Nacrt seminarskog rada: Metodološka preciznost nasuprot etičkoj odgovornosti: Dvostruka oštrica PCL-R-a u pravosudnom sustavu

Tekst

Uvod

PCL-R (Psychopathy Checklist–Revised) profesionalna je ljestvica za procjenu psihopatskih obilježja na temelju intervjua i pregleda dokumentacije. Njezin rezultat nije samostalna dijagnoza niti automatsko predviđanje budućeg nasilja (DeMatteo & Olver, 2022; Fazel et al., 2012). Upravo je ta razlika ključna za razumijevanje njezine uporabe u pravosudnom sustavu. PCL-R može biti povezan s grupnim razlikama u riziku u određenim populacijama, ali individualno tumačenje mora uzeti u obzir baznu stopu, kontekst procjene, pogrešku mjerenja i druge relevantne podatke (DeMatteo & Olver, 2022; Fazel et al., 2012; Ogonah et al., 2023).

Zato se metodološka vrijednost PCL-R-a ne može odvojiti od etičkih posljedica njegove primjene. Rezultat može utjecati na procjenu rizika, pravno odlučivanje ili procjenu tretmanske dostupnosti, ali nijedna od tih uporaba ne opravdava pretvaranje grupnog statističkog nalaza u sigurnu procjenu budućeg ponašanja pojedinca.

Prediktivna korisnost i njezina ograničenja

Prediktivna valjanost odnosi se na stupanj u kojem rezultat mjere razlikuje osobe koje će i one koje neće doživjeti određeni budući ishod, u određenom uzorku i vremenskom razdoblju. U literaturi postoje nalazi povezanosti PCL-R-a s nasilnim i općim recidivizmom u određenim populacijama. Longitudinalne studije navode da se takva korisnost može pojaviti, primjerice u švedskom forenzičkom uzorku odraslih počinitelja, dok je kod mladih počinitelja osjetljiva na dob, prethodno ponašanje i druge čimbenike (Grann et al., 1999; Långström et al., 2004).

Novija metaanaliza nalazi umjerenu kriterijsku valjanost ukupnog rezultata i Faktora 2 za opći i nasilni recidivizam, uz male učinke za Faktor 1. Istodobno, nalazi su heterogeni prema spolu, zemlji i vrsti ishoda (Holper et al., 2025). Takav rezultat ne znači da je PCL-R jednako koristan u svim populacijama. Razlike u uzorku, definiciji recidivizma, vremenskom okviru i statističkom pokazatelju mogu utjecati na dobivene procjene.

Posebno je važno razlikovati grupnu diskriminaciju od individualne procjene. AUC, odnosno površina ispod ROC krivulje, pokazuje koliko dobro rezultat razlikuje osobe s određenim ishodom od osoba bez tog ishoda u određenom uzorku. AUC, međutim, ne daje izravno individualnu vjerojatnost recidivizma niti govori o posljedicama lažno pozitivnih odluka (Fazel et al., 2012). Stoga povezanost između rezultata PCL-R-a i recidivizma ne treba prikazivati kao precizno predviđanje za pojedinca.

U tom je kontekstu relevantna i bazna stopa, odnosno učestalost ishoda u populaciji i razdoblju na koje se procjena odnosi. Ista osjetljivost i specifičnost mogu dovesti do različite pozitivne prediktivne vrijednosti u populacijama s različitim baznim stopama (Fazel et al., 2012). Instrument može razlikovati skupine, a da pritom ne daje dobro procijenjenu apsolutnu vjerojatnost ishoda za pojedinu osobu. Kalibracija se upravo odnosi na podudarnost između procijenjenih razina rizika i stvarnih učestalosti ishoda u ciljanoj populaciji (Ogonah et al., 2023). Dostupni korpus ne daje izravnu lokalnu kalibraciju PCL-R-a u ciljanoj pravosudnoj populaciji. Zato se metodološki kriteriji kalibracije mogu raspraviti, ali se ne može tvrditi da je instrument u toj populaciji kalibriran.

