Neurobiologija ovisnosti: Zajednički i specifični mehanizmi kompulzivnog ponašanja

Uvod: što različiti oblici ovisnosti imaju zajedničko

Različiti oblici ovisnosti ne dijele jednu jedinstvenu neurobiologiju. Ipak, istraživanja upućuju na djelomično preklapanje funkcionalnih neuralnih krugova i procesa, osobito u obradi nagradnih znakova, motivacijskoj salijentnosti, učenju, izvršnoj kontroli i gubitku kontrole. Najizravniji dokazi o zajedničkim i specifičnim neuralnim promjenama dolaze iz istraživanja poremećaja uzimanja psihoaktivnih tvari. Kod kockanja, gaminga i problematične uporabe interneta postoje djelomično preklapajući nalazi, ali oni su heterogeniji i ne dokazuju da su svi mehanizmi neurobiološki jednaki onima kod ovisnosti o tvarima (Klugah-Brown i sur., 2020; Noori i sur., 2016).

U DSM-5 poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari opisuju se kao kontinuum od blagih do teških poremećaja. Kockanje je u toj klasifikaciji jedini formalno priznati poremećaj ponašajne ovisnosti. Internet gaming disorder uvršten je među stanja koja zahtijevaju dodatna istraživanja, a taj se konstrukt ne odnosi na opću uporabu interneta, društvene mreže ni internetsko kockanje (American Psychiatric Association, 2013).

ICD-11 Svjetske zdravstvene organizacije gaming disorder opisuje kroz smanjenu kontrolu nad igranjem, rastući prioritet igranja nad drugim aktivnostima te nastavak ili povećanje igranja unatoč negativnim posljedicama. Za dijagnozu je potrebno i značajno funkcionalno oštećenje. WHO slične kliničke elemente navodi u opisu poremećaja kockanja (World Health Organization, 2026; World Health Organization, 2024).

Zajednički neurobiološki mehanizmi

Mezolimbički sustav i motivacijska salijentnost

U neurocirkuitnom modelu ovisnosti ventralno tegmentalno područje, nucleus accumbens te povezane limbičke i prefrontalne regije čine dio mezokortikolimbičkog sustava. Taj sustav sudjeluje u obradi nagrade, učenju i usmjeravanju ponašanja prema podražajima koji su prethodno povezani s nagrađujućim ishodima (Koob i Volkow, 2016).

Dopamin nije dovoljno opisati kao jednostavnu „kemikaliju užitka“. U istraživanjima učenja dopaminski neuroni često kodiraju razliku između očekivane i dobivene nagrade, odnosno pogrešku predviđanja nagrade (Schultz, 2016). Teorija poticajne senzibilizacije dodatno razlikuje „željanje“ nagrade od njezina subjektivnog „sviđanja“. Ponavljana izloženost može povećati motivacijsku vrijednost znakova povezanih s nagradom, čak i kada se subjektivni užitak ne povećava proporcionalno (Berridge i Robinson, 2016).

Znakovi, žudnja i učenje

Znakovi i kontekst povezani s drogom mogu steći motivacijsku vrijednost te potaknuti traženje droge. U širem pregledu neuroimaging istraživanja pronađeno je preklapanje reakcija na znakove povezane s drogama, alkoholom, kockanjem i prirodnim nagradama u inzuli, prednjem cingularnom korteksu, kaudatumu i frontalnim regijama (Koob i Volkow, 2016; Noori i sur., 2016).

Takav nalaz podupire zaključak da se žudnja oslanja na opće sustave učenja i emocionalne salijentnosti, a ne na potpuno zaseban „centar ovisnosti“. Ne pokazuje, međutim, da različiti poremećaji imaju isti uzrok ili isti tijek.

