synaptiq.art

Nacrt seminarskog rada: Triarhični model psihopatije: Konceptualna integracija odvažnosti, pakosti i dezinhibicije

Proces izrade seminarskog rada

  1. 1. Istraživanje
  2. 2. Recenzija literature
  3. 3. Sinteza istraživanja
  4. 4. Kritička rasprava ×3
  5. 5. Nacrt rada
  6. 6. Recenzija nacrta
  7. 7. Seminarski rad

1. Uvod

Triarhični model psihopatije nastao je kao pokušaj povezivanja različitih povijesnih opisa psihopatije u dimenzionalni okvir. Umjesto da psihopatiju prikazuje kao jednu homogenu kategoriju, model razlikuje odvažnost, pakost i dezinhibiciju kao povezane, ali različite dispozicije (Patrick, Fowles i Krueger, 2009). U ovom radu te se dimenzije prikazuju kao osnovni teorijski opis, a ne kao iscrpna rekonstrukcija cijelog modela.

Model je osobito važan zato što razdvaja sadržaje koji se u drugim pristupima mogu pojaviti objedinjeni. Odvažnost se odnosi na socijalnu dominantnost, emocionalnu otpornost, nisku anksioznost i spremnost na djelovanje pod pritiskom. Pakost obuhvaća manjak empatije i privrženosti, antagonizam, iskorištavanje, okrutnost i agresivno ostvarivanje ciljeva. Dezinhibicija se odnosi na slabu kontrolu impulsa, impulzivnost, neodgovornost, nepridržavanje pravila i teškoće u regulaciji ponašanja (Patrick, Fowles i Krueger, 2009; Patrick i Drislane, 2015).

Takva struktura omogućuje razlikovanje odvažnosti od antisocijalnog ponašanja. Odvažnost nije svediva na kriminalnost, dok su pakost i dezinhibicija bliže antagonističkim i eksternalizirajućim obilježjima (Venables, Hall i Patrick, 2014). Istodobno, tri komponente nisu tri dijagnoze. Riječ je o dimenzijama koje se mogu pojavljivati u različitim kombinacijama i koje različiti instrumenti ne moraju mjeriti na isti način.

2. Tri komponente modela i njihova operacionalizacija

Odvažnost

Odvažnost (boldness) povezuje socijalnu dominantnost, samouvjerenost, emocionalnu otpornost, nisku anksioznost i djelovanje pod pritiskom. U triarhičnom modelu ona označava relativno smanjenu osjetljivost na prijetnju i sposobnost zadržavanja ponašajne kontrole u stresnim situacijama, ali sama po sebi ne određuje moralnu vrijednost ni klinički ishod (Patrick i Drislane, 2015).

Triarchic Psychopathy Measure, odnosno TriPM, odvažnost procjenjuje zasebnom podljestvicom od 19 čestica. U drugim se instrumentima odvažnost može približno operacionalizirati preko neustrašive dominacije, socijalne potentnosti ili srodnih osobina (Patrick, 2010; Hall i sur., 2014). Takve operacionalizacije ipak nisu nužno sadržajno identične. Zbog toga povezanost između dviju mjera ne treba tumačiti kao dokaz da one obuhvaćaju potpuno isti konstrukt.

Psihofiziološki nalazi pružaju jedan specifičan primjer povezanosti odvažnosti s neurobihevioralnim procesima. U istraživanju obrambenog refleksa smanjena potencijacija obrambenog odgovora bila je povezana s odvažnošću (Esteller, Poy i Moltó, 2016). Taj nalaz podupire ispitivanje odvažnosti u domeni obrambene reaktivnosti, ali ne potvrđuje stabilnu, jedinstvenu neurobiološku arhitekturu cijele dimenzije.

Pakost

Pakost (meanness) označava manjak empatije i privrženosti, antagonizam, okrutnost, iskorištavanje drugih i ostvarivanje ciljeva bez obzira na posljedice za druge osobe. U odnosu na odvažnost, pakost je izravnije povezana s interpersonalnim antagonizmom i hladnoćom (Patrick, Fowles i Krueger, 2009; Patrick i Drislane, 2015).

