Grandiozni i vulnerabilni narcizam: empirijske razlike, mjerni instrumenti i implikacije za narcistički poremećaj ličnosti (NPL)

Uvod

Grandiozni i vulnerabilni narcizam korisno je razlikovati kao empirijske i fenomenološke dimenzije patološkog narcizma, ali ne kao dvije formalno odvojene DSM dijagnoze. Grandiozna prezentacija obično se povezuje sa samouveličavanjem, osjećajem superiornosti, traženjem divljenja, dominacijom i eksploatativnošću. Vulnerabilna prezentacija uključuje nestabilnije samopoštovanje, osjetljivost na kritiku i odbacivanje, sram, povlačenje i pojačanu reaktivnost na prijetnje samovrijednosti (Pincus i sur., 2009; Miller i sur., 2011; Jauk i sur., 2017).

Ove opise ne treba shvatiti kao potpuno odvojene kategorije. Patološki narcizam obuhvaća različite načine regulacije samopoštovanja i interpersonalnog funkcioniranja, a grandiozne i vulnerabilne značajke mogu se pojavljivati u istoj osobi ili u različitim situacijama (Cain i sur., 2008; Pincus i Lukowitsky, 2010). Stoga je važnije ispitati kako je određena dimenzija operacionalizirana nego pretpostaviti da svaki instrument mjeri isti, stabilan i međusobno usporediv podtip.

Razlikovanje tih dimenzija ima izravan značaj za čitanje empirijskih nalaza. Ako se grandioznost i vulnerabilnost promatraju kao potpuno zatvorene kategorije, postoji opasnost da se previđa njihovo preklapanje, kao i mogućnost da se različite značajke pojave u istoj osobi u različitim okolnostima. Ako se, suprotno tome, sve razlike svedu na jedan jedinstveni konstrukt, gubi se mogućnost da se opišu razlike u samopoštovanju, reakcijama na procjenu, interpersonalnom ponašanju i načinu na koji se narcističke značajke manifestiraju.

Zbog toga je potrebno razlikovati najmanje tri razine opisa. Prva je fenomenološka razina, na kojoj se opisuje kako grandiozna ili vulnerabilna prezentacija izgleda u ponašanju i doživljavanju. Druga je psihometrijska razina, na kojoj se ispituje što pojedina mjera zapravo procjenjuje, kakva je njezina faktorska struktura i s kojim se drugim osobinama povezuje. Treća je dijagnostička razina, na kojoj se razmatra može li rezultat na instrumentu pridonijeti procjeni narcističkog poremećaja ličnosti. Te se razine međusobno dodiruju, ali nisu istovjetne.

Upravo zato naziv instrumenta nije dovoljan za tumačenje nalaza. Ista riječ, primjerice grandioznost ili vulnerabilnost, može se u različitim istraživanjima odnositi na različite facete, različite skupine čestica ili različite načine izračuna rezultata. Nalaz koji vrijedi za ukupni rezultat jedne skale ne mora vrijediti za njezine pojedinačne facete, skraćenu inačicu ili drugu mjeru sličnog naziva. Empirijska usporedba stoga mora uzeti u obzir operacionalizaciju, uzorak i kriterije prema kojima je valjanost procjenjivana.

Fenomenološke razlike i preklapanje

Empirijska istraživanja upućuju na razlike u obrascima povezanosti grandioznog i vulnerabilnog narcizma s drugim osobinama. Grandiozni narcizam u navedenim istraživanjima više je povezan s ekstraverzijom i antagonističkim obilježjima, dok se vulnerabilni narcizam povezuje s neuroticizmom, introverzijom i osjetljivošću na negativnu procjenu (Miller i sur., 2011; Thomas i sur., 2012). Takve razlike ne treba tumačiti kao jednu univerzalnu nomološku mrežu jer nalazi ovise o instrumentu, uzorku i načinu definiranja narcističkih dimenzija.

U tom je smislu korisnije govoriti o obrascima povezanosti u konkretnim istraživanjima nego o nepromjenjivim osobinama koje bi se u istom obliku trebale pojaviti u svim istraživanjima. Povezanost grandioznosti s ekstraverzijom ne znači da se svaka osoba s grandioznim narcističkim značajkama ponaša ekstravertirano u svim situacijama. Jednako tako, povezanost vulnerabilnosti s neuroticizmom, introverzijom i osjetljivošću na negativnu procjenu ne znači da se vulnerabilnost može iscrpiti jednom od tih osobina. Te povezanosti opisuju obrasce koji su opaženi u određenim operacionalizacijama, a ne potpunu definiciju svake prezentacije.

