Nacrt seminarskog rada: Emocionalna inteligencija: teorijski modeli, psihometrijska validacija i praktična primjena u suvremenoj psihologiji
Proces izrade seminarskog rada
1. Tekst
Uvod: konstrukt s više značenja
Emocionalna inteligencija u suvremenoj psihologiji ne označava jedan univerzalni rezultat. Naziv se koristi za različite konstrukte: sposobnosti obrade emocionalnih informacija, samoprocijenjene emocionalne dispozicije te šire skupove emocionalnih i socijalnih kompetencija. Rezultate zato treba tumačiti uz navođenje modela i mjere, a prema potrebi i populacije i kriterija ishoda.
Akademski koncept oblikovali su Peter Salovey i John D. Mayer u radu iz 1990. Emocionalnu inteligenciju povezali su sa socijalnom inteligencijom i opisali kao sposobnost opažanja, razlikovanja i korištenja emocionalnih informacija u mišljenju i ponašanju. Mayer, Salovey i David Caruso poslije su koncept razvili u model četiri grane.
Daniel Goleman imao je važnu ulogu u popularizaciji termina nakon knjige Emotional Intelligence iz 1995. Njegov pristup nije emocionalnu inteligenciju ograničio na kognitivne sposobnosti, nego ju je povezao sa samosviješću, samoregulacijom, motivacijom, empatijom i društvenim kompetencijama. Time se koncept proširio u obrazovanju, menadžmentu i popularnoj psihologiji, ali su se povećale i terminološka i psihometrijska heterogenost polja.
Emocionalna inteligencija stoga označava obitelj različitih konstrukata i mjera, a ne jedan univerzalni rezultat. Sposobnosni model jedna je od teorijski najpreciznije operacionaliziranih verzija emocionalne inteligencije. Trait mjere u navedenoj meta-analizi pokazuju jače povezanosti sa zdravljem nego sposobnosne mjere, ali to se ne treba proširivati na svakodnevno funkcioniranje bez zasebnog nalaza. Mješoviti modeli mogu služiti za opisivanje kompetencija u konkretnom praktičnom kontekstu, ali njihova širina otežava razlikovanje od povezanih konstrukata.
Teorijski modeli
U modelu Mayera, Saloveya i Carusa emocionalna inteligencija pripada području sposobnosti jer se odnosi na rješavanje problema koji uključuju emocije i emocionalno znanje. Petrides i Furnham razlikuju emocionalnu inteligenciju kao osobinu od sposobnosnog modela. Trait emocionalna inteligencija odnosi se na tipično ponašanje, emocionalnu samoučinkovitost i subjektivnu procjenu vlastitih emocionalnih kapaciteta.
Mješoviti modeli uključuju emocionalne i socijalne kompetencije te širi skup osobina i ponašajnih pokazatelja, često uz prilagodljivost i upravljanje stresom. Naziv emocionalna inteligencija sam po sebi zato nije dovoljan za usporedbu studija. MSCEIT, TEIQue, Bar-Onov EQ-i i Golemanov inventar kompetencija ne mjere isto, iako se svi povezuju s tim nazivom.
| Model | Što konstrukt znači | Tipična metoda | Prednost | Ograničenje |
|---|---|---|---|---|
| Mayer, Salovey i Caruso | Sposobnost opažanja, korištenja, razumijevanja i regulacije emocija | Testovi maksimalne izvedbe, osobito MSCEIT | Jasnije odvaja emocionalne sposobnosti od osobnosti i samoprocjene. | Otvorena pitanja o kriteriju točnosti, pouzdanosti pojedinih rezultata i kulturnoj ekvivalentnosti. |
| Bar-On | Širi sustav emocionalnih i socijalnih kompetencija, prilagodljivosti i upravljanja stresom | Samoprocjenski inventar EQ-i | Primjenjivost u organizacijskom i kliničkom kontekstu. | Važno ograničenje jest preklapanje s osobnošću, dobrobiti i emocionalnom stabilnošću. |
| Goleman | Skup emocionalnih i socijalnih kompetencija važnih za ponašanje i uspješnost | Samoprocjene, procjene drugih i modeli kompetencija | Praktična uporabljivost u obrazovanju, vodstvu i razvoju zaposlenika. | Široka definicija otežava razlikovanje konstrukta od postojećih osobina i vještina. |
| Petridesova trait teorija | Konstelacija emocionalnih samopercepcija i dispozicija | TEIQue i srodni samoprocjenski upitnici | Jasnije smješta konstrukt u osobnost i tipično ponašanje. | Preklapanje s osobinama ličnosti, samopoštovanjem i afektivnom dobrobiti. |
Model četiri grane
Model Mayera, Saloveya i Carusa razlikuje četiri područja. Prvo je opažanje i izražavanje emocija, što uključuje prepoznavanje emocija u licu, glasu, tijelu, umjetničkim prikazima i vlastitom doživljaju. Drugo je korištenje emocija za olakšavanje mišljenja, pri čemu emocionalna stanja mogu usmjeravati pažnju, mijenjati prioritete i poduprijeti određene načine razmišljanja. Treće je razumijevanje emocija, uključujući razlikovanje emocija, njihovih uzroka, posljedica, prijelaza i složenih kombinacija. Četvrto je refleksivna regulacija emocija, odnosno izbor načina upravljanja emocijama u sebi i drugima.
