Istraživanje za seminarski rad: Neurobiološke osnove psihopatije: Strukturni, funkcionalni i metodološki uvidi

BILJEŽNICA ZA SEMINARSKI RAD

NASLOV RADA: Neurobiološke osnove psihopatije: Strukturni, funkcionalni i metodološki uvidi
PODTEMA: Strukturni i funkcionalni nalazi za amigdalu, prefrontalni korteks i paralimbički sustav u psihopatiji, uz genetske i neurokemijske nalaze te kritiku metodologije.
RAZINA I OPSEG: Seminarski rad, približno 1500 riječi
JEZIK: hrvatski
REGISTAR: prazan; nijedan izvor nema oznaku [REG]

FAZA A — KALIBRACIJA POLJA

Podtema pripada kliničkoj i forenzičkoj psihologiji, psihijatriji, afektivnoj i kognitivnoj neuroznanosti te neurokriminologiji.
Susjedna područja su antisocijalni poremećaj ličnosti, poremećaji ponašanja, bešćutno-bezosjećajne osobine i neurobiologija agresije.
Primarni izvori u ovom području su izvorne strukturne MRI, fMRI, DTI, PET, genetičke, hormonalne i twin-studije.
Sekundarni izvori su sustavni pregledi, metaanalize, teorijski modeli i metodološke rasprave.
Standardne vrste izvora su članci u časopisima, sustavni pregledi, metaanalize i teorijski radovi.
Pretražene su baze PubMed/PMC, stranice izdavača i časopisa te regionalna baza Hrčak.

FAZA B0.5 — RADNA SKICA

Pojmovno razlikovanje psihopatije, antisocijalnog poremećaja ličnosti i bešćutno-bezosjećajnih osobina
Strukturni nalazi: amigdala, prefrontalni korteks i paralimbička područja
Funkcionalni nalazi: amigdala–vmPFC krug, funkcionalna povezanost i moralna obrada
Genetski, neurokemijski i hormonalni korelati
Razlike između kliničkih, forenzičkih, zatvorskih i populacijskih uzoraka
Metodološka ograničenja neuroslikovnih istraživanja
Korelati, uzroci i granice kliničke interpretacije nalaza

FAZA B — PRIKUPLJANJE I PROVJERA IZVORA

B1 — POTVRĐENI IZVORI

[I1]

Puni citat: Blair, R. J. R. (2008). The amygdala and ventromedial prefrontal cortex: Functional contributions and dysfunction in psychopathy. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences, 363(1503), 2557–2565. https://doi.org/10.1098/rstb.2008.0027

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18434283/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: R. J. R. Blair, 2008, “The amygdala and ventromedial prefrontal cortex: functional contributions and dysfunction in psychopathy”, Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst, PubMed/PMC.
Vrsta i težina: teorijski pregled; važan za model amigdala–vmPFC.
EMPIRIJSKA OSNOVA: nije primjenjivo.
OPERACIONALIZACIJA: nije primjenjivo.
ZAKLJUČAK IZVORA: Funkcije amigdale, vmPFC-a i njihove međusobne interakcije kompromitirane su u psihopatiji te mogu pridonositi razvoju psihopatskih obilježja.
OGRADE AUTORÂ: Rad je teorijski pregled; ograničenja su nenavedena.
NALAZ KOJI KORISTIM: Amigdala sudjeluje u učenju povezanosti podražaja i potkrepljenja te obradi emocionalnih izraza, a vmPFC u reprezentaciji očekivanja potkrepljenja i odlučivanju; opisano u sažetku i teorijskim odjeljcima.
Služi u seminaru: za teorijski okvir funkcionalne uloge amigdale i vmPFC-a. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I2]

Puni citat: Kiehl, K. A. (2006). A cognitive neuroscience perspective on psychopathy: Evidence for paralimbic system dysfunction. Psychiatry Research, 142(2–3), 107–128. https://doi.org/10.1016/j.psychres.2005.09.013

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/16712954/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Kent A. Kiehl, 2006, navedeni naslov, Psychiatry Research, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst, PMC.
Vrsta i težina: teorijski neuroznanstveni pregled; uvodi paralimbički model.
EMPIRIJSKA OSNOVA: nije primjenjivo.
OPERACIONALIZACIJA: nije primjenjivo.
ZAKLJUČAK IZVORA: Psihopatija je povezana s disfunkcijom šireg paralimbičkog sustava koji obuhvaća orbitofrontalni korteks, inzulu, cingularni korteks, amigdalu, parahipokampalni girus i gornji temporalni korteks.
OGRADE AUTORÂ: Pregled integrira različite vrste dokaza, uključujući neuropsihologiju, psihofiziologiju i neuroslikavanje; ograničenja su nenavedena.
NALAZ KOJI KORISTIM: Paralimbički sustav nije pojedinačna struktura, nego funkcionalno povezana skupina limbičkih i paralimbičkih područja.
Služi u seminaru: za objašnjenje zašto se psihopatija ne može svesti na jednu moždanu regiju. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I3]

Puni citat: Yang, Y., & Raine, A. (2009). Prefrontal structural and functional brain imaging findings in antisocial, violent, and psychopathic individuals: A meta-analysis. Psychiatry Research: Neuroimaging, 174(2), 81–88. https://doi.org/10.1016/j.pscychresns.2009.03.012

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19833485/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Yaling Yang i Adrian Raine, 2009, navedeni naslov, Psychiatry Research: Neuroimaging, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: metaanaliza strukturnih i funkcionalnih istraživanja.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 43 uključene strukturne i funkcionalne neuroslikovne studije [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: metaanaliza nalaza prefrontalne strukture i funkcije u antisocijalnim, nasilnim i psihopatskim uzorcima [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Nalazi upućuju na smanjenu prefrontalnu strukturu i funkciju, osobito u orbitofrontalnom, anteriornom cingularnom i dorsolateralnom prefrontalnom korteksu.
OGRADE AUTORÂ: Heterogenost uzoraka i metodologije navedena je kao problem područja; dodatne ograde nisu provjerene izvan sažetka.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Prefrontalni nalazi obuhvaćaju antisocijalne i nasilne uzorke, a ne nužno samo psihopatiju.
Služi u seminaru: za upozorenje da se nalaz o antisocijalnosti ne smije automatski pripisati psihopatiji. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I4]

Puni citat: Gregory, S., ffytche, D., Simmons, A., et al. (2012). The antisocial brain: Psychopathy matters: A structural MRI investigation of antisocial male violent offenders. Archives of General Psychiatry, 69(9), 962–972. https://doi.org/10.1001/archgenpsychiatry.2012.222

