile više stvarnih kreativnih postignuća. Također su češće preferirale generiranje ideja, dok su osobe bez ADHD-a češće preferirale razjašnjavanje problema i razvoj ideja. Taj obrazac može upućivati na razliku u profilu kreativnog rada, ali ne dokazuje da je ADHD skupina kreativnija u svim fazama stvaranja (White i Shah, 2011).
Uloga motivacije i situacijskog konteksta
Rezultati Boota, Nevicke i Baasa pokazuju zašto se kreativna izvedba ne može odvojiti od konteksta zadatka. U jednom su istraživanju osobe s ADHD-om prijavile više stvarnih kreativnih postignuća, ali nisu pokazale veću intrinzičnu motivaciju niti bolje rezultate u laboratorijskom generiranju ideja. U drugom su istraživanju sudionici s ADHD-om generirali originalnije ideje kada je uvedena mogućnost natjecanja za bonus. Ipak, njihove ideje nisu bile jasno originalnije od ideja kontrolne skupine u pojedinim uvjetima (Boot, Nevicka i Baas, 2020).
Ovi nalazi podupiru oprezniju interpretaciju: razlike se mogu pojaviti kada je zadatak neposredno zanimljiv, natjecateljski, nagrađujući ili osobno važan. To ipak nije isto što i trajno veća kreativna sposobnost. Nalaz govori o promjeni izvedbe u konkretnim uvjetima, a ne o općem svojstvu svih osoba s ADHD-om ili ADHD-povezanim osobinama.
Studija o subkliničkim ADHD simptomima pronašla je male, ali pozitivne povezanosti između simptoma i samoprijavljenog kreativnog ponašanja, javno prepoznatih kreativnih postignuća, divergentnog mišljenja te originalnosti u rekonstrukciji problema. Povezanosti su uglavnom pokretali hiperaktivno-impulzivni, a ne nepažljivi simptomi. Istodobno su osobe s višim simptomima davale manje praktične rekonstrukcije problema (Zabelina, Condon i Beeman, 2017).
Pregled Hoogmana i suradnika u skladu je s takvom ograničenom interpretacijom: veza između ADHD-a i kreativnosti može biti izraženija na dimenziji simptoma nego u skupini s formalnom dijagnozom, a rezultat ovisi o tome koji se kreativni ishod mjeri (Hoogman, Stolte, Baas i Kroesbergen, 2020).
Kliničke skupine i različite prezentacije
U istraživanju odraslih s pretežno nepažljivom i kombiniranom prezentacijom ADHD-a kombinirana je skupina prijavila višu kreativnost na nekim domenama te je stvarala originalnije crteže povezane s apstraktnijim naslovima u figuralnom Torranceovu testu. Međutim, nisu svi rezultati pokazivali prednost. Nalazi stoga više podupiru heterogenost kreativnih profila nego jednostavnu tvrdnju da je ADHD kao takav povezan s višom kreativnošću (Girard-Joyal i Gauthier, 2022).
U malom crossover istraživanju 17 odraslih osoba s ADHD-om stimulansi su poboljšali verbalnu fluentnost te fluentnost, fleksibilnost i originalnost na verbalnom Torranceovu testu, ali nisu poboljšali konvergentno rješavanje problema. Ranija istraživanja nisu uvijek nalazila učinak lijekova na kreativnost, pa ukupna slika ostaje mješovita (McBride i suradnici, 2021).
Noviji rad Maisana i suradnika ispitivao je 299 studenata koji su ispunili upitnik ADHD simptoma i rješavali zadatke udaljenih asocijacija. Sudionici s najizraženijim simptomima više su se oslanjali na rješenja koja su doživjeli kao nagli uvid, dok su se sudionici s nižim simptomima više oslanjali na analitičko rješavanje. Ukupna uspješnost imala je U-oblik: skupine s vrlo niskim i vrlo visokim simptomima riješile su više problema od srednje skupine (Maisano i suradnici, 2026).