Teorijski opis četiri grane ne treba automatski pretvarati u potvrđeni mehanizam akademskog, zdravstvenog ili radnog ishoda. Rezultat na testu maksimalne izvedbe ne treba automatski tumačiti kao pokazatelj tipičnog svakodnevnog ponašanja.
Psihometrijska operacionalizacija i validacija
MSCEIT i testovi maksimalne izvedbe
MSCEIT je najpoznatija mjera sposobnosnog modela. Umjesto da ispitanik procjenjuje koliko je emocionalno sposoban, test traži rješavanje zadataka povezanih s opažanjem, korištenjem, razumijevanjem i upravljanjem emocijama. Odgovori se najčešće boduju prema konsenzusu opće populacije ili prema procjeni stručnjaka.
Konsenzusno i ekspertno bodovanje rješavaju dio problema kriterija točnosti, ali ne uklanjaju sva pitanja o tome što čini točan emocionalni odgovor. Konsenzusni kriterij nije nužno jednak psihološkoj točnosti, a njegova interpretacija može ovisiti o teoriji i kulturnom kontekstu.
MSCEIT se razlikuje od osobnosti i samoprocjenskih mjera, ali nalazi o njegovoj faktorskoj strukturi i pouzdanosti nisu potpuno jednoznačni. Problem je osobito izražen kada se interpretiraju pojedine grane ili podskale, a ne ukupni rezultat.
Samoprocjenske mjere
Upitnici poput TEIQuea, EQ-ija i Schutteova samoprocjenskog testa mjere ono što osoba misli o vlastitim emocionalnim sposobnostima i uobičajenom ponašanju. Oni su bliži emocionalnoj samoučinkovitosti, dispozicijama i tipičnoj izvedbi nego kognitivnoj sposobnosti u užem smislu.
Visoka unutarnja konzistencija ne može sama potvrditi konstruktna valjanost mjere. Slični odgovori na velik broj čestica mogu biti posljedica preklapanja sadržaja, socijalno poželjnog odgovaranja ili općeg pozitivnog samopojma. Samoprocjenske mjere mogu biti korisne kada je istraživačko pitanje usmjereno na tipično ponašanje, emocionalnu samoučinkovitost ili načine suočavanja. One su problematične kada se interpretiraju kao objektivna mjera emocionalnog rezoniranja.
U studiji Bracketta i Mayera MSCEIT je imao minimalne odnose s EQ-ijem i samoprocjenskim mjerama, dok su se dvije samoprocjenske mjere međusobno umjereno povezivale. To upućuje na zaključak da sposobnosna i samoprocjenska emocionalna inteligencija često predstavljaju različite konstrukte, a ne samo dvije metode mjerenja iste latentne varijable.
Vrste valjanosti
Konvergentna valjanost traži da se različite mjere istog konstrukta međusobno povezuju. U području emocionalne inteligencije povezanost je često jača među samoprocjenskim mjerama nego između samoprocjenskih i sposobnosnih mjera.
Diskriminantna valjanost zahtijeva pokazivanje da mjera emocionalne inteligencije nije samo druga oznaka za povezane osobine i sposobnosti. Kod trait i mješovitih mjera preklapanje s tim konstruktima predstavlja trajan problem.
Inkrementalna valjanost znači da emocionalna inteligencija predviđa kriterij iznad već poznatih prediktora, primjerice opće kognitivne sposobnosti i osobina Velike petorke. To je stroži test od obične korelacije. Rezultati na tom testu osjetljivi su na izbor mjere i kriterija.
Pri procjeni emocionalne inteligencije treba odvojeno navesti:
- koji je model korišten;
- mjeri li se maksimalna sposobnost ili tipično ponašanje;
- koji su dokazi pouzdanosti i test-retest stabilnosti;
- kako su definirani točni odgovori;
- je li potvrđena faktorska struktura;
- je li kontrolirana opća inteligencija i osobnost;
- je li kriterij samoprocjenski, procijenjen od drugih ili objektivan;
- jesu li testirane kulturna i jezična ekvivalentnost.
