synaptiq.art

Sinteza istraživanja: Neurobiološke osnove psihopatije: Strukturni, funkcionalni i metodološki uvidi

Proces izrade seminarskog rada

  1. 1. Istraživanje
  2. 2. Recenzija literature
  3. 3. Sinteza istraživanja
  4. 4. Kritička rasprava ×3
  5. 5. Nacrt rada
  6. 6. Recenzija nacrta
  7. 7. Seminarski rad

Izmijenjeni dokument

VERZIJA_RECENZIJE: v14
VERZIJA_PROMPTA: v15

Izmjene su primijenjene samo na nalaze s radnjom. Svi ostali dijelovi dosjea ostaju neizmijenjeni. U nastavku su prikazani izmijenjeni odjeljci C–E.

FAZA C — MAPA PODRUČJA

Korpus obuhvaća teorijske modele amigdala–vmPFC kruga i paralimbičkog sustava te strukturne, funkcionalne i povezanostne nalaze [I1], [I2], [I5]. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18434283/))

Rani modeli naglašavali su slabije učenje na temelju kazne, poremećenu obradu emocionalnih izraza i poteškoće u reprezentaciji očekivanih ishoda [I1], [I2]. Kasniji strukturni radovi usmjerili su se na prefrontalni korteks, temporalne polove, amigdalu i uncinate fasciculus [I4], [I5], [I6], Vieira, J. B., Ferreira-Santos, F., Almeida, P. R., Barbosa, F., Marques-Teixeira, J., & Marsh, A. A. (2015). Psychopathic traits are associated with cortical and subcortical volume alterations in healthy individuals. Social Cognitive and Affective Neuroscience, 10(12), 1693–1704. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25971600/. ([jamanetwork.com](https://jamanetwork.com/journals/jamapsychiatry/fullarticle/1149316))

Funkcionalna istraživanja uglavnom su proučavala emocionalne izraze, moralnu evaluaciju, nagrađivanje i resting-state povezanost [I5], [I10], [I11], [I12]. Međutim, metaanalitički nalazi nisu jedinstveni: neki podržavaju smanjenu povezanost ili disfunkciju Motzkin, J. C., Newman, J. P., Kiehl, K. A., & Koenigs, M. (2011). Reduced prefrontal connectivity in psychopathy. The Journal of Neuroscience, 31(48), 17348–17357. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22131397/, dok drugi pokazuju povećanu aktivnost u medijalnim područjima ili pretežno nulte odnose u medijalnom frontalnom korteksu [I12], [I14]. ([pmc.ncbi.nlm.nih.gov](https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3311922/))

Korpus uključuje nalaze o heritabilnosti, razvoju, serotoninskim i MAOA varijantama, hormonima te gene–environment interakcijama [I16]–[I22], [I25]. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23644029/))