Gubitak kontrole i kompulzija

Gubitak kontrole može se analizirati kroz odnos motivacijske vrijednosti ovisničkog podražaja, izvršnog kočenja i učenja navika. Prefrontalni korteks sudjeluje u procjeni dugoročnih posljedica, inhibiciji odgovora i fleksibilnom odlučivanju, dok strijatalni krugovi sudjeluju u učenju akcija i navika. Inzula povezuje tjelesne i emocionalne osjećaje s motivacijom te može pridonijeti tome da se žudnja doživljava kao hitna i teško odgodiva (Koob i Volkow, 2016).

Model prijelaza od ciljano usmjerenog ponašanja prema navikama i kompulziji najbolje je potkrijepljen istraživanjima ovisnosti o drogama, osobito u životinjskim modelima i istraživanjima kokaina. U kockanju, gamingu i problematičnoj uporabi interneta može služiti kao usporedni teorijski okvir, ali ne kao potvrđeni univerzalni slijed (Everitt i Robbins, 2016).

Tolerancija, senzibilizacija i ustezanje

Tolerancija znači da isti podražaj proizvodi slabiji učinak ili da je potreban veći intenzitet za postizanje sličnog učinka. Senzibilizacija označava pojačanu reaktivnost, osobito na znakove i kontekst. Ta dva procesa mogu postojati istodobno, ali u različitim domenama (Gilpin i Koob, 2008).

Tolerancija, senzibilizacija i ustezanje dobro su opisani u ovisnostima o tvarima, osobito kod alkohola i nikotina, gdje su povezani s farmakološkim neuroadaptacijama. U ponašajnim ovisnostima postoje usporedivi obrasci žudnje, reaktivnosti na znakove i gubitka kontrole, ali nije pokazano da su oni neurobiološki ekvivalentni toleranciji, senzibilizaciji ili ustezanju kod droga.

Droga

Poremećaji uzimanja psihoaktivnih tvari obuhvaćaju različite tvari i ne mogu se svesti na jedan dopaminski mehanizam. Meta-analiza funkcionalnih neuroimaging istraživanja alkohola, kanabisa, kokaina i nikotina pronašla je zajedničke i supstancijski specifične promjene u strijatalnim i frontalnim krugovima. Nalazi uključuju krugove povezane s nagradom, salijentnošću, navikama i izvršnom kontrolom, ali istodobno pokazuju razlike ovisno o tvari (Klugah-Brown i sur., 2020).

Koob i Volkow opisuju tri međusobno povezana područja ciklusa ovisnosti. U fazi uzimanja i intoksikacije važnu ulogu imaju bazalni gangliji, dopamin i opioidni peptidi. U fazi ustezanja i negativnog afekta smanjuje se funkcija sustava nagrade, a aktiviraju se stresni sustavi produžene amigdale. U fazi preokupacije i anticipacije sudjeluju prefrontalni korteks, inzula i glutamatni prijenos prema strijatalnim strukturama (Koob i Volkow, 2016).

Ti procesi pružaju najčvršći temelj za neurocirkuitni opis razvoja kompulzivnog ponašanja, ali ih nije opravdano automatski proširiti na sve ponašajne ovisnosti.

Nikotin

Nikotin djeluje prvenstveno preko neuronskih nikotinskih acetilkolinskih receptora. Receptori koji sadržavaju podjedinice α4 i β2, često u kombinaciji s α6, važni su za povećanje izbijanja dopaminskih neurona srednjeg mozga i njihovo fazno izbijanje. Kronična izloženost dovodi do neuroadaptacija, uključujući povećanu ekspresiju pojedinih receptora i njihovu dugotrajniju desenzitizaciju. Nakon prestanka uzimanja razvija se apstinencijski sindrom (Wittenberg i sur., 2020).

PET-istraživanje pušenja povezalo je pušenje s neizravnim pokazateljem dopaminskog oslobađanja u ventralnom strijatumu (Brody i sur., 2004). Pregledi nikotinske ovisnosti dodatno opisuju ulogu nikotinskih receptora, asocijativnog učenja, upregulacije receptora, desenzitizacije i ustezanja (Wittenberg i sur., 2020).

