synaptiq.art

Nacrt seminarskog rada: Mračna trijada kod studentske populacije: povezanost s akademskom nepoštenošću i timskom suradnjom

Proces izrade seminarskog rada

  1. 1. Istraživanje
  2. 2. Recenzija literature
  3. 3. Sinteza istraživanja
  4. 4. Kritička rasprava ×3
  5. 5. Nacrt rada
  6. 6. Recenzija nacrta
  7. 7. Seminarski rad

Uvod

Mračna trijada označava skup narcizma, makijavelizma i subkliničke psihopatije. Iako te crte dijele određenu zajedničku jezgru, istraživanja ih ne tretiraju kao potpuno zamjenjive konstrukte. Razlikuju se u interpersonalnim, moralnim i ponašajnim obrascima, pa njihovo objedinjavanje u jedan opći „mračni” profil može prikriti važne razlike među prediktorima i ishodima (Paulhus i Williams, 2002; Furnham i sur., 2013; Muris i sur., 2017; Dowgwillo i Pincus, 2017).

Takvo je razlikovanje osobito važno u istraživanju akademske nepoštenosti. Prepisivanje, plagiranje, ugovorno varanje, samoprijavljena namjera i dokumentirani vanjski pokazatelji ne predstavljaju istu mjeru ponašanja. Stoga povezanost neke crte s općim samoprijavljenim varanjem ne treba automatski prenositi na svaki pojedinačni oblik akademske nepoštenosti. Slično tome, nalazi o suradnji ovise o tome mjeri li se opća kooperativna orijentacija, ponašanje u društvenoj dilemi, relacijska agresija ili funkcioniranje stvarnog akademskog tima.

Analitička razrada

Mjerenje mračnih crta i interpretacija konstrukata

Jedan od često korištenih instrumenata jest Short Dark Triad, odnosno SD3, koji omogućuje istodobno mjerenje narcizma, makijavelizma i psihopatije. Budući da je riječ o kratkoj mjeri s trima podskalama, njezina primjena otvara pitanje koliko kratke podskale obuhvaćaju sadržajnu širinu pojedinih crta i zahtijeva daljnju validaciju u različitim kontekstima (Jones i Paulhus, 2014). Zbog toga rezultat na pojedinoj podskali treba tumačiti u odnosu na konkretnu operacionalizaciju, a ne kao potpun opis osobnosti studenta.

Narcizam u ovom području treba razumjeti kao dimenzionalnu, subkliničku crtu u okviru pojedinih mjera, a ne kao sinonim za opću sebičnost ili kao automatsku oznaku kliničkog poremećaja (Furnham i sur., 2013). Subklinička psihopatija također se u navedenim istraživanjima odnosi na dimenzionalnu osobinu u nekliničkim uzorcima. Nalazi o toj osobini ne mogu se automatski tumačiti kao klinička dijagnoza (Furnham i sur., 2013; Williams i sur., 2010). Takva ograda sprječava da se statistička povezanost crte s nekim ponašanjem pretvori u neprimjereno profiliranje studenata.

Diferencijalna povezanost s akademskom nepoštenošću

Rani nalazi upućuju na to da sve mračne crte mogu biti povezane sa samoprijavljenim akademskim varanjem, ali se obrazac mijenja kada se crte promatraju zajedno. U istraživanju Williamsa i suradnika (2010) psihopatija je u višestrukoj regresiji zadržala jedinstvenu prediktivnu vrijednost za samoprijavljeno varanje, a istraživanje je uključilo i vanjski pokazatelj podudarnosti predanih radova. Sličan naglasak na psihopatiji kao značajnom prediktoru pojavljuje se i u radu Cheunga i Egana (2021).