Empirijski nalazi
Mentalno zdravlje i dobrobit
Najstabilniji nalazi odnose se na povezanost emocionalne inteligencije, osobito trait i mješovitih samoprocjenskih mjera, sa zdravljem i subjektivnom dobrobiti. Martins, Ramalho i Morin u meta-analizi 105 veličina učinka i 19.815 sudionika izvijestili su o jačoj povezanosti trait emocionalne inteligencije sa zdravljem nego sposobnosne emocionalne inteligencije: približno r = 0,34 nasuprot r = 0,17. Povezanost je bila veća za mentalno zdravlje nego za fizičko zdravlje.
Sustavni pregled adolescenata pronašao je pretežno negativne povezanosti emocionalne inteligencije s internalizirajućim teškoćama, depresijom i anksioznošću. Korelacijski i presječni nalazi ne omogućuju zaključak da niska emocionalna inteligencija uzrokuje mentalni poremećaj, niti da bi povećanje rezultata na određenom upitniku samo po sebi liječilo depresiju ili anksioznost.
Meta-analiza subjektivne dobrobiti podupire pozitivnu povezanost emocionalne inteligencije s dobrobiti, ali interpretacija treba uzeti u obzir sadržajno preklapanje nekih mjera s pozitivnim afektom, samopoštovanjem i općim zadovoljstvom životom.
Dokazi pokazuju povezanost uz heterogenost i ograničene uzročne zaključke. Smjer odnosa može biti dvosmjeran: emocionalne vještine mogu doprinositi boljoj regulaciji stresa, dok dobro mentalno zdravlje može istodobno poboljšati samoprocjenu vlastitih emocionalnih sposobnosti.
Akademski uspjeh
Najopsežnija meta-analiza MacCanna i suradnika obuhvatila je 158 izvora, 1.246 veličina učinka i 42.529 sudionika. Ukupna povezanost emocionalne inteligencije s akademskim uspjehom bila je približno r = 0,20. Povezanost je bila veća za sposobnosnu emocionalnu inteligenciju, r = 0,24, nego za samoprocjensku, r = 0,12, ili mješovitu, r = 0,19.
Nakon kontrole opće inteligencije i osobina Velike petorke, sposobnosna emocionalna inteligencija objasnila je dodatnih približno 1,7 % varijance akademskog uspjeha, samoprocjenska 0,7 %, a mješovita 2,3 %. Najveći inkrementalni doprinos unutar sposobnosnog modela imali su razumijevanje i upravljanje emocijama.
Druga meta-analiza srednjoškolskih istraživanja također je pronašla pozitivan odnos, ali uz visoku heterogenost među studijama. Prosječna povezanost bila je veća u studijama koje su koristile sposobnosne mjere nego u onima koje su koristile samoprocjene ili mješovite mjere.
Moguće interpretacije uključuju upravljanje akademskim stresom, pažnju, traženje pomoći, odnose u obrazovnom okruženju i ustrajnost, ali navedene meta-analize same po sebi ne potvrđuju njihov medijacijski učinak. Dokazi pokazuju malu do umjerenu povezanost uz heterogenost i ograničene uzročne zaključke. Nema osnove za tvrdnju da emocionalna inteligencija predviđa akademski uspjeh bolje od kognitivne sposobnosti ili savjesnosti.
Profesionalni uspjeh i radna izvedba
Meta-analize u organizacijskoj psihologiji nalaze pozitivne odnose nekih mjera emocionalne inteligencije s radnom izvedbom, zadovoljstvom poslom, organizacijskom privrženošću i organizacijskim građanskim ponašanjem te negativan odnos sa stresom na poslu. Veličina i inkrementalna vrijednost odnosa ovise o modelu, kriteriju i kontroliranim konstruktima.
O’Boyle i suradnici razlikovali su sposobnosne mjere, samoprocjenske mjere utemeljene na modelu Mayera i Saloveya te mješovite modele kompetencija. Njihov pristup pokazuje da se zaključak o odnosu emocionalne inteligencije i posla mijenja ovisno o tome koja je struja uključena u analizu.
Za mješovite samoprocjenske mjere pronađena je povezanost sa supervizorskom procjenom radne izvedbe od približno ρ = 0,29, ali je odnos nakon kontrole sposobnosne emocionalne inteligencije, samoučinkovitosti, osobina Velike petorke, opće mentalne sposobnosti i samoprocijenjene izvedbe pao na približno nulu. To sugerira da dio snažnih korelacija proizlazi iz sadržajnog preklapanja s već poznatim konstruktima.
Organizacijski pregled podupire oprezniju tvrdnju da važnost emocionalne inteligencije može ovisiti o emocionalnim zahtjevima i socijalnoj strukturi posla. Organizacijska relevantnost nije univerzalna, nego može biti veća u poslovima koji uključuju emocionalni rad, pregovaranje, vođenje ili intenzivnu socijalnu interakciju.