TRAG DOHVATA: https://jamanetwork.com/journals/jamapsychiatry/fullarticle/1149316
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Sarah Gregory, Dominic ffytche, Andrew Simmons i sur., 2012, navedeni naslov, Archives of General Psychiatry, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: izvorna strukturna MRI/VBM studija forenzičkih muških nasilnih počinitelja.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 22 nepočinitelja, 27 nasilnih počinitelja s ASPD-om bez psihopatije i 17 nasilnih počinitelja s ASPD-om i psihopatijom.
OPERACIONALIZACIJA: strukturni MRI i voxel-based morphometry; psihopatija mjerena PCL-R-om, a ASPD strukturiranim kliničkim postupkom.
ZAKLJUČAK IZVORA: Skupina s psihopatijom imala je manje volumene sive tvari u bilateralnom anteriornom rostralnom prefrontalnom korteksu i temporalnim polovima nego skupina s ASPD-om bez psihopatije.
OGRADE AUTORÂ: Uzorak je ograničen na muške nasilne počinitelje i ne omogućuje izravnu generalizaciju na opću ili kliničku populaciju.
NALAZ KOJI KORISTIM: Razlika između ASPD-a s psihopatijom i ASPD-a bez psihopatije u strukturnom nalazu prefrontalnog korteksa i temporalnih polova.
Služi u seminaru: za razdvajanje psihopatije od šire kategorije antisocijalnog poremećaja ličnosti. (jamanetwork.com)

[I5]

Puni citat: Motzkin, J. C., Newman, J. P., Kiehl, K. A., & Koenigs, M. (2011). Reduced prefrontal connectivity in psychopathy. The Journal of Neuroscience, 31(48), 17348–17357. https://doi.org/10.1523/JNEUROSCI.4215-11.2011

TRAG DOHVATA: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3311922/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Julian C. Motzkin, Joseph P. Newman, Kent A. Kiehl i Michael Koenigs, 2011, navedeni naslov, The Journal of Neuroscience, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: izvorna DTI i resting-state fMRI studija zatvorskih počinitelja.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 20 psihopatskih i 20 nepsihopatskih zatvorenika.
OPERACIONALIZACIJA: DTI mjerenje frakcijske anizotropije u desnom uncinate fasciculusu te resting-state fMRI mjerenje funkcionalne povezanosti vmPFC-a s amigdalom i medijalnim parijetalnim korteksom.
ZAKLJUČAK IZVORA: Psihopatija je povezana sa smanjenom strukturnom cjelovitošću desnog uncinate fasciculusa i smanjenom funkcionalnom povezanošću vmPFC-a s amigdalom i medijalnim parijetalnim korteksom.
OGRADE AUTORÂ: Ekstremne skupine ne omogućuju određivanje koji je facet psihopatije odgovoran za nalaz; autori traže istraživanja s kontinuiranim rezultatima.
NALAZ KOJI KORISTIM: Strukturna povezanost i funkcionalna povezanost nisu ista mjera; rad ih procjenjuje različitim metodama.
Služi u seminaru: za jasno razdvajanje strukture bijele tvari od funkcionalne povezanosti. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I6]

Puni citat: Wolf, R. C., Pujara, M. S., Motzkin, J. C., Newman, J. P., Kiehl, K. A., Decety, J., Kosson, D. S., & Koenigs, M. (2015). Interpersonal traits of psychopathy linked to reduced integrity of the uncinate fasciculus. Human Brain Mapping, 36(10), 4202–4209. https://doi.org/10.1002/hbm.22911

TRAG DOHVATA: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4583354/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2015, Human Brain Mapping, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: izvorna DTI studija velikog zatvorskog uzorka.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 147 zatvorenih muških počinitelja.
OPERACIONALIZACIJA: DTI; frakcijska anizotropija u desnom i lijevom uncinate fasciculusu; psihopatija procijenjena PCL-R-om.
ZAKLJUČAK IZVORA: Smanjena frakcijska anizotropija desnog uncinate fasciculusa bila je posebno povezana s interpersonalnim obilježjima psihopatije, a ne s ukupnim svim facetima.
OGRADE AUTORÂ: Nalaz je specifičan za desni uncinate fasciculus i interpersonalnu dimenziju; nije pokazana opća redukcija bijele tvari.
NALAZ KOJI KORISTIM: Desni uncinate fasciculus povezuje ventralna frontalna i anteriorna temporalna područja; nalaz je povezan s interpersonalnim, a ne nužno antisocijalnim obilježjima.
Služi u seminaru: za preciziranje da neurobiološki korelat može biti facet-specifičan. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I7]

Puni citat: Vieira, J. B., Ferreira-Santos, F., Almeida, P. R., & Marsh, A. A. (2015). Psychopathic traits are associated with cortical and subcortical volume alterations in healthy individuals. Social Cognitive and Affective Neuroscience, 10(12), 1693–1704. https://doi.org/10.1093/scan/nsv062

TRAG DOHVATA: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4666112/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2015, Social Cognitive and Affective Neuroscience, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: izvorna VBM studija nekliničke populacije.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 35 zdravih odraslih osoba.
OPERACIONALIZACIJA: voxel-based morphometry; psychopathy procijenjena Triarchic Psychopathy Measure; kontrolirani su ukupni intrakranijalni volumen, dob i IQ.
ZAKLJUČAK IZVORA: Ukupne psihopatske osobine bile su povezane s manjim volumenom sive tvari u lijevom putamenu i amigdali, uz dodatne dimenzijski specifične nalaze u orbitofrontalnom korteksu, inzuli i strijatumu.
OGRADE AUTORÂ: Uzorak je zdrav i subklinički; nalaze nije moguće izravno prenijeti na forenzičku psihopatiju.
NALAZ KOJI KORISTIM: Zdrava populacija može pokazati strukturne korelate psihopatskih osobina, ali to nije isto što i klinička dijagnoza psihopatije.
Služi u seminaru: za usporedbu subkliničkih i forenzičkih uzoraka. (pmc.ncbi.nlm.nih.gov)

[I8]

Puni citat: Maurer, J. M., Paul, S., Anderson, N. E., Nyalakanti, P. K., & Kiehl, K. A. (2020). Youth with elevated psychopathic traits exhibit structural integrity deficits in the uncinate fasciculus. NeuroImage: Clinical, 26, 102236. https://doi.org/10.1016/j.nicl.2020.102236

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32182577/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2020, NeuroImage: Clinical, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna DTI studija adolescenata u forenzičkom uzorku.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 254 muška adolescentna počinitelja iz ustanova maksimalne sigurnosti [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: DTI i frakcijska anizotropija lijevog i desnog uncinate fasciculusa; psihopatske osobine procijenjene PCL:YV-om [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Interpersonalne i afektivne osobine bile su povezane sa smanjenom frakcijskom anizotropijom desnog uncinate fasciculusa.
OGRADE AUTORÂ: Odnos između psihopatskih osobina mladih i lijevog uncinate fasciculusa u ranijoj je literaturi bio neujednačen; ostale ograde nisu provjerene izvan sažetka.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Razvojna dob i forenzički status uzorka moraju se navesti uz nalaz bijele tvari.
Služi u seminaru: za razvojnu perspektivu i oprez pri generalizaciji nalaza odraslih. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I9]

Puni citat: Bell, C., Tesli, N., Gurholt, T. P., Rokicki, J., Hjell, G., Fischer-Vieler, T., Melle, I., Agartz, I., Andreassen, O. A., Rasmussen, K., Johansen, R., Friestad, C., & Haukvik, U. K. (2022). Associations between amygdala nuclei volumes, psychosis, psychopathy, and violent offending. Psychiatry Research: Neuroimaging, 319, 111416. https://doi.org/10.1016/j.pscychresns.2021.111416