Grandiozna prezentacija u ovom okviru uključuje samouveličavanje, osjećaj superiornosti, traženje divljenja, dominaciju i eksploatativnost. Te značajke usmjeravaju pažnju na način na koji osoba nastoji regulirati vlastitu vrijednost kroz nadmoć, priznanje ili interpersonalni utjecaj. No, njihovo navođenje ne znači da svaka grandiozna prezentacija mora uključivati sve navedene elemente. U tekstu se oni pojavljuju kao obilježja koja se obično povezuju s tom prezentacijom, a ne kao nužni i dostatni kriteriji.

Vulnerabilna prezentacija usmjerava pažnju na nestabilnije samopoštovanje, osjetljivost na kritiku i odbacivanje, sram, povlačenje i pojačanu reaktivnost na prijetnje samovrijednosti. U toj se prezentaciji narcističke teškoće ne moraju pokazivati otvorenim samouveličavanjem ili dominacijom. Mogu se očitovati kroz povlačenje, obrambenu reaktivnost i doživljaj ugroženosti vlastite vrijednosti. Ipak, ranjiviji oblik ne treba opisivati kao jednostavnu suprotnost grandioznosti. Njegovo značenje ovisi o tome kako je definiran i kojim je instrumentom procijenjen.

Istodobno, između grandioznosti i vulnerabilnosti postoji empirijsko preklapanje. Istraživanja pokazuju da ono može biti izraženije pri višim razinama grandioznosti, što dovodi u pitanje strogu podjelu na međusobno neovisne dimenzije (Jauk i sur., 2017; Jauk i sur., 2022). Međutim, samo preklapanje ne razrješava je li riječ o zajedničkoj jezgri, strukturalnom odnosu među dimenzijama ili promjenjivoj dinamici kroz vrijeme. Novija istraživanja zato razlikuju stabilnije narcističke osobine od trenutačnih narcističkih stanja koja se mogu mijenjati u odnosu na socijalnu povratnu informaciju i kontekst (Engyel i sur., 2022; Edershile i sur., 2024).

Nalaz o preklapanju ima dvije važne posljedice. Prvo, grandioznost i vulnerabilnost ne treba automatski prikazivati kao dvije neovisne skupine u kojima prisutnost jedne isključuje drugu. Drugo, preklapanje samo po sebi ne daje odgovor na pitanje što te dimenzije povezuje. Ono ne dokazuje da postoji jedna zajednička jezgra, ali ne dokazuje ni da je riječ isključivo o promjenjivim stanjima. Za takav zaključak potrebno bi bilo razriješiti odnos među konstrukcijama, a dostupni nalazi u ovom tekstu to ne čine.

Takav pristup omogućuje preciznije razumijevanje paradoksalnih prezentacija. Osoba može istodobno pokazivati potrebu za divljenjem i izraženu osjetljivost na procjenu, odnosno reagirati grandiozno u jednoj situaciji, a povlačenjem, sramom ili obrambenom ranjivošću u drugoj. To ipak ne znači da su grandioznost i vulnerabilnost samo dvije oznake istog konstrukta. Njihovi se korelati i obrasci funkcioniranja razlikuju, premda se djelomično preklapaju.

Razlikovanje stabilnijih osobina od trenutačnih stanja dodatno ograničava jednostavno čitanje rezultata. Rezultat koji odražava općenitiji obrazac narcističkih značajki ne mora imati isto značenje kao procjena trenutačne reaktivnosti na socijalnu povratnu informaciju. Mjera stanja može zabilježiti promjenu povezanu s kontekstom, dok mjera osobine nastoji opisati stabilniji obrazac. Zato se nalazi o osobinama i nalazi o stanjima ne mogu bez dodatne analize tretirati kao da se odnose na istu razinu narcizma.

Promjena kroz situacije ne poništava postojanje stabilnijih značajki, ali pokazuje da opis narcizma ne mora biti ograničen na jednu nepromjenjivu prezentaciju. Osoba može imati trajnije narcističke osobine, a način na koji se one trenutačno izražavaju može se razlikovati. U jednoj situaciji u prvi plan može doći potreba za divljenjem ili dominacijom, dok u drugoj mogu biti izraženiji sram, povlačenje i osjetljivost na odbacivanje. Takva mogućnost čini opis preciznijim, ali ne opravdava zaključak da je svaki opaženi prijelaz između prezentacija dokazan kao jedinstven dinamički model.

