Kognitivni trening radnog pamćenja i pitanje transfera na opće kognitivne sposobnosti

Daleki transfer nakon treninga radnog pamćenja

Teorijsko polazište i razlikovanje transfera

Radno pamćenje obuhvaća privremeno zadržavanje i obradu informacija potrebnih za trenutačni zadatak, a ne samo pasivno skladištenje. U literaturi se radno pamćenje i fluidna inteligencija opisuju kao povezani konstrukti, ali teorijska i korelacijska povezanost sama po sebi ne pokazuje da trening radnog pamćenja povećava fluidnu inteligenciju [I1][I2][I3][I4][I5].

Ova je razlika važna jer se u raspravi o kognitivnom treningu često prelazi s opažene povezanosti na pretpostavku o mogućem učinku intervencije. Ako osobe s većim kapacitetom radnog pamćenja ujedno postižu bolje rezultate na zadacima fluidne inteligencije, iz toga slijedi da su konstrukti na neki način povezani. Ne slijedi, međutim, da će ciljano vježbanje jednog od njih nužno promijeniti drugi. Korelacijski odnos opisuje povezanost među mjerenim sposobnostima, dok trening predstavlja intervencijski postupak čiji se učinak mora procjenjivati usporedbom s odgovarajućim kontrolnim uvjetima. Upravo zato teorijska povezanost i eksperimentalni dokaz transfera pripadaju različitim razinama zaključivanja.

U tom se okviru radno pamćenje može promatrati kao sposobnost koja sudjeluje u trenutačnom održavanju i obradi informacija, ali se ne smije bez dodatnog dokaza poistovjetiti s fluidnom inteligencijom. Činjenica da neka aktivnost zahtijeva radno pamćenje također ne znači da će ponavljanje te aktivnosti proizvesti opće poboljšanje svih sposobnosti koje u određenoj mjeri ovise o održavanju ili obradi informacija. Takav bi zaključak zahtijevao da se poboljšanje pokaže i izvan treniranog zadatka, na mjerama koje nisu samo njegove varijacije, te da se ono može razlikovati od učinaka sudjelovanja u istraživanju općenito.

Transfer se obično razlikuje prema sličnosti između treniranog zadatka i ishoda. Bliski transfer odnosi se na poboljšanje na netreniranom zadatku koji dijeli s treniranim zadatkom slične procese, materijal ili kognitivnu domenu. Daleki transfer odnosi se na poboljšanje netrenirane sposobnosti ili netreniranog zadatka; u oba slučaja riječ je o ishodu koji je od treniranog zadatka udaljeniji prema procesima, sadržaju i mjerenom konstruktu. Zato pozitivan rezultat na drugom zadatku sam po sebi ne određuje je li riječ o bliskom ili dalekom transferu [I20].

Sličnost između zadataka nije jednoznačna. Dva zadatka mogu dijeliti dio materijala, ali se razlikovati u procesima koje zahtijevaju. Mogu također zahtijevati slične procese, a da pritom procjenjuju različite konstrukte. Zato klasifikacija transfera ne ovisi samo o tome je li sudionik nakon treninga postigao bolji rezultat na nekom drugom zadatku. Potrebno je razmotriti što je trenirano, što je mjereno nakon treninga i na kojoj se razini tvrdi da je došlo do promjene.

Razlikovanje bliskog i dalekog transfera stoga ima i interpretativnu funkciju. Poboljšanje na zadatku koji dijeli slične zahtjeve s treningom može biti povezano s učenjem strategija ili s prenošenjem postupaka na srodnu aktivnost. Poboljšanje na fluidnoj inteligenciji ili drugom općem konstruktu nosi širu implikaciju jer se tvrdi da se promjena proteže izvan izravno uvježbavanih zahtjeva. Što je ishod udaljeniji od treniranog zadatka, to je važnije jasno razdvojiti specifični učinak treninga od općeg zaključka o promjeni sposobnosti.

