Istraživanje za seminarski rad: Svijest i moderna neuroznanost: što znanost zna o najvećoj zagonetki mozga

Tema i središnji zaključak

Svijest je u modernoj neuroznanosti najčešće proučavana kroz nekoliko povezanih, ali različitih pitanja:

• koji neuralni procesi omogućuju svjesni sadržaj;
• kako se razlikuju budnost, svjesnost, pažnja i sposobnost izvještavanja;
• kako se svijest mijenja u anesteziji, snu, komi i drugim izmijenjenim stanjima;
• koji su mehanizmi nužni za iskustvo, a koji samo omogućuju ponašajni izvještaj o iskustvu.

Ne postoji općeprihvaćena teorija koja bi objasnila sve dimenzije svijesti. Najutjecajniji pristupi daju različite odgovore: Global Workspace Theory naglašava globalnu dostupnost informacija, Integrated Information Theory integraciju i diferencijaciju uzročno djelotvornih stanja, a prediktivno procesiranje generativne modele, predviđanja i pogreške predviđanja. Pregled Setha i Baynea zaključuje da teorije još nije moguće jednostavno rangirati jer se razlikuju i po tome što uopće pokušavaju objasniti. (nature.com)

Najčvršći empirijski zaključak nije da je jedna teorija dokazana, nego da svijest ovisi o dinamičkoj organizaciji mozga: o odnosu između kortikalnih i subkortikalnih sustava, vremenskoj stabilnosti neuralnih obrazaca, integraciji informacija i sposobnosti sustava da održava ili mijenja reprezentacije. Međutim, neuralni korelat svijesti nije isto što i konačno objašnjenje zašto neuralni procesi imaju subjektivni doživljaj.

Mapa ključnih tvrdnji

Ključne tvrdnje i pitanja

• Global Workspace Theory: svjesni sadržaj postaje dostupan širokom skupu sustava za izvještavanje, pamćenje, odlučivanje i planiranje.
• Integrated Information Theory: svijest je povezana s intrinzičnom uzročnom strukturom i integriranom informacijom sustava; najsporniji dio teorije jest prijelaz od formalnog svojstva sustava do subjektivnog iskustva.
• Prediktivno procesiranje: mozak ne prima pasivno informacije, nego neprestano generira modele i uspoređuje ih sa senzornim signalima; to je snažan okvir za istraživanje percepcije, ali samo po sebi nije potpuna teorija svijesti.
• Anestezija: gubitak reakcije ne znači nužno isti neurobiološki proces kao gubitak iskustva; različiti anestetici mogu mijenjati svijest različitim putovima.
• Koma i poremećaji svijesti: odsutnost ponašajnog odgovora nije pouzdan dokaz odsutnosti svijesti.
• Lucidno sanjanje: pokazuje da se refleksivna svjesnost može pojaviti tijekom fiziološki potvrđenog REM-spavanja, ali ne dokazuje da je lucidni san zasebno “hibridno” stanje budnosti i sna.

Razina dokaza

Za budući rad korisno je razlikovati:

• visoku razinu za pojedinačni nalaz: preregistrirane, multimodalne studije s većim uzorkom ili kliničke smjernice;
• srednju razinu: više primarnih studija koje konvergiraju, ali imaju ograničene uzorke ili metode;
• teorijsku razinu: formalni modeli i filozofske tvrdnje koje generiraju hipoteze, ali nisu izravno potvrđene mjerenjem subjektivnog iskustva.

Ta se procjena odnosi na konkretne tvrdnje, ne na “istinitost” cijele teorije. Teorija može dobro predviđati određeni neuralni obrazac, a istodobno ne objasniti fenomenalni karakter iskustva.

Global Workspace Theory

Osnovna ideja

Global Workspace Theory, koju je izvorno razvio Bernard Baars, svijest opisuje kao funkcionalni “radni prostor” u kojem određeni sadržaj postaje dostupan većem broju specijaliziranih sustava. U neuronalnoj verziji teorije, Global Neuronal Workspace Theory, svjesni pristup povezuje se s naglim pojačanjem i širokim širenjem aktivnosti kroz međusobno povezane kortikalne mreže, osobito u kasnijim fazama obrade podražaja.