Drugačiji obrazac nalaze Esteves i suradnici (2021), koji izvještavaju o pozitivnoj povezanosti makijavelizma i narcizma sa samoprijavljenim varanjem, dok psihopatija u njihovu nalazu nije pokazala istu povezanost. Regionalno istraživanje Jambrešića i suradnika (2020) dodatno naglašava važnost stavova prema varanju, osobito u odnosu na različite oblike akademske nepoštenosti. Ti se rezultati ne moraju međusobno isključivati. Razlike mogu proizlaziti iz vrste ishoda, načina mjerenja mračnih crta, kulturnog i institucionalnog konteksta te uključivanja drugih osobina ili motivacijskih varijabli.

Važno je pritom razlikovati korelacijski nalaz od uzročnog zaključka. U istraživanju Williamsa i suradnika (2010) inkrementalna prediktivna vrijednost opisuje doprinos pojedine crte nakon uključivanja drugih prediktora u tom modelu; sama po sebi ne pokazuje uzročnost. Ona također ne znači da će ista crta imati jednaku vrijednost u drugim uzorcima, kriterijima ili modelima.

Poseban je problem razlika između samoprijavljenog i dokumentiranog ponašanja. U istraživanju Williamsa i suradnika (2010) podudarnost predanih radova u Turn-It-Inu korištena je kao pokazatelj podudarnosti, ali sama podudarnost ne utvrđuje plagiranje, motivaciju ni namjeru studenta. Sličnost teksta može biti relevantan vanjski pokazatelj, ali njezino tumačenje zahtijeva dodatni kontekst. Ona nije isto što i potvrđena odluka o akademskoj nepoštenosti.

Noviji radovi dodatno pokazuju da se akademska nepoštenost može odnositi na različite ishode. Neka istraživanja ispituju namjeru korištenja chatbotom generiranog teksta (Greitemeyer i Kastenmüller, 2023), dok druga analiziraju AI-potpomognuto akademsko nepoštenje u specifičnom institucionalnom kontekstu (Sun i sur., 2025). Ti ishodi ne predstavljaju dokumentirano plagiranje ni nužno ostvareno ponašanje. Pregled Jonesa i Jonesa (2026) zato naglašava potrebu razlikovanja crte, oblika nepoštenosti, načina mjerenja i konteksta.

Moralno distanciranje, akademsko pravo i motivacijski kontekst

Moralno distanciranje može se opisati kao kognitivni proces kojim osoba ublažava, preoblikuje ili opravdava moralni značaj štetnog ponašanja. U akademskom kontekstu može uključivati opravdavanje varanja, umanjivanje vlastite odgovornosti ili prebacivanje odgovornosti na druge (Barbaranelli i sur., 2018; Sánchez-García i sur., 2026). Ono nije isto što i stabilno nizak moralni standard, jer može funkcionirati kao situacijski ili kognitivni mehanizam.

Srodno tome, akademsko pravo u radu Curtisa i suradnika (2022) treba razumjeti kroz mjerene dimenzije očekivanja prava i vanjske atribucije odgovornosti. Ne treba ga proširiti u opću tvrdnju o posebnim povlasticama u svim akademskim situacijama. Istraživanje Ivana i Pavalache-Ilie (2025) također razmatra studentska uvjerenja u odnosu između mračnih crta i akademske nepoštenosti, ali nalaze treba čitati u okviru studentske samoprijave i presječnog medijacijskog nacrta.

U dostupnom materijalu nema dovoljno pokrića za zaseban zaključak o tome kako pritisak postignuća mijenja povezanost pojedinih crta s akademskom nepoštenošću. Stoga se taj mehanizam ne može prikazati kao potvrđeni moderator bez dodatnih podataka.

Ugovorno varanje

Ugovorno varanje posebna je podkategorija akademske nepoštenosti koja uključuje angažiranje treće osobe za izradu akademskog zadatka. Ne treba ga automatski poistovjetiti s plagiranjem ili prepisivanjem, jer naručeni rad može biti izvorno napisan za studenta, iako ne predstavlja njegov vlastiti rad (Rundle i sur., 2019; Newton, 2018).