Ovaj nalaz govori o stilovima rješavanja problema povezanima sa simptomima u studentskom i internetskom uzorku. Ne govori o učinku kliničkog ADHD-a niti sam po sebi utvrđuje prednost u svakodnevnom životu.
Inhibicijska kontrola: moguća povezanost, ne potvrđeni mehanizam
Meta-analiza zadatka zaustavljanja u odraslih obuhvatila je 27 studija, 883 odrasle osobe s ADHD-om i 916 kontrola te pronašla umjeren deficit inhibicijske kontrole, s veličinom učinka g = 0,51 (Senkowski i suradnici, 2024). Taj nalaz prvenstveno opisuje skupinsku poteškoću inhibiranja motoričkog odgovora.
Nalazi o inhibicijskoj kontroli i pojedinačni nalazi o divergentnom mišljenju kompatibilni su s hipotezom o mogućoj povezanosti tih procesa, ali dostupni izvori ne potvrđuju da smanjena inhibicija uzrokuje veću kreativnu izvedbu. Razlike u inhibicijskoj kontroli nisu jednake kod svih pojedinaca i ne mogu se svesti na jednu uzročnu putanju prema kreativnosti.
Hiperfokus: empirijski neujednačen fenomen
Hiperfokus se u istraživanjima najčešće opisuje kao intenzivna apsorpcija u zadatak uz smanjenu svijest o vremenu i okolini. Pregledni rad navodi da se hiperfokus u literaturi konceptualizira na različite načine, uključujući pozitivnije iskustvo toka i fenomen intenzivne apsorpcije (Ashinoff i Abu-Akel, 2021).
Hupfeld, Abagis i Shah razvili su Adult Hyperfocus Questionnaire te u pilot- i replikacijskom uzorku pronašli da osobe s izraženijim ADHD simptomima prijavljuju više hiperfokusa u različitim područjima, uključujući školu, hobije i korištenje ekrana (Hupfeld, Abagis i Shah, 2019).
Nasuprot tome, Groen i suradnici nisu pronašli veću učestalost hiperfokusa u odraslih s ADHD-om u odnosu na zdrave kontrole. Hiperfokus se pojavljivao u objema skupinama, iako je pozitivno korelirao s ADHD osobinama. Autori su zaključili da buduća istraživanja moraju razlikovati motivacijske, situacijske i kliničke aspekte hiperfokusa (Groen i suradnici, 2020).
Validacija skraćene Dispositional Adult Hyperfocus Questionnaire iz 2024. ponovno je pokazala pozitivnu povezanost između samoprocijenjenog hiperfokusa i ADHD osobina. Nalaz je ograničen na povezanost samoprocijenjenog hiperfokusa i ADHD osobina; sam po sebi ne utvrđuje prevalenciju u kliničkom ADHD-u niti uzročni proces (Hupfeld i suradnici, 2024).
Noviji mali mješoviti rad s 50 odraslih osoba s ADHD dijagnozom opisao je istodobne koristi i troškove. Sudionici su hiperfokus povezivali s produktivnošću u fleksibilnim ili kreativnim poslovima, ali i s propuštenim rokovima, zanemarivanjem obveza i negativnim posljedicama za odnose. Budući da je riječ o malom uzorku i konferencijskom sažetku, nalaz treba tretirati kao preliminaran, a ne kao konačnu procjenu prevalencije ili učinka (Oroian, Nechita i Szalontay, 2025).
Hiperfokus se zato može uključiti u raspravu samo kao empirijski neujednačen konstrukt povezan sa samoprocijenjenim ADHD osobinama u nekim istraživanjima. Korišteni nalazi ne pokazuju da je hiperfokus specifičan za ADHD, objektivno češći kod kliničkog ADHD-a ili povezan s boljom izvedbom.
Dopamin, motivacija i moždane mreže
Pregledi ljudskih i animalnih istraživanja upućuju na uključenost dopamina u ADHD, ali dostupna literatura ne potvrđuje jednostavan dopaminergički mehanizam hiperfokusa (MacDonald i suradnici, 2024). Dopaminergički modeli mogu ponuditi teorijski okvir za varijacije u obradi nagrade i motivacijskom angažmanu, ali ne potvrđuju da hiperfokus nastaje zbog jednostavnog dopaminskog pojačanja.