NPI i PNI kao psihometrijski instrumenti

Narcissistic Personality Inventory (NPI) u istraživanjima se uglavnom koristi kao mjera grandioznih ili subkliničkih narcističkih osobina. Njegova je važnost velika u socijalno-personološkim istraživanjima, ali njegova faktorska struktura i interpretacija faceta ostaju predmet psihometrijske rasprave (Raskin i Terry, 1988; Ackerman i sur., 2011). Ukupni rezultat NPI-ja, njegove facete i skraćene inačice ne moraju imati jednake korelate. Zbog toga sam naziv NPI-ja ne jamči da je u svakoj studiji operacionaliziran potpuno isti konstrukt.

NPI se zato ne može jednostavno opisati kao opća mjera svega što se u kliničkom kontekstu naziva narcizmom. Njegova se uporaba u navedenim istraživanjima uglavnom odnosi na grandiozne ili subkliničke narcističke osobine. To je važno jer se rezultat dobiven takvim instrumentom ne treba automatski proširiti na vulnerabilnu fenomenologiju, patološki narcizam u širem smislu ili narcistički poremećaj ličnosti. Mjera može biti korisna za određeni istraživački cilj, ali njezina korisnost ovisi o tome što je točno tim ciljem obuhvaćeno.

Faktorska struktura dodatno otežava pretpostavku da ukupni rezultat uvijek ima isto značenje. Ako se facete razlikuju u svojim korelatima, tada ukupni rezultat može objedinjavati sadržaje koji nisu jednako povezani s drugim osobinama ili kriterijima. Skraćena inačica može imati drukčiju strukturu od pune inačice, a različite studije mogu se oslanjati na različita tumačenja faceta. Stoga usporedba rezultata NPI-ja između istraživanja zahtijeva pažnju prema inačici, načinu bodovanja i interpretaciji rezultata.

Ovo je važno pri usporedbi NPI-ja s drugim mjerama. NPI je usmjeren pretežno prema grandioznim i subkliničkim narcističkim osobinama, dok se vulnerabilna fenomenologija u većoj mjeri procjenjuje instrumentima koji obuhvaćaju osjetljivost, sram, nestabilno samopoštovanje i povlačenje. Usporedba rezultata različitih instrumenata zato nije jednostavno uspoređivanje dvaju podtipova, nego uspoređivanje različitih operacionalizacija narcizma.

Drugim riječima, razlika između rezultata NPI-ja i rezultata instrumenta usmjerenog na vulnerabilnost ne mora izravno predstavljati razliku između dvije osobe ili dva podtipa. Ona može proizlaziti iz toga što instrumenti obuhvaćaju različite sadržaje, koriste različite čestice ili različito definiraju dimenziju koju procjenjuju. Ako se te razlike zanemare, moguće je rezultate tumačiti kao da su dobiveni usporedivim mjerama istog konstrukta, iako je njihov sadržaj različit.

Pathological Narcissism Inventory (PNI) razvijen je radi obuhvata šireg raspona patološkog narcizma, uključujući grandiozne i vulnerabilne dimenzije te njihove facete (Pincus i sur., 2009). Njegova je prednost u tome što vulnerabilnost ne tretira samo kao odsutnost grandioznosti, nego kao zasebno opisiv obrazac povezan s regulacijom samopoštovanja, sramom i interpersonalnom osjetljivošću. Ipak, PNI je psihometrijski instrument samoprocjene, a ne samostalni dijagnostički postupak.

PNI tako omogućuje izravnije uključivanje vulnerabilnosti u procjenu patološkog narcizma nego instrument koji je prvenstveno usmjeren na grandiozne osobine. To ne znači da PNI daje konačan opis svih oblika patološkog narcizma. Njegova je vrijednost vezana uz konstrukciju instrumenta, sadržaj čestica, faktorsku strukturu, uzorak u kojem se primjenjuje i kriterije prema kojima se procjenjuje valjanost. Širi raspon sadržaja ne pretvara sam instrument u kliničku dijagnozu.