Dostupna literatura o ugovornom varanju ne omogućuje čvrst zaključak o diferencijalnom doprinosu narcizma, makijavelizma i psihopatije. Newton (2018) razmatra raširenost komercijalnog ugovornog varanja, dok Rundle i suradnici (2019) ispituju razloge zbog kojih se studenti u takvo ponašanje ne uključuju. Pregled Jonesa i Jonesa (2026) također navodi da je ugovorno varanje slabije zastupljeno u odnosu na druge oblike akademske nepoštenosti. Zbog toga se opća povezanost mračnih crta s akademskim varanjem ne može automatski prenijeti na ugovorno varanje.

Timska suradnja

Nalazi o studentskoj suradnji obuhvaćaju različite operacionalizacije. Mračne crte mogu biti povezane s manjom kooperativnošću i većom kompetitivnošću, ali oblik suradnje može ovisiti o situacijskom kontekstu (Paniz i sur., 2025). Makijavelizam, primjerice, ne treba svesti na odsutnost svake suradnje: suradnja može biti instrumentalna ako služi osobnom cilju (Barbaranelli i sur., 2018).

U studentskim uzorcima makijavelizam i psihopatija povezani su s obrascima poput manipulacije, isključivanja, ogovaranja i relacijske agresije (Karaaslan i Gizir, 2021). Međutim, takvi pokazatelji nisu jednaki dugoročnom funkcioniranju stvarnog akademskog projektnog tima. Istraživanja mogu mjeriti opću kooperativnu orijentaciju, odluku u društvenoj dilemi ili relacijsko ponašanje, dok se kvaliteta rada stvarnog studentskog tima ne mora izravno mjeriti (Paniz i sur., 2025; Karaaslan i Gizir, 2021; Dowgwillo i Pincus, 2017).

Kritička rasprava

Najvažnije ograničenje ove literature jest heterogenost mjera i ishoda. Ista oznaka „akademska nepoštenost” može označavati samoprijavljeno opće varanje, podudarnost predanih radova, namjeru korištenja AI-generiranog teksta ili ugovorno varanje. Slično tome, suradnja može označavati kooperativnu orijentaciju, ponašanje u eksperimentalnoj igri ili relacijsku kvalitetu. Bez razlikovanja tih ishoda nije moguće precizno odrediti koja je crta povezana s kojim oblikom ponašanja.

Dodatno, velik dio nalaza temelji se na studentskoj samoprijavi. Takvi podaci mogu biti podložni podprijavljivanju, zajedničkoj varijanci metode i utjecaju društvene poželjnosti. Uzorci su često prigodni i vezani uz određeni institucionalni ili nacionalni kontekst, što ograničava generalizaciju izvan istraživanih studentskih populacija (Williams i sur., 2010; Jambrešić i sur., 2020; Sun i sur., 2025). Stoga se nalazi ne smiju koristiti za profiliranje studenata niti za pretpostavku da određena crta sama po sebi predviđa nepoštenje ili lošu suradnju.

Za buduće izravno uspoređivanje namjere, samoprijavljenog ponašanja i vanjskih pokazatelja korisni su nacrti koji te ishode jasno razlikuju i kombiniraju više izvora podataka (Jones i Jones, 2026). Takvi bi nacrti trebali zasebno prikazati pojedine crte, oblik akademske nepoštenosti, relevantne kontrolne varijable i konkretan model predviđanja. U dostupnoj literaturi ipak nema dovoljno osnove za tvrdnju da je jedan određeni nacrt nužan ili da bi automatski riješio sve probleme mjerenja.

Zaključak

U studentskim uzorcima dimenzionalno i subklinički operacionalizirani narcizam, makijavelizam i psihopatija mogu biti povezani s različitim oblicima akademske nepoštenosti i timske suradnje. Međutim, obrazac povezanosti nije jednak za sve crte ni za sve ishode. Psihopatija u nekim modelima zadržava jedinstveni prediktivni doprinos, dok druga istraživanja naglašavaju makijavelizam i narcizam. Te razlike mogu biti povezane s vrstom mjere, kontekstom, kontrolnim varijablama i razlikom između samoprijavljenog i dokumentiranog ponašanja.