Širi modeli ADHD-a uključuju promijenjenu obradu nagrade i motivacijskih podražaja. Takav okvir može pomoći objasniti zašto se izvedba razlikuje ovisno o neposrednoj nagradi, novosti, hitnosti ili osobnom interesu zadatka. Međutim, Boot i suradnici nisu pronašli veću intrinzičnu motivaciju u jednostavnom zadatku generiranja ideja; pronašli su promjenu originalnosti kada je uvedena konkurencija i mogućnost nagrade (Boot, Nevicka i Baas, 2020).
Mega-analiza 1.301 osobe s ADHD-om i 1.301 kontrole pokazala je slabiju negativnu povezanost između mreže zadanog načina rada i nekoliko mreža pažnje, ali veličine učinka bile su male (Norman i suradnici, 2023). Takvi rezultati mogu biti relevantni za spontane misli i lutanje pažnje, no sami po sebi ne dokazuju da upravo ta mrežna organizacija proizvodi kreativnu prednost.
Inhibicijski, motivacijski, dopaminergički i mrežni modeli stoga mogu ostati kao teorijski okviri za buduća istraživanja. Ne mogu se prikazati kao potvrđena uzročna objašnjenja kreativnosti ili hiperfokusa.
Zaključak
Dosadašnji nalazi najviše podupiru užu tvrdnju da subklinički ADHD simptomi i neke ADHD-povezane karakteristike mogu biti povezane s divergentnim mišljenjem, originalnošću, kreativnim postignućima ili uvidom u pojedinim zadacima (Hoogman, Stolte, Baas i Kroesbergen, 2020; Zabelina, Condon i Beeman, 2017; Maisano i suradnici, 2026).
Pozitivni nalazi nisu jednako stabilni u kliničkim i subkliničkim uzorcima, među različitim prezentacijama ni među različitim mjerama kreativnosti. Kreativna postignuća nisu isto što i bolji učinak u laboratorijskom zadatku, a promjena izvedbe u motivirajućem uvjetu nije isto što i trajno veća kreativna sposobnost.
Hiperfokus ostaje empirijski neujednačen fenomen. U nekim je samoprocjenskim istraživanjima povezan s ADHD osobinama, dok drugi nalazi ne pokazuju njegovu veću učestalost u odraslih s ADHD-om nego u kontrolama. Dopaminergički i mrežni modeli nude plauzibilne hipoteze za varijabilnu motivaciju i angažman, ali ne potvrđuju jedinstveni neurobiološki mehanizam ADHD kreativnosti ili hiperfokusa.
Najprecizniji zaključak stoga nije da ADHD predstavlja opću kognitivnu prednost. Dostupni nalazi upućuju na mogućnost da se pojedine ADHD-povezane osobine u određenim zadacima i uvjetima povežu s pojedinim kreativnim ishodima, uz istodobno postojanje stvarnih funkcionalnih teškoća povezanih s ADHD-om.