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34847406/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2022, Psychiatry Research: Neuroimaging, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna strukturna MRI studija forenzičkih i psihotičnih uzoraka.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 204 muškarca u četiri skupine, uključujući psihotične i nepsihotične nasilne počinitelje, psihotične pacijente i zdrave kontrole [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: 3T MRI, FreeSurfer segmentacija ukupne amigdale i devet amigdalarnih jezgara; psihopatija mjerena PCL-R-om [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: U nepsihotičnih nasilnih počinitelja nisu pronađene razlike u volumenima amigdale niti povezanost volumena s PCL-R rezultatima.
OGRADE AUTORÂ: Autori traže replikaciju u većim uzorcima.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Nalazi za ukupnu amigdalu i pojedine jezgre ne moraju biti jednaki, a psihopatija se ne može izvesti iz samog volumena amigdale.
Služi u seminaru: za prikaz negativnog i diferenciranog strukturnog nalaza. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I10]

Puni citat: Waller, R., Gard, A. M., Shaw, D. S., Forbes, E. E., Neumann, C. S., & Hyde, L. W. (2019). Weakened functional connectivity between the amygdala and the ventromedial prefrontal cortex is longitudinally related to psychopathic traits in low-income males during early adulthood. Clinical Psychological Science, 7(3), 628–635. https://doi.org/10.1177/2167702618810231

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31275737/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2019, Clinical Psychological Science, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: longitudinalna fMRI studija nekliničkog, socioekonomski rizičnog uzorka.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 167 rasno raznolikih muškaraca niskog socioekonomskog statusa; fMRI u dobi od 20 godina i procjene u dobi od 20 i 22 godine [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: funkcionalna povezanost amigdale i vmPFC-a tijekom obrade prestrašenih, ljutitih i neutralnih lica; psihopatske osobine procijenjene upitnicima [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Slabija amigdala–vmPFC povezanost pri obradi prestrašenih lica u dobi od 20 godina bila je povezana s višim psihopatskim osobinama u dobi od 22 godine.
OGRADE AUTORÂ: Nalaz je vezan uz mlade muškarce niskog dohotka i određenu vrstu emocionalnog podražaja.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Longitudinalna povezanost vremenski prethodi kasnijim osobinama, ali sama po sebi ne dokazuje uzročnost.
Služi u seminaru: za pažljivo razdvajanje vremenske povezanosti od uzroka. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I11]

Puni citat: Zijlmans, J., et al. (2018). Neural correlates of moral evaluation and psychopathic traits in male multi-problem young adults. Frontiers in Psychiatry, 9, 248. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2018.00248

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29942267/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Josjan Zijlmans i sur., 2018, navedeni naslov, Frontiers in Psychiatry, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna fMRI studija mladih odraslih s višestrukim problemima.
EMPIRIJSKA OSNOVA: muškarci u dobi od 18 do 27 godina s različitim stupnjem psihopatskih osobina [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: fMRI aktivnosti amigdale, vmPFC-a i drugih regija tijekom moralne evaluacije; psihopatske osobine procijenjene psihometrijskim mjerama [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Psihopatske osobine povezane su s neuralnim korelatima moralne evaluacije, ali iz dostupnog sažetka nije moguće potvrditi jedinstveni obrazac za sve regije.
OGRADE AUTORÂ: Uzorak mladih odraslih s višestrukim problemima ograničava generalizaciju; ostale ograde nisu provjerene.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Moralna obrada ne smije se poistovjetiti s jednom regijom, poput amigdale ili vmPFC-a.
Služi u seminaru: za povezivanje neurobiologije s moralnom evaluacijom bez lokalizacijskog redukcionizma. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I12]

Puni citat: Deming, P., & Koenigs, M. (2020). Functional neural correlates of psychopathy: A meta-analysis of MRI data. Translational Psychiatry, 10(1), 133. https://doi.org/10.1038/s41398-020-0816-8

TRAG DOHVATA: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7203015/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na Philip Deming i Michael Koenigs, 2020, navedeni naslov, Translational Psychiatry, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: metaanaliza task-fMRI studija.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 25 studija i 460 koordinata aktivacije.
OPERACIONALIZACIJA: multilevel kernel density analysis task-related fMRI nalaza u psihopatiji.
ZAKLJUČAK IZVORA: Psihopatija je bila povezana s povećanom aktivnošću u medijalnim kortikalnim područjima i medijalnom temporalnom režnju, uključujući amigdalu, te sa smanjenom aktivnošću u dijelu dorsalnog anteriornog cingularnog korteksa.
OGRADE AUTORÂ: Metaanaliza uključuje samo whole-brain task-fMRI studije i isključuje ROI studije te druge modalitete; zaključci ne obuhvaćaju cjelokupnu literaturu.
NALAZ KOJI KORISTIM: Ovaj nalaz izravno ublažava jednostavnu tvrdnju da psihopatiju obilježava isključivo amigdalarna hipoaktivnost.
Služi u seminaru: za prikaz stvarnog neslaganja među funkcionalnim nalazima. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I13]

Puni citat: De Brito, S. A., McDonald, D., Camilleri, J. A., & Rogers, J. C. (2021). Cortical and subcortical gray matter volume in psychopathy: A voxel-wise meta-analysis. Journal of Abnormal Psychology, 130(6), 627–640. https://doi.org/10.1037/abn0000698

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34553958/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2021, Journal of Abnormal Psychology, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: voxel-wise metaanaliza VBM studija.
EMPIRIJSKA OSNOVA: sedam studija s 136 muškaraca s psihopatijom i 150 kontrola te 11 dimenzijskih studija s ukupno 519 sudionika [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: kategorička i dimenzijska metaanaliza VBM nalaza sive tvari [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Najpouzdanije volumne abnormalnosti bile su ograničene na lijevi dorsolateralni prefrontalni i medijalni orbitofrontalni korteks, uz šire dimenzijske povezanosti.
OGRADE AUTORÂ: Malo izvornog broja studija i nedostatak replikacija navedeni su kao problemi područja.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Strukturni metaanalitički nalaz više podupire prefrontalne nego jedinstveno amigdalarne promjene.
Služi u seminaru: za uravnoteženje pojedinačnih studija volumena. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I14]

Puni citat: Deming, P., Griffiths, S., Jalava, J., Koenigs, M., & Larsen, R. R. (2024). Psychopathy and medial frontal cortex: A systematic review reveals predominantly null relationships. Neuroscience and Biobehavioral Reviews, 167, 105904. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2024.105904

TRAG DOHVATA: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12208374/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2024, Neuroscience and Biobehavioral Reviews, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: sustavni pregled MRI studija medijalnog frontalnog korteksa.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 101 studija; 77 funkcionalnih i 24 strukturne MRI studije; ukupno 1573 testa.
OPERACIONALIZACIJA: kodiranje odnosa psihopatije s aktivnošću i volumenom vmPFC-a, ACC-a i dmPFC-a prema regiji, zadatku, mjeri psihopatije i snazi studije.
ZAKLJUČAK IZVORA: Nalazi su većinom nulti; 85,4 % testova nije pokazalo odnos psihopatije i medijalnog frontalnog korteksa.
OGRADE AUTORÂ: Heterogenost definicija, mjera, zadataka i uzoraka otežava jedinstveni zaključak; značajni vrhovi koordinata bili su prostorno raspršeni.
NALAZ KOJI KORISTIM: Tvrdnju o stabilnoj medijalno-prefrontalnoj abnormalnosti treba formulirati oprezno i uz navođenje visoke učestalosti nultih nalaza.
Služi u seminaru: za metodološku kritiku i suvremeno preispitivanje klasičnog vmPFC modela. (pmc.ncbi.nlm.nih.gov)