Ključna razlika nije između aktivnog i neaktivnog mozga, nego između lokalne, nesvjesne obrade i informacija koje postaju globalno dostupne za verbalizaciju, radno pamćenje, planiranje i fleksibilno odlučivanje. GNWT stoga prvenstveno objašnjava funkcionalni aspekt svijesti, odnosno pristup i dostupnost sadržaja. Pitanje objašnjava li time i sam subjektivni doživljaj ostaje sporno. (nature.com)

Empirijska predviđanja i nalazi

Klasična predviđanja GNWT-a uključuju:

• kasnu, nelinearnu “eksploziju” neuralne aktivnosti nakon dovoljno snažnog ili dostupnog podražaja;
• široku komunikaciju između senzoričkih, parijetalnih i prefrontalnih područja;
• mogućnost održavanja sadržaja i nakon prestanka izvornog podražaja;
• povezanost svjesnog pristupa s izvještavanjem, pamćenjem i izvršnim funkcijama.

Najvažniji noviji test bio je adversarijalna suradnja Cogitate konzorcija. U studiji objavljenoj 2025. godine sudjelovalo je 256 ispitanika, a kombinirani su fMRI, MEG i intrakranijalni EEG. Istraživanje je bilo preregistrirano, a zagovornici GNWT-a i IIT-a unaprijed su definirali različita predviđanja. (nature.com)

Rezultati su pokazali da su informacije o svjesnom sadržaju bile prisutne u vizualnom, ventrotemporalnom i inferiornom frontalnom korteksu. U okcipitalnom i lateralnom temporalnom korteksu odgovori su trajali u skladu s trajanjem podražaja, a pronađena je i sadržajno specifična sinkronizacija frontalnih i ranih vizualnih područja. To je djelomično u skladu s GNWT-om, ali ne potvrđuje sve njegove specifične pretpostavke. (nature.com)

Studija je posebno izazvala GNWT jer nije pronašla opći obrazac “paljenja” prefrontalnog korteksa nakon prestanka podražaja. Također, identitet podražaja nije bio zastupljen u prefrontalnom korteksu, dok je orijentacija bila vidljiva samo u MEG-u. To ostavlja otvorenim pitanje predstavlja li prefrontalni korteks sav svjesni sadržaj ili prije svega apstraktnije kategorije, ciljeve i metakognitivne procese. (nature.com)

Procjena dokaza

Dokazi podupiru tvrdnju da široka kortikalna komunikacija i kasnija obrada imaju važnu ulogu u svjesnom pristupu. Ne podupiru, barem zasad, snažnu verziju tvrdnje da je svaki svjesni sadržaj nužno reprezentiran u prefrontalnom korteksu ili da je “ignition” na točno određen način dovoljan i nužan za svijest.

Važno ograničenje jest da je studija testirala specifične biološke predikcije, a ne cjelokupnu matematičku ili računalnu jezgru GNWT-a. Autori izričito navode da se teorija može pokušati prilagoditi zadržavanjem osnovnog modela, ali promjenom njegove neurobiološke implementacije. (nature.com)

Integrated Information Theory

Osnovna ideja

Integrated Information Theory polazi od svojstava samog iskustva: svjesno iskustvo postoji za subjekt, sastoji se od mnogih razlikovnih sadržaja i čini jedinstvenu cjelinu. Teorija pokušava ta fenomenološka svojstva prevesti u fizičke postulate, uključujući postojanje, intrinzičnost, informaciju, integraciju i isključivost.

U IIT-u svijest nije prvenstveno globalna dostupnost informacija drugim sustavima. Ona se identificira s uzročnom strukturom koju sustav određuje sam za sebe. Količina integrirane informacije označava se pojmom Φ, a teorija predlaže da svjesni kompleks odgovara sustavu s maksimalnom ireducibilnom integriranom informacijom. U biološkom mozgu IIT posebno ističe posteriorni korteks, odnosno temporo-parijetalno-okcipitalnu “vruću zonu”. (nature.com)

Empirijski status

IIT 4.0, objavljen 2023. godine, pokušava formalno precizirati teoriju i uvesti matematički opis intrinzične informacije i uzročnih odnosa. To je teorijski razvoj, a ne izravna empirijska potvrda teorije. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