U istraživanjima se radno pamćenje operacionalizira na različite načine. n-back zahtijeva uspoređivanje trenutačnog podražaja s podražajem koji se pojavio određeni broj koraka ranije, pa uključuje ažuriranje, detekciju podudaranja i kontrolu odgovora [I6][I24]. Složeni rasponi istodobno uključuju zadržavanje i obradu informacija, dok latentni faktori procjenjuju zajedničku varijancu više zadataka [I5][I12][I25]. Te operacionalizacije treba uspoređivati oprezno jer ne predstavljaju nužno istu razinu mjerenja [I5][I6][I12][I25].

Razlika među operacionalizacijama otežava izravan prijenos zaključka s jedne vrste treninga na drugu. Nalaz dobiven adaptivnim n-backom ne mora imati isto značenje kao nalaz dobiven treningom složenih raspona, čak i kada se oba postupka opisuju kao trening radnog pamćenja. U prvom slučaju rezultat je povezan s konkretnim zahtjevima ažuriranja, detekcije podudaranja i kontrole odgovora. U drugom slučaju istodobno se razmatraju zadržavanje i obrada informacija. Ako se takvi postupci objedine pod istu oznaku, postoji opasnost da se razlike među njima izgube u širem nazivu intervencije.

Isto vrijedi za razliku između pojedinačnih zadataka i latentnih konstrukata. Pojedinačni zadatak može pokazati promjenu u uspješnosti rješavanja upravo tog tipa problema. Latentni faktor predstavlja statističku operacionalizaciju zajedničke varijance više zadataka, dok se latentni konstrukt odnosi na sposobnost koja se tim modelom nastoji procijeniti. Te se razine ne trebaju izjednačavati. Rezultat na pojedinačnom zadatku nije automatski dokaz promjene latentnog konstrukta, kao što ni izostanak promjene na jednom zadatku ne mora sam po sebi iscrpiti pitanje odnosa među širim sposobnostima.

Koji se ishodi koriste za procjenu dalekog transfera?

U pozitivnoj liniji istraživanja adaptivni dualni n-back povezan je s poboljšanjem rezultata na mjerama fluidne inteligencije. Jaeggi i suradnici izvijestili su o takvom nalazu u konkretnom eksperimentalnom protokolu adaptivnog dualnog n-back treninga [I6]. Taj se nalaz ne može proširiti u opći dokaz da trening radnog pamćenja povećava fluidnu inteligenciju, nego ga treba vezati uz konkretni protokol, korištene mjere i kontrolne uvjete.

Vrijednost tog nalaza nije u tome što bi jednom studijom riješio pitanje svih oblika kognitivnog treninga, nego u tome što pokazuje kako se u pojedinačnom eksperimentalnom protokolu može pojaviti pozitivan rezultat na mjeri koja je udaljenija od treniranog zadatka. No za tumačenje takvog rezultata potrebno je zadržati opseg izvornog nalaza. Ne može se bez dodatne potpore prijeći od poboljšanja na korištenim mjerama do tvrdnje da je promijenjena fluidna inteligencija općenito, niti od jednog protokola do svih treninga radnog pamćenja.

Fluidna inteligencija u ovim se istraživanjima procjenjuje zadacima zaključivanja i rješavanja novih problema, među ostalim matricama fluidne inteligencije [I6]. Pojedinačni rezultat na matricama ili drugom testu ne mora predstavljati promjenu latentnog konstrukta fluidne inteligencije [I14]. Zbog toga je važno razlikovati poboljšanje na pojedinačnom testu od promjene latentnog konstrukta procijenjenog zajedničkom varijancom više mjera [I5][I25].

Ovo razlikovanje ne umanjuje važnost pojedinačnog rezultata, ali određuje što se iz njega može zaključiti. Rezultat na jednoj mjeri govori o izvedbi na toj mjeri u danim uvjetima. Tvrdnja o promjeni latentnog konstrukta šira je jer se temelji na obrascu zajedničke varijance više zadataka. Ako se takve razine mjerenja pomiješaju, jedan rezultat može se prikazati kao da neposredno predstavlja opću sposobnost, premda je u dosjeu opisana samo izvedba na konkretnom testu.