Meta-analize nalaze pozitivne odnose nekih mjera emocionalne inteligencije s radnim ishodima, ali veličina i inkrementalna vrijednost odnosa ovise o modelu, kriteriju i kontroliranim konstruktima. Ti nalazi nisu dovoljni za opće tvrdnje o selekciji zaposlenika, vodstvu ili predviđanju karijere.
Može li se emocionalna inteligencija razvijati?
Meta-analiza Hodžića i suradnika obuhvatila je 24 studije s 28 uzoraka zdravih odraslih osoba i pronašla umjereno poboljšanje rezultata nakon treninga emocionalne inteligencije, uz zadržavanje učinka na naknadnom mjerenju. To je dokaz da se barem neki rezultati na mjerama emocionalnih kompetencija mogu promijeniti nakon strukturiranog programa.
Promjena rezultata na upitniku nije isto što i trajna promjena ponašanja, kliničkog funkcioniranja ili radne izvedbe. Sustavni pregledi novijih radnih intervencija ističu potrebu za kvalitetnijim randomiziranim kontroliranim istraživanjima, dugoročnim praćenjem i mjerama koje nisu samo samoprocjenske.
Dokazi o treniranju ostaju ograničeni. Postoje obećavajući nalazi o promjeni mjernih rezultata, ali nije potvrđeno da standardizirani programi dugoročno povećavaju stvarnu emocionalnu sposobnost ili proizvode široke i stabilne životne koristi.
Glavne znanstvene kontroverze
Je li emocionalna inteligencija jedan konstrukt?
Najtemeljnija kritika odnosi se na nedostatak konsenzusa o tome što emocionalna inteligencija uključuje. U nekim modelima riječ je o sposobnosti obrade emocionalnih informacija, u drugima o osobinama ličnosti, a u trećima o širokom skupu kompetencija. U području postoji problem preklapanja naziva, pri kojem različiti modeli mogu dobiti isti naziv emocionalne inteligencije.
Je li emocionalna inteligencija oblik inteligencije?
Zagovornici sposobnosnog modela ističu da emocionalni zadaci mogu imati bolje i lošije odgovore, da se rezultati povezuju s kognitivnom sposobnošću te da emocionalno rezoniranje ima specifičan sadržaj. Kritičari upozoravaju da se takav konstrukt može svesti na kombinaciju opće inteligencije, verbalnog razumijevanja, socijalnog znanja i kulturnih normi. Pitanje položaja emocionalne inteligencije unutar šire strukture sposobnosti ostaje otvoreno.
Problem samoprocjene
Osoba može vjerovati da dobro razumije emocije, a da u stvarnim situacijama često pogrešno procjenjuje sebe i druge. Obrnuto, osoba može imati dobre sposobnosti emocionalnog zaključivanja, ali nisku emocionalnu samouvjerenost. Samoprocjena zato nije zamjena za test sposobnosti, opažanje ponašanja ili procjenu drugih.
Velike tvrdnje o uspjehu
Popularna literatura često je emocionalnu inteligenciju prikazivala kao faktor koji može biti važniji od kvocijenta inteligencije ili kao gotovo opći prediktor životnog uspjeha. Takve tvrdnje nisu poduprte suvremenim meta-analitičkim nalazima. U akademskom i profesionalnom kontekstu učinci su uglavnom mali do umjereni i ovise o modelu, kriteriju, populaciji i kontrolnim varijablama.
Mogući mehanizmi i metodološke ograde
U akademskom području upravljanje stresom, pažnja, traženje pomoći, odnosi u obrazovnom okruženju i ustrajnost ostaju moguće hipoteze, a navedene meta-analize same po sebi ne potvrđuju njihov medijacijski učinak. U organizacijskom području važnost emocionalne inteligencije može ovisiti o emocionalnim zahtjevima i socijalnoj strukturi posla.
Najveća metodološka pogreška bila bi pretvaranje korelacijskog nalaza u tvrdnju o mehanizmu. Ako su emocionalna inteligencija i dobrobit povezane, iz toga se ne može zaključiti djeluje li emocionalna inteligencija na dobrobit, dobrobit na emocionalnu samoprocjenu ili treća varijabla objašnjava oba ishoda.
Metodološka ograničenja
- Heterogenost konstrukta: heterogenost konstrukta i mjera ograničava usporedbe među studijama.
- Heterogenost mjera: MSCEIT, TEIQue, EQ-i, Schutteov test i inventari kompetencija ne daju međusobno zamjenjive rezultate.
- Problem kriterijske kontaminacije: samoprocjenske mjere EI mogu biti povezane s kriterijem koji je također samoprocijenjen, što povećava rizik zajedničke metode mjerenja.