Podudarnost predanih radova ne treba poistovjetiti s potvrđenim plagiranjem, a inkrementalnu prediktivnu vrijednost ne treba tumačiti kao uzročnost. Ugovorno varanje i stvarni dugoročni rad u studentskim timovima ostaju slabije pokriveni od općeg akademskog varanja i eksperimentalnih ili relacijskih pokazatelja suradnje. Stoga zaključci trebaju ostati ograničeni na konkretne mjere, uzorke, modele i ishode, bez generaliziranja studentskih nalaza na cijelu populaciju i bez preporuka za profiliranje studenata.

Literatura

  1. Barbaranelli, C., Farnese, M. L., Tramontano, C., Fida, R., Ghezzi, V., Paciello, M., & Long, P. (2018). „Machiavellian ways to academic cheating: A mediational and interactional model." Frontiers in Psychology, 9, članak 695. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2018.00695

  2. Cheung, Y. K., & Egan, V. (2021). „The HEXACO-60, the Dark Triad and scholastic cheating." Psychological Reports, 124(6), 2774–2794. https://doi.org/10.1177/0033294120961071

  3. Curtis, G. J., Correia, H. M., & Davis, M. C. (2022). „Entitlement mediates the relationship between dark triad traits and academic misconduct." Personality and Individual Differences, 191, članak 111563. https://doi.org/10.1016/j.paid.2022.111563

  4. Dowgwillo, E. A., & Pincus, A. L. (2017). „Differentiating Dark Triad traits within and across interpersonal circumplex surfaces." Assessment, 24(1), 24–44. https://doi.org/10.1177/1073191116643161

  5. Esteves, G. G. L., Oliveira, L. S., de Andrade, J. M., & Menezes, M. P. (2021). „Dark triad predicts academic cheating." Personality and Individual Differences, 171, članak 110513. https://doi.org/10.1016/j.paid.2020.110513

  6. Furnham, A., Richards, S. C., & Paulhus, D. L. (2013). „The Dark Triad of personality: A 10-year review." Social and Personality Psychology Compass, 7(3), 199–216. https://doi.org/10.1111/spc3.12018

  7. Greitemeyer, T., & Kastenmüller, A. (2023). „HEXACO, the Dark Triad, and ChatGPT: Who is willing to commit academic cheating?" Heliyon, 9(9), članak e19909. https://doi.org/10.1016/j.heliyon.2023.e19909

  8. Ivan, A., & Pavalache-Ilie, M. (2025). „Can university students’ beliefs mediate the link between Dark Triad traits and academic dishonesty?" Bulletin of the Transilvania University of Braşov. Series VII: Social Sciences and Law, 17(66), Special Issue 2024. https://doi.org/10.31926/but.ssl.2024.17.66.4.10

  9. Jambrešić, I., Tomašić Humer, J., & Babić Čikeš, A. (2020). „Cheating in the academic settings—The role of Dark Tetrad, attitudes toward cheating and moral reasoning." Primenjena psihologija, 13(2), 243–262. https://doi.org/10.19090/pp.2020.2.243-262

  10. Jones, B., & Jones, L. (2026). „The Dark Tetrad and academic dishonesty: A systematic review and narrative synthesis of personality predictors of cheating, plagiarism, and deception in education." BMC Psychology, 14, članak 1120. https://doi.org/10.1186/s40359-026-04894-8

  11. Jones, D. N., & Paulhus, D. L. (2014). „Introducing the Short Dark Triad (SD3): A brief measure of dark personality traits." Assessment, 21(1), 28–41. https://doi.org/10.1177/1073191113514105

  12. Karaaslan, N., & Gizir, C. A. (2021). „Üniversite Öğrencilerinde İlişkisel Saldırganlık: Karanlık Üçlü Kişilik Özelliklerinin Rolü." Ankara University Journal of Faculty of Educational Sciences, 54(2), 361–389. https://doi.org/10.30964/auebfd.683683

  13. Muris, P., Merckelbach, H., Otgaar, H., & Meijer, E. (2017). „The malevolent side of human nature: A meta-analysis and critical review of the literature on the Dark Triad." Perspectives on Psychological Science, 12(2), 183–204. https://doi.org/10.1177/1745691616666070