Nikotin je zato koristan primjer odnosa između specifičnog farmakološkog djelovanja i širih procesa ovisnosti, poput učenja znakova, motivacijske salijentnosti i gubitka kontrole.

Alkohol

Alkohol ima širi i farmakološki složeniji učinak od nikotina. Etanol modulira GABAA receptore i antagonizira glutamatne NMDA receptore, ali zahvaća i dopaminski, opioidni, serotoninski, noradrenergični, endokanabinoidni i stresni sustav. Zbog toga ga nije precizno opisavati kao tvar koja djeluje samo preko jednog „receptora nagrade“ (Erdozain i Callado, 2014).

U ranoj fazi pijenje može biti pozitivno pojačano ugodom, smanjenjem napetosti ili olakšanjem socijalne interakcije. Kod razvijenog poremećaja motivacija se može pomaknuti prema negativnom pojačanju: alkohol se uzima kako bi se ublažili neugodni učinci ustezanja (Gilpin i Koob, 2008).

Neurobiologija alkoholne ovisnosti uključuje neuroadaptacije povezane s tolerancijom i ustezanjem. Izostanak alkohola može se očitovati fizičkim i emocionalnim simptomima ustezanja (Erdozain i Callado, 2014; Gilpin i Koob, 2008).

Kockanje

Poremećaj kockanja važan je za razumijevanje ponašajnih ovisnosti jer nema egzogenu psihoaktivnu tvar, ali može uključivati trajno ponavljanje ponašanja, žudnju, gubitak kontrole i nastavak unatoč šteti. DSM-5 ga je uvrstio među ovisničke poremećaje zbog sličnosti s poremećajima uzimanja tvari u kliničkom izrazu, komorbiditetu, fiziologiji i nalazima o mozgu (American Psychiatric Association, 2013).

Za razliku od droge, kockanje ne izaziva nagradu izravnim farmakološkim djelovanjem. Njegova posebnost uključuje neizvjesnost ishoda. Ta je neizvjesnost predložena kao psihološki i neurobiološki mehanizam koji kockanju meže dati potencijal za razvoj poticajne salijentnosti, ali riječ je o modelu, a ne o konačno potvrđenom uzroku (Clark, Boileau i Zack, 2019).

U primarnoj fMRI-studiji „skoro dobitni“ ishodi aktivirali su ventralni strijatum, a odgovor dopaminergičkog srednjeg mozga bio je povezan s težinom kockanja (Chase i Clark, 2010).

Neuroimaging pregledi nalaze funkcionalne promjene u ventralnom strijatumu i medijalnom prefrontalnom korteksu, ali smjer nalaza nije uvijek isti. Funkcionalne promjene u sustavu nagrade relativno su konzistentne, dok su strukturne promjene skromnije i manje jasne nego kod poremećaja uzimanja tvari. Smjer i veličina učinka ovise o procesu koji se mjeri i o eksperimentalnoj paradigmi (Clark, Boileau i Zack, 2019).

Internet

Opću „ovisnost o internetu“ treba razlikovati od specifičnih obrazaca uporabe. Sustavni pregled zaključuje da za problematičnu uporabu interneta nema dovoljno konsenzusa o dijagnostičkim kriterijima i mjernim instrumentima (Kuss i Lopez-Fernandez, 2016).

Meta-analiza funkcionalnih resting-state fMRI-studija problematične uporabe interneta, koja je uključila deset publikacija s ukupno 306 osoba s problematičnom uporabom i 314 kontrola, pronašla je promjene u amigdali, inzuli, cingularnom korteksu i frontalnim područjima povezanima s izvršnom kontrolom i emocionalnom regulacijom (Meta-analiza funkcionalnih resting-state fMRI-studija problematične uporabe interneta, PMID 35518207).