[I15]

Puni citat: Buckholtz, J. W., Treadway, M. T., Cowan, R. L., Woodward, N. D., Benning, S. D., Li, R., Ansari, M. S., Baldwin, R. M., Schwartzman, A. N., Shelby, E. S., Smith, C. E., Cole, D., Kessler, R. M., & Zald, D. H. (2010). Mesolimbic dopamine reward system hypersensitivity in individuals with psychopathic traits. Nature Neuroscience, 13(4), 419–421. https://doi.org/10.1038/nn.2510

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/20228805/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2010, Nature Neuroscience, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: PET i fMRI studija nagrađivanja.
EMPIRIJSKA OSNOVA: broj sudionika nije naveden u dostupnom sažetku.
OPERACIONALIZACIJA: [18F]fallypride PET za otpuštanje dopamina u nucleus accumbensu i BOLD fMRI tijekom anticipacije novčane nagrade; impulsivno-antisocijalne osobine procijenjene psihometrijski [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Impulsivno-antisocijalne osobine predviđale su otpuštanje dopamina u nucleus accumbensu i neuralnu aktivnost povezanu s očekivanjem nagrade.
OGRADE AUTORÂ: Specifičnost nalaza za impulsivno-antisocijalnu dimenziju ograničava njegovo proširenje na cijelu psihopatiju.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Neurokemijski nalaz govori o sustavu nagrađivanja, ne o jedinstvenom “neurotransmiteru psihopatije”.
Služi u seminaru: za prikaz dopaminskog sustava bez pretjerane redukcije. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I16]

Puni citat: Glenn, A. L., Raine, A., Schug, R. A., Gao, Y., & Granger, D. A. (2011). Increased testosterone-to-cortisol ratio in psychopathy. Journal of Abnormal Psychology, 120(2), 389–399. https://doi.org/10.1037/a0021407

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21133509/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2011, Journal of Abnormal Psychology, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna hormonalna studija.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 178 odraslih osoba iz zajednice s rasponom psihopatskih rezultata [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: bazalni testosteron, kortizolna reaktivnost na stresor i psihopatski rezultati [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Psihopatija je bila povezana s povišenim omjerom bazalnog testosterona i kortizolne reaktivnosti, ali ne zasebno s tim mjerama.
OGRADE AUTORÂ: Nalaz ne pokazuje da hormon uzrokuje psihopatiju; radi se o povezanosti u uzorku zajednice.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Hormonalni nalazi mogu biti interakcijski, a ne jednostavno “povišeni” ili “sniženi”.
Služi u seminaru: za neuroendokrini sloj podteme. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I17]

Puni citat: Welker, K. M., Lozoya, E., Campbell, J. A., Neumann, C. S., & Carré, J. M. (2014). Testosterone, cortisol, and psychopathic traits in men and women. Physiology & Behavior, 129, 230–236. https://doi.org/10.1016/j.physbeh.2014.02.057

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24631306/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2014, Physiology & Behavior, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna hormonalna studija muškaraca i žena iz nekliničke populacije.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 237 sudionika [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: uzorci sline za testosteron i kortizol te Self-Report Psychopathy–Short Form [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Testosteron i kortizol bili su povezani s psihopatskim osobinama u muškaraca, uz moderirajuću ulogu kortizola u odnosu testosterona i psihopatije.
OGRADE AUTORÂ: Nalaz je vezan uz nekliničke varijacije i ne mora opisivati forenzičku psihopatiju.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Spol, populacijski kontekst i način mjerenja važni su za interpretaciju hormonalnih nalaza.
Služi u seminaru: za usporedbu hormonalnih nalaza u muškaraca i žena. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I18]

Puni citat: Dekkers, T. J., Agelink van Rentergem, J. A., Meijer, B., Popma, A., Wagemaker, E., & Huizenga, H. M. (2019). A meta-analytical evaluation of the dual-hormone hypothesis: Does cortisol moderate the relationship between testosterone and status, dominance, risk taking, aggression, and psychopathy? Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 96, 250–271. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2018.12.004

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30529754/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2019, Neuroscience & Biobehavioral Reviews, metaanaliza u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: metaanaliza dual-hormone hipoteze.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 30 radova, 33 studije, 49 veličina učinka i 8538 sudionika [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: interakcija testosterona i kortizola u odnosu na status, dominaciju, rizično ponašanje, agresiju i psihopatiju [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Potpora dual-hormone hipotezi bila je marginalna, vrlo mala i osjetljiva na moguću pristranost objavljivanja.
OGRADE AUTORÂ: Autori izrijekom navode znakove pristranosti objavljivanja, fleksibilnost analize i nedostatnu snagu pojedinačnih studija.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Metaanalitički hormonalni nalazi ne podupiru snažan, jednostavan model testosterona i kortizola.
Služi u seminaru: za kritičko ograničavanje neuroendokrinih objašnjenja. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I19]

Puni citat: Yildirim, B. O., & Derksen, J. J. L. (2013). Systematic review, structural analysis, and new theoretical perspectives on the role of serotonin and associated genes in the etiology of psychopathy and sociopathy. Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 37(7), 1254–1296. https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2013.04.009

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23644029/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2013, Neuroscience & Biobehavioral Reviews, sustavni pregled u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: sustavni teorijsko-biološki pregled.
EMPIRIJSKA OSNOVA: nije primjenjivo.
OPERACIONALIZACIJA: nije primjenjivo.
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Serotoninski sustav i povezani geni mogu pridonositi psihopatskim i sociopatskim fenotipovima kroz gene–gene i gene–okolina interakcije, ali pregled iznosi i teorijske hipoteze.
OGRADE AUTORÂ: Autori izrijekom uključuju kritički komentar o tumačenju predloženih hipoteza.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Genetske i serotoninske nalaze treba tretirati kao moguće putove i posrednike, ne kao pojedinačne uzroke.
Služi u seminaru: za povezivanje serotonina, gena i okolinskih utjecaja. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I20]

Puni citat: Kant, T., Koyama, E., Zai, C. C., Beitchman, J. H., & Kennedy, J. L. (2022). Association of the MAOA-uVNTR polymorphism with psychopathic traits may change from childhood to adolescence. European Archives of Psychiatry and Clinical Neuroscience, 272(8), 1517–1521. https://doi.org/10.1007/s00406-021-01370-9

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35038001/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2022, European Archives of Psychiatry and Clinical Neuroscience, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna molekularno-genetička razvojna studija.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 336 sudionika, od kontrola do klinički agresivne mladeži [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: MAOA-uVNTR genotip i kvantitativno mjerene psihopatske osobine; usporedba skupina ispod i iznad 13 godina [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Povezanost MAOA varijante i psihopatskih osobina razlikovala se prema razvojnoj dobi u muškaraca.
OGRADE AUTORÂ: Nalaz upućuje na važnost razvoja; ne opravdava univerzalni genetski marker psihopatije.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Genetski učinci mogu biti razvojno promjenjivi i ovisiti o dobi.
Služi u seminaru: za kritiku jednostavnog genetskog determinizma. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I21]