Faktori, inkrementalna valjanost i konstrukcija mjere

Odnos ukupnog rezultata i pojedinih faktora također zahtijeva oprez. Faktor 2, koji obuhvaća antisocijalna i životnostilska obilježja, u nekim je metaanalitičkim nalazima prediktivno korisniji od interpersonalno-afektivne komponente, odnosno Faktora 1 (Walters, 2003). To ipak nije dovoljno za zaključak da je Faktor 2 općenito superioran. Njegova veća povezanost s recidivizmom može biti povezana i s time što uključuje obilježja bliža samom ponašajnom ishodu.

Različiti modeli psihopatije dodatno otežavaju jednostavno tumačenje. Cooke i Michie (2001) osporavaju dostatnost prikaza konstrukta samo kroz dva faktora i predlažu hijerarhijski model. Međedović et al. (2015) također pokazuju da pitanje optimalnog broja obilježja ovisi o operacionalizaciji konstrukta i uzorku. U dostupnom korpusu, primjerice, nalaz iz muškog zatvorskog uzorka u Srbiji ne može se tretirati kao dokaz univerzalne strukture PCL-R-a.

Inkrementalna valjanost odnosi se na dodatni doprinos mjere predviđanju ishoda nakon što su u model već uključene druge relevantne varijable. Sama korelacija PCL-R-a s ishodom ne pokazuje da PCL-R pridonosi iznad antisocijalnog poremećaja ličnosti, kriminalne povijesti ili drugih instrumenata. Walters et al. (2008) izravno se bave inkrementalnom valjanošću facetnih rezultata, ali korpus korišten za ovaj rad ne daje dovoljan temelj za opći zaključak o dodatnom doprinosu PCL-R-a u pravosudnom odlučivanju. Stoga inkrementalna valjanost ovdje ostaje kriterij koji treba provjeriti, a ne već potvrđena praktična prednost instrumenta.

Pouzdanost i kontekst procjene

Interrater, odnosno međuprocjeniteljska pouzdanost, označava stupanj slaganja različitih procjenitelja koji procjenjuju isti slučaj. Ona nije jednoznačno svojstvo instrumenta neovisno o načinu njegove uporabe. Na rezultate mogu utjecati kvaliteta dokumentacije, obuka i iskustvo procjenitelja, dostupnost informacija, motivacija te kontekst u kojem se procjena provodi.

U nekim forenzičkim istraživačkim uvjetima ukupni rezultat pokazuje određeni stupanj slaganja procjenitelja, dok sudske analize nalaze različite vrijednosti pouzdanosti i veće razlike među procjeniteljima (Dåderman & Hellström, 2018; Edens et al., 2015). Ti se nalazi ne smiju prikazati kao izravni dokaz da je sudski kontekst sam uzrok razlike. Također, visoka pouzdanost ukupnog rezultata ne znači da su sve pojedinačne čestice jednako pouzdane. Važno je stoga navesti razinu analize i kontekst u kojem je pouzdanost procijenjena.

Poseban problem predstavljaju razlike među procjeniteljima povezane sa stranom koja ih je angažirala. Neki nalazi navode više rezultate procjenitelja angažiranih u ime tužiteljstva i češći prelazak određenog praga, ali takvi obrasci sami po sebi ne dokazuju adversarijalnu pristranost (Boccaccini et al., 2017; DeMatteo et al., 2014). Razlike mogu nastati zbog različitih spisa, intervjua, selekcije predmeta, metoda ili legitimnog stručnog neslaganja (DeMatteo & Olver, 2022; Harris et al., 2015). Zbog toga je preciznije govoriti o mogućim ili navedenim razlikama nego o dokazanoj pristranosti.

Etičke posljedice etikete

Metodološka ograničenja postaju etički važna kada se rezultat PCL-R-a pretvori u etiketu koja nadilazi ono što mjera može pokazati. Visok rezultat može biti povezan s procjenama slabije tretmanske dostupnosti, a stručna svjedočenja o psihopatiji mogu se pojaviti i u pravnom kontekstu (Lloyd et al., 2010). Međutim, procjena stručnjaka nije isto što i dokaz stvarnog neuspjeha tretmana. Iz rezultata se ne može automatski izvesti zaključak da je osoba nepromjenjiva ili da će tretman nužno biti neuspješan (DeMatteo & Olver, 2022; Holper et al., 2025).