Neki nalazi iz istraživanja snova i stanja svijesti kompatibilni su s posteriornim naglaskom IIT-a. Studija Siclarija i suradnika pokazala je da su izvještaji o iskustvu u REM-u i NREM-u bili povezani s lokalnim smanjenjem sporofrekventne aktivnosti u posteriornim kortikalnim područjima, dok je visokofrekventna aktivnost u tim područjima korelirala s konkretnim sadržajem sna. Posteriorna aktivnost mogla je u stvarnom vremenu predvidjeti hoće li ispitanik nakon buđenja izvijestiti o snu. (doi.org)

Međutim, takvi nalazi ne mjere Φ i ne razlikuju automatski IIT od drugih teorija koje također predviđaju važnost posteriornih ili rekurentnih procesa. U studiji Cogitate nije pronađena održana sinkronizacija unutar posteriornog korteksa kakvu je predviđala testirana verzija IIT-a. To je izravan izazov određenoj IIT-ovoj tvrdnji, iako autori naglašavaju da ograničeno uzorkovanje intrakranijalnih elektroda može utjecati na negativni nalaz. (nature.com)

Kritike i kontroverza

Godine 2023. skupina od 124 istraživača potpisala je preprint koji je IIT nazvao pseudonaukom i tvrdio da teorija nema dovoljno empirijske potpore za status dominantne znanstvene teorije. To je važan pokazatelj ozbiljnosti kontroverze, ali nije formalna odluka znanstvene zajednice niti dokaz da je IIT opovrgnut. (nature.com)

Kritike se uglavnom odnose na tri problema:

• poteškoću izračuna ili procjene Φ u stvarnom ljudskom mozgu;
• mogućnost da različiti fizički sustavi dobiju visoku integriranu informaciju bez ponašajnih ili fenomenalnih obilježja svijesti;
• prijelaz od formalne uzročne strukture do tvrdnje da ta struktura jest subjektivno iskustvo.

Filozofske i metodološke kritike ne znače da IIT nema znanstvenu vrijednost. Teorija je korisna kada daje jasna, rizična i empirijski provjerljiva predviđanja. Problem nastaje kada se kompatibilnost neuralnog nalaza s integracijom prikazuje kao potvrda identiteta svijesti i integrirane informacije.

Prediktivni mozak

Što znači prediktivno procesiranje

Prediktivno procesiranje opisuje mozak kao hijerarhijski sustav koji generira modele svijeta i tijela, uspoređuje ih sa senzornim signalima te ažurira model kada nastane pogreška predviđanja. U najjednostavnijem prikazu, viša područja šalju predviđanja prema nižim područjima, dok niža područja šalju signale o odstupanju između očekivanog i primljenog.

Preciznost tih signala također je važna: mozak ne tretira svaku pogrešku predviđanja jednako, nego joj pridaje različitu težinu ovisno o kontekstu, pouzdanosti i prethodnom učenju. Takav okvir može objasniti zašto očekivanja oblikuju percepciju, zašto osjetilno iskustvo nije doslovna kopija podražaja i kako se osjećaj vlastitog tijela može mijenjati.

Hohwy i Seth naglašavaju da prediktivno procesiranje samo po sebi nije potpuna teorija svijesti, nego opći okvir za izgradnju sustavnijih i prediktivnijih modela neuralnih korelata svijesti. (research.monash.edu)

Što okvir objašnjava, a što ne

Prediktivno procesiranje dobro povezuje svijest s:

• perceptivnom konstrukcijom;
• interocepcijom i osjećajem prisutnosti u vlastitom tijelu;
• halucinacijama i pogrešnom interpretacijom nejasnih podražaja;
• razlikom između očekivanog i neočekivanog;
• aktivnim djelovanjem kojim organizam mijenja okolinu i smanjuje nesigurnost.

Nije, međutim, dovoljno pokazati da mozak predviđa. Predviđanja, pogreške i Bayesovo zaključivanje mogu se pojaviti i u nesvjesnoj obradi. Ključno pitanje glasi koje vrste rekurzivnog modeliranja, integracije, samoreprezentacije ili kontrole moraju biti prisutne da bi se pojavilo subjektivno iskustvo.

U tom je smislu prediktivno procesiranje bliže objašnjenju sadržaja i organizacije iskustva nego konačnom objašnjenju njegova fenomenalnog karaktera. Ne treba ga prikazivati kao dokaz da je svijest “halucinacija”, nego kao model prema kojem je percepcija aktivna konstrukcija ograničena senzornim signalima.