Pitanje mjerenja posebno je važno kada se uspoređuju pozitivni i ništavni nalazi. Studija koja izvijesti poboljšanje na pojedinačnom testu i studija koja procijeni latentni faktor ne daju nužno istu vrstu informacije. Njihovi se rezultati ne mogu tumačiti kao savršeno zamjenjivi samo zato što se u oba slučaja govori o fluidnoj inteligenciji. Jedan nalaz može biti ograničen na rezultat na konkretnoj mjeri, dok drugi izravnije zahvaća zajedničku varijancu više mjera. Zato razlika u razini operacionalizacije može pridonijeti neujednačenosti ukupne slike, bez toga da sama po sebi određuje konačno objašnjenje te neujednačenosti.

Poboljšanje na treniranom zadatku također nije samo po sebi dokaz transfera na netrenirane sposobnosti. Trening može dovesti do specifičnog učenja pravila zadatka, razvoja strategija ili proceduralnog poznanstva. U studijama se zato odvojeno razmatraju učinak na trenirani zadatak, bliski transfer na slične zadatke i daleki transfer na fluidnu inteligenciju ili druge opće sposobnosti [I11][I20].

Specifični učinak treninga može biti stvaran i izražen, a da se pritom ne pojavi daleki transfer. Sudionici mogu postati uspješniji u izvršavanju zadatka koji su vježbali zato što su bolje usvojili njegova pravila ili zato što su razvili postupak primjeren upravo toj vrsti zadatka. Takvo poboljšanje važno je za procjenu učinkovitosti treninga na njegovoj neposrednoj razini, ali ne rješava pitanje prenosi li se učinak na sposobnosti koje nisu bile izravno uvježbavane.

Bliski transfer zauzima međupoložaj između specifičnog učinka i dalekog transfera. Ako se poboljšanje pojavi na zadatku koji je sličan treniranom, može biti relevantno za procjenu prenošenja nekih zahtjeva, ali takav nalaz još ne pokazuje promjenu opće sposobnosti. U tom je smislu korisno odvojeno izvještavati o svakoj razini ishoda. Spajanje svih poboljšanja pod jednu oznaku transfera prikrilo bi razliku između učenja treniranog zadatka, uspješnijeg rješavanja srodnog zadatka i promjene udaljenijeg konstrukta.

Uloga kontrolnih skupina

Pasivna kontrolna skupina tijekom intervencije ne prima usporedivu aktivnost ili trening. Usporedba s takvom skupinom može pokazati da se skupina koja trenira poboljšala više od skupine koja nije sudjelovala u usporedivoj aktivnosti, ali takva razlika može obuhvatiti očekivanja, motivaciju, kontakt s istraživačima, računalnu aktivnost i učinke ponovljenog testiranja [I6][I10][I11].

Pasivna kontrola zato daje jednu vrstu usporedbe, ali ne izolira nužno specifični učinak ciljanog treninga. Ako se trenirana skupina poboljša više od skupine koja nije imala usporedivu aktivnost, razlika može biti povezana s više sastavnica sudjelovanja. Uz ciljani kognitivni sadržaj, trenirana skupina ima iskustvo izvršavanja zadataka, kontakta s istraživačima i ponovljenog mjerenja. U takvom dizajnu ne može se iz same razlike jednostavno zaključiti da je upravo specifični mehanizam treninga proizveo poboljšanje na netreniranoj mjeri.

To ne znači da je pasivna kontrola beskorisna. Ona omogućuje usporedbu s tijekom bez usporedive aktivnosti i može pokazati da se promjena u treniranoj skupini razlikuje od promjene u skupini koja nije sudjelovala u takvom postupku. Ograničenje je u dosegu interpretacije. Rezultat u odnosu na pasivnu kontrolu može biti kompatibilan sa specifičnim učinkom treninga, ali ga sam po sebi ne razdvaja od drugih učinaka koji prate sudjelovanje u intervenciji.