TriPM pakost procjenjuje zasebnom podljestvicom od 19 čestica. PPI-triarhične skale pokušavaju sadržaj postojećeg Psychopathic Personality Inventoryja reinterpretirati u triarhičnom okviru, pri čemu se pakost povezuje s hladnoćom, antagonizmom i agresivnim sadržajima (Hall i sur., 2014). Međutim, PPI-triarhične skale nisu isto što i izvorni TriPM. Različite mjere mogu stoga obuhvatiti različite omjere pakosti, odvažnosti i dezinhibicije.

Pakost također treba razlikovati od opće agresivnosti. Mjera agresivnog ponašanja može obuhvaćati ponašajne oblike koji ne odgovaraju nužno interpersonalnoj hladnoći, manjku privrženosti ili iskorištavanju drugih. Zato se agresivnost ne može automatski izjednačiti s triarhičnom pakosti (Drislane i sur., 2014).

Dezinhibicija

Dezinhibicija (disinhibition) odnosi se na slabu kontrolu impulsa, impulzivnost, neodgovornost, nepridržavanje pravila i teškoće regulacije ponašanja. U odnosu na druge dvije komponente, ona je bliže eksternaliziranim oblicima ponašanja i problemima samokontrole (Patrick, Fowles i Krueger, 2009).

TriPM dezinhibiciju procjenjuje s 20 čestica. Drugi instrumenti mogu je povezivati s eksternaliziranošću ili određenim oblicima impulzivnosti, ali impulzivnost nije jedinstven konstrukt. Različiti oblici impulzivnosti mogu se razlikovati po odnosu prema emocionalnoj reaktivnosti, planiranju i kontroli ponašanja (Patrick, 2010; Weidacker i sur., 2017).

Novija istraživanja ispitivala su dezinhibiciju u odnosu na motivacijske neuralne odgovore povezane s dobitkom i gubitkom. Takvi nalazi podupiru povezivanje dezinhibicije s motivacijskim procesima, ali ne potvrđuju jedan opći regulatorni mehanizam (Brislin i sur., 2022).

3. Psihometrijska potpora i odnos među instrumentima

TriPM je instrument namijenjen operacionalizaciji triju triarhičnih konstrukata, a nije sinonim za cjelokupni model (Patrick, 2010; Drislane i sur., 2014). Njegova je prednost u tome što odvažnost, pakost i dezinhibiciju razdvaja u zasebne dimenzije. Ipak, preliminarni opis instrumenta zahtijeva daljnju validaciju, pa TriPM ne treba unaprijed tretirati kao stabilni mjerni standard za usporedbu svih drugih instrumenata (Patrick, 2010).

PCL-R ima drukčiji način procjene. Riječ je o forenzičkom instrumentu koji se oslanja na intervju i kolateralnu dokumentaciju, dok je TriPM samoprocjenska mjera triju dimenzija (Drislane i sur., 2014). Zbog razlika u načinu procjene i sadržajnoj pokrivenosti, PCL-R i TriPM nisu izravno zamjenjive mjere.

Različiti inventari psihopatije obuhvaćaju triarhične dimenzije u različitim omjerima. Istraživanja koja uspoređuju sadržajnu pokrivenost instrumenata pokazuju da preklapanje među mjerama ne znači njihovu sadržajnu identičnost (Drislane i sur., 2014; Benning i sur., 2005). Slično vrijedi za PPI-triarhične skale: one mogu biti korisne za ispitivanje triarhičnih dimenzija, ali nisu identične izvornom TriPM-u (Hall i sur., 2014).

Psihometrijska operacionalizacija stoga ne treba biti shvaćena kao jednostavno prevođenje teorijskih pojmova u jednu univerzalnu mjeru. Istraživanja mogu ispitivati konvergentnu i diskriminantnu valjanost podljestvica, ali korelacija između dviju mjera sama po sebi ne potvrđuje njihovu sadržajnu identičnost (Drislane i sur., 2014; Hall i sur., 2014).

4. Odnos prema klasičnim dvofaktorskim modelima

Klasični dvofaktorski prikaz PCL-R-a razlikuje interpersonalno-afektivni i životno-antisocijalni faktor. Cooke i Michie (2001) pritom su predložili hijerarhijski pristup koji psihopatiju ne svodi na jednu jedinu strukturu. Dvofaktorski prikaz PCL-R-a stoga nije jedini povijesni model; literatura uključuje i trofaktorske i hijerarhijske prijedloge.