  14. Newton, P. M. (2018). „How common is commercial contract cheating in higher education and is it increasing? A systematic review." Frontiers in Education, 3, članak 67. https://doi.org/10.3389/feduc.2018.00067

  15. Paniz, M., Bigarella, A. G., Espirito Santo, S. C., Lessa, A. R., Friedrich, G. F., & Centurion Cabral, J. (2025). „Bad Company: Exploring Cooperative Behaviors in Dark Personality Traits." Negotiation and Conflict Management Research, 18(4), 88–108. https://doi.org/10.34891/2vws-cg57

  16. Paulhus, D. L., & Williams, K. M. (2002). „The Dark Triad of personality: Narcissism, Machiavellianism, and psychopathy." Journal of Research in Personality, 36(6), 556–563. https://doi.org/10.1016/S0092-6566(02)00505-6

  17. Rundle, K., Curtis, G. J., & Clare, J. (2019). „Why students do not engage in contract cheating." Frontiers in Psychology, 10, članak 2229. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2019.02229

  18. Sánchez-García, J., Cebrián, J., Fernández-Del-Río, E., & Ramos-Villagrasa, P. J. (2026). „The role of personality traits and moral disengagement in academic dishonesty: An analysis of the Big Five and the Dark Tetrad." PLoS ONE, 21(4), članak e0346573. https://doi.org/10.1371/journal.pone.0346573

  19. Sun, R., Tang, M., Zhou, J., Loan, N. T. T., & Wang, C.-Y. C. (2025). „The dark tetrad as associated factors in generative AI academic misconduct: Insights beyond personal attribute variables." Frontiers in Education, 10, članak 1551721. https://doi.org/10.3389/feduc.2025.1551721

  20. Williams, K. M., Nathanson, C., & Paulhus, D. L. (2010). „Identifying and profiling scholastic cheaters: Their personality, cognitive ability, and motivation." Journal of Experimental Psychology: Applied, 16(3), 293–307. https://doi.org/10.1037/a0020773

PROVJERA BROJEVA

Broj ili brojčani podatak Mjesto u tekstu Izvor
SD3 Odjeljak „Mjerenje mračnih crta i interpretacija konstrukata” Jones i Paulhus (2014)

Napomena: godine u autor–godina citatima i bibliografski podaci u popisu literature nisu predmet ove provjere prema §7.1. Drugih brojčanih podataka koji nose tvrdnju u prozi nema.

PROVJERA LITERATURE

Korak 1 — citati redom pojavljivanja

Paulhus i Williams; Furnham i sur.; Muris i sur.; Dowgwillo i Pincus; Jones i Paulhus; Williams i sur.; Cheung i Egan; Esteves i sur.; Jambrešić i sur.; Greitemeyer i Kastenmüller; Sun i sur.; Jones i Jones; Barbaranelli i sur.; Sánchez-García i sur.; Curtis i sur.; Ivan i Pavalache-Ilie; Rundle i sur.; Newton; Paniz i sur.; Karaaslan i Gizir; Jones i Jones; Williams i sur.; Jambrešić i sur.; Sun i sur.; Paniz i sur.; Karaaslan i Gizir; Dowgwillo i Pincus; Jones i Jones; Williams i sur.

Različitih izvora u prozi: 20.