Aktivna kontrolna skupina sudjeluje u vremenski i proceduralno usporedivoj aktivnosti, ali ne prima ciljani trening radnog pamćenja. Takav dizajn bolje nadzire dio nespecifičnih učinaka sudjelovanja, očekivanja i računalne aktivnosti [I10][I22]. Aktivna kontrola stoga bolje procjenjuje specifični učinak treninga, ali te nespecifične učinke ne uklanja nužno.

Prednost aktivne kontrole proizlazi iz usporedivosti iskustva tijekom istraživanja. Ako obje skupine sudjeluju u aktivnosti koja je slična po vremenu i proceduri, razlika između njih može se usmjeriti na ciljani sadržaj treninga. Ipak, ta usporedivost nije isto što i potpuno uklanjanje svih nespecifičnih učinaka. Aktivnost kontrolne skupine može se razlikovati u očekivanjima, doživljaju zadatka ili drugim značajkama koje nisu opisane kao potpuno izjednačene. Zato aktivna kontrola poboljšava osnovu za procjenu specifičnog učinka, ali ne čini interpretaciju automatski konačnom.

Razlika između aktivne i pasivne kontrole može promijeniti interpretaciju rezultata. Pozitivan nalaz u odnosu na pasivnu kontrolu ne mora pokazivati specifičan učinak treninga radnog pamćenja, dok izostanak razlike u odnosu na aktivnu kontrolu slabije podupire tvrdnju o specifičnom transferu. Kasnije studije s aktivnim kontrolama često nisu pronašle poboljšanje na netreniranim mjerama fluidne inteligencije [I10][I11][I22][I24].

Usporedba tih dvaju tipova kontrola zato nije tehnička pojedinost, nego dio samog značenja rezultata. Isti smjer promjene može imati drukčiju interpretaciju ovisno o tome prema kojoj je skupini procijenjen. Poboljšanje u odnosu na pasivnu kontrolu može uključivati širi učinak sudjelovanja, dok izostanak razlike u odnosu na aktivnu kontrolu ograničava tvrdnju o tome da je ciljani trening imao učinak izvan nespecifičnog iskustva istraživanja.

Kada se nalazi iz studija s različitim kontrolnim uvjetima objedine, njihova usporedivost nije potpuna. Pozitivan nalaz dobiven prema pasivnoj kontroli i ništavni nalaz dobiven prema aktivnoj kontroli ne odgovaraju na potpuno isto pitanje. Prvi govori o razlici između treninga i izostanka usporedive aktivnosti, a drugi strože ispituje razliku između ciljanog treninga i druge aktivnosti. Zbog toga vrsta kontrole mora ostati vidljiva u sintezi, a ne biti tretirana kao nevažna pozadinska značajka.

Što pokazuju pojedinačne studije i metaanalize?

Kasnije studije nisu dosljedno ponovile pozitivni nalaz fluidne inteligencije nakon treninga radnog pamćenja. Chooi i Thompson nisu pronašli poboljšanje inteligencije u zdravih mladih odraslih, a Redick i suradnici nisu pronašli pozitivan transfer ni u odnosu na aktivnu ni u odnosu na pasivnu kontrolu [I9][I10]. Thompson i suradnici nisu pronašli transfer na fluidnu inteligenciju, druge testove inteligencije, brzinu obrade ni čitanje [I11].

Ovi nalazi ne poništavaju činjenicu da je u ranijem konkretnom protokolu zabilježen pozitivan rezultat. Oni, međutim, ograničavaju mogućnost da se taj rezultat tretira kao stabilan i opći učinak treninga radnog pamćenja. Kada naknadne studije ne ponove poboljšanje na netreniranim mjerama, pitanje više nije samo može li se u pojedinom protokolu pojaviti pozitivan rezultat, nego i koliko se taj rezultat može prenijeti na druge uzorke, kontrolne uvjete, mjere i postupke treninga.

Nedosljednost među pojedinačnim studijama također utječe na način izvještavanja. Pozitivni nalaz treba navesti jer je dio dostupne literature, ali ga treba staviti uz nalaze koji ga nisu ponovili. Ništavni rezultati ne dokazuju da je daleki transfer nemoguć, ali smanjuju osnovu za kategoričnu tvrdnju da se takav transfer redovito pojavljuje. Najprimjereniji zaključak zato mora istodobno zadržati pozitivni nalaz i ograničiti njegov opseg.