Triarhični model nije jednostavna zamjena faktora PCL-R-a. Njegova je svrha povezati različite opise psihopatije s biološkim i razvojnim referentima, a ne samo preimenovati postojeće faktore (Patrick, Fowles i Krueger, 2009). Usporedba s PCL-R-om zato treba ostati na razini razlika u sadržajnoj pokrivenosti i načinu procjene. Iz tih razlika ne slijedi da jedan instrument nužno mjeri nadmoćniji ili „pravi” oblik psihopatije.

Metaanalitički nalazi dodatno pokazuju da je odvažnost povezana s mjerama psihopatije, ali da se povezanosti razlikuju prema upotrijebljenoj mjeri i kriteriju (Lilienfeld i sur., 2016). Odvažnost se može povezivati i s adaptivnim obilježjima i s određenim maladaptivnim pokazateljima, dok su njezine veze s nekim maladaptivnim ishodima slabije nego veze pakosti i dezinhibicije (Sleep i sur., 2019). Zbog toga pitanje pripada li odvažnost nužno psihopatiji ostaje djelomično konceptualno: odgovor ovisi o tome kako se definira opseg psihopatijskog konstrukta.

5. Neurobiološki nalazi i ograničenja integracije

Neurobiološki nalazi u ovom području dolaze iz različitih uzoraka, zadataka i mjernih pristupa. Odvažnost je ispitivana u odnosu na obrambenu reaktivnost, dezinhibicija u odnosu na motivacijske neuralne odgovore, a pakost u odnosu na emocionalnu obradu (Esteller, Poy i Moltó, 2016; Brislin i sur., 2022; Ruchensky i sur., 2023).

U ERP istraživanju pakost je bila povezana s prigušenim odgovorom na emocionalne podražaje (Ruchensky i sur., 2023). Taj nalaz podupire diferencijalno ispitivanje pakosti u domeni emocionalne obrade, ali ne opravdava širu tvrdnju o općem neuralnom sustavu empatije. Slično tome, nalazi o motivacijskim odgovorima u dezinhibiciji ovise o spolu i drugim obilježjima uzorka (Brislin i sur., 2022).

Stoga se neurobiološka literatura može prikazati kao skup parcijalnih nalaza iz različitih neurobihevioralnih domena. Ona pruža diferencijalni prikaz komponenti, ali ne čini potpunu empirijsku integraciju i ne potvrđuje jedan stabilni neuralni mehanizam. Za daljnje razjašnjenje potrebna su multimodalna i longitudinalna istraživanja s izravnim mjerenjem svih triju komponenti (Bertoldi i sur., 2022; Brislin i sur., 2022).

6. Zaključak

Triarhični model nudi okvir za razlikovanje odvažnosti, pakosti i dezinhibicije kao povezanih, ali neidentičnih dimenzija. Odvažnost obuhvaća socijalnu dominantnost i emocionalnu otpornost, pakost interpersonalni antagonizam i manjak privrženosti, a dezinhibicija slabu kontrolu impulsa i neodgovornost.

TriPM, PCL-R i PPI operacionaliziraju psihopatske osobine različitim načinima procjene i različitom sadržajnom pokrivenošću. Zbog toga ih nije opravdano tretirati kao izravno zamjenjive instrumente. Dosadašnji psihometrijski i neurobiološki nalazi pružaju diferencijalni prikaz komponenti, ali ne potvrđuju potpunu empirijsku integraciju, jedinstveni neuralni supstrat ni konačan odgovor na pitanje pripada li odvažnost nužno psihopatiji.

Literatura

  1. Benning, S. D., Patrick, C. J., Salekin, R. T., & Leistico, A.-M. R. (2005). „Convergent and Discriminant Validity of Psychopathy Factors Assessed Via Self-Report: A Comparison of Three Instruments." Assessment, 12(3), 270–289. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC2242351/

  2. Bertoldi, B. M., Perkins, E. R., Tuvblad, C., Oskarsson, S., Kramer, M. D., Latzman, R. D., Baker, L. A., Raine, A., & Patrick, C. J. (2022). „Pursuing the developmental aims of the triarchic model of psychopathy: Creation and validation of triarchic scales for use in the USC: RFAB longitudinal twin project." Development and Psychopathology, 34(3), 1088–1103. https://doi.org/10.1017/S0954579420002060. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33583443/