Puni citat: Hollerbach, P., Johansson, A., Ventus, D., Jern, P., Neumann, C. S., Westberg, L., Santtila, P., Habermeyer, E., & Mokros, A. (2018). Main and interaction effects of childhood trauma and the MAOA uVNTR polymorphism on psychopathy. Psychoneuroendocrinology, 95, 106–112. https://doi.org/10.1016/j.psyneuen.2018.05.022

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29843018/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2018, Psychoneuroendocrinology, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: izvorna genetičko-okolinska studija blizanaca i braće/sestara.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 1531 muškarac i 1265 žena iz finskog populacijskog uzorka [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: MAOA-uVNTR genotip, samoprocjene traume u djetinjstvu i psihopatskih osobina; bifaktorski modeli [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Trauma u djetinjstvu bila je povezana s općim psihopatološkim i socijalno devijantnim faktorima, ali nije pronađena interakcija MAOA genotipa i traume na psihopatiju.
OGRADE AUTORÂ: Rezultati ne potvrđuju očekivanu gene–environment interakciju.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Negativan nalaz gene–environment interakcije važan je protuteža selektivnom citiranju pozitivnih nalaza.
Služi u seminaru: za razliku između genetske povezanosti i složenog razvoja fenotipa. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I22]

Puni citat: Tuvblad, C., Bezdjian, S., Raine, A., & Baker, L. A. (2014). The heritability of psychopathic personality in 14- to 15-year-old twins: A multirater, multimeasure approach. Psychological Assessment, 26(3), 704–716. https://doi.org/10.1037/a0036711

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24796343/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2014, Psychological Assessment, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: twin-studija psihopatskih osobina u adolescenciji.
EMPIRIJSKA OSNOVA: adolescentni blizanci procijenjeni višestrukim procjenjivačima i instrumentima [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: Child Psychopathy Scale, Antisocial Process Screening Device i PCL:YV; roditeljske, samoprocjenske i procjene obučenih procjenjivača [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Genetski utjecaji objašnjavali su 69 % latentnog psihopatskog faktora, a neklinički okolišni utjecaji 31 %, uz razlike prema mjeri i procjenjivaču.
OGRADE AUTORÂ: Heritabilnost ovisi o načinu mjerenja i izvoru procjene.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Heritabilnost osobine nije isto što i genetski uzrok kod pojedinca.
Služi u seminaru: za pravilno tumačenje heritabilnosti. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I23]

Puni citat: Sokić, K. (2018). Biološki i psihosocijalni rizični čimbenici razvoja psihopatije. Kriminologija & socijalna integracija, 26(1), 100–118. https://doi.org/10.31299/ksi.26.1.4

TRAG DOHVATA: https://hrcak.srce.hr/207535
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na: Katarina Sokić, 2018, navedeni naslov, Kriminologija & socijalna integracija, pregledni rad. Hrčak ID: 207535.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: puni tekst.
Vrsta i težina: regionalni pregledni rad na hrvatskom jeziku.
EMPIRIJSKA OSNOVA: nije primjenjivo.
OPERACIONALIZACIJA: nije primjenjivo.
ZAKLJUČAK IZVORA: Psihopatiju treba objašnjavati kombinacijom genetskih, biokemijskih, neurokognitivnih i psihosocijalnih čimbenika, a ne izoliranom biološkom varijablom.
OGRADE AUTORÂ: Etiologija psihopatije nije u potpunosti razjašnjena; naglašena je potreba za integriranjem bioloških i okolinskih utjecaja.
NALAZ KOJI KORISTIM: Regionalni pregled izrijekom razlikuje neurološke korelate, emocionalno učenje, biološke rizike i roditeljske čimbenike.
Služi u seminaru: za regionalni kontekst i terminološko povezivanje bioloških i psihosocijalnih nalaza. (hrcak.srce.hr)

[I24]

Puni citat: Button, K. S., Ioannidis, J. P. A., Mokrysz, C., Nosek, B. A., Flint, J., Robinson, E. S. J., & Munafò, M. R. (2013). Power failure: Why small sample size undermines the reliability of neuroscience. Nature Reviews Neuroscience, 14(5), 365–376. https://doi.org/10.1038/nrn3475

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23571845/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2013, Nature Reviews Neuroscience, metodološki pregled u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: metodološki pregled neuroznanstvenih istraživanja.
EMPIRIJSKA OSNOVA: nije primjenjivo.
OPERACIONALIZACIJA: nije primjenjivo.
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Niska statistička snaga povećava rizik precijenjenih veličina učinka i slabe reproduktivnosti.
OGRADE AUTORÂ: Pregled nije specifičan za psihopatiju ni za jednu neuroslikovnu modalnost.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Mali uzorak ne smanjuje samo mogućnost otkrivanja stvarnog učinka, nego i pouzdanost statistički značajnog nalaza.
Služi u seminaru: za opću metodološku kritiku malih neuroslikovnih uzoraka. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

[I25]

Puni citat: Takahashi, Y., Pease, C. R., Pingault, J.-B., & Viding, E. (2021). Genetic and environmental influences on the developmental trajectory of callous-unemotional traits from childhood to adolescence. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 62(4), 414–423. https://doi.org/10.1111/jcpp.13259

TRAG DOHVATA: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32418200/
RAZ解ŠENJE: zapis se razrješava na navedene autore, 2021, Journal of Child Psychology and Psychiatry, članak u časopisu.
STATUS ZAPISA: bez oznaka.
RAZINA DOHVATA: sažetak.
Vrsta i težina: longitudinalna twin-studija razvojnih bešćutno-bezosjećajnih osobina.
EMPIRIJSKA OSNOVA: 8958 parova blizanaca; procjene u dobi od 7, 9, 12 i 16 godina [SAŽETAK].
OPERACIONALIZACIJA: majčine procjene CU osobina analizirane biometrijskim latentnim growth modelom [SAŽETAK].
ZAKLJUČAK IZVORA [SAŽETAK]: Početna razina CU osobina bila je visoko heritabilna, dok je razvojni tijek imao umjereniju heritabilnost i važan doprinos neusklađenog okoliša.
OGRADE AUTORÂ: Genetski utjecaji na početnu razinu i razvojni tijek uglavnom se nisu preklapali.
NALAZ KOJI KORISTIM [SAŽETAK]: Razvojni tijek ne smije se svesti na fiksni genetski rizik.
Služi u seminaru: za razvojni i gene–okolina okvir psihopatije. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

B1.5 — POSTOJEĆI PREGLEDI, SUSTAVNI PREGLEDI I METAANALIZE

Yang i Raine (2009) [I3] — metaanaliza prefrontalnih strukturnih i funkcionalnih nalaza u antisocijalnim, nasilnim i psihopatskim uzorcima; obuhvaća literaturu do ranih 2000-ih.
Deming i Koenigs (2020) [I12] — metaanaliza task-fMRI nalaza psihopatije; pokriva 25 studija dostupnih do pretraživanja provedenog za rad.
De Brito i sur. (2021) [I13] — voxel-wise metaanaliza VBM studija sive tvari; obuhvaća sedam kategoričkih i 11 dimenzijskih studija.
Deming i sur. (2024) [I14] — sustavni pregled vmPFC-a, ACC-a i dmPFC-a; obuhvaća 101 MRI studiju odraslih uzoraka.
Yildirim i Derksen (2013) [I19] — sustavni teorijski pregled serotonina, serotoninskih gena i gene–environment modela.
Dekkers i sur. (2019) [I18] — metaanaliza dual-hormone hipoteze, testosterona i kortizola.
Sokić (2018) [I23] — regionalni pregled bioloških i psihosocijalnih rizika te neurokognitivnih korelata psihopatije.
Kandidat “A Systematic Literature Review of Neuroimaging of Psychopathic Traits” pronađen je u PubMed/PMC-u, ali nije uvršten među potvrđene izvore jer u dohvaćenom zapisu nije bilo moguće pouzdano prepisati puni autorski niz bez rekonstrukcije. Vidi B4.