Etički rizik nastaje i kada se statistička povezanost s grupnim rizikom prenese na odluku o pojedincu bez razmatranja baznih stopa, pogreške mjerenja i drugih relevantnih podataka. Takav prijelaz može utjecati na pravno odlučivanje, procjenu sankcije ili tretmanske mogućnosti, a da pritom ne bude jasno razlikovano što je empirijski nalaz, što je stručna procjena, a što je vrijednosna odluka. Pojam psihopatije zato ne treba koristiti kao moralnu etiketu niti kao tvrdnju o trajnoj opasnosti osobe.

Kritička rasprava

PCL-R nije ni neupotrebljiv ni nepogrešiv instrument. Njegova informativna vrijednost ovisi o populaciji, ishodu, vremenskom okviru, načinu operacionalizacije, kvaliteti podataka i kontekstu procjene. Postoje nalazi povezanosti s grupnim razlikama u riziku, ali heterogenost rezultata ograničava njihovu prenosivost na pojedinačne sudske odluke (Holper et al., 2025; Ogonah et al., 2023).

Najveći metodološki problem nije samo u tome postoji li povezanost, nego u tome kako se ona interpretira. Grupna kriterijska valjanost ne znači individualnu vjerojatnost. AUC nije kalibracija. Pouzdanost u jednom kontekstu ne jamči jednak stupanj slaganja u drugom. Razlika među procjeniteljima nije automatski dokaz pristranosti. Konačno, povezanost visokog rezultata s procjenama slabije tretmanske dostupnosti nije dokaz nepromjenjivosti osobe.

Odgovorna sudska uporaba stoga zahtijeva ograničeno i kontekstualizirano tumačenje. PCL-R se ne bi smio koristiti kao jedini temelj za zaključak o budućem nasilju, tretmanskom neuspjehu ili moralnoj vrijednosti osobe. Njegov rezultat treba razmatrati uz bazne stope, pogrešku mjerenja, kvalitetu podataka i druge relevantne informacije, uz jasno navođenje granica onoga što je izvorni nalaz doista pokazao.

Zaključak

PCL-R može biti povezan s grupnim razlikama u riziku u određenim populacijama, ali individualno tumačenje mora uzeti u obzir baznu stopu, kontekst procjene, pogrešku mjerenja i druge relevantne podatke. Prediktivni nalazi, pouzdanost i odnosi među faktorima ovise o populaciji, ishodu, kontekstu procjene i načinu operacionalizacije. Dostupni korpus ne dopušta zaključak o lokalnoj kalibraciji, individualnoj praktičnoj korisnosti ili općem inkrementalnom doprinosu PCL-R-a. Metodološka preciznost zato nije dodatak etičkoj odgovornosti, nego njezin preduvjet.

Literatura

Boccaccini, M. T., Chevalier, C. S., Murrie, D. C., & Varela, J. G. (2017). Psychopathy Checklist-Revised use and reporting practices in sexually violent predator evaluations. Sexual Abuse, 29(6), 592–614. https://doi.org/10.1177/1079063215612443

Cooke, D. J., & Michie, C. (2001). Refining the construct of psychopathy: Towards a hierarchical model. Psychological Assessment, 13(2), 171–188. https://doi.org/10.1037/1040-3590.13.2.171

Dåderman, A. M., & Hellström, Å. (2018). Interrater reliability of Psychopathy Checklist–Revised: Results on multiple analysis levels for a sample of patients undergoing forensic psychiatric evaluation. Criminal Justice and Behavior, 45(2), 234–263. https://doi.org/10.1177/0093854817747647

DeMatteo, D., Edens, J. F., Galloway, M., Cox, J., Smith, S. T., Koller, J. P., & Bersoff, B. (2014). Investigating the role of the Psychopathy Checklist–Revised in United States case law. Psychology, Public Policy, and Law, 20(1), 96–107. https://doi.org/10.1037/a0035452

DeMatteo, D., & Olver, M. E. (2022). Use of the Psychopathy Checklist-Revised in legal contexts: Validity, reliability, admissibility, and evidentiary issues. Journal of Personality Assessment, 104(2), 234–251. https://doi.org/10.1080/00223891.2021.1955693

Edens, J. F., Cox, J., Smith, S. T., DeMatteo, D., & Sörman, K. (2015). How reliable are Psychopathy Checklist-Revised scores in Canadian criminal trials? Psychological Assessment, 27(2), 447–456. https://doi.org/10.1037/pas0000048