  3. Brislin, S. J., Weigard, A. S., Hardee, J. E., Cope, L. M., Martz, M. E., Zucker, R. A., & Heitzeg, M. M. (2022). „Sex Moderates Reward- and Loss-Related Neural Correlates of Triarchic-Model Traits and Antisocial Behavior." Clinical Psychological Science, 10(4), 700–713. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9306410/

  4. Cooke, D. J., & Michie, C. (2001). „Refining the construct of psychopathy: Towards a hierarchical model." Psychological Assessment, 13(2), 171–188. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11433793/

  5. Drislane, L. E., Patrick, C. J., & Arsal, G. (2014). „Clarifying the Content Coverage of Differing Psychopathy Inventories Through Reference to the Triarchic Psychopathy Measure." Psychological Assessment, 26(2), 350–362. https://doi.org/10.1037/a0035152. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4100942/

  6. Esteller, À., Poy, R., & Moltó, J. (2016). „Deficient aversive-potentiated startle and the triarchic model of psychopathy: The role of boldness." Biological Psychology, 117, 131–140. https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0301051116300904

  7. Hall, J. R., Drislane, L. E., Patrick, C. J., Morano, M., Lilienfeld, S. O., & Poythress, N. G. (2014). „Development and Validation of Triarchic Construct Scales from the Psychopathic Personality Inventory." Psychological Assessment, 26(2), 447–461. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4147944/

  8. Lilienfeld, S. O., Smith, S. F., Sauvigné, K. C., Patrick, C. J., Drislane, L. E., Latzman, R. D., & Krueger, R. F. (2016). „Is boldness relevant to psychopathic personality? Meta-analytic relations with non-Psychopathy Checklist-based measures of psychopathy." Psychological Assessment, 28(10), 1172–1185. https://doi.org/10.1037/pas0000244. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/26619088/

  9. Patrick, C. J. (2010). „Operationalizing the Triarchic Conceptualization of Psychopathy: Preliminary Description of Brief Scales for Assessment of Boldness, Meanness, and Disinhibition." Florida State University, neobjavljeni testni priručnik. https://patrickcnslab.psy.fsu.edu/wiki/images/9/93/TriarchicPsychopathyMeasure_prelim_manual.pdf

  10. Patrick, C. J., & Drislane, L. E. (2015). „Triarchic Model of Psychopathy: Origins, Operationalizations, and Observed Linkages with Personality and General Psychopathology." Journal of Personality, 83(6), 627–643. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25109906/

  11. Patrick, C. J., Fowles, D. C., & Krueger, R. F. (2009). „Triarchic conceptualization of psychopathy: Developmental origins of disinhibition, boldness, and meanness." Development and Psychopathology, 21(3), 913–938. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19583890/

  12. Ruchensky, J. R., Bauer, E. A., Edens, J. F., & MacNamara, A. (2023). „Triarchic psychopathy and affective picture processing: An event-related potential study." Biological Psychology, 182, 108628. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10860708/

  13. Sleep, C. E., Weiss, B., Lynam, D. R., & Miller, J. D. (2019). „An examination of the Triarchic Model of psychopathy’s nomological network: A meta-analytic review." Clinical Psychology Review, 71, 1–26. https://doi.org/10.1016/j.cpr.2019.04.005. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31078055/

  14. Venables, N. C., Hall, J. R., & Patrick, C. J. (2014). „Differentiating psychopathy from antisocial personality disorder: A triarchic model perspective." Psychological Medicine, 44(5), 1005–1013. https://patrickcnslab.psy.fsu.edu/wiki/images/2/28/VenablesHallPatrick_PsyMed_2014.pdf

  15. Weidacker, K., O’Farrell, K. R., Gray, N., Johnston, S., & Snowden, R. J. (2017). „Psychopathy and impulsivity: The relationship of the triarchic model of psychopathy to different forms of impulsivity in offenders and community participants." Personality and Individual Differences, 114, 134–139. https://orca.cardiff.ac.uk/id/eprint/99813/1/PAID-D-17-00282R1.pdf