Korak 2 — tablica usklađenosti

Oznaka Gdje je citirana u tekstu Zapis u popisu Odakle dolazi svako polje Status
I1 Uvod; razlikovanje konstrukata Paulhus i Williams (2002) Autori, godina, naslov, publikacija, volumen, broj i stranice: registar, ispravan_citat; DOI: Puni citat / registar; URL nije naveden jer DOI vodi na isto odredište u redu
I2 Uvod; narcizam; psihopatija; zaključak Furnham i sur. (2013) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I3 Uvod; heterogenost konstrukata Muris i sur. (2017) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I4 Mjerenje mračnih crta Jones i Paulhus (2014) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I5 Akademska nepoštenost; Turn-It-In; inkrementalna vrijednost Williams i sur. (2010) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I6 Moralno distanciranje; instrumentalna suradnja Barbaranelli i sur. (2018) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I7 Diferencijalna povezanost s varanjem Cheung i Egan (2021) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I8 Različiti obrasci predviđanja Esteves i sur. (2021) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I9 Akademsko pravo Curtis i sur. (2022) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I10 Ugovorno varanje Rundle i sur. (2019) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I11 Ugovorno varanje Newton (2018) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I12 Heterogenost ishoda; budući nacrti; ugovorno varanje Jones i Jones (2026) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I13 Stavovi prema varanju; regionalni kontekst Jambrešić i sur. (2020) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I14 Namjera korištenja chatbotom generiranog teksta Greitemeyer i Kastenmüller (2023) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I15 AI-potpomognuta akademska nepoštenost Sun i sur. (2025) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I16 Moralno distanciranje Sánchez-García i sur. (2026) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I17 Kooperativnost i kompetitivnost Paniz i sur. (2025) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I18 Relacijska agresija i studentski odnosi Karaaslan i Gizir (2021) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I19 Razlikovanje crta i timska suradnja Dowgwillo i Pincus (2017) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu
I20 Studentska uvjerenja i akademska nepoštenost Ivan i Pavalache-Ilie (2025) Registar, ispravan_citat; DOI iz Puni citat / registar u redu

Korak 3 — usklađivanje s literaturom

  • Različitih citiranih izvora u prozi: 20.
  • Zapisa u odjeljku „Literatura”: 20.
  • Svaki citirani izvor ima zapis u literaturi.
  • Svaki zapis u literaturi citiran je barem jednom.
  • Nema duplikata istog rada pod više oznaka.
  • Bibliografski zapisi izrađeni su prema registru literature.
  • U prozi nema internih oznaka izvora.

RUPE U POKRIVENOSTI

Vrsta Rupa Posljedica
sadržajna rupa Dostupni izvori ne omogućuju čvrst zaključak o diferencijalnom doprinosu narcizma, makijavelizma i psihopatije specifično ugovornom varanju. Odjeljak o ugovornom varanju ograničen je na definiciju, postojeće obrasce istraživanja i upozorenje da se opći nalazi ne mogu automatski prenijeti na ugovorno varanje.
sadržajna rupa Dostupni izvori ne mjere izravno dugoročni uspjeh stvarnih akademskih projektnih timova. Odjeljak o timskoj suradnji ograničen je na kooperativnu orijentaciju, društvene dileme, relacijsku agresiju i druge konkretno mjerene ishode.
sadržajna rupa Nema dovoljno pokrića za zaseban zaključak o ulozi pritiska postignuća kao moderatora ili kontrolne varijable. Taj zaključak nije uveden u tekst.
sadržajna rupa Namjera, samoprijavljeno ponašanje i vanjski pokazatelji nisu u svim izvorima prikupljeni u istom nacrtu. U tekstu su prikazani kao različiti ishodi, bez tvrdnje da ih postojeći izvori izravno uspoređuju.
sadržajna rupa Dodatna metaanaliza osobnosti i akademske nepoštenosti navedena je u provjeri literature, ali nije dio registra literature za ovaj rad. Nije uključena u tekst ni popis literature.
nalaz o isporuci STYLE PROFILE nije dostavljen. Primijenjen je brief, STIL_CITIRANJA i generički akademski stil; nedostavljeni artefakt ne može se riješiti u ovoj fazi.
nalaz o isporuci Kontrolna lista iz debate jest dostavljena i obrađena u nastavku. Nema rupe u tom artefaktu.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka Gdje je vidljiva
6 Odjeljak „Mjerenje mračnih crta i interpretacija konstrukata”: SD3 je opisan kao kratka mjera s trima podskalama; navedena je potreba za daljnjom validacijom, bez tvrdnje o dokazanom gubitku sadržajne širine.
19 Odjeljak „Mjerenje mračnih crta i interpretacija konstrukata”: narcizam je opisan kao dimenzionalna, subklinička crta, bez svođenja na opću sebičnost ili automatsko kliničko tumačenje.
23 Odjeljak „Mjerenje mračnih crta i interpretacija konstrukata”: subklinička psihopatija vezana je uz dimenzionalnu osobinu u nekliničkim uzorcima i nije izjednačena s kliničkom dijagnozom.
27 Odjeljak „Diferencijalna povezanost s akademskom nepoštenošću”: podudarnost u Turn-It-Inu opisana je kao pokazatelj podudarnosti, a ne kao samo po sebi utvrđeno plagiranje.
35 Odjeljak „Moralno distanciranje, akademsko pravo i motivacijski kontekst”: akademsko pravo ograničeno je na mjerene dimenzije očekivanja prava i vanjske atribucije odgovornosti u radu Curtisa i suradnika.
40 Odjeljak „Diferencijalna povezanost s akademskom nepoštenošću”: inkrementalna prediktivna vrijednost vezana je uz konkretni model Williamsa i suradnika i nije tumačena kao uzročnost.
76 Kritička rasprava i zaključak: budući nacrti opisani su kao korisni za jasno razlikovanje ishoda i kombiniranje više izvora podataka, bez tvrdnje da su određeni nacrti nužni.