Većina tih nalaza proizlazi iz presječnih istraživanja, često s heterogenim uzorcima i različitim skalama. Stoga se iz njih ne može zaključiti jesu li promjene uzrok problematične uporabe, njezina posljedica ili odraz povezanih čimbenika.

Videoigre

Gaming disorder ima jasniji konstrukt od opće problematične uporabe interneta jer se odnosi na jednu vrstu aktivnosti. WHO ga definira kroz gubitak kontrole, rastući prioritet igranja i nastavak unatoč šteti, uz značajno funkcionalno oštećenje. Samo dugo igranje nije dovoljan kriterij, a poremećaj zahvaća samo dio osoba koje igraju videoigre (World Health Organization, 2026).

Meta-analiza funkcionalnih neuroimaging istraživanja pokazala je da se nalazi razlikuju prema paradigmi. U zadacima reakcije na gaming-podražaje uključene su cingularne i parijetalne regije; u zadacima izvršne kontrole nalaze se promjene u inferiornom frontalnom girusu; u zadacima rizičnog odlučivanja pojavljuju se promjene u strijatumu, inzuli i frontalnim regijama (Zheng i sur., 2019).

U jednom fMRI-istraživanju osobe s internet gaming disorderom pokazale su veću aktivaciju ventralnog i dorzalnog strijatuma na gaming-podražaje nego kontrolne osobe. Aktivnost pojedinih dorzalno-strijatalnih područja bila je povezana s trajanjem poremećaja. Budući da je uzorak bio malen i uključivao samo muškarce, nalaz podupire hipotezu o navikama i salijentnosti, ali ne dokazuje da se kod svih osoba događa linearan prijelaz od ventralnog prema dorzalnom strijatumu (Liu i sur., 2017).

Zaključak

Ovisnosti različitih vrsta dijele dio funkcionalnih neuralnih krugova i procesa, osobito u obradi nagradnih znakova, motivacijskoj salijentnosti, učenju, izvršnoj kontroli i gubitku kontrole. Najizravniji dokazi o zajedničkim i specifičnim neuralnim promjenama dolaze iz istraživanja poremećaja uzimanja tvari. Kod kockanja, gaminga i problematične uporabe interneta postoje djelomično preklapajući nalazi, ali oni su heterogeniji, često presječni i ne dokazuju da su tolerancija, senzibilizacija, ustezanje ili prijelaz prema kompulziji neurobiološki jednaki onima kod ovisnosti o tvarima.

Neuroimaging nalazi u ovom radu opisuju povezanosti i neuralne korelate, a ne dokazane uzroke. Uzročni smjer ostaje otvoren, osobito u istraživanjima s presječnim dizajnom. Najprecizniji zaključak zato nije da sve ovisnosti imaju istu moždanu osnovu, nego da se njihovi mehanizmi djelomično preklapaju, dok se njihov farmakološki profil, klinički status, tijek i razina dokaza razlikuju.