PROVJERA BROJEVA

Broj u tekstu Mjesto Izvor
19 Broj čestica u podljestvici odvažnosti Patrick (2010)
19 Broj čestica u podljestvici pakosti Patrick (2010)
20 Broj čestica u podljestvici dezinhibicije Patrick (2010)

PROVJERA LITERATURE

Korak 1 — citati redom pojavljivanja u tekstu:
Patrick, Fowles i Krueger (2009); Patrick i Drislane (2015); Venables, Hall i Patrick (2014); Patrick, Fowles i Krueger (2009); Patrick i Drislane (2015); Esteller, Poy i Moltó (2016); Patrick (2010); Hall i sur. (2014); Patrick, Fowles i Krueger (2009); Patrick i Drislane (2015); Patrick (2010); Weidacker i sur. (2017); Drislane i sur. (2014); Brislin i sur. (2022); Ruchensky i sur. (2023); Drislane i sur. (2014); Benning i sur. (2005); Hall i sur. (2014); Cooke i Michie (2001); Patrick, Fowles i Krueger (2009); Lilienfeld i sur. (2016); Sleep i sur. (2019); Esteller, Poy i Moltó (2016); Brislin i sur. (2022); Ruchensky i sur. (2023); Bertoldi i sur. (2022); Brislin i sur. (2022).

Skup različitih oznaka: 15.

Oznaka Gdje je citirana u tekstu Zapis u popisu Odakle dolazi svako polje Status
Benning i sur. (2005) Psihometrijska potpora Benning et al. (2005) Registar; URL iz url_provjere U redu
Bertoldi i sur. (2022) Zaključak neurobiološkog dijela Bertoldi et al. (2022) ispravan_citat iz registra; DOI iz ispravan_citat; URL iz registra U redu
Brislin i sur. (2022) Dezinhibicija i neurobiologija Brislin et al. (2022) Registar; URL iz registra U redu
Cooke i Michie (2001) Dvofaktorski model Cooke & Michie (2001) Registar; URL iz registra U redu
Drislane i sur. (2014) Instrumenti i sadržajna pokrivenost Drislane et al. (2014) Registar; DOI iz punog citata; URL iz registra U redu
Esteller, Poy i Moltó (2016) Obrambena reaktivnost Esteller et al. (2016) Registar; URL iz registra U redu
Hall i sur. (2014) PPI-triarhične skale Hall et al. (2014) Registar; URL iz registra U redu
Lilienfeld i sur. (2016) Metaanaliza odvažnosti ispravan_citat iz registra; DOI iz ispravan_citat; URL iz registra U redu
Patrick (2010) TriPM i broj čestica Registar; URL iz registra U redu
Patrick i Drislane (2015) Definicije i konceptualni opseg Registar; URL iz registra U redu
Patrick, Fowles i Krueger (2009) Osnovna definicija modela Registar; URL iz registra U redu
Ruchensky i sur. (2023) ERP nalaz o pakosti Registar; URL iz registra U redu
Sleep i sur. (2019) Metaanalitička protuteža ispravan_citat iz registra; DOI iz ispravan_citat; URL iz registra U redu
Venables, Hall i Patrick (2014) Odnos prema antisocijalnom ponašanju Registar; URL iz registra U redu
Weidacker i sur. (2017) Impulzivnost i dezinhibicija Registar; URL iz registra U redu

Broj različitih citata u prozi: 15.
Broj zapisa u literaturi: 15.
Broj redaka u tablici: 15.

RUPE U POKRIVENOSTI

  1. Sadržajna rupa: Neurobiološki nalazi dolaze iz različitih uzoraka, zadataka i dizajna. Tekst je zato ograničen na parcijalni diferencijalni prikaz i ne izvodi zaključak o stabilnoj neurobiološkoj arhitekturi.

  2. Sadržajna rupa: Rasprava o odvažnosti nije pokrivena simetričnim dokazima za i protiv njezina statusa kao sastavnog dijela psihopatije. Strana koja bi izrijekom odbacila odvažnost nije dovoljno potvrđena; tekst to prikazuje kao ograničenu empirijsko-konceptualnu napetost.

  3. Sadržajna rupa: Izvori ne podupiru potpunu empirijsku integraciju psihometrijskih i neurobioloških nalaza. Odjeljci o psihometriji i neurobiologiji zato su napisani kao usporedba različite sadržajne pokrivenosti i pojedinačnih nalaza.