Različite mjere mogu se preklapati, ali ne procjenjuju nužno isti konstrukt. Grandiozni narcizam procijenjen NPI-jem ne mora biti identičan grandioznim facetama PNI-ja, kao što vulnerabilnost procijenjena PNI-jem ne mora biti jednaka vulnerabilnosti procijenjenoj drugim instrumentima. Psihometrijska interpretacija stoga mora uključiti sadržaj čestica, faktorsku strukturu, uzorak i kriterije valjanosti, a ne samo naziv skale.

Usporedba NPI-ja i PNI-ja stoga treba ostati ograničena na ono što je u tekstu dostupno. Nema potpune sustavne usporedbe njihove konstrukcijske valjanosti koja bi omogućila zaključak da je jedan instrument općenito valjaniji ili prikladniji od drugoga. Činjenica da NPI više naglašava grandiozne i subkliničke osobine, a PNI obuhvaća širi raspon patološkog narcizma, govori o različitoj namjeni i operacionalizaciji, ali sama po sebi ne uspostavlja opću hijerarhiju instrumenata.

Psihometrijska rasprava važna je i za tumačenje povezanosti s drugim osobinama. Ako se grandioznost ili vulnerabilnost različito mjere, tada različiti obrasci povezanosti mogu odražavati razliku u instrumentu, a ne nužno suprotne rezultate o istoj latentnoj osobini. Zbog toga se nalaz o povezanosti s ekstraverzijom, antagonizmom, neuroticizmom ili introverzijom treba čitati zajedno s informacijom o tome kako je narcizam procijenjen.

Odnos prema dijagnostici narcističkog poremećaja ličnosti

Rezultat NPI-ja ili PNI-ja ne može se tumačiti kao samostalna dijagnoza narcističkog poremećaja ličnosti. Instrumenti mjere osobine ili dimenzije samoprocjenom, dok dijagnostička procjena zahtijeva šire razmatranje trajnosti obrazaca, osobnog i interpersonalnog funkcioniranja te kliničkog konteksta (Krusemark i sur., 2018; Cain i sur., 2008).

Već sama razlika između samoprocjene i dijagnostičkog postupka ograničava ono što se može zaključiti iz rezultata. NPI ili PNI mogu dati podatak o izraženosti određenih narcističkih osobina ili dimenzija, ali taj podatak nije jednak procjeni ukupnog obrasca funkcioniranja. Dijagnostičko značenje ne proizlazi iz jedne vrijednosti na skali, nego iz šireg razmatranja trajnosti obrazaca, osobnog i interpersonalnog funkcioniranja te kliničkog konteksta.

Grandiozni i vulnerabilni narcizam stoga nisu formalni podtipovi NPL-a u smislu dviju zasebnih dijagnoza. Oni su prije fenotipske i istraživačke dimenzije koje mogu pomoći u opisu različitih prezentacija poremećaja. Pregledni radovi upozoravaju da se klinički, psihijatrijski i socijalno-personološki opisi narcizma ne podudaraju u potpunosti (Cain i sur., 2008; Pincus i Lukowitsky, 2010).

Fenotipski opis može biti koristan za razlikovanje načina na koji se narcističke značajke pojavljuju, ali ne treba ga zamijeniti s formalnim klasifikacijskim statusom. Grandiozna ili vulnerabilna prezentacija može opisati određeni obrazac doživljavanja i ponašanja, dok dijagnoza obuhvaća širi klinički zaključak. Upravo zato ista osoba može pokazivati značajke koje se u istraživanjima opisuju kao grandiozne ili vulnerabilne, a da se njihov odnos prema formalnoj dijagnozi ne može odrediti samo jednim rezultatom.

Razlika između kliničkih, psihijatrijskih i socijalno-personoloških opisa dodatno upozorava na problem prevođenja nalaza iz jednog područja u drugo. Instrument razvijen u socijalno-personološkom istraživanju ne postaje klinički dijagnostički instrument samo zato što nosi riječ narcizam u nazivu. Slično tome, opis vulnerabilnosti u instrumentu ne treba bez dodatne provjere poistovjetiti s kliničkom procjenom vulnerabilne prezentacije. Različite razine opisa mogu se nadopunjavati, ali se ne podudaraju u potpunosti.