- Preklapanje s osobnošću: trait i mješovite mjere često pokazuju preklapanje s osobinama ličnosti i drugim samoprocjenskim konstruktima.
- Nejasan status točnog emocionalnog odgovora: konsenzusni kriterij nije nužno jednak psihološkoj točnosti, a njegova interpretacija može ovisiti o teoriji i kulturnom kontekstu.
- Kulturna i jezična ekvivalentnost: kulturna i jezična ekvivalentnost mora se zasebno provjeravati pri interpretaciji mjera EI.
- Ograničena ekološka valjanost: rezultat na kratkom testu ne mora u potpunosti odražavati ponašanje u dugotrajnim i emocionalno intenzivnim odnosima.
- Presječni dizajn: velik dio literature ne omogućuje čvrste zaključke o uzročnosti, a razvojne zaključke treba temeljiti na longitudinalnim podacima.
- Publikacijska pristranost: mogući rizik publikacijske pristranosti treba uzeti u obzir jer objavljeni skupovi istraživanja mogu nedovoljno zastupati nulte i negativne nalaze.
- Nejasna interpretacija ukupnog rezultata: prosjek više grana može prikriti specifične profile, neujednačene sposobnosti i mjerne pogreške.
Pouzdana mjera ne potvrđuje sama po sebi da mjera zahvaća teorijski konstrukt.
Zaključak
Emocionalna inteligencija označava obitelj različitih konstrukata i mjera, a ne jedan univerzalni rezultat. Sposobnosni model jedna je od teorijski najpreciznije operacionaliziranih verzija emocionalne inteligencije. Trait mjere u navedenoj meta-analizi pokazuju jače povezanosti sa zdravljem nego sposobnosne mjere, ali to se ne treba proširivati na svakodnevno funkcioniranje bez zasebnog nalaza. Mješoviti modeli mogu služiti za opisivanje kompetencija u konkretnom praktičnom kontekstu, ali njihova širina otežava razlikovanje od povezanih konstrukata.
Meta-analize nalaze uglavnom male do umjerene povezanosti, čija veličina ovisi o modelu, kriteriju i populaciji. Ne podupiru jednostavne tvrdnje da emocionalna inteligencija nadilazi IQ, da sama uzrokuje uspjeh ili da jedan test može pouzdano predvidjeti cjelokupno funkcioniranje osobe. Interpretacija treba navesti model, mjeru, kriterij, populaciju i relevantne kontrolne varijable.
2. Literatura
- Andrei, F., Siegling, A. B., Aloe, A. M., Baldaro, B., & Petrides, K. V. The Incremental Validity of the Trait Emotional Intelligence Questionnaire: A Systematic Review and Meta-Analysis. Journal of Personality Assessment, 98, 261–276. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26457443/
- Bar-On, R. (1997). BarOn Emotional Quotient Inventory: A Measure of Emotional Intelligence. Toronto: Multi-Health Systems. https://books.google.com/books/about/BarOn_Emotional_Quotient_Inventory.html?id=W9SKngEACAAJ
- Brackett, M. A., & Mayer, J. D. (2003). Convergent, Discriminant, and Incremental Validity of Competing Measures of Emotional Intelligence. Personality and Social Psychology Bulletin, 29. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/0146167203254596
- Cherniss, C. (2010). Emotional Intelligence: Toward Clarification of a Concept. Industrial and Organizational Psychology, 3, 110–126. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/j.1754-9434.2010.01231.x
- Côté, S. (2014). Emotional Intelligence in Organizations. Annual Review of Organizational Psychology and Organizational Behavior, 1, 459–488. https://www.annualreviews.org/doi/pdf/10.1146/annurev-orgpsych-031413-091233
- Doğru, Ç. (2022). A Meta-Analysis of the Relationships Between Emotional Intelligence and Employee Outcomes. Frontiers in Psychology, 13, 611348. https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2022.611348/full
- Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence. New York: Bantam Books. https://www.kirkusreviews.com/book-reviews/daniel-goleman/emotional-intelligence/
- Hodzic, S., Scharfen, J., Ripoll, P., Holling, H., & Zenasni, F. (2018). How Efficient Are Emotional Intelligence Trainings: A Meta-Analysis. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1754073917708613