Anestezija

Zašto anestezija nije isto što i san

Opća anestezija je koristan eksperimentalni model jer omogućuje kontrolirano mijenjanje budnosti, reakcije, pamćenja i iskustva. Ipak, anestezija nije jedno jedinstveno stanje. Različiti anestetici djeluju na različite molekularne mete, neuronske putove i dinamiku moždanih mreža. (nature.com)

Kod propofola je gubitak svijesti povezan s promjenama talamokortikalne i kortikalne dinamike. Studija Weiner i suradnika pokazala je poremećaj alfa-dinamike u funkcionalno različitim talamokortikalnim mrežama tijekom gubitka svijesti izazvanog propofolom. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

Studija Maschkea i suradnika iz 2024. usporedila je propofol, ksenon i ketamin. Svi su ispitanici tijekom anestezije bili nereaktivni, ali samo je ketamin bio povezan s očuvanim iskustvom u obliku živopisnih snova. Autori su tako eksperimentalno razlikovali nereaktivnost od odsutnosti iskustva. U njihovu uzorku stanja nesvijesti bila su udaljenija od kritične dinamike i ruba kaosa, a dinamika EEG-a mogla je predvidjeti individualni PCI. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

To ne znači da je “kritičnost” dokazana kao dovoljan uvjet svijesti. Riječ je o nalazu u ograničenim farmakološkim stanjima, a ne o univerzalnom zakonu. Dodatno, recentna studija s ponovljenim buđenjima tijekom propofolne sedacije nije pronašla razliku u nekim mjerama složenosti između razdoblja s izvještajem o snu i razdoblja bez izvještaja, što upozorava da složenost nije jednostavan izravni mjerač svijesti. (pubmed.ncbi.nlm.nih.gov)

Glavni metodološki oprez

Nereaktivnost, amnezija, nesposobnost komunikacije i odsutnost subjektivnog iskustva nisu ista stvar. Anestetici mogu različito utjecati na:

• budnost i mogućnost buđenja;
• prijenos senzornih informacija;
• globalnu komunikaciju među mrežama;
• pamćenje nakon buđenja;
• subjektivno iskustvo tijekom samog stanja.

Zato se izvještaj nakon buđenja ne smije automatski tumačiti kao potpuni zapis onoga što se događalo tijekom anestezije.

Koma i poremećaji svijesti

Klinička procjena

U komi i drugim poremećajima svijesti problem je što se svijest obično procjenjuje kroz ponašanje. Pacijent mora biti dovoljno budan, razumjeti uputu, imati očuvanu motivaciju i moći proizvesti mjerljiv motorički odgovor. Oštećenje bilo kojeg od tih koraka može prikriti svijest.

Smjernice Europske akademije za neurologiju preporučuju ponovljene standardizirane preglede, osobito Coma Recovery Scale–Revised, te kombiniranje kliničkog pregleda s EEG-om, fMRI-jem, PET-om i aktivnim paradigmama kada je to izvedivo. Razina svijesti treba se klasificirati prema najvišoj razini koju pokaže bilo koji od tih pristupa, a ne samo prema jednom ponašajnom pregledu. (ean.org)

Kognitivno-motorička disocijacija

Claassen i suradnici 2019. pokazali su da se kod dijela akutno neodgovarajućih pacijenata može detektirati moždana aktivacija tijekom zadataka koji zahtijevaju praćenje naredbi. U njihovu uzorku 16 od 104 pacijenta, odnosno 15 %, pokazalo je takvu kognitivno-motoričku disocijaciju barem na jednom EEG snimanju. (nejm.org)

Veća međunarodna prospektivna studija Bodiena i suradnika, objavljena 2024. u časopisu New England Journal of Medicine, uključila je 353 odrasle osobe s poremećajima svijesti. Među 241 pacijentom bez opažljivog odgovora na naredbe, kognitivno-motorička disocijacija otkrivena je u 60 slučajeva, odnosno 25 %. To je rezultat prigodnog kliničkog uzorka, a ne procjena učestalosti u svim pacijentima s komom. (nejm.org)

Nalaz pokazuje da “ne reagira” nije jednako “nije svjestan”. Ipak, fMRI ili EEG odgovor na kognitivni zadatak dokazuje očuvanu sposobnost izvođenja određene mentalne operacije, ali sam po sebi ne može opisati bogatstvo ili kvalitetu subjektivnog iskustva.