Dimenzionalni pristup ICD-11 može omogućiti opisivanje težine poremećaja i profila osobina grandiozne i vulnerabilne prezentacije. Međutim, istraživanje koje se oslanja na hipotetske vinjete ne dokazuje izravno kliničku dijagnostičku izvedbu tog okvira u radu sa stvarnim pacijentima (Day i sur., 2024). Njegov se doprinos zato treba opisati kao potencijalna ili konceptualna primjenjivost dimenzionalnog modela, a ne kao dokaz nadmoći nad svakim grandiozno usmjerenim modelom.

Ograničenje na hipotetske vinjete mora ostati vidljivo i pri sažimanju rezultata. Nalaz može pokazati kako se određeni model procjenjuje ili primjenjuje u prikazanim scenarijima, ali iz toga ne slijedi izravan zaključak o njegovoj dijagnostičkoj izvedbi u radu sa stvarnim pacijentima. Zbog toga se izraz „potencijalna primjenjivost” mora razumjeti oprezno: on označava mogućnost konceptualne ili buduće uporabe, a ne već dokazanu kliničku nadmoć.

Ovaj oprez ne znači da dimenzionalni pristup nema vrijednost za opisivanje težine poremećaja i profila osobina. Znači samo da razina zaključka mora odgovarati vrsti dostupnog istraživanja. Istraživanje temeljeno na hipotetskim vinjetama može poduprijeti raspravu o tome kako se model odnosi prema grandioznoj i vulnerabilnoj prezentaciji, ali ne može samo po sebi zamijeniti istraživanje njegove izvedbe u kliničkoj praksi sa stvarnim pacijentima.

Dijagnostičke implikacije zato treba formulirati na dvije povezane, ali odvojene razine. Na prvoj razini grandioznost i vulnerabilnost mogu pomoći u opisu fenomenoloških i dimenzionalnih razlika. Na drugoj razini treba procijeniti kako se te značajke uklapaju u trajnost obrazaca, osobno i interpersonalno funkcioniranje te klinički kontekst. Samo prva razina ne dostaje za dijagnozu, a druga se ne može izvesti iz rezultata jedne samoprocjenske skale.

Terapijske implikacije

Empirijski nalazi ne opravdavaju automatsko vezivanje cjelovitog terapijskog protokola uz samu etiketu grandioznog ili vulnerabilnog narcizma. U prirodoslovnom istraživanju grandioznost je bila povezana s većom vjerojatnošću klijentom iniciranog prekida psihoterapije, ali to ne opravdava širi zaključak da su dominacija ili konflikt nužni obilježja svake grandiozne prezentacije (Ellison i sur., 2013).

Izraz „naturalističko istraživanje” ovdje je važan jer opisuje oblik istraživanja, a ne univerzalni terapijski obrazac. Nalaz o povezanosti grandioznosti s većom vjerojatnošću klijentom iniciranog prekida govori o opaženom odnosu u tom istraživanju. Ne govori da će svaka osoba s grandioznim značajkama prekinuti psihoterapiju niti da se prekid može objasniti jednom karakteristikom. Također ne podupire zaključak da su dominacija ili konflikt nužna obilježja svake grandiozne prezentacije.

Terapijska implikacija tog nalaza stoga mora ostati ograničena. On može usmjeriti pažnju na mogućnost različitih terapijskih ishoda povezanih s prezentacijom narcizma, ali ne određuje unaprijed što će se dogoditi u pojedinačnom terapijskom odnosu. Grandioznost se ne smije tretirati kao dovoljna osnova za predviđanje terapijskog prekida, a širi klinički opisi ne smiju se retroaktivno prikazati kao da su izravno dokazani tim nalazom.

Sram se pokazao relevantnim za terapijski proces kod pacijenata s NPL-om, ali dostupni nalaz ne dokazuje da je taj učinak specifičan samo za vulnerabilnu prezentaciju (Kramer i sur., 2018). Sram zato može biti klinički važan u razumijevanju vulnerabilne fenomenologije, ali ga ne treba poistovjetiti s jednim podtipom niti ga promatrati izvan šireg konteksta regulacije afekta i interpersonalnog funkcioniranja.

Povezivanje srama s vulnerabilnom fenomenologijom može pomoći u razumijevanju zašto su osjetljivost na procjenu, povlačenje i reaktivnost na prijetnje samovrijednosti važni za opis te prezentacije. Ipak, relevantnost srama u terapijskom procesu kod pacijenata s NPL-om nije jednaka dokazu da je sram obilježje koje pripada isključivo vulnerabilnom narcizmu. Nalaz treba ostati na razini njegove uloge u terapijskom procesu, bez pretvaranja te uloge u kriterij podtipa.

