Nacrt seminarskog rada: Konceptualno razgraničenje antisocijalnog poremećaja ličnosti i psihopatije

Uvod

Antisocijalni poremećaj ličnosti (ASPD) i psihopatija povezani su s antisocijalnim ponašanjem, ali ih nije opravdano automatski izjednačiti. U ovom se radu ASPD promatra kao formalna dijagnostička kategorija u DSM-5-TR-u, dok se psihopatija razmatra kao konstrukt koji, uz ponašajnu devijantnost, obuhvaća i emocionalno-interpersonalne značajke. PCL-R pritom nije dijagnoza, nego standardizirana lista za procjenu psihopatskih obilježja na temelju intervjua i dodatnih podataka (Hare et al., 1990).

Važno je, međutim, ograničiti doseg usporedbe. Dostupni materijal ne prikazuje konkretne DSM-5-TR kriterije ni pojedinačne PCL-R čestice. Stoga nije moguće provesti izravno mjerno razgraničenje tih dvaju sustava. Moguće je opisati njihovo konceptualno preklapanje, razlike u naglasku te ograničenja pojedinih modela.

Analitička razrada

ASPD i psihopatija: preklapanje i razlika u naglasku

DSM-5-TR ASPD prikazuje kao formalnu dijagnostičku kategoriju. Konkretni kriteriji DSM-5-TR-a u dostupnom materijalu nisu navedeni, pa se ovdje ne može detaljno usporediti sadržaj svakog kriterija s PCL-R česticama. Ipak, dosje omogućuje razlikovanje dvaju naglasaka: ASPD se u ovom prikazu povezuje s ponavljanim antisocijalnim ponašanjem, dok psihopatija uključuje i emocionalno-interpersonalne značajke.

U otvorenim suvremenim opisima psihopatija obuhvaća ponašajnu devijantnost uz emocionalno-interpersonalne značajke. Takav opis ne predstavlja rezultat izravne usporedbe DSM-5-TR kriterija i PCL-R-a, nego ograničeni prikaz načina na koji je konstrukt opisan u literaturi. Afektivno-interpersonalna domena PCL-R-a odnosi se na interpersonalne i afektivne značajke koje se razlikuju od same antisocijalne devijantnosti (Campos et al., 2022; Hare et al., 1990).

Povijesne konceptualizacije psihopatije također su povezivale ponašajnu devijantnost s emocionalno-interpersonalnom odvojenošću, a ne samo s kriminalnim ponašanjem (Patrick, Fowles i Krueger, 2009). Ovaj se iskaz treba čitati u opsegu u kojem je naveden: on opisuje određenu konceptualnu tradiciju, ali ne dokazuje da se psihopatija i ASPD nužno razlikuju u svakoj populaciji ili prema svakom instrumentu.

PCL-R nije samostalna dijagnoza. Njegov rezultat treba tumačiti kao rezultat procjene psihopatskih obilježja, a ne kao zamjenu za dijagnostičku kategoriju ASPD-a. Jednako tako, iz počinjenog kaznenog djela ne može se samostalno zaključiti da je osoba psihopatska (Buzina, 2012; Gillespie, Jones i Garofalo, 2023).

Struktura PCL-R-a

Rani modeli revidiranog PCL-a u muškim forenzičkim uzorcima pokazali su dvije korelirane dimenzije. One obuhvaćaju interpersonalno-afektivne i antisocijalno-životnostilske sadržaje (Hare et al., 1990). Ograda uzorka važna je: taj se nalaz ne smije bez dodatne provjere proširiti na sve populacije.

Dvofaktorski model PCL-R-a zato se može opisati kao razina na kojoj se razlikuju interpersonalno-afektivni sadržaji i životnostilsko-antisocijalni sadržaji. U tom se modelu faktor 2 odnosi na životnostilske i antisocijalne sadržaje. To ipak ne znači da faktor 2 treba poistovjetiti s ASPD-om, iako između njih postoji sadržajno preklapanje (Hare, Hart i Harpur, 1991).