- Joseph, D. L., & Newman, D. A. (2010). Emotional intelligence: An integrative meta-analysis and cascading model. Journal of Applied Psychology, 95, 54–78. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20085406/
- Joseph, D. L., Jin, J., Newman, D. A., & O’Boyle, E. H. (2015). Why Does Self-Reported Emotional Intelligence Predict Job Performance? A Meta-Analytic Investigation of Mixed EI. Journal of Applied Psychology, 100, 298–342. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25243996/
- MacCann, C., Jiang, Y., Brown, L. E. R., Double, K. S., Bucich, M., & Minbashian, A. (2020). Emotional intelligence predicts academic performance: A meta-analysis. Psychological Bulletin, 146, 150–186. https://ora.ox.ac.uk/objects/uuid%3A0a45dd6a-1873-46e8-ba29-9485995280c9
- Martins, A., Ramalho, N., & Morin, E. (2010). A comprehensive meta-analysis of the relationship between Emotional Intelligence and health. Personality and Individual Differences, 49, 554–564. https://ciencia.iscte-iul.pt/publications/7915/export
- Mayer, J. D., Salovey, P., & Caruso, D. R. (2004). Emotional Intelligence: Theory, Findings, and Implications. Psychological Inquiry, 15, 197–215. https://scholars.unh.edu/psych_facpub/375/
- Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional Intelligence with the MSCEIT V2.0. Emotion, 3, 97–105. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12899321/
- O’Boyle, E. H., Humphrey, R. H., Pollack, J. M., Hawver, T. H., & Story, P. A. (2011). The relation between emotional intelligence and job performance: A meta-analysis. Journal of Organizational Behavior. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/job.714
- O’Connor, P. J., Hill, A., Kaya, M., & Martin, B. (2019). The Measurement of Emotional Intelligence: A Critical Review of the Literature and Recommendations for Researchers and Practitioners. Frontiers in Psychology, 10, 1116. https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2019.01116/full
- Petrides, K. V., & Furnham, A. (2001). Trait emotional intelligence: Psychometric investigation with reference to established trait taxonomies. European Journal of Personality, 15, 425–448. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/pdf/10.1002/per.416
- Salovey, P., & Mayer, J. D. (1990). Emotional Intelligence. Imagination, Cognition and Personality, 9, 185–211. https://scholars.unh.edu/psych_facpub/450/
- Sánchez-Álvarez, N., Extremera, N., & Fernández-Berrocal, P. (2016). The relation between emotional intelligence and subjective well-being: A meta-analytic investigation. The Journal of Positive Psychology, 11, 276–285. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/17439760.2015.1058968
3. PROVJERA BROJEVA
| Broj ili brojčani podatak | Mjesto u tekstu | Izvor |
|---|---|---|
| 1990 | Uvod, nastanak akademskog koncepta | Salovey i Mayer |
| 1995 | Uvod, Golemanova knjiga | Goleman |
| 105; 19.815; 0,34; 0,17 | Mentalno zdravlje i dobrobit | Martins, Ramalho i Morin |
| 158; 1.246; 42.529; 0,20; 0,24; 0,12; 0,19 | Akademski uspjeh | MacCann i suradnici |
| 1,7 %; 0,7 %; 2,3 % | Inkrementalna valjanost u akademskom uspjehu | MacCann i suradnici |
| 0,29 | Odnos mješovitih samoprocjenskih mjera sa supervizorskom procjenom radne izvedbe | Joseph, Jin, Newman i O’Boyle |
| 24; 28 | Trening emocionalne inteligencije | Hodzic i suradnici |
| 1997; 98; 261–276; 26457443 | Bibliografski zapis | Andrei i suradnici |
| 2003; 29; 10.1177; 0146167203254596 | Bibliografski zapis | Brackett i Mayer |
| 2010; 3; 110–126; 10.1111; 1754-9434.2010.01231.x | Bibliografski zapis | Cherniss |
| 2014; 1; 459–488; 10.1146; 031413-091233 | Bibliografski zapis | Côté |
| 2022; 13; 611348; 10.3389; 2022.611348 | Bibliografski zapis | Doğru |
| 2018; 10.1177; 1754073917708613 | Bibliografski zapis | Hodzic i suradnici |
| 2010; 95; 54–78; 10.1037; 20085406 | Bibliografski zapis | Joseph i Newman |
| 2015; 100; 298–342; 10.1037; 25243996 | Bibliografski zapis | Joseph, Jin, Newman i O’Boyle |