Lucidno sanjanje

Zašto je važno za neuroznanost svijesti

Lucidno sanjanje nastaje kada osoba tijekom sna prepozna da sanja, a često zadrži i dio sposobnosti refleksije, planiranja ili namjerne kontrole. Objektivna potvrda lucidnog sna obično se temelji na unaprijed dogovorenim obrascima pokreta očiju tijekom polisomnografijom potvrđenog REM-spavanja.

Konkoly i suradnici pokazali su da je tijekom lucidnog REM-spavanja moguće uspostaviti dvosmjernu komunikaciju između eksperimentatora i sanjača. Sudionici su odgovarali na jednostavna pitanja pokretima očiju ili mišića lica, a neki su rješavali jednostavne matematičke zadatke. Rezultat pokazuje da san nije nužno stanje potpune izolacije od vanjskih podražaja. (doi.org)

Studija u Nature Neuroscience iz 2023. pronašla je prolazne periode tijekom kojih su sudionici u lucidnom REM-u mogli integrirati verbalne podražaje iz vanjskog svijeta. U odgovarajućim pokušajima zabilježeni su EEG obrasci povezani s kasnijom, stabilnijom obradom podražaja, uz subjektivni izvještaj da je zadatak izveden tijekom sna. Autori ipak naglašavaju da visoka složenost neuralnog signala može stvarati uvjete za odgovor, ali nije nužno sama po sebi dovoljna za svjesnu obradu. (nature.com)

Suprotni nalazi

Raniji rezultati o povećanoj frontalnoj aktivnosti u području 40 Hz tumačeni su kao dokaz da je lucidni san “hibrid” sna i budnosti. Analiza Bairda i suradnika pokazala je da se taj nalaz može objasniti artefaktima pokreta očiju i mišićnom aktivnošću. Lucidni snovi pojavljuju se u REM-spavanju i povezani su s većom aktivacijom unutar normalnog raspona REM-a, a ne nužno s miješanim fiziološkim stanjem budnosti i sna. (academic.oup.com)

Lucidno sanjanje stoga pruža prozor u refleksivnu svijest, ali nije jednostavan dokaz da je svjesnost jedinstven, kontinuiran kapacitet. Ono pokazuje da se različite dimenzije svijesti mogu razdvojiti: subjekt može imati iskustvo, prepoznati stanje kao san, primati određene podražaje i namjerno odgovarati, dok je istodobno fiziološki u REM-spavanju.

Metodološka ograničenja cijelog područja

1. Izvještaj nije isto što i iskustvo

Verbalni izvještaj uključuje pažnju, radno pamćenje, jezik, odluku i motorički odgovor. Aktivnost u prefrontalnom korteksu može stoga odražavati izvještavanje ili metakogniciju, a ne nužno sam fenomenalni sadržaj.

S druge strane, “no-report” paradigme uklanjaju izvještaj, ali tada istraživač mora zaključivati da je iskustvo bilo prisutno iz neizravnih pokazatelja. To ponovno uvodi problem kružnog zaključivanja. Pregled skrivenih mjera svijesti naglašava da je svijest privatna, a da su i ponašajni i fiziološki pokazatelji samo posredni indikatori. (nature.com)

2. Korelacija nije uzročnost

Ako se neko područje aktivira tijekom svjesnog iskustva, to ne znači da je ono nužno ili dovoljno za iskustvo. Moguće je da je riječ o korelatu, omogućujućem uvjetu, posljedici izvještavanja ili dijelu šire mreže.

3. Metode imaju različite slijepe točke

fMRI ima dobru prostornu, ali slabu vremensku rezoluciju. EEG i MEG bilježe brzu dinamiku, ali slabije lokaliziraju izvor. Intrakranijalni EEG daje izravnije neuralne podatke, ali obuhvaća mali i selektirani dio mozga. Kliničke populacije dodatno uključuju sedaciju, oštećenja sluha i vida, motoričku paralizu te varijabilno oštećenje jezika.