B4 — ODBIJENI KANDIDATI

“A Systematic Literature Review of Neuroimaging of Psychopathic Traits”, Frontiers in Psychiatry, 2019, DOI 10.3389/fpsyt.2019.01027.
- Kako pronađen: PubMed i PMC.
- Baze: PubMed, PMC.
- Zašto nije potvrđen: naslov, godina, časopis i DOI bili su vidljivi, ali puni autorski niz nije bio pouzdano dostupan u otvorenom zapisu bez rizika od nepotpunog ili hibridnog citata.
- Status: ne ulazi u literaturu i ne citira se u fazama C–F.

Nisu pronađeni potvrđeni identifikatori koji bi se razrješavali na drugi rad. Nisu pronađeni povučeni izvori među potvrđenim izvorima.

B5 — ZATVARANJE FAZE B

Potvrđeni izvori: 25
Iz registra: 0
Razina dohvata:
puni tekst: 9
sažetak: 16
samo bibliografski zapis: 0
Najmanje tri izvora iz posljednjih pet godina: ispunjeno — [I9] 2022., [I14] 2024., [I20] 2022.; dodatno [I25] 2021.
Regionalna literatura: ispunjeno — [I23], Hrčak.
Suprotne strane glavne rasprave: ispunjeno.
model amigdalarne/vmPFC disfunkcije: [I1], [I2], [I5]
heterogeni ili pretežno nulti nalazi: [I9], [I12], [I13], [I14]
Teorijski izvori: ispunjeno — [I1], [I2], [I19], [I23].
Kanonski priručnik ili monografija: nije potvrđen u ovom krugu; kvota se ne popunjava izvorom koji nije provjeren.
Odbijeni kandidati: 1; razlog — nepotpuno potvrđen puni bibliografski zapis.
Iscrpljeni pravci pretraživanja: amigdala, vmPFC, orbitofrontalni korteks, paralimbički sustav, DTI/uncinate fasciculus, VBM, task-fMRI, funkcionalna povezanost, dopamin, serotonin, MAOA, testosteron, kortizol, twin-studije i metodologija neuroslikavanja.

B5.1 — POKRIVENOST RADNE SKICE

Poglavlje	Broj potvrđenih izvora
Pojmovno razlikovanje psihopatije, ASPD-a i CU osobina	7
Strukturni nalazi	8
Funkcionalni nalazi	8
Genetski, neurokemijski i hormonalni korelati	9
Klinički, forenzički i populacijski uzorci	8
Metodološka ograničenja	6
Korelati, uzroci i granice interpretacije	7

Nijedno poglavlje nema 0 ili 1 izvor. [KRUG 2] nije potreban.

B6 — PROVJERA DOSLJEDNOSTI

Isti rad nije pronađen dvaput s različitim bibliografskim podacima.
Nije pronađen slučaj dvostrukog citiranja predtiska i objavljene verzije.
Nema poglavlja u zborniku ni monografije pa pravilo o izostavljanju DOI-ja za tu vrstu izvora nije aktivirano.
Svi identifikatori prepisani su iz otvorenih zapisa.

FAZA C — MAPA PODRUČJA

Literatura se razvijala od teorijskih modela koji su psihopatiju povezivali s amigdalo-vmPFC krugom i širim paralimbičkim sustavom prema multimodalnim istraživanjima koja razlikuju sivu tvar, bijelu tvar, funkcionalnu aktivnost i funkcionalnu povezanost [I1], [I2], [I5]. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

Rani modeli naglašavali su slabije učenje na temelju kazne, poremećenu obradu emocionalnih izraza i poteškoće u reprezentaciji očekivanih ishoda [I1], [I2]. Kasniji strukturni radovi usmjerili su se na prefrontalni korteks, temporalne polove, amigdalu i uncinate fasciculus [I4], [I5], [I6], [I7]. (jamanetwork.com)

Funkcionalna istraživanja uglavnom su proučavala emocionalne izraze, moralnu evaluaciju, nagrađivanje i resting-state povezanost [I5], [I10], [I11], [I12]. Međutim, metaanalitički nalazi nisu jedinstveni: neki podržavaju smanjenu povezanost ili disfunkciju, dok drugi pokazuju povećanu aktivnost u medijalnim područjima ili pretežno nulte odnose u medijalnom frontalnom korteksu [I12], [I14]. (pmc.ncbi.nlm.nih.gov)

Genetska i neurokemijska literatura pomaknula se od traženja pojedinačnih “gena psihopatije” prema modelima heritabilnosti, razvoja, serotoninskih i MAOA varijanti, hormona te gene–environment interakcija [I16]–[I22], [I25]. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

Obavezno štivo za seminar čine barem teorijski modeli amigdale i vmPFC-a [I1], paralimbički model [I2], strukturno-funkcionalna studija vmPFC-a [I5], metaanaliza funkcionalnih nalaza [I12] i noviji sustavni pregled koji pokazuje pretežno nulte odnose u medijalnom frontalnom korteksu [I14]. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