Slično vrijedi za regulaciju afekta i interpersonalno funkcioniranje. Oni mogu biti povezani s time kako se grandiozne i vulnerabilne značajke pojavljuju u terapiji, ali izvori navedeni u tekstu ne određuju da se svaki od tih elemenata mora procjenjivati na isti način niti daju univerzalni redoslijed njihove važnosti. U tom smislu klinička relevantnost nekog područja ne znači da je unaprijed određen njegov položaj u svakoj procjeni.

Dostupni terapijski nalazi također pokazuju da različiti pristupi mogu imati različite učinke na pojedine simptome. Usporedba Schema-Focused Therapy i Unified Protocola nije pokazala razliku u ukupnom smanjenju težine NPL-a, ali je pokazala diferencijalne učinke na pojedine grandiozne i vulnerabilne simptome (Mohajerin i sur., 2026). Navedeni nalazi zasad ne opravdavaju automatsko odvajanje cjelovitih terapijskih protokola prema podtipu, iako pokazuju da terapijski učinci nisu nužno jednaki za sve simptome.

Ovaj nalaz zahtijeva razlikovanje ukupnog ishoda od učinka na pojedine simptome. Izostanak razlike u ukupnom smanjenju težine NPL-a ne znači da su dva pristupa jednaka u svakom pojedinačnom području. Istodobno, razlika na pojedinim grandioznim ili vulnerabilnim simptomima ne znači da je jedan cjeloviti protokol općenito prikladniji za sve osobe s određenom prezentacijom. Rezultat zato upućuje na diferencijalne učinke, ali ne daje osnovu za automatsko odvajanje terapijskih protokola prema podtipu.

Terapijski nalazi ne podupiru ni jednostavnu pretpostavku da se svaka prezentacija može povezati s jednim unaprijed određenim postupkom. Grandiozna i vulnerabilna obilježja mogu se preklapati, a osoba može različito reagirati u različitim situacijama. Zbog toga se rezultat o simptomima ne može bez dodatnog razmatranja pretvoriti u pravilo prema kojem bi se cijeli terapijski pristup birao samo na temelju naziva prezentacije.

Prezentacija narcizma, interpersonalno funkcioniranje, sram i regulacija afekta mogu biti relevantna područja terapijske procjene, ali navedeni izvori ne određuju da ih svaka procjena mora obuhvatiti niti daju univerzalni redoslijed njihove važnosti. Praktični pristup stoga treba ostati individualiziran i usmjeren na konkretne obrasce teškoća, a ne na primjenu unaprijed zadanog protokola prema nazivu podtipa.

Individualizirani pristup ovdje ne znači da su dimenzionalne razlike nevažne. One mogu pomoći u opisivanju toga je li u prvom planu potreba za divljenjem, osjetljivost na negativnu procjenu, sram, povlačenje ili druga teškoća koja se u tekstu povezuje s grandioznom i vulnerabilnom fenomenologijom. Međutim, opis tih područja treba služiti razumijevanju konkretnih obrazaca teškoća, a ne automatskom razvrstavanju osobe u terapijski protokol.

Terapijska procjena tako može uključiti različite izvore informacija i različita područja funkcioniranja, ali se njihov značaj ne smije unaprijed proglasiti jednakim u svakom slučaju. Nalazi o klijentom iniciranom prekidu, ulozi srama i diferencijalnim učincima na simptome daju pojedinačne empirijske smjernice. Ne daju univerzalni redoslijed procjene niti dokazuju da je svaki klinički ishod izravno određen grandioznom ili vulnerabilnom prezentacijom.

Zaključak

Grandiozni i vulnerabilni narcizam mogu se empirijski razlikovati prema obrascima povezanosti s drugim osobinama i procesima, ali se ne smiju prikazati kao dvije formalno odvojene DSM dijagnoze. Grandiozna prezentacija u navedenim istraživanjima povezuje se s obilježjima poput ekstraverzije, antagonizma, samouveličavanja, traženja divljenja i dominacije, dok se vulnerabilna prezentacija povezuje s neuroticizmom, introverzijom, osjetljivošću na negativnu procjenu, sramom i nestabilnijim samopoštovanjem. Ti opisi ostaju vezani uz konkretne operacionalizacije i ne čine univerzalnu nomološku mrežu.