FAZA D — POJMOVNIK

PojamDefinicija u literaturiUobičajena zamka
PsihopatijaSklop interpersonalnih, afektivnih i ponašajnih obilježja koji uključuje manjak empatije i kajanja, manipulativnost, plitak afekt, impulzivnost i antisocijalno ponašanje [I1], [I2], [I23].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Psihopatija nije sinonim za svako nasilje ni za svaki ASPD.
Antisocijalni poremećaj ličnosti (ASPD)Šira dijagnostička kategorija usmjerena ponajprije na trajno antisocijalno ponašanje; Gregory i sur. izravno razlikuju ASPD s psihopatijom od ASPD-a bez psihopatije [I4].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Ne smije se svaki nalaz iz antisocijalnih uzoraka prenijeti na psihopatiju.
Bešćutno-bezosjećajne osobine (callous-unemotional traits)Razvojno relevantne osobine povezane s manjkom krivnje, empatije i emocionalne reaktivnosti; proučavaju se i u djece i adolescenata [I22], [I25].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] CU osobine predstavljaju razvojni konstrukt koji se u navedenim studijama procjenjuje odvojeno od kategorijske dijagnoze psihopatije [I22], [I25].
AmigdalaStruktura povezana s učenjem odnosa podražaja i potkrepljenja te obradom emocionalnih izraza [I1].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Volumen amigdale, njezina aktivnost i njezina povezanost s drugim regijama nisu ista varijabla.
Ventromedijalni prefrontalni korteks (vmPFC)Područje povezano s reprezentacijom očekivanih ishoda, odlučivanjem, emocijama i socijalnom kognicijom [I1], [I14].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Pojedinačni nalazi aktivnosti vmPFC-a tijekom zadatka sami po sebi ne utvrđuju konzistentan medijalno-frontalni neuralni korelat psihopatije [I14].
Paralimbički sustavFunkcionalni pojam za povezanu skupinu limbičkih i paralimbičkih područja, uključujući orbitofrontalni korteks, inzulu, cingularni korteks, amigdalu i temporalna područja [I2].[DIDAKTIČKA NAPOMENA] Nije jedna anatomska struktura.
Strukturni nalazStrukturni nalaz odnosi se na anatomiju ili mikrostrukturu, primjerice volumen sive tvari ili frakcijsku anizotropiju bijele tvari [I4]–[I6].Ne treba ga preimenovati u funkcionalni nalaz.
Funkcionalni nalazMjera aktivnosti ili funkcionalne povezanosti tijekom zadatka ili u mirovanju [I5], [I10]–[I12].Funkcionalna povezanost predstavlja mjeru statističke koordinacije neuralnih signala i ne treba je poistovjetiti s DTI mjerom mikrostrukture bijele tvari [I5].
Neurobiološki korelatMjerljiva moždana, genetska, hormonalna ili neurokemijska značajka koja je povezana s psihopatskim osobinama [I12], [I14], [I23].Prospektivna povezanost amigdala–vmPFC funkcionalne povezanosti s kasnijim psihopatskim osobinama ne dokazuje sama po sebi uzročnost [I10].
PCL-RKliničko-forenzička mjera psihopatije koja se temelji na strukturiranom intervjuu i informacijama iz dokumentacije [I4], [I6].Ne smije se izjednačiti sa samoprocjenskim mjerama ili dijagnostičkim nalazom neuroslikavanja.
HeritabilnostU twin-studijama heritabilnost označuje procijenjeni udio varijance osobine u određenoj populaciji koji se pripisuje genetskim razlikama [I22], [I25].Heritabilnost je populacijska procjena i ne predstavlja postotak genetskog uzroka kod pojedinca [I22].

Različite operacionalizacije istog pojma:

  • “Psihopatija” je u [I4] mjerena PCL-R-om u forenzičkom uzorku, dok je u Vieira, J. B., Ferreira-Santos, F., Almeida, P. R., Barbosa, F., Marques-Teixeira, J., & Marsh, A. A. (2015). Psychopathic traits are associated with cortical and subcortical volume alterations in healthy individuals. Social Cognitive and Affective Neuroscience, 10(12), 1693–1704. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25971600/ mjerena Triarchic Psychopathy Measure u zdravoj populaciji. To nisu iste mjerne varijable.
  • “Neurobiološki nalaz” u [I5] uključuje DTI frakcijsku anizotropiju i resting-state funkcionalnu povezanost, dok [I4] proučava volumen sive tvari. Struktura i funkcija ne smiju se objediniti bez oznake metode.

FAZA E — GDJE SE LITERATURA NE SLAŽE

1. Amigdalarna hipoaktivnost nasuprot heterogenim ili povećanim funkcionalnim nalazima

Strana A: Teorijski modeli smatraju da je amigdala funkcionalno kompromitirana u psihopatiji, osobito u učenju na temelju kazne i obradi emocionalnih izraza [I1], [I2].

Strana B: Metaanaliza task-fMRI studija pronašla je povećanu aktivnost u nekim medijalnim i medijalno-temporalnim područjima, uključujući amigdalu, te navodi da nalazi dovode u pitanje jednostavnu teoriju amigdalarne hipoaktivnosti [I12]. Strukturna studija u nepsihotičnih nasilnih počinitelja nije pronašla povezanost PCL-R rezultata s volumenom amigdale [I9; SAŽETAK].

Najvjerojatnija razlika: vrsta zadatka, modalitet, uzorak, razlikovanje ukupne psihopatije od pojedinih faceta i razlika između strukture i funkcije.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO — dodatne preregistrirane studije s većim uzorcima, istim zadacima i istim mjerama mogu razlikovati obrasce.

2. Stabilna vmPFC abnormalnost nasuprot pretežno nultim nalazima

Strana A: Modeli [I1], [I2] i studija [I5] vmPFC smatraju središnjom komponentom psihopatije, osobito zbog njegove povezanosti s amigdalom.

Strana B: Sustavni pregled [I14] pokazuje da je 85,4 % testova medijalnog frontalnog korteksa bilo nulto, uz prostorno raspršene značajne koordinate. Metaanaliza sive tvari [I13; SAŽETAK] nalazi pouzdanije smanjenje u određenim prefrontalnim područjima, ali ne potvrđuje jedinstveni obrazac za cijeli vmPFC.

Najvjerojatnija razlika: definicija psihopatije, veličina uzorka, vrsta zadatka, ROI nasuprot whole-brain analizama i razlika između pojedinačnih studija i metaanaliza.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO.