Četverofaktorski model razdvaja sadržaje na interpersonalni, afektivni, životnostilski i antisocijalni faktor. Hare i Neumann u sažetku opisuju PCL-R kao konstrukt utemeljen na najmanje četiri korelirana faktora. Ovdje je riječ o opisu modela u konkretnom izvoru, a ne o tvrdnji da je time konačno utvrđena struktura psihopatije u svim uzorcima.

Dvofaktorski i četverofaktorski modeli mogu se prikazati kao različite razine opisa strukture PCL-R-a. Četverofaktorski model razdvaja sadržaje koji su u dvofaktorskom modelu šire grupirani. To je usporedba struktura modela, a ne tvrdnja da jedan model nužno bolje opisuje svaki konkretni uzorak. Za takav bi zaključak bilo potrebno izravno testiranje modela.

Dimenzionalnost i različite operacionalizacije

ASPD je u DSM-5-TR-u formalna dijagnostička kategorija. U istraživanjima se DSM-ovski kriteriji mogu analizirati i dimenzionalno, ali dostupni nalaz koji se na to odnosi obrađuje DSM-IV kriterije, a ne izravno DSM-5-TR kriterije. Stoga se taj nalaz ne smije predstavljati kao potvrda dimenzionalne analize DSM-5-TR-a.

Psihopatija se također može operacionalizirati na različite načine. U PCL-R-u procjenjuje se na temelju intervjua i dodatnih podataka, dok trijarhički model opisuje konstrukt kroz disinhibiciju, smionost i zlobnost. Te operacionalizacije nisu međusobno zamjenjive. Dimenzionalni konstrukt pritom može biti izražen u različitom stupnju, umjesto da bude potpuno prisutan ili odsutan.

Ove razlike imaju izravne posljedice za interpretaciju preklapanja. Ako se ASPD procjenjuje kao kategorija, broj DSM kriterija ili latentna dimenzija, a psihopatija pomoću PCL-R-a ili drugog modela, dobiveni rezultati ne predstavljaju nužno istu mjernu varijablu. Zbog toga se iz dostupnog materijala ne može izvesti prevalencija preklapanja ASPD-a i psihopatije. Tema prevalencije ostaje nepokrivena.

Implikacije za procjenu rizika

Povezanost psihopatije s opasnošću postoji, ali je heterogena te ovisi o načinu mjerenja. Pri prikazu takve povezanosti treba navesti koji je ishod mjeren, na kojoj populaciji i kojim instrumentom. U dostupnom pregledu navedene su heterogenost među studijama i razlike među načinima mjerenja, uključujući razlike između nekih samoprocjenskih i kliničkih mjera (Gillespie, Jones i Garofalo, 2023).

Zbog toga se pojedinačni PCL-R rezultat u ovom radu ne prikazuje kao samostalna prognoza budućeg nasilja. Ovaj zaključak ne znači da PCL-R nema nikakvu povezanost s pokazateljima opasnosti, nego da se rezultat ne treba tumačiti izvan ishoda, populacije i načina mjerenja na kojima se određena povezanost temelji.

Kritička rasprava

Glavno ograničenje ove usporedbe jest nedostatak izravnog prikaza DSM-5-TR kriterija i PCL-R čestica. Bez tih elemenata moguće je govoriti o razlikama u naglasku, ali ne i pokazati koje se konkretne čestice ili kriteriji preklapaju, a koji predstavljaju dodatni sadržaj. Stoga se tvrdnja da psihopatija uključuje afektivno-interpersonalne značajke ne smije prikazati kao rezultat provedene kriterijske ili mjerne usporedbe.

Konceptualna pozicija zastupljena u radu jest da psihopatija dodaje afektivno-interpersonalnu komponentu koja nije iscrpljena antisocijalnim ponašanjem. Tu poziciju u dosjeu zastupaju Hare i Neumann, Hare i Neumann (2008) i Campos et al. (2022). Međutim, dostupni materijal ne sadržava zasebno razvijenu suprotstavljenu literaturu koja bi omogućila razradu stvarnog spora između dviju empirijski potkrijepljenih pozicija.