FAZA D — POJMOVNIK

Pojam	Definicija u literaturi	Uobičajena zamka
Psihopatija	Sklop interpersonalnih, afektivnih i ponašajnih obilježja koji uključuje manjak empatije i kajanja, manipulativnost, plitak afekt, impulzivnost i antisocijalno ponašanje [I1], [I2], [I23].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Psihopatija nije sinonim za svako nasilje ni za svaki ASPD.
Antisocijalni poremećaj ličnosti (ASPD)	Šira dijagnostička kategorija usmjerena ponajprije na trajno antisocijalno ponašanje; Gregory i sur. izravno razlikuju ASPD s psihopatijom od ASPD-a bez psihopatije [I4].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Ne smije se svaki nalaz iz antisocijalnih uzoraka prenijeti na psihopatiju.
Bešćutno-bezosjećajne osobine (callous-unemotional traits)	Razvojno relevantne osobine povezane s manjkom krivnje, empatije i emocionalne reaktivnosti; proučavaju se i u djece i adolescenata [I22], [I25].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] CU osobine nisu automatski dijagnoza psihopatije.
Amigdala	Struktura povezana s učenjem odnosa podražaja i potkrepljenja te obradom emocionalnih izraza [I1].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Volumen amigdale, njezina aktivnost i njezina povezanost s drugim regijama nisu ista varijabla.
Ventromedijalni prefrontalni korteks (vmPFC)	Područje povezano s reprezentacijom očekivanih ishoda, odlučivanjem, emocijama i socijalnom kognicijom [I1], [I14].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Nalaz aktivnosti vmPFC-a tijekom zadatka ne dokazuje njegovu “opću disfunkciju”.
Paralimbički sustav	Funkcionalni pojam za povezanu skupinu limbičkih i paralimbičkih područja, uključujući orbitofrontalni korteks, inzulu, cingularni korteks, amigdalu i temporalna područja [I2].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Nije jedna anatomska struktura.
Strukturni nalaz	Mjera anatomije ili mikrostrukture, primjerice volumen sive tvari, debljina korteksa ili frakcijska anizotropija bijele tvari [I4]–[I7].	Ne treba ga preimenovati u funkcionalni nalaz.
Funkcionalni nalaz	Mjera aktivnosti ili funkcionalne povezanosti tijekom zadatka ili u mirovanju [I5], [I10]–[I12].	Funkcionalna povezanost ne znači nužno izravnu anatomsku vezu ni uzročni odnos.
Neurobiološki korelat	Mjerljiva moždana, genetska, hormonalna ili neurokemijska značajka koja je povezana s psihopatskim osobinama [I12], [I14], [I23].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Korelat nije automatski uzrok.
PCL-R	Kliničko-forenzička mjera psihopatije koja se temelji na strukturiranom intervjuu i informacijama iz dokumentacije [I4], [I6].	Ne smije se izjednačiti sa samoprocjenskim mjerama ili dijagnostičkim nalazom neuroslikavanja.
Heritabilnost	Udio varijance osobine u određenoj populaciji koji se statistički pripisuje genetskim razlikama [I22], [I25].	[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Heritabilnost ne govori koliki je “postotak gena” kod pojedinca.

Različite operacionalizacije istog pojma:
- “Psihopatija” je u [I4] mjerena PCL-R-om u forenzičkom uzorku, dok je u [I7] mjerena Triarchic Psychopathy Measure u zdravoj populaciji. To nisu iste mjerne varijable.
- “Neurobiološki nalaz” u [I5] uključuje DTI frakcijsku anizotropiju i resting-state funkcionalnu povezanost, dok [I4] proučava volumen sive tvari. Struktura i funkcija ne smiju se objediniti bez oznake metode.

FAZA E — GDJE SE LITERATURA NE SLAŽE

1. Amigdalarna hipoaktivnost nasuprot heterogenim ili povećanim funkcionalnim nalazima

Strana A: Teorijski modeli smatraju da je amigdala funkcionalno kompromitirana u psihopatiji, osobito u učenju na temelju kazne i obradi emocionalnih izraza [I1], [I2].

Strana B: Metaanaliza task-fMRI studija pronašla je povećanu aktivnost u nekim medijalnim i medijalno-temporalnim područjima, uključujući amigdalu, te navodi da nalazi dovode u pitanje jednostavnu teoriju amigdalarne hipoaktivnosti [I12]. Strukturna studija u nepsihotičnih nasilnih počinitelja nije pronašla povezanost PCL-R rezultata s volumenom amigdale [I9; SAŽETAK].

Najvjerojatnija razlika: vrsta zadatka, modalitet, uzorak, razlikovanje ukupne psihopatije od pojedinih faceta i razlika između strukture i funkcije.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO — dodatne preregistrirane studije s većim uzorcima, istim zadacima i istim mjerama mogu razlikovati obrasce.

2. Stabilna vmPFC abnormalnost nasuprot pretežno nultim nalazima

Strana A: Modeli [I1], [I2] i studija [I5] vmPFC smatraju središnjom komponentom psihopatije, osobito zbog njegove povezanosti s amigdalom.

Strana B: Sustavni pregled [I14] pokazuje da je 85,4 % testova medijalnog frontalnog korteksa bilo nulto, uz prostorno raspršene značajne koordinate. Metaanaliza sive tvari [I13; SAŽETAK] nalazi pouzdanije smanjenje u određenim prefrontalnim područjima, ali ne potvrđuje jedinstveni obrazac za cijeli vmPFC.

Najvjerojatnija razlika: definicija psihopatije, veličina uzorka, vrsta zadatka, ROI nasuprot whole-brain analizama i razlika između pojedinačnih studija i metaanaliza.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO.

3. Strukturna povezanost nasuprot funkcionalnoj povezanosti

[I5] istodobno pokazuje smanjenu frakcijsku anizotropiju desnog uncinate fasciculusa i smanjenu funkcionalnu povezanost vmPFC-a s amigdalom, dok [I6] povezuje strukturni nalaz prvenstveno s interpersonalnim facetima.

Najvjerojatnija razlika: različite metode ne mjere istu pojavu; DTI procjenjuje mikrostrukturu bijele tvari, a funkcionalna povezanost statističku koordinaciju signala.

Razvrstavanje: KONCEPTUALNO NEODLUČIVO u smislu da nijedna pojedinačna mjera ne može zamijeniti drugu; empirijski se može ispitivati njihova povezanost, ali se ne mogu svesti na istu varijablu.

4. Genetska predispozicija nasuprot razvoju i okolini

[I22] i [I25] pokazuju značajne genetske utjecaje na psihopatske odnosno CU osobine, dok [I21; SAŽETAK] nije pronašao očekivanu interakciju MAOA genotipa i traume. [I20; SAŽETAK] pokazuje da se povezanost MAOA varijante može mijenjati s dobi.

Najvjerojatnija razlika: razlika između heritabilnosti populacijske osobine, specifične genetske varijante, razvoja i gene–environment interakcije.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO, ali samo uz velike longitudinalne uzorke i više mjera gena, okoliša i ponašanja.

5. Neurobiološki korelati nasuprot uzrocima

Teorijski pregled [I1] iznosi model prema kojem oštećene funkcije amigdale i vmPFC-a pridonose razvoju psihopatije, dok većina neuroslikovnih studija u [I4]–[I14] pokazuje povezanosti u presječnim ili ograničenim uzorcima.

Najvjerojatnija razlika: teorijsko uzročno objašnjenje nadilazi ono što sama korelacijska neuroslikovna studija može dokazati.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO u načelu, ali nije riješivo jednom presječnom MRI ili fMRI studijom. Potrebni su longitudinalni, razvojni, eksperimentalni i multimodalni dizajni.

FAZA F — PRIJEDLOG STRUKTURE SEMINARSKOG RADA

1. Pojmovni okvir psihopatije

Psihopatija kao interpersonalno-afektivni i ponašajni konstrukt — [I1], [I2], [I23]
Razlika između psihopatije, ASPD-a i CU osobina — [I4], [I22], [I25]
Klinički i forenzički kontekst — [I4], [I6], [I9]

Pokrivenost punim tekstom: da.

2. Strukturni nalazi

2.1. Amigdala

[I7], [I9], [I13]

2.2. Prefrontalni korteks i temporalni polovi

[I4], [I7], [I13]

2.3. Bijela tvar i uncinate fasciculus

[I5], [I6], [I8]

Pokrivenost punim tekstom: da.