4. Teorije često predviđaju preklapajuće nalaze

Globalna komunikacija, rekurentna obrada, integracija i visoka složenost mogu se pojaviti u više teorijskih okvira. Zato sama prisutnost jednog obrasca rijetko odlučuje između teorija. Cogitate protokol unaprijed je upozorio da je temeljne pretpostavke GNWT-a i IIT-a teško testirati na razini njihove pune teorijske granularnosti. (journals.plos.org)

Otvorena pitanja

• Je li svijest prvenstveno globalna dostupnost, lokalna rekurentna obrada, integrirana uzročna struktura ili kombinacija tih svojstava?
• Jesu li prefrontalna područja nužna za sam svjesni sadržaj ili uglavnom za metakogniciju, izvještavanje i kontrolu?
• Može li se izravno mjeriti integrirana informacija u ljudskom mozgu na način koji razlikuje IIT od drugih teorija?
• Koji su minimalni neuralni uvjeti za iskustvo tijekom sna, ketaminske anestezije i poremećaja svijesti?
• Kako razlikovati nesvjesnu prediktivnu obradu od prediktivne obrade koja ulazi u subjektivno iskustvo?
• Može li se kognitivno-motorička disocijacija pouzdano koristiti za prognozu oporavka ili komunikaciju putem sučelja mozak–računalo?
• Kako standardizirati izvještaje o lucidnim snovima, osobito kod osoba koje nisu iskusni lucidni sanjači?
• Može li jedna teorija objasniti i razinu svijesti i sadržaj svijesti, ili će biti potrebni različiti modeli za različite dimenzije?

Preporučena struktura budućeg rada

1. Uvod: definirati svijest, svjesni sadržaj, budnost, pažnju i izvještavanje.
2. Kako se svijest mjeri: neuralni korelati svijesti, izvještaji, no-report paradigme, EEG, MEG, fMRI, intrakranijalni EEG i PCI.
3. Global Workspace Theory: povijest modela, neuronalna implementacija, ignition, globalno širenje i nalazi Cogitate studije.
4. Integrated Information Theory: fenomenološki postulati, Φ, posteriorna “vruća zona”, IIT 4.0 i metodološke kritike.
5. Prediktivni mozak: generativni modeli, pogreška predviđanja, preciznost, interocepcija i ograničenja prediktivnog procesiranja kao teorije svijesti.
6. Anestezija: razlika između nereaktivnosti, amnezije i odsutnosti iskustva; propofol, ketamin i neuralna dinamika.
7. Koma i prikrivena svijest: kliničke kategorije, CRS-R, kognitivno-motorička disocijacija i etičke posljedice.
8. Lucidno sanjanje: REM-fiziologija, komunikacija sa sanjačima, refleksivna svijest i metodološka kontroverza oko “hibridnog stanja”.
9. Sinteza: usporediti što svaka teorija objašnjava, koje predikcije razlikuju teorije i gdje dokazi ostaju nedostatni.
10. Zaključak: naglasiti da moderna neuroznanost sve bolje opisuje uvjete i neuralnu dinamiku svijesti, ali još nema konsenzus o njezinu jedinstvenom mehanizmu.