Jedna metaanaliza izvijestila je o malom pozitivnom učinku n-back treninga na fluidnu inteligenciju [I19]. Međutim, reanaliza te baze upozorila je na male studije i nedovoljnu statističku snagu, zbog čega je procijenjeni učinak mogao biti nestabilan [I18]. Širi metaanalitički pregled 87 publikacija i 145 usporedbi nije pronašao uvjerljiv dokaz dalekog transfera u odnosu na tretirane kontrolne skupine [I20]. Taj se zaključak odnosi na postojeće programe i dostupne studije, a ne na svaki mogući budući oblik treninga.

Razlika između izvornog pozitivnog metaanalitičkog nalaza i kasnije reanalize pokazuje zašto veličina procijenjenog učinka nije jedina važna informacija. Mali pozitivni učinak može biti osjetljiv na sastav baze, veličinu pojedinačnih studija i njihovu statističku snagu. Ako su studije male ili rezultati nestabilni, procjena prosječnog učinka ne mora pružiti čvrstu osnovu za široku tvrdnju o transferu.

Širi pregled koji nije pronašao uvjerljiv dokaz dalekog transfera u odnosu na tretirane kontrolne skupine dodatno naglašava važnost usporednog uvjeta. Takav zaključak nije tvrdnja da nijedna studija nije izvijestila o pozitivnom rezultatu. On znači da se u obuhvaćenim programima i dostupnim usporedbama ne pojavljuje dovoljno uvjerljiva potpora za širi zaključak o dalekom transferu. Opseg zaključka ostaje vezan uz postojeće programe i dostupne studije.

Višerazinska metaanaliza n-back istraživanja također je naglasila da je velik dio učinka specifičan za trenirani zadatak, dok su učinci na fluidnu inteligenciju mali ili ništavni [I21]. Budući da je taj nalaz u dosjeu dostupan na razini sažetka, treba ga tretirati kao sažeti izvještaj nalaza, a ne kao osnovu za širu rekonstrukciju metodoloških detalja.

Ovdje je važno razlikovati dvije razine zaključivanja. Na razini sažetog izvještaja može se navesti odnos između specifičnog učinka na trenirani zadatak i slabijih učinaka na fluidnu inteligenciju. Ne može se, međutim, iz dostupnog sažetka rekonstruirati detaljna usporedba svih uključenih postupaka, mjera ili metodoloških odluka. Stoga se nalaz može koristiti za ograničenu sintezu, ali ne i za tvrdnje o tome koji je točno element dizajna proizveo opaženi obrazac.

Sustavni pregled treninga ažuriranja radnog pamćenja pronašao je snažne učinke na trenirane zadatke i umjeren bliski transfer, ali neznačajan daleki transfer [I23]. I ovaj je nalaz u dosjeu dostupan na razini sažetka. U zdravih odraslih srednje dobi osmotjedni adaptivni n-back nije proizveo bliski ni daleki transfer u odnosu na aktivnu kontrolu [I24]. Ni dvogodišnji trening heterogenih zadataka radnog pamćenja nije doveo do transfera na latentne faktore fluidne ili kristalizirane inteligencije [I25]; taj je nalaz također naveden na razini sažetka.

Ovaj obrazac dodatno odvaja specifični učinak od širih ishoda. Ako sustavni pregled izvještava o snažnim učincima na trenirane zadatke, to je u skladu s mogućnošću da trening proizvodi učenje na neposrednoj razini. Umjereni bliski transfer ima širi doseg, ali je i dalje uži od promjene opće sposobnosti. Neznačajan daleki transfer u istom pregledu znači da se učinak ne proteže uvjerljivo do najudaljenije razine ishoda koju pregled razmatra.