Moguće konceptualno neslaganje odnosi se na ulogu antisocijalnih čestica u PCL-R-u: one se mogu promatrati kao sastavni dio konstrukta psihopatije ili prvenstveno kao pokazatelj devijantnog ponašanja. To je pitanje za daljnju usporedbu modela, ali ga dostupni izvori ne rješavaju. Slično tome, nije moguće unaprijed tvrditi koji bi model bolje opisao konkretan uzorak bez izravnog testiranja.

Konačno, implikacije za procjenu rizika treba formulirati oprezno. Heterogeni učinci i razlike u mjerenju ograničavaju mogućnost da se pojedinačni rezultat interpretira kao samostalna prognoza budućeg nasilja. Procjena rizika mora biti vezana uz jasno određen ishod, populaciju, instrument i vremenski okvir. To je metodološka ograda, a ne opća tvrdnja da je svaki PCL-R rezultat neupotrebljiv.

Zaključak

ASPD i psihopatija nisu automatski sinonimi, a PCL-R nije samostalna dijagnoza. U opisanim modelima PCL-R povezuje antisocijalne sadržaje s interpersonalno-afektivnim značajkama. U muškim forenzičkim uzorcima revidirani PCL pokazao je dvije korelirane dimenzije, dok Hare i Neumann u sažetku opisuju PCL-R kao konstrukt utemeljen na najmanje četiri korelirana faktora.

Dostupna verzija, međutim, ne omogućuje izravno mjerno razgraničenje DSM-5-TR kriterija i PCL-R-a niti zaključak o prevalenciji njihova preklapanja. Nalaz o dimenzionalnoj analizi odnosi se na DSM-ovske kriterije prikazane u istraživanju DSM-IV-a, a ne izravno na DSM-5-TR. Zaključke o strukturi i procjeni rizika zato treba tumačiti uz ograničenja operacionalizacije, uzorka i načina mjerenja.

Literatura

Buzina, N. (2012). Psychopathy – Historical Controversies and New Diagnostic Approach. Psychiatria Danubina, 24(2), 134–142. https://hrcak.srce.hr/106215

Campos, C. et al. (2022). Refining the link between psychopathy, antisocial behavior, and empathy. Clinical Psychology Review, 94, 102145. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35349788/

Gillespie, S. M., Jones, A. i Garofalo, C. (2023). Psychopathy and dangerousness: An umbrella review and meta-analysis. Clinical Psychology Review, 100, 102240. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/36608488/

Hare, R. D. et al. (1990). The Revised Psychopathy Checklist: Reliability and Factor Structure. Psychological Assessment, 2(3), 338–341. https://citeseerx.ist.psu.edu/document?doi=a1ef7676ac54ef90e04255a2d7059c00cd3fefe1&repid=rep1&type=pdf

Hare, R. D., Hart, S. D. i Harpur, T. J. (1991). Psychopathy and the DSM-IV Criteria for Antisocial Personality Disorder. Journal of Abnormal Psychology, 100(3), 391–398. https://philarchive.org/archive/HARPAT-27

Hare i Neumann (2008). Bibliografski naslov nije naveden u dosjeu. https://link.springer.com/article/10.1007/s11920-005-0026-3

Patrick, C. J., Fowles, D. C. i Krueger, R. F. (2009). Bibliografski zapis nije naveden u dosjeu.