3. Strukturna povezanost nasuprot funkcionalnoj povezanosti

[I5] istodobno pokazuje smanjenu frakcijsku anizotropiju desnog uncinate fasciculusa i smanjenu funkcionalnu povezanost vmPFC-a s amigdalom, dok [I6] povezuje strukturni nalaz prvenstveno s interpersonalnim facetima.

Najvjerojatnija razlika: različite metode ne mjere istu pojavu; DTI procjenjuje mikrostrukturu bijele tvari, a funkcionalna povezanost statističku koordinaciju signala.

Razvrstavanje: KONCEPTUALNO NEODLUČIVO u smislu da nijedna pojedinačna mjera ne može zamijeniti drugu; empirijski se može ispitivati njihova povezanost, ali se ne mogu svesti na istu varijablu.

4. Genetska predispozicija nasuprot razvoju i okolini

[I22] i [I25] pokazuju značajne genetske utjecaje na psihopatske odnosno CU osobine, dok [I21; SAŽETAK] nije pronašao očekivanu interakciju MAOA genotipa i traume. [I20; SAŽETAK] pokazuje da se povezanost MAOA varijante može mijenjati s dobi.

Najvjerojatnija razlika: razlika između heritabilnosti populacijske osobine, specifične genetske varijante, razvoja i gene–environment interakcije.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO, ali samo uz velike longitudinalne uzorke i više mjera gena, okoliša i ponašanja.

5. Neurobiološki korelati nasuprot uzrocima

Teorijski pregled [I1] iznosi model prema kojem oštećene funkcije amigdale i vmPFC-a pridonose razvoju psihopatije, dok većina neuroslikovnih studija u [I4]–[I14] pokazuje povezanosti u presječnim ili ograničenim uzorcima.

Najvjerojatnija razlika: Većina navedenih neuroslikovnih studija izvještava o povezanostima, a ni prospektivna povezanost iz [I10] sama po sebi ne utvrđuje uzročnost.

Razvrstavanje: EMPIRIJSKI ODLUČIVO u načelu, ali nije riješivo jednom presječnom MRI ili fMRI studijom. Potrebni su longitudinalni, razvojni, eksperimentalni i multimodalni dizajni.