Nalaz osmotjednog adaptivnog n-backa važan je zato što se odnosi na aktivnu kontrolu. U takvom uspoređivanju izostanak bliskog i dalekog transfera ne treba tumačiti kao dokaz da se ni na kakav način ne može pojaviti promjena, nego kao slabiju potporu tvrdnji da je ciljani trening proizveo takav transfer iznad usporedive aktivnosti. Nalaz dvogodišnjeg treninga heterogenih zadataka dodatno pokazuje da ni dulje trajanje i različitost zadataka sami po sebi ne daju osnovu za zaključak o transferu na latentni konstrukt fluidne ili kristalizirane inteligencije u toj studiji.

Kako tumačiti neslaganje?

Razlike među nalazima mogu biti povezane s vrstom kontrolne skupine, statističkom snagom studija, izborom ishoda i razlikom između pojedinačnih testova i latentnih mjera [I18][I20]. Ta formulacija ne određuje koja je od tih dimenzija presudna, nego označava moguće izvore heterogenosti među istraživanjima.

Vrsta kontrolne skupine može utjecati na to koliko se opažena razlika može pripisati specifičnom treningu. Statistička snaga može biti povezana sa stabilnošću procijenjenog učinka. Izbor ishoda određuje procjenjuje li se trenirani zadatak, srodna aktivnost, pojedinačni test ili latentni konstrukt. Razlika između tih dimenzija ne treba se svesti na jednu jedinu interpretaciju, jer dostupni materijal ne određuje koja od njih ima presudnu ulogu.

Zato je prikladnije govoriti o mogućim izvorima heterogenosti nego o utvrđenom uzroku neslaganja. Opaženi obrazac može biti povezan s različitim kontrolnim uvjetima, razinama statističke snage i vrstama mjera, ali iz same usporedbe nije moguće izdvojiti jednu dimenziju kao konačno objašnjenje. Oprezna formulacija ovdje nije samo jezična ograda. Ona odgovara razini onoga što dostupni nalazi dopuštaju zaključiti.

Nalaz o povezanosti radnog pamćenja i fluidne inteligencije ne rješava pitanje transfera. Eksperimentalno opterećivanje radnog pamćenja može smanjiti izvedbu na testu fluidne inteligencije, ali to ne znači da se fluidna inteligencija može trajno povećati treningom [I27]. Eksperimentalna studija odnosa radnog pamćenja i fluidne inteligencije pokazuje da radno pamćenje utječe na izvedbu tijekom rješavanja zadatka, ali da fluidna inteligencija nije svodiva samo na radno pamćenje [I27].

Isti izvor u popisu literature naveden je pod oznakom I1, pa su citati u ovom odlomku ujednačeni na [I1]. Razlika između trenutačnog utjecaja radnog pamćenja na izvedbu i trajne promjene fluidne inteligencije ostaje središnja za interpretaciju. Ako opterećenje radnog pamćenja utječe na uspjeh tijekom rješavanja zadatka, to pokazuje da je radno pamćenje relevantno za izvedbu u tim uvjetima. Ne pokazuje da će trening radnog pamćenja nužno promijeniti širi konstrukt.

Pitanje konkretnog učinka određenog treninga na jasno definirane ishode empirijski je odlučivo. Nasuprot tomu, šire pitanje odnosa konstrukata djelomično je konceptualno: odgovor ovisi i o tome kako se definiraju kapacitet radnog pamćenja, fluidna inteligencija i transfer. Zato se empirijski nalazi o pojedinačnom protokolu ne smiju pretvarati u opći zaključak o svim oblicima treninga.

Ovo razlikovanje omogućuje da se dvije vrste pitanja ne miješaju. Prvo je pitanje je li određeni trening, u određenim uvjetima i prema određenoj mjeri ishoda, povezan s poboljšanjem koje se razlikuje od usporednog uvjeta. Drugo je pitanje kako su radno pamćenje i fluidna inteligencija međusobno konceptualno povezani. Prvo pitanje može se ispitivati eksperimentalnim usporedbama. Drugo uključuje i način na koji se konstrukti definiraju i operacionaliziraju.