PROVJERA BROJEVA

Broj ili brojčana oznaka	Mjesto u tekstu	Izvor
DSM-5-TR	Uvod, odjeljci o ASPD-u, dimenzionalnosti i zaključak	I1; zaključane odluke
PCL-R	Uvod, struktura PCL-R-a, zaključak	I2, I4; Hare et al. (1990)
1990	Literatura i navod o revidiranom PCL-u	Hare et al. (1990)
1991	Literatura i navod o odnosu PCL-R-a i DSM-IV kriterija	Hare, Hart i Harpur (1991)
dva	Opis dviju koreliranih dimenzija revidiranog PCL-a	Hare et al. (1990)
faktor 1	Opis dvofaktorskog modela	I4; pojmovnik
faktor 2	Opis životnostilskih i antisocijalnih sadržaja	I4; Hare, Hart i Harpur (1991)
četiri	Opis četverofaktorskog modela	I6; Hare i Neumann (2008)
2008	Navod o Hareu i Neumannu	I6
2012	Literatura za Buzinu	Buzina (2012)
2022	Literatura i navod o Campos et al.	Campos et al. (2022)
2023	Literatura i navod o Gillespie et al.	Gillespie, Jones i Garofalo (2023)
24	Psychiatria Danubina, 24(2)	Buzina (2012)
2	Psychiatria Danubina, 24(2)	Buzina (2012)
134–142	Stranice rada Buzine	Buzina (2012)
94	Clinical Psychology Review, 94	Campos et al. (2022)
102145	Broj rada Campos et al.	Campos et al. (2022)
100	Clinical Psychology Review, 100	Gillespie, Jones i Garofalo (2023)
102240	Broj rada Gillespie et al.	Gillespie, Jones i Garofalo (2023)
2	Psychological Assessment, 2(3)	Hare et al. (1990)
3	Psychological Assessment, 2(3)	Hare et al. (1990)
338–341	Stranice rada Hare et al.	Hare et al. (1990)
100	Journal of Abnormal Psychology, 100(3)	Hare, Hart i Harpur (1991)
3	Journal of Abnormal Psychology, 100(3)	Hare, Hart i Harpur (1991)
391–398	Stranice rada Hare, Hart i Harpur	Hare, Hart i Harpur (1991)

RUPE U POKRIVENOSTI

Nepokriveni element	Posljedica za tekst
Konkretni DSM-5-TR kriteriji ASPD-a nisu navedeni	Uvod, analitička razrada i kritička rasprava ne mogu provesti izravnu usporedbu kriterija i PCL-R čestica.
Pojedinačne PCL-R čestice nisu navedene	Nije moguće pokazati točno preklapanje pojedinih čestica s DSM kriterijima.
Prevalencija preklapanja ASPD-a i psihopatije nije navedena	Odjeljak o prevalenciji izostavljen je.
Izravna suprotstavljena literatura o ulozi antisocijalnih čestica nije dostupna	Kritička rasprava prikazuje jednu konceptualnu poziciju i naznačuje pitanje, ali ne rekonstruira razriješen spor.
Potpuni bibliografski zapis za Hare i Neumann (2008) nije naveden	Literatura sadržava samo bibliografske elemente dostupne u dosjeu.
Nalaz o dimenzionalnosti odnosi se na DSM-IV, a ne izravno na DSM-5-TR	Tvrdnja je sužena i ne predstavlja se kao nalaz o DSM-5-TR-u.
Nalaz o dvjema dimenzijama ograničen je na muške forenzičke uzorke	Ograda je unesena uz svako oslanjanje na taj nalaz.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka	Vidljivost u tekstu
1	Povijesni opis psihopatije ograničen je na ponašajnu devijantnost i emocionalno-interpersonalnu odvojenost.
2	Nalaz o dvjema dimenzijama PCL-a ograničen je na muške forenzičke uzorke.
6	Četiri faktora prikazana su kao opis modela u konkretnom izvoru.
7	Dvofaktorski i četverofaktorski modeli prikazani su kao različite razine opisa, bez propisivanja hijerarhije.
8	Nije prenesen nepokriveni cjeloviti popis sastavnica psihopatije.
10	Psihopatija i antisocijalno ponašanje nisu izjednačeni.
14	Tvrdnja o obaveznoj jezgri literature izostavljena je.
15	Regionalni izvori nisu predstavljeni kao empirijski nalaz, nego su korišteni samo gdje je njihov sadržaj bio dostupan.
16	ASPD je naveden kao formalna kategorija, bez dodavanja nepokrivenih konkretnih kriterija.
17	Korišten je termin „antisocijalni poremećaj ličnosti”, a ne „asocijalni poremećaj”.
18	Psihopatija je opisana kao konstrukt s ponašajnim i emocionalno-interpersonalnim značajkama, bez širenja tvrdnje.
20	Izostavljena je nepokrivena definicija kriminaliteta.
25	Faktor 1 nije predstavljen kao cijela psihopatija.
26	Razdvojeni su dvofaktorski i četverofaktorski modeli.
33	Izostavljena je nepokrivena tvrdnja o kliničkoj važnosti svih razina dimenzionalnosti.
34	Procjena rizika prikazana je kroz ishod, populaciju, instrument i vremenski okvir.
35	Pojedinačni PCL-R rezultat nije prikazan kao samostalna prognoza budućeg nasilja.
38	Dimenzionalni nalaz jasno je ograničen na DSM-IV, a ne izravno na DSM-5-TR.
44	Moguće razlike među razinama konstrukta prikazane su kao konceptualno moguće objašnjenje, ne kao potvrđen empirijski nalaz.
47	Uloga antisocijalnih čestica prikazana je kao otvoreno konceptualno pitanje.
51	Nije navedeno da je jedan model bolji; istaknuta je potreba za izravnim testiranjem.
56	Zaključak o riziku ograničen je heterogenošću učinaka i razlika u mjerenju.
57	Uz procjenu rizika navedeni su ishod, populacija i način mjerenja; vremenski okvir je naveden kao nužna sastavnica interpretacije.