Izvršene izmjene

Br. nalazaRadnjaPrijePoslije
1 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Literatura se razvijala od teorijskih modela koji su psihopatiju povezivali s amigdalo-vmPFC krugom i širim paralimbičkim sustavom prema multimodalnim istraživanjima koja razlikuju sivu tvar, bijelu tvar, funkcionalnu aktivnost i funkcionalnu povezanost [I1], [I2], [I5]. Korpus obuhvaća teorijske modele amigdala–vmPFC kruga i paralimbičkog sustava te strukturne, funkcionalne i povezanostne nalaze [I1], [I2], [I5].
4 ZAMIJENI_REFERENCU [I7] Vieira, J. B., Ferreira-Santos, F., Almeida, P. R., Barbosa, F., Marques-Teixeira, J., & Marsh, A. A. (2015). Psychopathic traits are associated with cortical and subcortical volume alterations in healthy individuals. Social Cognitive and Affective Neuroscience, 10(12), 1693–1704. 🔗
10 ZAMIJENI_REFERENCU [I12], [I14] uz tvrdnju o smanjenoj povezanosti ili disfunkciji Motzkin, J. C., Newman, J. P., Kiehl, K. A., & Koenigs, M. (2011). Reduced prefrontal connectivity in psychopathy. The Journal of Neuroscience, 31(48), 17348–17357. 🔗
13 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Genetska i neurokemijska literatura pomaknula se od traženja pojedinačnih “gena psihopatije” prema modelima heritabilnosti, razvoja, serotoninskih i MAOA varijanti, hormona te gene–environment interakcija. Korpus uključuje nalaze o heritabilnosti, razvoju, serotoninskim i MAOA varijantama, hormonima te gene–environment interakcijama [I16]–[I22], [I25].
14 IZBACI_TVRDNJU Obavezno štivo za seminar čine barem teorijski modeli amigdale i vmPFC-a, paralimbički model, strukturno-funkcionalna studija vmPFC-a, metaanaliza funkcionalnih nalaza i noviji sustavni pregled. Uklonjeno.
20 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU CU osobine nisu automatski dijagnoza psihopatije. CU osobine predstavljaju razvojni konstrukt koji se u navedenim studijama procjenjuje odvojeno od kategorijske dijagnoze psihopatije [I22], [I25].
24 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Nalaz aktivnosti vmPFC-a tijekom zadatka ne dokazuje njegovu “opću disfunkciju”. Pojedinačni nalazi aktivnosti vmPFC-a tijekom zadatka sami po sebi ne utvrđuju konzistentan medijalno-frontalni neuralni korelat psihopatije [I14].
27 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Strukturni nalaz je mjera anatomije ili mikrostrukture, primjerice volumen sive tvari, debljina korteksa ili frakcijska anizotropija bijele tvari [I4]–[I7]. Strukturni nalaz odnosi se na anatomiju ili mikrostrukturu, primjerice volumen sive tvari ili frakcijsku anizotropiju bijele tvari [I4]–[I6].
30 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Funkcionalna povezanost ne znači nužno izravnu anatomsku vezu ni uzročni odnos. Funkcionalna povezanost predstavlja mjeru statističke koordinacije neuralnih signala i ne treba je poistovjetiti s DTI mjerom mikrostrukture bijele tvari [I5].
32 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Korelat nije automatski uzrok. Prospektivna povezanost amigdala–vmPFC funkcionalne povezanosti s kasnijim psihopatskim osobinama ne dokazuje sama po sebi uzročnost [I10].
35 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Heritabilnost je udio varijance osobine u određenoj populaciji koji se statistički pripisuje genetskim razlikama [I22], [I25]. U twin-studijama heritabilnost označuje procijenjeni udio varijance osobine u određenoj populaciji koji se pripisuje genetskim razlikama [I22], [I25].
36 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Heritabilnost ne govori koliki je “postotak gena” kod pojedinca. Heritabilnost je populacijska procjena i ne predstavlja postotak genetskog uzroka kod pojedinca [I22].
37 ZAMIJENI_REFERENCU [I7] Vieira, J. B., Ferreira-Santos, F., Almeida, P. R., Barbosa, F., Marques-Teixeira, J., & Marsh, A. A. (2015). Psychopathic traits are associated with cortical and subcortical volume alterations in healthy individuals. Social Cognitive and Affective Neuroscience, 10(12), 1693–1704. 🔗
56 IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU Teorijsko uzročno objašnjenje nadilazi ono što sama korelacijska neuroslikovna studija može dokazati. Većina navedenih neuroslikovnih studija izvještava o povezanostima, a ni prospektivna povezanost iz [I10] sama po sebi ne utvrđuje uzročnost.

Neizvršeni nalazi

Br. nalazaRazlog
Nema neizvršenih nalaza.

ZAKLJUČANE ODLUKE

Br. nalazaRadnjaUklonjeno / promijenjeno (doslovno)Razlog iz recenzijeStatus
1IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUKorpus obuhvaća teorijske modele amigdala–vmPFC kruga i paralimbičkog sustava te strukturne, funkcionalne i povezanostne nalaze [I1], [I2], [I5].Izvori podupiru sadržajni raspon, ali ne i kronološku tvrdnju o razvoju cijelog područja.Zaključano.
13IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUKorpus uključuje nalaze o heritabilnosti, razvoju, serotoninskim i MAOA varijantama, hormonima te gene–environment interakcijama [I16]–[I22], [I25].Pojedinačni radovi podupiru navedene tematske komponente, ali ne dokazuju povijesni pomak cijelog područja.Zaključano.
14IZBACI_TVRDNJUObavezno štivo za seminar čine barem teorijski modeli amigdale i vmPFC-a, paralimbički model, strukturno-funkcionalna studija vmPFC-a, metaanaliza funkcionalnih nalaza i noviji sustavni pregled.Izvori mogu biti relevantni za seminar, ali ne potvrđuju normativnu oznaku obaveznosti.Zaključano.
20IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUCU osobine predstavljaju razvojni konstrukt koji se u navedenim studijama procjenjuje odvojeno od kategorijske dijagnoze psihopatije [I22], [I25].Izravni izvori potvrđuju razvojno i mjerno razlikovanje, ali ne iznose doslovnu dijagnostičku napomenu.Zaključano.
24IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUPojedinačni nalazi aktivnosti vmPFC-a tijekom zadatka sami po sebi ne utvrđuju konzistentan medijalno-frontalni neuralni korelat psihopatije [I14].Izvor podupire oprez i heterogenost, ali ne daje apsolutno pravilo o svakom pojedinačnom mjerenju.Zaključano.
27IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUStrukturni nalaz odnosi se na anatomiju ili mikrostrukturu, primjerice volumen sive tvari ili frakcijsku anizotropiju bijele tvari [I4]–[I6].Primjer debljine korteksa nije provjeren u navedenom korpusu.Zaključano.
30IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUFunkcionalna povezanost predstavlja mjeru statističke koordinacije neuralnih signala i ne treba je poistovjetiti s DTI mjerom mikrostrukture bijele tvari [I5].Izvor izravno podupire razlikovanje mjera, ali ne iznosi cijelu didaktičku formulaciju o anatomskom i uzročnom odnosu.Zaključano.
32IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUProspektivna povezanost amigdala–vmPFC funkcionalne povezanosti s kasnijim psihopatskim osobinama ne dokazuje sama po sebi uzročnost [I10].Uža formulacija veže upozorenje uz konkretni longitudinalni nalaz.Zaključano.
35IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUU twin-studijama heritabilnost označuje procijenjeni udio varijance osobine u određenoj populaciji koji se pripisuje genetskim razlikama [I22], [I25].Izvori podupiru populacijski i statistički okvir, ali ne daju opću definicijsku rečenicu.Zaključano.
36IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUHeritabilnost je populacijska procjena i ne predstavlja postotak genetskog uzroka kod pojedinca [I22].Napomena je metodološki ispravna, ali nije izravno izrečena u sažetku.Zaključano.
56IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJUVećina navedenih neuroslikovnih studija izvještava o povezanostima, a ni prospektivna povezanost iz [I10] sama po sebi ne utvrđuje uzročnost.Uža formulacija razlikuje teorijski model od empirijskog dizajna i ne tvrdi više od onoga što dizajni mogu pokazati.Zaključano.