NPI se uglavnom koristi za istraživanje grandioznih ili subkliničkih narcističkih osobina, dok PNI obuhvaća širi raspon patološkog narcizma, uključujući grandiozne i vulnerabilne dimenzije. Razlike među instrumentima ograničavaju izravnu usporedbu njihovih rezultata. Ukupni rezultat, facete i skraćene inačice ne moraju imati iste korelate, a naziv instrumenta ne jamči da je u svakoj studiji operacionaliziran potpuno isti konstrukt. Rezultat na jednoj od tih mjera stoga ne može samostalno predstavljati dijagnozu narcističkog poremećaja ličnosti.

Preklapanje između grandioznosti i vulnerabilnosti potvrđeno je kao empirijski nalaz, ali samo po sebi ne razrješava pitanje zajedničke jezgre ili dinamičkog odnosa. Razlikovanje stabilnijih narcističkih osobina od trenutačnih narcističkih stanja dodatno pokazuje zašto se prezentacija može mijenjati u odnosu na socijalnu povratnu informaciju i kontekst. Ipak, dostupni nalazi ne treba proširiti u jedinstven teorijski model koji tekst izrijekom ne potvrđuje.

Dijagnostičke implikacije ICD-11 treba opisati oprezno, kao potencijalnu ili konceptualnu primjenu dimenzionalnog okvira u istraživanju koje se oslanja na hipotetske vinjete, a ne kao izravan dokaz kliničke dijagnostičke izvedbe u radu sa stvarnim pacijentima ili kao dokaz nadmoći nad svakim grandiozno usmjerenim modelom. Dimenzionalni opis može obuhvatiti težinu poremećaja i profile osobina grandiozne i vulnerabilne prezentacije, ali sam po sebi ne zamjenjuje širu kliničku procjenu.

Konačno, navedeni terapijski nalazi ne opravdavaju automatsko vezivanje cjelovitog protokola uz podtip, premda upućuju na mogućnost različitih učinaka na pojedine simptome. Grandioznost je u naturalističkom istraživanju bila povezana s većom vjerojatnošću klijentom iniciranog prekida psihoterapije, sram se pokazao relevantnim za terapijski proces kod pacijenata s NPL-om, a usporedba dvaju pristupa pokazala je razlike na pojedinim simptomima bez razlike u ukupnom smanjenju težine NPL-a. Ti nalazi opravdavaju oprezno usmjeravanje pažnje na konkretne obrasce teškoća, ali ne i unaprijed zadani terapijski postupak prema nazivu prezentacije.

Literatura

1. Ackerman, R. A., Witt, E. A., Donnellan, M. B., Trzesniewski, K. H., Robins, R. W., & Kashy, D. A. (2011). „What does the narcissistic personality inventory really measure?” Assessment, 18(1), 67–87. https://doi.org/10.1177/1073191110382845. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1073191110382845

2. Cain, N. M., Pincus, A. L., & Ansell, E. B. (2008). „Narcissism at the crossroads: Phenotypic description of pathological narcissism across clinical theory, social/personality psychology, and psychiatric diagnosis.” Clinical Psychology Review, 28(4), 638–656. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2007.09.006. https://pure.psu.edu/en/publications/narcissism-at-the-crossroads-phenotypic-description-of-pathologic/

3. Day, N. J. S., Green, A., Denmeade, G., Bach, B., & Grenyer, B. F. S. (2024). „Narcissistic personality disorder in the ICD-11: Severity and trait profiles of grandiosity and vulnerability.” Journal of Clinical Psychology, 80(8), 1917–1936. https://doi.org/10.1002/jclp.23701. https://openaccess.city.ac.uk/id/eprint/32994/

4. Edershile, E. A., Szücs, A., Dombrovski, A. Y., & Wright, A. G. C. (2024). „Dynamics of narcissistic grandiosity and vulnerability in naturalistic and experimental settings.” Journal of Personality and Social Psychology, 127(1), 199–216. https://doi.org/10.1037/pspp0000510. https://research.vu.nl/ws/portalfiles/portal/397633824/Edershile2024_Dynamics_of_narcissistic_grandiosity_vulnerability_in_naturalistic_and_experimental_settings.pdf