  4. Sadržajna rupa: Nisu dostupni podaci koji bi opravdali tretiranje TriPM-a kao stabilnog mjernog standarda. Takva tvrdnja nije unesena u tekst.

  5. Nalaz o isporuci: STYLE PROFILE nije dostavljen. Ton je usklađen s briefom: akademski seminarski tekst na hrvatskom jeziku.

  6. Nalaz o isporuci: U prenesenim signalima nije navedena posebna kontrolna lista pod nazivom „nakon pisanja”; dostavljena je lista „Kontrolna lista prije predaje”, koja je korištena u završnom popisu.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka Vidljivost u tekstu
8 Usporedba s PCL-R-om formulirana je kao razlika profila i sadržajne pokrivenosti, bez tvrdnje o istom ukupnom rezultatu.
12 Biološki i razvojni referenti opisani su u užem opsegu.
15 Dezinhibicija je povezana s motivacijskim neuralnim odgovorima, bez tvrdnje o jednom regulatornom mehanizmu.
16 Pakost je povezana s emocionalnom obradom, bez proširenja na empirijski potvrđenu empatiju.
19 Odvažnost nije predstavljena kao moralna kategorija niti joj je pripisan klinički ishod.
22 Pakost je razlikovana od opće agresivnosti.
25 Dosljedno se koristi oblik „dezinhibicija”.
27 TriPM je prikazan kao instrument za operacionalizaciju modela, a ne kao cjelokupni model.
29 PCL-R i TriPM opisani su kao metodološki i sadržajno različite mjere.
31 Dvofaktorski prikaz nije predstavljen kao jedini povijesni model.
33 Korelacija nije tretirana kao dokaz sadržajne identičnosti.
38 Regionalna atribucija uklonjena je; korišten je širi metaanalitički opseg.
39 Usporedba instrumenata i kriterija zadržana je bez proširenja na nedostupne populacijske zaključke.
40 Rasprava o odvažnosti vezana je uz definiciju opsega psihopatijskog konstrukta.
44 Valjanost podljestvica pripisana je konkretnim istraživanjima.
45 Nije uvedena apsolutna tvrdnja o nepostojanju „prave” mjere; instrumenti su opisani kao razvijeni za različite svrhe.

KONTROLNA LISTA IZ DEBATE

Br. Provjera Status
1 Tvrdnje s potrebom za sužavanjem imaju jasno provedenu užu formulaciju. Prošlo
2 Bibliografske zamjene provedene su samo ondje gdje je sadržaj ostao isti. Prošlo
3 Svaka sužena tvrdnja ima vidljivu ogradu u tekstu. Prošlo
4 Nijedna uklonjena ili sužena tvrdnja nije vraćena. Prošlo
5 Definicije su prikazane kao osnovni opis, a ne kao iscrpna teorijska rekonstrukcija. Prošlo
6 Tekst ne tvrdi da provodi potpunu empirijsku integraciju. Prošlo
7 Metaanalitički nalaz o odvažnosti ograničen je prema mjeri i kriteriju. Prošlo
8 Neurobiološki nalazi prikazani su kao parcijalni nalazi iz različitih domena. Prošlo
9 Nije uvedena tvrdnja o TriPM-u kao stabilnom mjernom standardu. Prošlo
10 TriPM, PCL-R i PPI nisu tretirani kao identične ili izravno zamjenjive mjere. Prošlo
11 Dvofaktorski model nije prikazan kao jedini povijesni model. Prošlo
12 Pakost nije izjednačena sa svakom agresivnošću. Prošlo
13 Odvažnosti nije pripisana moralna vrijednost ni klinički ishod. Prošlo
14 U tekstu nema internih oznaka izvora. Prošlo
15 Literatura je obostrano usklađena s citatima u prozi. Prošlo
16 Svi brojčani podaci u prozi navedeni su u provjeri brojeva. Prošlo
17 Tekst je napisan na hrvatskoj latinici. Prošlo
18 Nema oznaka [provjeriti]. Prošlo
19 Nema doslovno prenesenih formulacija iz debate ili recenzije, osim dopuštenih bibliografskih podataka. Prošlo
20 Zaključak ne tvrdi šire od prethodnih odjeljaka. Prošlo
Natrag na finalni rad