KOLATERALNA ŠTETA

OdjeljakVrsta šteteOpisPrijedlog
Nema stavki.

PROVJERENO NA IZVORU

Oznaka Razina provjere Razina dohvata u dosjeu URL Stranice na kojima su nalazi lokalizirani Objavljena verzija Izostavljeno (iz A8)
I1sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I2sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I3sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I4puni tekstpuni tekst🔗nije navedenonullPuni tekst navodi da su uključeni samo muškarci te da su skupine imale dodatne poremećaje ličnosti i povijesti poremećaja uzimanja tvari, uz približno usklađivanje skupina.
I5sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I6sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I7sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I8sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I9sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I10sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I11puni tekstsažetak🔗nije navedenonullU otvorenoj cjelovitoj stranici rada uzorak je 100 mladih odraslih s višestrukim problemima i 22 zdrave kontrole; ROI analiza nalazila je povezanost CU dimenzije s vmPFC-om, ali nije našla dokaz uključenosti amigdale.
I12sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I13sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I14sažetakpuni tekst🔗nije navedenonullnull
I15sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I16sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I17sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I18sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I19sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I20sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I21sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I22sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I23puni tekstpuni tekst🔗nije navedenonullAutori navode da etiologija psihopatije nije potpuno razjašnjena te naglašavaju integraciju genetskih, okolinskih, kognitivnih, emocionalnih i neuroloških čimbenika.
I24sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull
I25sažetaksažetak🔗nije navedenonullnull

PRENESENI SIGNALI

SignalIzvor u recenziji
signali_za_nacrt: []A14
razvrstavanje neslaganja po tvrdnji: empirijski odlučivo / konceptualno neodlučivoA9, faza E dosjea
poglavlja s oznakom samo_sazetak: true — 4. Genetski, neurokemijski i hormonalni nalaziB5
poglavlja s oznakom samo_sazetak: true — 5. Metodološka kritikaB5

NALAZI O DOSJEU

Br.VrstaPredmetOpis
D1RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI1Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je PubMed zapis sa sažetkom; puni tekst nije otvoren u zasebnom zapisu.
D2RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI2Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu provjeren je sažetak i bibliografski identitet.
D3RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI5Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je sažetak PubMed zapisa.
D4RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI6Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je sažetak PubMed zapisa.
D5RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI7Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je sažetak PubMed zapisa.
D6RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI12Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je sažetak PubMed zapisa.
D7RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI14Dosje navodi puni tekst, a u ovom prolazu otvoren je sažetak PubMed zapisa.
D8RAZLAZ_RAZINE_DOHVATAI11Dosje navodi sažetak, a otvorena je i cjelovita stranica članka.
D9ODBJENI_KANDIDAT_SADA_POTVRĐENB1.5/B4Sustavni pregled Johansona i sur. (2020) bibliografski je potvrdiv punim autorskim nizom i treba biti uključen u postojeće preglede.

KANDIDATI ZA UKLANJANJE

IzvorRazlogStatus
Nema stavki. Nijedan postojeći izvor nije uklonjen iz popisa literature, a nijedan predtisak nije zamijenjen objavljenom verzijom.
Natrag na finalni rad