Fazel, S., Singh, J. P., Doll, H., & Grann, M. (2012). Use of risk assessment instruments to predict violence and antisocial behaviour in 73 samples involving 24,827 people: Systematic review and meta-analysis. BMJ, 345, e4692. https://doi.org/10.1136/bmj.e4692

Grann, M., Långström, N., Tengström, A., & Stålenheim, E. G. (1999). Reliability of file-based retrospective ratings of psychopathy with the PCL-R. Journal of Personality Assessment, 72(3), 416–426. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10333757/

Harris, P. B., Boccaccini, M. T., & Murrie, D. C. (2015). Rater differences in psychopathy measure scoring and predictive validity. Law and Human Behavior, 39(4), 321–331. https://doi.org/10.1037/lhb0000115

Holper, L., Ehrbar, C., Fancellu, F., Hauser, N. C., Habermeyer, E., & Mokros, A. (2025). Criterion validity of the Psychopathy Checklist in legal contexts: An updated meta-analysis. Journal of Personality Assessment, 107(5), 547–562. https://doi.org/10.1080/00223891.2025.2469268

Långström, N., Grann, M., & Fazel, S. (2004). Psychopathy and violent recidivism among young offenders. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12072135/

Lloyd, C. D., Clark, H. J., & Forth, A. E. (2010). Psychopathy, expert testimony, and indeterminate sentences: Exploring the relationship between Psychopathy Checklist-Revised testimony and trial outcome in Canada. Legal and Criminological Psychology, 15(2), 323–339. https://doi.org/10.1348/135532509X468432

Međedović, J., Petrović, B., Kujačić, D., Želeskov Đorić, J., & Savić, M. (2015). What is the optimal number of traits to describe psychopathy? Primenjena psihologija, 8(2), 109–130. https://primenjena.psihologija.ff.uns.ac.rs/index.php/pp/article/download/1452/1479/2658

Ogonah, M. G. T., Seyedsalehi, A., Whiting, D., & Fazel, S. (2023). Violence risk assessment instruments in forensic psychiatric populations: A systematic review and meta-analysis. The Lancet Psychiatry, 10(10), 780–789. https://doi.org/10.1016/S2215-0366(23)00256-0

Walters, G. D. (2003). Predicting institutional adjustment and recidivism with the Psychopathy Checklist factor scores: A meta-analysis. Law and Human Behavior, 27(5), 541–558. https://doi.org/10.1023/A:1025490207678

Walters, G. D., Knight, R. A., Grann, M., & Dahle, K.-P. (2008). Incremental validity of the Psychopathy Checklist facet scores: Predicting release outcome in six samples. Journal of Abnormal Psychology, 117(2), 396–405. https://doi.org/10.1037/0021-843X.117.2.396

PROVJERA BROJEVA

Broj ili brojčana oznaka u tekstu	Mjesto	Izvor
PCL-R	Naslov, uvod i cijeli tekst	DeMatteo i Olver (2022); Fazel et al. (2012)
Faktor 1	Odjeljak „Prediktivna korisnost” i „Faktori, inkrementalna valjanost i konstrukcija mjere”	Holper et al. (2025); Walters (2003)
Faktor 2	Odjeljak „Prediktivna korisnost” i „Faktori, inkrementalna valjanost i konstrukcija mjere”	Holper et al. (2025); Walters (2003)
Godine objave u citatima	Cijeli tekst	Odgovarajući bibliografski zapisi u literaturi
Brojevi svezaka, brojeva časopisa i stranica	Literatura	Preneseni doslovno iz ulaza
DOI i URL brojčane oznake	Literatura	Preneseni doslovno iz ulaza

Nema drugih brojčanih vrijednosti, postotaka, raspona, veličina uzorka ili pragova u tekstu.