| 2020; 146; 150–186; 0a45dd6a-1873-46e8-ba29-9485995280c9 | Bibliografski zapis | MacCann i suradnici |
| 2010; 49; 554–564; 10.1016; 2010.05.029 | Bibliografski zapis | Martins, Ramalho i Morin |
| 2004; 15; 197–215; 10.1207; S15327965PLI1503_02 | Bibliografski zapis | Mayer, Salovey i Caruso |
| 2003; 3; 97–105; 10.1037; 1528-3542.3.1.97; 12899321 | Bibliografski zapis | Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios |
| 2011; 10.1002; 714 | Bibliografski zapis | O’Boyle i suradnici |
| 2019; 10; 1116; 10.3389; 2019.01116 | Bibliografski zapis | O’Connor i suradnici |
| 2001; 15; 425–448; 10.1002; 416 | Bibliografski zapis | Petrides i Furnham |
| 1990; 9; 185–211; 10.2190; DUGG-P24E-52WK-6CDG | Bibliografski zapis | Salovey i Mayer |
| 2016; 11; 276–285; 10.1080; 17439760.2015.1058968 | Bibliografski zapis | Sánchez-Álvarez, Extremera i Fernández-Berrocal |
4. RUPE U POKRIVENOSTI
| Rupa | Posljedica za tekst |
|---|---|
| Noviji sustavni pregled i meta-analiza intervencija emocionalnih kompetencija na radnom mjestu nisu uključeni u dostavljeni dosje. | Odjeljak o treniranju ograničen je na promjenu mjernih rezultata i ne donosi zaključke o prijenosu na ponašanje ili radnu izvedbu. |
| Nisu dostavljeni zasebni medijacijski nalazi za akademski stres, pažnju, traženje pomoći, odnose i ustrajnost. | Ti procesi navedeni su samo kao moguće hipoteze, a ne kao potvrđeni mehanizmi. |
| Nije dostavljen zaseban nalaz koji bi trait mjere povezivao sa svakodnevnim funkcioniranjem. | Takva formulacija nije uključena u zaključak. |
| Nije dostavljen izravni nalaz koji bi potvrdio univerzalnu praktičnu ili selekcijsku korisnost mješovitih modela. | Mješoviti modeli opisani su samo kao mogući alati za opisivanje kompetencija u konkretnom kontekstu. |
| Nisu dostavljeni zasebni dokazi o opsegu publikacijske pristranosti u području. | Publikacijska pristranost navedena je samo kao mogući rizik. |
| Odjeljak o mehanizmima ostao je sadržajno sužen nakon uklanjanja nedovoljno potvrđenih mehanističkih tvrdnji. | Odjeljak je napisan kao skup mogućih interpretacija i kontekstualnih mogućnosti. |
5. PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE
| Odluka | Gdje je vidljiva u tekstu |
|---|---|
| 3 | Uvod i zaključak navode model i mjeru, a populaciju i kriterij samo kada su relevantni za nalaz. |
| 7 | Gardnerova tvrdnja nije uključena kao zasebna povijesna tvrdnja. |
| 11 | Mješoviti modeli opisani su kroz kompetencije, osobine i ponašajne pokazatelje, uz prilagodljivost i upravljanje stresom. |
| 14 | Ograničenja sposobnosnih mjera odvojena su od pitanja kulturne i jezične ekvivalentnosti. |
| 17 | Preklapanje Bar-Onovih i srodnih mjera s osobnošću, dobrobiti i emocionalnom stabilnošću opisano je kao važno ograničenje, ne kao glavno ograničenje. |
| 19 | Golemanova široka definicija povezana je s teškoćom razlikovanja konstrukta od postojećih osobina i vještina. |
| 25 | Razlikovanje maksimalne izvedbe i tipičnog svakodnevnog ponašanja nalazi se u odjeljku o modelu četiri grane i psihometriji. |
| 26 | Ograda o konsenzusnom i ekspertnom bodovanju nalazi se u odjeljku o MSCEIT-u. |
| 28 | Ograda o unutarnjoj konzistenciji nalazi se u odjeljku o samoprocjenskim mjerama. |
| 31 | Diskriminantna valjanost opisana je kao razlikovanje od povezanih osobina i sposobnosti. |
| 36 | Odjeljak o mentalnom zdravlju izrijekom zadržava korelacijsku i uzročnu ogradu. |
| 48 | Formalna kategorija razine dokaza zamijenjena je opisom povezanosti, heterogenosti i uzročnih ograničenja. |
| 50 | Kontroverza je opisana kao preklapanje naziva među različitim modelima. |
| 53 | Tvrdnja o manipulaciji, pritisku i iskorištavanju ranjivosti nije uključena. |
| 55 | Opažanje emocija nije predstavljeno kao potvrđeni mehanizam ishoda. |
| 56 | Emocionalno razumijevanje nije predstavljeno kao potvrđeni mehanizam ishoda. |
| 57 | Regulacija emocija nije predstavljena kao potvrđeni mehanizam ishoda. |
| 58 | Socijalni odnosi nisu predstavljeni kao potvrđeni mehanizam ishoda. |