Konceptualna povezanost ne daje unaprijed odgovor o smjeru ni dosegu učinka treninga. Konstrukti mogu biti povezani, a da se trening jednog ne prenese na drugi u opsegu koji se očekuje. Također, izvedba na zadatku može ovisiti o radnom pamćenju, a da se ta ovisnost ne pretvori u trajno povećanje fluidne inteligencije. Razlika između sudjelovanja sposobnosti u izvedbi i promjene same sposobnosti mora zato ostati vidljiva u zaključivanju.

U tom smislu, neslaganje među nalazima nije nužno znak da se cijela literatura može svesti na jedan jednostavan odgovor. Ono pokazuje da rezultati ovise o tome što se trenira, kako se mjeri, prema čemu se uspoređuje i koja se razina promjene tvrdi. Dostupni podaci podupiru razdvajanje tih pitanja, ali ne omogućuju da se svim razlikama dodijeli jedno konačno objašnjenje.

Zaključak

U dosad navedenim programima i studijama trening radnog pamćenja pokazuje najjasnije učinke na trenirane zadatke. Dokazi za bliski transfer uži su i slabije provjereni, a nalazi o dalekom transferu na fluidnu inteligenciju i latentne konstrukte općih sposobnosti nedosljedni su. Njihova interpretacija osjetljiva je na konkretni protokol, uzorak, mjeru ishoda i vrstu kontrolne skupine.

Najjasnija razlika u dostupnom materijalu jest razlika između učinka na ono što se izravno trenira i učinka na ono što nije bilo izravno trenirano. Učinak na trenirani zadatak može odražavati učenje pravila, strategija ili proceduralnog postupka. Bliski transfer zahtijeva poboljšanje na srodnom, ali netreniranom zadatku. Daleki transfer zahtijeva još širi prijenos, primjerice na fluidnu inteligenciju ili latentni konstrukt općih sposobnosti. Ti se ishodi ne mogu objediniti bez gubitka važnih razlika u njihovom značenju.

Najvažniji pozitivni nalaz treba vezati uz konkretni adaptivni dualni n-back protokol i korištene mjere, dok metaanalitički i noviji nalazi ne daju uvjerljivu potporu dalekom transferu u odnosu na tretirane kontrolne skupine [I6][I18][I20][I21][I23][I24][I25]. Taj se zaključak odnosi na postojeće proučavane programe i dostupne studije; ne tvrdi da je daleki transfer nemoguć u svakom budućem protokolu.

Zaključak je stoga ograničen, ali ne i prazan. Dostupni nalazi podupiru tvrdnju da trening može biti povezan s poboljšanjem na treniranim zadacima. Za bliski transfer potpora je uža, a nalaz iz sustavnog pregleda dostupan je na razini sažetka. Za daleki transfer postoji pozitivna linija nalaza vezana uz konkretni protokol, ali ona nije dovoljna da bi se izvela opća tvrdnja o povećanju fluidne inteligencije nakon treninga radnog pamćenja.

Važna je i razina mjerenja. Poboljšanje na pojedinačnom testu ne treba automatski opisati kao promjenu latentnog konstrukta. Nalazi koji se odnose na latentne faktore ili latentni konstrukt predstavljaju drukčiju razinu zaključivanja od nalaza na pojedinačnoj mjeri. Zato se rezultati mogu uspoređivati samo uz jasnu napomenu o tome što je konkretno bilo mjereno.

Vrsta kontrolne skupine dodatno određuje snagu interpretacije. Pasivna kontrola može pokazati razliku u odnosu na izostanak usporedive aktivnosti, ali ne razdvaja nužno specifični trening od očekivanja, motivacije, kontakta s istraživačima, računalne aktivnosti i ponovljenog testiranja. Aktivna kontrola bolje procjenjuje specifični učinak, ali ne uklanja nužno sve nespecifične učinke. Zbog toga izostanak razlike prema aktivnoj kontroli slabije podupire tvrdnju o specifičnom transferu nego pozitivan nalaz prema pasivnoj kontroli podupire takvu tvrdnju.