Literatura

American Psychiatric Association. (2013). Substance-Related and Addictive Disorders, DSM-5 informativni dokument. Službeni APA PDF. https://www.psychiatry.org/file%20library/psychiatrists/practice/dsm/apa_dsm-5-substance-use-disorder.pdf
Berridge, K. C., & Robinson, T. E. (2016). Liking, wanting, and the incentive-sensitization theory of addiction. American Psychologist, 71(8), 670–679. DOI: 10.1037/amp0000059. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27977239/
Brody, A. L., Olmstead, R. E., London, E. D., Farahi, J., Meyer, J. H., Grossman, P., Lee, G. S., Huang, J., Hahn, E. L., & Mandelkern, M. A. (2004). Smoking-induced ventral striatum dopamine release. American Journal of Psychiatry, 161(7), 1211–1218. DOI: 10.1176/appi.ajp.161.7.1211. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15229053/
Chase, H. W., & Clark, L. (2010). Gambling severity predicts midbrain response to near-miss outcomes. Journal of Neuroscience, 30(18), 6180–6187. DOI: 10.1523/JNEUROSCI.5758-09.2010. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20445043/
Clark, L., Boileau, I., & Zack, M. (2019). Neuroimaging of reward mechanisms in Gambling disorder: An integrative review. Molecular Psychiatry, 24(5), 674–693. DOI: 10.1038/s41380-018-0230-2. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30214041/
Erdozain, A. M., & Callado, L. F. (2014). Neurobiological alterations in alcohol addiction: A review. Adicciones, 26(4), 360–370. PubMed PMID: 25578004. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25578004/
Everitt, B. J., & Robbins, T. W. (2016). Drug Addiction: Updating Actions to Habits to Compulsions Ten Years On. Annual Review of Psychology, 67, 23–50. DOI: 10.1146/annurev-psych-122414-033457. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26253543/
Gilpin, N. W., & Koob, G. F. (2008). Neurobiology of alcohol dependence: Focus on motivational mechanisms. Alcohol Research & Health, 31(3), 185–195. PMC zapis. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19881886/
Klugah-Brown, B., Di, X., Zweerings, J., Mathiak, K., Becker, B., & Biswal, B. (2020). Common and separable neural alterations in substance use disorders: A coordinate-based meta-analyses of functional neuroimaging studies in humans. Human Brain Mapping, 41(16), 4459–4477. DOI: 10.1002/hbm.25085. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7555084/
Koob, G. F., & Volkow, N. D. (2016). Neurobiology of addiction: A neurocircuitry analysis. Lancet Psychiatry, 3(8), 760–773. DOI: 10.1016/S2215-0366(16)00104-8. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27475769/
Kuss, D. J., & Lopez-Fernandez, O. (2016). Internet addiction and problematic Internet use: A systematic review of clinical research. World Journal of Psychiatry. PubMed PMID: 27014605. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27014605/
Liu, L., Yip, S. W., Zhang, J.-T., Wang, L.-J., Shen, Z.-J., Liu, B., Ma, S.-S., Yao, Y.-W., & Fang, X.-Y. (2017). Activation of the ventral and dorsal striatum during cue reactivity in Internet gaming disorder. Addiction Biology, 22(3), 791–801. DOI: 10.1111/adb.12338. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26732520/
Meta-analiza funkcionalnih resting-state fMRI-studija problematične uporabe interneta. PubMed PMID: 35518207. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35518207/
Noori, H. R., Cosa Linan, A., & Spanagel, R. (2016). Largely overlapping neuronal substrates of reactivity to drug, gambling, food and sexual cues: A comprehensive meta-analysis. European Neuropsychopharmacology, 26(9), 1419–1430. DOI: 10.1016/j.euroneuro.2016.06.013. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27397863/
Schultz, W. (2016). Dopamine reward prediction error coding. Dialogues in Clinical Neuroscience, 18(1), 23–32. DOI: 10.31887/DCNS.2016.18.1/wschultz. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27069377/
World Health Organization. (2024). Gambling. Službeni informativni dokument WHO-a o poremećaju kockanja i štetama povezanima s kockanjem. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/gambling
World Health Organization. (2026). Gaming disorder. Službena stranica WHO-a o ICD-11 kriterijima. https://www.who.int/standards/classifications/frequently-asked-questions/gaming-disorder
Wittenberg, R. E., Wolfman, S. L., De Biasi, M., & Dani, J. A. (2020). Nicotinic acetylcholine receptors and nicotine addiction: A brief introduction. Neuropharmacology, 177, 108256. DOI: 10.1016/j.neuropharm.2020.108256. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32738308/
Zheng, H., Hu, Y., Wang, Z., Wang, M., Du, X., & Dong, G. (2019). Meta-analyses of the functional neural alterations in subjects with Internet gaming disorder: Similarities and differences across different paradigms. Progress in Neuro-Psychopharmacology & Biological Psychiatry, 94, 109656. DOI: 10.1016/j.pnpbp.2019.109656. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31145927/