Kontrolna lista iz debate

Br. Provjera Status
1 Nalazi s najnižim ocjenama imaju odgovarajući korak 2b. prošlo
2 Za zamjenu reference nema neprovedenog koraka 2b. prošlo
3 Svaka iznova izvedena tvrdnja prenesena je u suženom obliku. prošlo
4 Svaka zamjena reference ima zamjenski citat. prošlo; takvih radnji nema
5 Obrazloženja ne sadrže skrivene upute za pisanje. prošlo
6 Razina provjere dostupna je u registru i uzeta je u obzir pri pisanju. prošlo
7 Razina dohvata iz dosjea nije korištena kao zamjena za bibliografski identitet. prošlo
8 Nijedan izvor nije označen potvrđenim bez dostupnog zapisa u registru. prošlo
9 Nadiđena verzija provjerena je prema dostavljenoj klasifikaciji izvora. prošlo
10 Kao trag nije korišten osobni profil ili popis publikacija. prošlo
11 Svaki nalaz iz debate zadržava svoju radnju ili je prenesen u tekstualnoj ogradi. prošlo
12 Nalazi o dosjeu nisu pretvoreni u sadržajne tvrdnje. prošlo
13 Kombinacije ocjene i radnje nisu korištene izvan dopuštenog opsega. prošlo
14 Didaktičke ograde prenesene su uz odgovarajuće izvore ili su izostavljene. prošlo
15 Za svaku suženu formulaciju zadržan je razlog sužavanja. prošlo
16 Brojčani podaci u prozi provjereni su zasebnim popisom. prošlo
17 Nema tvrdnji o normativnim aktima. prošlo
18 Nema tvrdnji označenih kao suprotne dokazima. prošlo
19 Hibridni citati nisu korišteni. prošlo
20 Zamjenski izvori nisu uvedeni jer zamjena reference nije provedena. prošlo
21 Ograde dostupne za pune tekstove uzete su u obzir pri pisanju. prošlo
22 Provjera izostavljenih pregleda uzeta je u obzir; pregled bez registra nije citiran. prošlo
23 Numeriranje literature je neprekinuto i poredano abecedno. prošlo
24 Popisi citata i literature međusobno se zatvaraju. prošlo
25 Strukturne dodjele nisu pretvorene u tvrdnje. prošlo
26 Ograničenja sigurnosti i opsega nalaza prijavljena su u kritičkoj raspravi. prošlo
27 Svaki citat u literaturi temelji se na registru i dopuštenom DOI-polju. prošlo
28 Svaki broj koji nosi tvrdnju naveden je u popisu PROVJERA BROJEVA. prošlo
Natrag na finalni rad