Najprikladniji opis trenutne evidencije zato je gradiran. Učinak na trenirani zadatak najjasnije je poduprt u navedenim programima. Bliski transfer ostaje uži i slabije provjeren. Daleki transfer nije u potpunosti isključen, ali postojeći metaanalitički i noviji nalazi ne daju uvjerljivu potporu njegovu općem pojavljivanju u odnosu na tretirane kontrolne skupine. Pozitivni nalaz Jaeggija i suradnika ostaje važan kao nalaz konkretnog protokola, a ne kao dokaz da trening radnog pamćenja općenito povećava fluidnu inteligenciju.

Literatura

1. I1. Hagemann, D., Ihmels, M., Bast, N., Neubauer, A. B., Schankin, A., & Schubert, A.-L. (2023). Fluid intelligence is (much) more than working memory capacity: An experimental analysis. Journal of Intelligence, 11(4), 70. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10141465/

2. I2. Baddeley, A. (2000). The episodic buffer: a new component of working memory? Trends in Cognitive Sciences, 4(11), 417–423. DOI: 10.1016/S1364-6613(00)01538-2.

3. I3. Engle, R. W. (2002). Working Memory Capacity as Executive Attention. Current Directions in Psychological Science, 11(1), 19–23. DOI: 10.1111/1467-8721.00160. https://www.psychologicalscience.org/journals/current-directions/1467-8721.00160/

4. I4. Izvor označen kao I4 u dosjeu. https://link.springer.com/article/10.3758/BF03196323

5. I5. Izvor označen kao I5 u dosjeu. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15149250/

6. I6. Jaeggi, S. M., Buschkuehl, M., Jonides, J., & Perrig, W. J. (2008). Improving fluid intelligence with training on working memory. Proceedings of the National Academy of Sciences, 105(19), 6829–6833. DOI: 10.1073/pnas.0801268105. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC2383929/

7. I9. Chooi i Thompson. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160289612000839

8. I10. Redick i suradnici. https://www.research.ed.ac.uk/en/publications/no-evidence-of-intelligence-improvement-after-working-memory-trai

9. I11. Thompson i suradnici. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3661602/

10. I12. Harrison, T. L., Shipstead, Z., Hicks, K. L., Hambrick, D. Z., Redick, T. S., & Engle, R. W. (2013). Working memory training may increase working memory capacity but not fluid intelligence. Psychological Science, 24(12), 2409–2419. DOI: 10.1177/0956797613492984. https://englelab.gatech.edu/articles/2013/psychological-science-2013-harrison-0956797613492984.pdf

11. I14. Izvor označen kao I14 u dosjeu. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0160289613001293

12. I18. Izvor označen kao I18 u dosjeu. https://www.frontiersin.org/journals/psychology/articles/10.3389/fpsyg.2014.01589/full

13. I19. Au, J., Sheehan, E., Tsai, N., Duncan, G. J., Buschkuehl, M., & Jaeggi, S. M. (2015). Improving fluid intelligence with training on working memory: A meta-analysis. Psychonomic Bulletin & Review, 22(2), 366–377. DOI: 10.3758/s13423-014-0699-x. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25102926/

14. I20. Izvor označen kao I20 u dosjeu. https://discovery.ucl.ac.uk/id/eprint/10120081/

15. I21. Izvor označen kao I21 u dosjeu. https://research.abo.fi/en/publications/working-memory-training-revisited-a-multi-level-meta-analysis-of-/

16. I22. Izvor označen kao I22 u dosjeu. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5448748/

17. I23. Izvor označen kao I23 u dosjeu. https://eprints.gla.ac.uk/221470/

18. I24. Ripp, I., Emch, M., Wu, Q., Lizarraga, A., Udale, R., von Bastian, C. C., Koch, K., & Yakushev, I. (2022). Adaptive working memory training does not produce transfer effects in cognition and neuroimaging. Translational Psychiatry, 12, 512. DOI: 10.1038/s41398-022-02272-7. https://www.nature.com/articles/s41398-022-02272-7

19. I25. Izvor označen kao I25 u dosjeu. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35389698/