RUPE U POKRIVENOSTI

Nepokriveno područje	Učinak na tekst
Lokalna kalibracija PCL-R-a u ciljanoj pravosudnoj populaciji	Odjeljak o kalibraciji zadržan je na definiciji i metodološkom upozorenju; nije napisana tvrdnja da je PCL-R lokalno kalibriran.
Izravan empirijski dokaz inkrementalnog doprinosa PCL-R-a u pravosudnom odlučivanju	Odjeljak o inkrementalnoj valjanosti ostao je definicijski i kritički; nije izveden zaključak o dodatnoj praktičnoj vrijednosti.
Precizna usporedba vrijednosti interrater pouzdanosti među istraživačkim i sudskim uvjetima	Tekst navodi razlike među kontekstima bez dodavanja brojčanih vrijednosti ili tvrdnje o uzročnom učinku sudskog konteksta.
Izravan dokaz stvarnog neuspjeha tretmana ili nepromjenjivosti osobe	Odjeljak o etičkim posljedicama ograničen je na procjene slabije tretmanske dostupnosti i upozorenje protiv njihova pretvaranja u zaključak o stvarnom ishodu.
Izravna procjena učinka PCL-R-a na svaku pojedinu vrstu pravne odluke	Tekst govori općenito o pravnom kontekstu i pravnom odlučivanju; nije dodana zasebna tvrdnja za odluke o uvjetnom otpustu.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka	Gdje je vidljiva u tekstu
Nalaz 15 — IZNOVA_IZVEDI_TVRDNJU	U uvodu i zaključku primijenjena je formulacija da PCL-R može biti povezan s grupnim razlikama u riziku u određenim populacijama, uz obvezno razmatranje bazne stope, konteksta procjene, pogreške mjerenja i drugih relevantnih podataka.
Sužavanje opsega prediktivne korisnosti	Odjeljak „Prediktivna korisnost i njezina ograničenja” ograničava nalaze na određene populacije, ishode i vremenske okvire.
Ograda protiv individualnog predviđanja	U tekstu se razlikuju grupna diskriminacija, AUC, kriterijska povezanost i individualna vjerojatnost ishoda.
Ograda protiv lokalne kalibracije	U odjeljku „Prediktivna korisnost i njezina ograničenja” izrijekom je navedeno da dostupni korpus ne daje izravnu lokalnu kalibraciju PCL-R-a.
Ograda uz interrater pouzdanost	U odjeljku „Pouzdanost i kontekst procjene” nije izjednačena pouzdanost u istraživačkim i sudskim uvjetima niti je sudski kontekst naveden kao dokazani uzrok razlike.
Ograda uz adversarijalne razlike	Razlike među procjeniteljima opisane su kao mogući ili navedeni obrasci; nije napisana tvrdnja da same po sebi dokazuju pristranost.
Ograda uz Faktor 2	Faktor 2 nije prikazan kao općenito superioran; navedeno je da njegova veća povezanost s recidivizmom može biti povezana i sa sadržajem konstrukta.
Ograda uz tretman	Procjena slabije tretmanske dostupnosti nije izjednačena sa stvarnim neuspjehom tretmana ili nepromjenjivošću osobe.

KONTROLNA LISTA IZ DEBATE

Stavka	Status
Prediktivna korisnost ograničena je na određene populacije i ishode.	Prošlo
Grupna kriterijska valjanost nije prikazana kao individualna vjerojatnost ili odluka.	Prošlo
AUC nije prikazan kao kalibracija.	Prošlo
Bazne stope uključene su u individualno tumačenje.	Prošlo
Lokalna kalibracija PCL-R-a nije izmišljena.	Prošlo
Istraživačka i sudska interrater pouzdanost nisu prikazane kao izravno usporediv dokaz uzroka razlike.	Prošlo
Razlike povezane sa stranom angažiranja nisu prikazane kao dokaz adversarijalne pristranosti.	Prošlo
Faktor 2 nije prikazan kao opće superioran Faktoru 1.	Prošlo
Nije dodan empirijski zaključak o inkrementalnom doprinosu PCL-R-a.	Prošlo
Procjena slabije tretmanske dostupnosti nije prikazana kao stvarni neuspjeh tretmana ili nepromjenjivost osobe.	Prošlo
Kriterijska i prediktivna valjanost nisu tretirane kao sinonimi.	Prošlo
Nijedan izvor izvan ulaza nije dodan.	Prošlo
Svi citati u tekstu imaju zapis u literaturi.	Prošlo
Svi zapisi u literaturi citirani su barem jednom u tekstu.	Prošlo
U tekstu nema oznake „[provjeriti]”.	Prošlo
Tekst je napisan hrvatskom latinicom.	Prošlo
Nema prenesene formulacije iz debate ili prompta, osim zaključane formulacije predviđene ulazom.	Prošlo