| 60 | Heterogenost konstrukta i mjera povezana je s ograničenom usporedivošću studija. |
| 61 | Rizik zajedničke metode mjerenja naveden je kao rizik, a ne kao činjenica u svakoj studiji. |
| 62 | Preklapanje trait i mješovitih mjera opisano je općenito, bez univerzalnog popisa osobina. |
| 63 | Ograda o konsenzusnom kriteriju nalazi se u odjeljku o MSCEIT-u. |
| 64 | Kulturna i jezična ekvivalentnost navedena je kao zaseban zahtjev za provjeru. |
| 65 | Ograda o ekološkoj valjanosti nalazi se u metodološkim ograničenjima. |
| 66 | Uzročni i razvojni zaključci ograničeni su u odjeljku o metodološkim ograničenjima. |
| 67 | Razlika između pouzdanosti i konstruktne valjanosti izrijekom je navedena. |
| 68 | Uvod i zaključak emocionalnu inteligenciju opisuju kao obitelj različitih konstrukata i mjera. |
| 69 | Sposobnosni model opisan je kao jedna od teorijski najpreciznije operacionaliziranih verzija, bez neprovjerenog superlativa. |
| 71 | Mješoviti modeli povezani su s opisivanjem kompetencija u konkretnom kontekstu, uz ogradu o razlikovanju od povezanih konstrukata. |
| 72 | Zaključak govori o uglavnom malim do umjerenim povezanostima koje ovise o modelu, kriteriju i populaciji. |
| 73 | Zaključak preporučuje navođenje modela, mjere, kriterija, populacije i relevantnih kontrolnih varijabli. |
6. KONTROLNA LISTA IZ DEBATE
| Stavka | Rezultat |
|---|---|
| 1. Emocionalna inteligencija nije prikazana kao jedan univerzalni rezultat. | Prošlo |
| 2. Trait mjere nisu proširene na svakodnevno funkcioniranje bez zasebnog nalaza. | Prošlo |
| 3. Tvrdnje o radnoj izvedbi razlikuju mjere, kriterije i kontrole. | Prošlo |
| 4. Bivarijatne povezanosti nisu prikazane kao inkrementalna vrijednost. | Prošlo |
| 5. Formulacija „Najrazumnije objašnjenje” nije korištena. | Prošlo |
| 6. Akademski procesi prikazani su kao moguće hipoteze. | Prošlo |
| 7. Organizacijska relevantnost prikazana je kao kontekstualna. | Prošlo |
| 8. Trening nije predstavljen kao dokaz promjene ponašanja ili radne izvedbe. | Prošlo |
| 9. Publikacijska pristranost navedena je samo kao mogući rizik. | Prošlo |
| 10. Mješoviti modeli nisu općenito preporučeni za selekciju ili predviđanje izvedbe. | Prošlo |
| 11. Praktična korisnost mješovitih modela ograničena je na konkretan kontekst. | Prošlo |
| 12. Sposobnosti, dispozicije i kompetencije nisu objedinjene u jedan dokazani konstrukt. | Prošlo |
| 13. Nije uveden univerzalni emocionalni kvocijent. | Prošlo |
| 14. Tvrdnje o uzročnosti imaju odgovarajuću ogradu. | Prošlo |
| 15. Model četiri grane nije predstavljen kao izravno potvrđeni mehanizam ishoda. | Prošlo |
| 16. Razlika između pouzdanosti i konstruktne valjanosti ostaje u tekstu. | Prošlo |
| 17. Maksimalna izvedba razlikuje se od tipičnog svakodnevnog ponašanja. | Prošlo |
| 18. Samoprocjenske mjere nisu predstavljene kao objektivna mjera emocionalnog rezoniranja. | Prošlo |
| 19. Zaključak navodi model, mjeru, kriterij i relevantne kontrole kada iznosi empirijski nalaz. | Prošlo |
| 20. Nema vraćene tvrdnje o manipulaciji, pritisku ili iskorištavanju ranjivosti. | Prošlo |
| 21. Uklonjene mehanističke stavke nisu vraćene kao potvrđeni putevi ishoda. | Prošlo |
| 22. Odjeljak o mehanizmima jasno je označen kao skup hipoteza i mogućih interpretacija. | Prošlo |
| 23. Zaključci nisu širi od nalaza u pripadajućim odjeljcima. | Prošlo |
| 24. Nalaz o zdravlju nije proširen na svakodnevno funkcioniranje. | Prošlo |
| 25. Akademski medijacijski lanac nije prikazan kao potvrđeno objašnjenje. | Prošlo |
| 26. Promjena mjernog rezultata nije izjednačena s trajnom kompetencijom. | Prošlo |
| 27. Nema univerzalne tvrdnje o predviđanju životnog, akademskog ili profesionalnog uspjeha. | Prošlo |
| 28. Praktični zaključci vezani su uz konkretan kontekst. | Prošlo |
| 29. Zaključane formulacije nisu proširene ni poništene. | Prošlo |
| 30. Izvor Andrei i suradnika nije predstavljen kao nužna potpora tvrdnji ako nije izravno citiran u tekstu. | Prošlo |