5. Ellison, W. D., Levy, K. N., Cain, N. M., Ansell, E. B., & Pincus, A. L. (2013). „The Impact of Pathological Narcissism on Psychotherapy Utilization, Initial Symptom Severity, and Early-Treatment Symptom Change: A Naturalistic Investigation.” Journal of Personality Assessment, 95(3), 291–300. https://doi.org/10.1080/00223891.2012.742904. https://levylab.la.psu.edu/wp-content/uploads/sites/9/2022/01/Theimpactofpathologicalnarcissismonpsychotherapyutilizationinitialsymptomseverityandearly-treatmentsymptomchangeAnaturalisticinvestigation.pdf

6. Engyel, M., de Ruiter, N. M. P., & Urbán, R. (2022). „Momentarily narcissistic? Development of a short, state version of the Pathological Narcissism Inventory applicable in momentary assessment.” Frontiers in Psychology, 13, 992271. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2022.992271. https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2022.992271/pdf

7. Jauk, E., Ulbrich, L., Jorschick, P., Höfler, M., Kaufman, S. B., & Kanske, P. (2022). „The nonlinear association between grandiose and vulnerable narcissism: An individual data meta-analysis.” Journal of Personality, 90, 703–726. https://doi.org/10.1111/jopy.12692. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jopy.12692

8. Jauk, E., Weigle, E., Lehmann, K., Benedek, M., & Neubauer, A. C. (2017). „The relationship between grandiose and vulnerable (hypersensitive) narcissism.” Frontiers in Psychology, 8, 1600. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2017.01600. https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2017.01600/

9. Krusemark, E. A., Campbell, W. K., Crowe, M. L., & Miller, J. D. (2018). „Comparing self-report measures of grandiose narcissism, vulnerable narcissism, and narcissistic personality disorder in a male offender sample.” Psychological Assessment, 30(7), 984–990. https://doi.org/10.1037/pas0000579. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29792507/

10. Kramer, U., Pascual-Leone, A., Rohde, K. B., & Sachse, R. (2018). „The role of shame and self-compassion in psychotherapy for narcissistic personality disorder: An exploratory study.” Clinical Psychology & Psychotherapy, 25(2), 272–282. https://doi.org/10.1002/cpp.2160. https://self-compassion.org/wp-content/uploads/2018/05/Kramer2017.pdf

11. Miller, J. D., Hoffman, B. J., Gaughan, E. T., Gentile, B., Maples, J., & Campbell, W. K. (2011). „Grandiose and vulnerable narcissism: A nomological network analysis.” Journal of Personality, 79(5), 1013–1042. https://doi.org/10.1111/j.1467-6494.2010.00711.x. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21204843/

12. Mohajerin, B., Howard, R., & Pincus, A. L. (2026). „A Randomized Controlled Trial Comparing Two Treatments for Vulnerable and Grandiose Narcissism: Unified Protocol vs. Schema-Focused Therapy.” Clinical Psychology & Psychotherapy, 33(2), e70247. https://doi.org/10.1002/cpp.70247

13. Pincus, A. L., Ansell, E. B., Pimentel, C. A., Cain, N. M., Wright, A. G. C., & Levy, K. N. (2009). „Initial construction and validation of the Pathological Narcissism Inventory.” Psychological Assessment, 21(3), 365–379. https://doi.org/10.1037/a0016530. https://levylab.la.psu.edu/wp-content/uploads/sites/9/2022/01/InitialconstructionandvalidationofthePathologicalNarcissismInventory.pdf

14. Pincus, A. L., & Lukowitsky, M. R. (2010). „Pathological Narcissism and Narcissistic Personality Disorder.” Annual Review of Clinical Psychology, 6, 421–446. https://doi.org/10.1146/annurev.clinpsy.121208.131215. https://www.annualreviews.org/content/journals/10.1146/annurev.clinpsy.121208.131215

15. Raskin, R., & Terry, H. (1988). „A principal-components analysis of the Narcissistic Personality Inventory and further evidence of its construct validity.” Journal of Personality and Social Psychology, 54(5), 890–902. https://doi.org/10.1037/0022-3514.54.5.890. https://cir.nii.ac.jp/crid/1360582250319486720

16. Thomas, K. M., Wright, A. G. C., Lukowitsky, M. R., Donnellan, M. B., & Hopwood, C. J. (2012). „Evidence for the criterion validity and clinical utility of the Pathological Narcissism Inventory.” Assessment, 19(2), 135–145. https://doi.org/10.1177/1073191112436664. https://journals.sagepub.com/doi/10.1177/1073191112436664