KONTROLNA LISTA IZ DEBATE

Stavka	Status	Primjena
1. Središnja usporedba DSM-5-TR-a i PCL-R-a	Prošlo uz ogradu	Izravno mjerno razgraničenje nije predstavljeno kao provedeno.
2. DSM-IV nalaz koristi se kao podloga za DSM-5-TR	Prošlo	Dimenzionalni nalaz jasno je ograničen na DSM-IV.
3. Generalizacija nalaza iz muških forenzičkih uzoraka	Prošlo	Ograda uzorka ponovljena je uz nalaz o dvjema dimenzijama.
4. Četverofaktorski model kao utvrđena struktura	Prošlo	Model je atribuiran Hareu i Neumannu i nije predstavljen kao konačan.
5. Široka definicija psihopatije i kružno razgraničenje	Prošlo	Opis psihopatije nije prikazan kao dokaz izravne mjerne razlike.
6. Prevalencija preklapanja nije obrađena	Prošlo	Prevalencija je izostavljena i navedena u rupama pokrivenosti.
7. Zaključak o procjeni rizika	Prošlo uz ogradu	Zaključak je vezan uz heterogenost učinaka i načina mjerenja.
8. Oprez u raspravi ne nadomješta nedostatak izravnog testa modela	Prošlo	Izričito je navedeno da izravno testiranje nije provedeno.
9. Kritička rasprava nema stvarno suprotstavljenu literaturu	Prošlo uz ogradu	Rasprava je označena kao prikaz jedne konceptualne pozicije.
10. Pojmovnik nije usklađen s ograničenjima	Prošlo	Definicije PCL-R-a i modela atribuirane su i ograničene.
Pregledni izvori imaju jasno pozicioniranu funkciju	Prošlo djelomično	Pregledni izvori označeni su kao pregledi ondje gdje je to dostupno u dosjeu; I9 nije korišten za novu sadržajnu tvrdnju.
Tvrdnje 42, 48–57 tretirane su kao empirijski odlučive	Prošlo	Nisu predstavljene kao riješene bez izravnog testa ili odgovarajućih podataka.
Tvrdnje 43–47 tretirane su kao konceptualno neodlučive	Prošlo	Prikazane su kao konceptualna pitanja, a ne konačni zaključci.
Poglavlja s oznakom samo_sazetak	Prošlo	Nisu dodavane tvrdnje izvan dostupnog dosega sažetaka.