3. Funkcionalni nalazi i paralimbički sustav

3.1. Amigdala–vmPFC krug

[I1], [I5], [I10]

3.2. Moralna i emocionalna obrada

[I11], [I12]

3.3. Paralimbička mreža

[I2], [I12], [I14]

Pokrivenost punim tekstom: da, ali dio nalaza za [I10] i [I11] počiva na [SAŽETAK].

4. Genetski, neurokemijski i hormonalni nalazi

4.1. Heritabilnost i razvoj

[I22], [I25]

4.2. Serotonin, MAOA i gene–environment modeli

[I19], [I20], [I21]

4.3. Dopaminski i hormonalni sustavi

[I15]–[I18]

Pokrivenost punim tekstom: poglavlje pretežno počiva na [SAŽETAK] nalazima; treba formulirati oprezno.

5. Metodološka kritika

5.1. Mali uzorci i statistička snaga

[I24]

5.2. Heterogenost mjera i uzoraka

[I3], [I12]–[I14]

5.3. Struktura, funkcija i korelacija nisu zamjenjive

[I5], [I6], [I14]

Pokrivenost punim tekstom: da.

6. Zaključak: korelati nisu individualna dijagnoza

Neurobiološki nalazi opisuju grupne razlike i statističke povezanosti — [I4]–[I14].
Ne postoji potvrđen pojedinačni neuroslikovni marker koji bi omogućio individualnu dijagnozu psihopatije — [I9], [I12], [I14].
Genetski i hormonalni nalazi ne opravdavaju biološki determinizam — [I18]–[I25].

Pokrivenost punim tekstom: djelomično; dio genetskih i hormonalnih nalaza označen je [SAŽETAK].

FAZA G — RUPE

Kanonski priručnik ili monografija nije potvrđen u ovom prolazu. Ne popunjava se nagađanjem.
Klinički uzorci izvan forenzičkog konteksta slabo su zastupljeni. Većina izvornih MRI studija koristi zatvorske, nasilne ili razvojno rizične uzorke.
Ženski uzorci nedovoljno su zastupljeni; hormonalna literatura [I17] uključuje muškarce i žene, ali većina neuroslikovnih studija ostaje usmjerena na muškarce.
Razlika između uspješne i neuspješne psihopatije nije dovoljno pokrivena potvrđenim izvorima.
Neurokemijski nalazi za serotonin i dopamin više su pregledni ili posredni nego izravno mjereni u istim uzorcima kao MRI nalazi.
Uzročni razvojni modeli nisu dovoljno pokriveni eksperimentalnim ili dugoročnim multimodalnim studijama.
Individualna predikcija i klinička primjena neuroslikavanja nisu pokriveni izvorom koji bi opravdao dijagnostičku primjenu; zato rad ne smije izvoditi individualnu dijagnozu iz MRI-a, fMRI-a ili genetskog nalaza.
Regionalna literatura postoji u obliku pregleda [I23], ali nema potvrđenih regionalnih izvornih neuroslikovnih studija.
Kategorijska usporedba “psihopati–nepsihopati” i dimenzijsko mjerenje psihopatskih osobina često se ne mogu izravno uspoređivati.
Nakon B5.1 nije bilo potrebe za [KRUG 2]; nijedno poglavlje nije ostalo s 0 ili 1 izvorom.

ZAVRŠNA PROVJERA

Tvrdnje u fazama C, D i E: pregledane rečenicu po rečenicu; sve činjenične tvrdnje imaju oznaku [I#].
Oznake izvora: sve uporabljene oznake nalaze se u popisu faze B.
Odbijeni kandidati: izvor iz B4 nije upotrijebljen u fazama C–F.
Empirijska osnova i operacionalizacija: teorijski i pregledni izvori označeni su s “nije primjenjivo”; metodološki postupci odvojeni su od interpretacije.
Autori i godine: nisu uvedeni autori ni godine izvan potvrđenog popisa.
Četrnaest zabranjenih obrazaca: provjereni; nisu pronađeni hibridni citati, goli identifikatori, tihi prijelazi između strukture i funkcije ni pripisivanje individualne dijagnoze.
URL, vrsta zapisa i status: navedeni su za svih 25 izvora.
[SAŽETAK]: oznaka je dodana uz nalaze preuzete iz sažetaka; takvi nalazi nisu korišteni kao jedina potpora ključnim metodološkim zaključcima.
Neslaganja u E: svako je razvrstano kao empirijski odlučivo ili konceptualno neodlučivo.
Izbrisane tvrdnje: izbrisane su 4 početne formulacije koje bi bile prejake bez pune potvrde:
- “amigdala je dokazano smanjeno aktivna u psihopatiji”;
- “vmPFC je glavni uzrok psihopatije”;
- “MAOA određuje psihopatiju”;
- “neuroslikovni nalaz može potvrditi psihopatiju kod pojedinca”.

Proces izrade seminarskog rada

BILJEŽNICA ZA SEMINARSKI RAD

FAZA A — KALIBRACIJA POLJA

FAZA B0.5 — RADNA SKICA

FAZA B — PRIKUPLJANJE I PROVJERA IZVORA

B1 — POTVRĐENI IZVORI

[I1]

[I2]

[I3]

[I4]

[I5]

[I6]

[I7]

[I8]

[I9]

[I10]

[I11]

[I12]

[I13]

[I14]

[I15]

[I16]

[I17]

[I18]

[I19]

[I20]

[I21]

[I22]

[I23]

[I24]

[I25]

B1.5 — POSTOJEĆI PREGLEDI, SUSTAVNI PREGLEDI I METAANALIZE

B4 — ODBIJENI KANDIDATI

B5 — ZATVARANJE FAZE B

B5.1 — POKRIVENOST RADNE SKICE

B6 — PROVJERA DOSLJEDNOSTI

FAZA C — MAPA PODRUČJA

FAZA D — POJMOVNIK

FAZA E — GDJE SE LITERATURA NE SLAŽE

1. Amigdalarna hipoaktivnost nasuprot heterogenim ili povećanim funkcionalnim nalazima

2. Stabilna vmPFC abnormalnost nasuprot pretežno nultim nalazima

3. Strukturna povezanost nasuprot funkcionalnoj povezanosti

4. Genetska predispozicija nasuprot razvoju i okolini

5. Neurobiološki korelati nasuprot uzrocima

FAZA F — PRIJEDLOG STRUKTURE SEMINARSKOG RADA

1. Pojmovni okvir psihopatije

2. Strukturni nalazi

2.1. Amigdala

2.2. Prefrontalni korteks i temporalni polovi

2.3. Bijela tvar i uncinate fasciculus

3. Funkcionalni nalazi i paralimbički sustav

3.1. Amigdala–vmPFC krug

3.2. Moralna i emocionalna obrada

3.3. Paralimbička mreža

4. Genetski, neurokemijski i hormonalni nalazi

4.1. Heritabilnost i razvoj

4.2. Serotonin, MAOA i gene–environment modeli

4.3. Dopaminski i hormonalni sustavi

5. Metodološka kritika

5.1. Mali uzorci i statistička snaga

5.2. Heterogenost mjera i uzoraka

5.3. Struktura, funkcija i korelacija nisu zamjenjive

6. Zaključak: korelati nisu individualna dijagnoza

FAZA G — RUPE

ZAVRŠNA PROVJERA