Literatura
- National Institute of Mental Health. ADHD in Adults: 4 Things to Know. https://www.nimh.nih.gov/health/publications/adhd-what-you-need-to-know
- National Institute of Mental Health. Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder: What You Need to Know. https://www.nimh.nih.gov/health/publications/attention-deficit-hyperactivity-disorder-what-you-need-to-know?level=1
- Ashinoff, B. K. i Abu-Akel, A. (2021). Hyperfocus: the forgotten frontier of attention. Psychological Research, 85, 1–19. DOI: 10.1007/s00426-019-01245-8. https://doi.org/10.1007%2Fs00426-019-01245-8
- Boot, N., Nevicka, B. i Baas, M. (online 2017.; tiskano 2020.). Creativity in ADHD: Goal-Directed Motivation and Domain Specificity. Journal of Attention Disorders, 24, 1857–1866. DOI: 10.1177/1087054717727352. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1087054717727352
- Girard-Joyal, O. i Gauthier, B. (online 2021.; tiskano 2022.). Creativity in the Predominantly Inattentive and Combined Presentations of ADHD in Adults. Journal of Attention Disorders, 26, 1187–1198. DOI: 10.1177/10870547211060547. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9096579/
- Groen, Y. i suradnici (2020). Testing the relation between ADHD and hyperfocus experiences. Research in Developmental Disabilities, 107, 103789. DOI: 10.1016/j.ridd.2020.103789. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0891422220302213
- Hoogman, M., Stolte, M., Baas, M. i Kroesbergen, E. (2020). Creativity and ADHD: A review of behavioral studies, the effect of psychostimulants and neural underpinnings. Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 119, 66–85. DOI: 10.1016/j.neubiorev.2020.09.029. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33035524/
- Hupfeld, K. E., Abagis, T. R. i Shah, P. (2019). Living “in the zone”: hyperfocus in adult ADHD. Attention Deficit and Hyperactivity Disorders, 11, 191–208. DOI: 10.1007/s12402-018-0272-y. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30267329/
- Hupfeld, K. E., Osborne, J. B., Tran, Q. T., Hyatt, H. W., Abagis, T. R. i Shah, P. (2024). Validation of the dispositional adult hyperfocus questionnaire (AHQ-D). Scientific Reports, 14, 19460. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11339405/
- MacDonald, H. J., Kleppe, R., Szigetvari, P. D. i Haavik, J. (2024). The dopamine hypothesis for ADHD: An evaluation of evidence accumulated from human studies and animal models. Frontiers in Psychiatry, 15, 1492126. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11604610/
- Maisano, H., Chesebrough, C., Zhang, F., Daly, B., Beeman, M. i Kounios, J. (2026). ADHD symptom magnitude predicts creative problem-solving performance and insight versus analysis solving modes. Personality and Individual Differences, 254, 113660. DOI: 10.1016/j.paid.2026.113660. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886926000231?dgcid=rss_sd_all
- McBride, M. i suradnici (2021). Effects of stimulant medication on divergent and convergent thinking tasks related to creativity in adults with attention-deficit hyperactivity disorder. Psychopharmacology, 238, 3533–3541. DOI: 10.1007/s00213-021-05970-0. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34477886/
- Norman, L. J. i suradnici (2023). Evidence from “big data” for the default-mode hypothesis of ADHD: a mega-analysis of multiple large samples. Neuropsychopharmacology, 48, 281–289. https://www.nature.com/articles/s41386-022-01408-z
- Oroian, B. A., Nechita, P. i Szalontay, A. (2025). Hyperfocus in ADHD: A Misunderstood Cognitive Phenomenon. European Psychiatry, 68(S1), S306. Konferencijski sažetak. https://www.cambridge.org/core/journals/european-psychiatry/article/hyperfocus-in-adhd-a-misunderstood-cognitive-phenomenon/1DE44A25A69E8CE17FBC720D26AC2230
- Senkowski, D., Ziegler, T., Singh, M., Heinz, A., He, J., Silk, T. i Lorenz, R. C. (2024). Assessing Inhibitory Control Deficits in Adult ADHD: A Systematic Review and Meta-analysis of the Stop-signal Task. Neuropsychology Review, 34, 548–567. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11166755/
- White, H. A. i Shah, P. (2006). Uninhibited imaginations: Creativity in adults with Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder. Personality and Individual Differences, 40, 1121–1131. DOI: 10.1016/j.paid.2005.11.007. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886905003764
- White, H. A. i Shah, P. (2011). Creative style and achievement in adults with attention-deficit/hyperactivity disorder. Personality and Individual Differences, 50, 673–677. DOI: 10.1016/j.paid.2010.12.015. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S019188691000601X
- Zabelina, D. L., Condon, D. M. i Beeman, M. (2017). Subclinical symptoms of attention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD) are associated with specific creative processes. Personality and Individual Differences, 114, 73–81. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0191886917302209