Popis korištenih izvora i tragovi provjere

• Seth, A. K., & Bayne, T. (2022). Theories of consciousness. Nature Reviews Neuroscience, 23, 439–452. Pregled četiri dominantna teorijska pristupa i njihovih empirijskih problema. ([nature.com](https://www.nature.com/articles/s41583-022-00587-4))
• Cogitate Consortium, Ferrante, O., Gorska-Klimowska, U., et al. (2025). Adversarial testing of global neuronal workspace and integrated information theories of consciousness. Nature, 642, 133–142. Multimodalna preregistrirana studija na 256 ispitanika; test GNWT-a i IIT-a. DOI: 10.1038/s41586-025-08888-1. ([nature.com](https://www.nature.com/articles/s41586-025-08888-1))
• Melloni, L., Mudrik, L., Pitts, M., & Koch, C. (2023). An adversarial collaboration protocol for testing contrasting predictions of global neuronal workspace and integrated information theory. PLOS ONE, 18, e0268577. Protokol i metodološki okvir Cogitate projekta. ([journals.plos.org](https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371%2Fjournal.pone.0268577))
• Albantakis, L., Barbosa, L., Findlay, G., Grasso, M., Haun, A., He, K., et al. (2023). Integrated information theory (IIT) 4.0: Formulating the properties of phenomenal existence in physical terms. PLoS Computational Biology, 19, e1011465. Formalna verzija IIT-a 4.0. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/37847724/))
• Hohwy, J., & Seth, A. (2020). Predictive processing as a systematic basis for identifying the neural correlates of consciousness. PhiMiSci, 1(2), Article 3. Prediktivno procesiranje prikazano kao okvir, a ne potpuna teorija svijesti. ([research.monash.edu](https://research.monash.edu/en/publications/predictive-processing-as-a-systematic-basis-for-identifying-the-n/))
• Weiner, V. S., Zhou, D. W., Kahali, P., et al. (2023). Propofol disrupts alpha dynamics in functionally distinct thalamocortical networks during loss of consciousness. Proceedings of the National Academy of Sciences, 120(11). Primarno istraživanje propofolne anestezije i talamokortikalne dinamike. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/36897972/))
• Maschke, C., et al. (2024). Critical dynamics in spontaneous EEG predict anesthetic-induced loss of consciousness and perturbational complexity. Communications Biology. Usporedba propofola, ksenona i ketamina te odnosa kritičnosti, nereaktivnosti i PCI-ja. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39103539/))
• Casali, A. G., Gosseries, O., Rosanova, M., et al. (2013). A theoretically based index of consciousness independent of sensory processing and behavior. Science Translational Medicine, 5(198), 198ra105. Uvođenje perturbacijskog indeksa složenosti. ([pubmed.ncbi.nlm.nih.gov](https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/23946194/))
• Kondziella, D., Bender, A., Diserens, K., et al. (2020). European Academy of Neurology guideline on the diagnosis of coma and other disorders of consciousness. European Journal of Neurology, 27, 741–756. Kliničke preporuke za multimodalnu procjenu. DOI: 10.1111/ene.14151. ([ean.org](https://www.ean.org/fileadmin/user_upload/ean/ean/research/EAN_Guidelines/Guideline_Reference_Center/Guidelines/ene.14151.pdf))
• Claassen, J., Doyle, K., Matory, A., et al. (2019). Detection of brain activation in unresponsive patients with acute brain injury. New England Journal of Medicine. Rani veliki EEG nalaz kognitivno-motoričke disocijacije. ([nejm.org](https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa1812757))
• Bodien, Y. G., et al. (2024). Cognitive Motor Dissociation in Disorders of Consciousness. New England Journal of Medicine, 391, 598–608. Multicentrična studija s 353 pacijenta; 25 % među klinički nereaktivnima u analiziranom poduzorku. DOI: 10.1056/NEJMoa2400645. ([nejm.org](https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa2400645))
• Siclari, F., Baird, B., Perogamvros, L., et al. (2017). The neural correlates of dreaming. Nature Neuroscience, 20, 872–878. Posteriorna aktivnost povezana s izvještajima o iskustvu i sadržaju snova. DOI: 10.1038/nn.4545. ([doi.org](https://doi.org/10.1038%2Fnn.4545))
• Konkoly, K. R., Appelhoff, S., Lim, J., et al. (2021). Real-time dialogue between experimenters and dreamers during REM sleep. Current Biology. Dvosmjerna komunikacija sa sudionicima tijekom lucidnog REM-sna. ([doi.org](https://doi.org/10.1016/j.cub.2021.01.026))
• Behavioral and brain responses to verbal stimuli reveal transient periods of cognitive integration of the external world during sleep (2023). Nature Neuroscience. EEG i ponašajni pokazatelji vanjske integracije tijekom lucidnog REM-sna. ([nature.com](https://www.nature.com/articles/s41593-023-01449-7))
• Lucid dreaming occurs in activated rapid eye movement sleep, not a mixture of sleep and wakefulness (2022). Sleep. Kritička analiza tvrdnje da je lucidni san fiziološki hibrid budnosti i REM-spavanja. ([academic.oup.com](https://academic.oup.com/sleep/article/45/4/zsab294/6528977))
• Lenharo, M. (2023). Consciousness theory slammed as ‘pseudoscience’ — sparking uproar. Nature. Izvještaj o kontroverzi oko preprinta koji je potpisalo 124 istraživača. ([nature.com](https://www.nature.com/articles/d41586-023-02971-1))