Stručna recenzija nacrta: Stigmatizacija osoba s graničnim poremećajem ličnosti u kliničkoj praksi: sistemsko-relacijski pristup, terapijski savez i mogućnosti smanjenja stigme

1. Kontrolna lista iz debate, ispunjena

1. Nije prošlo. Opseg dijagnoze nije ograničen u naslovu i dijelu strukture. U naslovu stoji „Stigmatizacija osoba s poremećajima ličnosti”, a u preporučenoj strukturi budućeg rada pojavljuje se „poremećaji ličnosti” kao opći predmet.
2. Nije prošlo. Terapijski savez nije svugdje prikazan uz istu ogradu. U odlomku „Stigma može savez narušiti kroz nekoliko relacijskih putova” slijedi razrada mogućih posljedica, ali izričita ograda o tome da dostupni izvori ne dokazuju uzročni učinak stigme na savez nije ponovljena u tom odjeljku.
3. Nije prošlo. Naslov odjeljka „Posljedice za kvalitetu skrbi” tvrdi širi i jači opseg od sadržaja, koji opisuje iskustva stigme i moguće implikacije, a ne dokazane posljedice.
4. Nije prošlo. Relacijski slijed nije ograničen na mogući ili teorijski model. U rečenicama „može ponuditi manje informacija, manje pregovaranja i više jednostranih ograničenja” te „što povećava nepovjerenje, povlačenje ili kriznu eskalaciju” slijed je iznesen bez dovoljne ograde prije razrade.
5. Prošlo. U tekstu se ne pojavljuju zabranjene etikete „manipulativan”, „zahtjevan” i „beznadan” kao opis pacijenta.
6. Prošlo. Izbačena definicija terapijskog saveza nije vraćena.
7. Nije prošlo. U tekstu je ponovno prisutan sadržaj zaključane odluke br. 37: „Kliničar zatim može takvu reakciju protumačiti kao potvrdu početnog stereotipa. Taj slijed predstavlja teorijski i klinički model samopotvrđujuće petlje”.
8. Prošlo. Uklonjena terminološka preporuka iz odluke br. 56 nije vraćena.
9. Nije prošlo. Supervizija je u podnaslovu „Supervizija i timska refleksija” predstavljena u kontekstu „Strategija smanjenja stigme”, a zatim se navodi što „treba uključivati”. Tekst ne razdvaja dovoljno jasno preporučeni sadržaj od neprocijenjene antistigma-intervencije.
10. Nije prošlo. U ovom tekstu nema jasnog razdvajanja izravnog nalaza za osoblje koje radi s poremećajem ličnosti od šireg područja mentalnog zdravlja. Odlomak o Wong et al. navodi „kontakt”, ali ne objašnjava da je riječ o širem, neizravnom dokazu u odnosu na granični poremećaj ličnosti.
11. Prošlo. Promjene stavova, empatije, optimizma, socijalne distance i terapijskog odnosa nisu izrijekom predstavljene kao dokaz poboljšanja ishoda pacijenata.
12. Nije prošlo. U tekstu stoji „gotovo dvostruko češće dovodila do dijagnoze”. To nije u skladu sa zaključanom odlukom da se nalaz prikaže kao veći izgledi uz omjer izgleda 1,99.
13. Nije prošlo. U podnaslovu „Promjena dijagnostičkog jezika” stoji: „Najsigurnija strategija nije jednostavno uklanjanje dijagnoze ili njezino preimenovanje”. Ta je formulacija izrijekom označena kao nedopuštena.
14. Nije prošlo. Pojavljuje se uklonjena tvrdnja: „izbjegavanje dijagnoze iz straha od stigme može pacijentu uskratiti korisno objašnjenje vlastitih iskustava”.
15. Nije prošlo. U „Preporučenoj strukturi budućeg rada” i dalje stoji „prikazati razliku između kategorijalnog modela i ICD-11 dimensionalnog pristupa”, iako je ta stavka zaključana za uklanjanje.
16. Nije prošlo. Dokument završava „Preporučenom strukturom budućeg rada”, a ne završnom sintezom potvrđenih nalaza, ograničenja i statusa preporuka.
17. Nije prošlo. Ograda o dosegu terapijskog saveza nije prenesena u svim relevantnim dijelovima. Naslov „utjecaj na terapijski savez” širi je od ograničenog relacijskog modela u tekstu.
18. Nije prošlo. Dokazi, preporuke i teorijsko-klinički modeli nisu dosljedno razdvojeni. To je osobito vidljivo u podnaslovu „Strategije smanjenja stigme”, gdje se edukacija, supervizija, formulacija i komunikacija prikazuju u istoj hijerarhiji unatoč različitom dokaznom statusu.

2. Poštivanje zaključanih odluka

• Odluka br. 16 — prošlo. Uklonjena tvrdnja o etiketama nije pronađena.
• Odluka br. 34 — prošlo. Uklonjena definicija terapijskog saveza nije pronađena.
• Odluka br. 37 — nije prošlo. Vraćen je sadržaj samopotvrđujuće relacijske petlje, uključujući formulaciju „samopotvrđujuće petlje”. Ograda da nije riječ o dokazanom univerzalnom mehanizmu ne poništava činjenicu da je cijeli odlomak bio zaključan za uklanjanje.
• Odluka br. 56 — prošlo. Zaključana terminološka preporuka nije vraćena.
• Sužavanje na granični poremećaj ličnosti — nije prošlo. Glavni naslov i dio „Preporučene strukture budućeg rada” i dalje zadržavaju opći opseg „poremećaja ličnosti”.
• Razlikovanje omjera izgleda od učestalosti — nije prošlo. Formulacija „gotovo dvostruko češće” vraća upravo razliku koju je zaključana odluka trebala ukloniti.
• Razlikovanje smjernica od intervencijskih dokaza — nije prošlo. Podnaslov „Strategije smanjenja stigme” i odjeljak o superviziji spajaju preporuke smjernica s intervencijskim strategijama bez dovoljno jasnog razgraničenja njihova statusa.

3. Nalazi

1. Mjesto u tekstu: „Stigmatizacija osoba s poremećajima ličnosti u kliničkoj praksi: sistemsko-relacijski pristup, utjecaj na terapijski savez i strategije smanjenja stigme”

   Problem: Naslov zadržava opći opseg „poremećaja ličnosti”, iako se dokument više puta ograničava na granični poremećaj ličnosti. Uz to, izraz „utjecaj na terapijski savez” zvuči kao potvrđen nalaz, premda tekst raspolaže samo teorijskim ili mogućim relacijskim modelom.

   Ispravak: Opseg naslova treba uskladiti s graničnim poremećajem ličnosti, a formulacija o terapijskom savezu treba ostati na razini mogućeg relacijskog odnosa, bez tvrdnje o potvrđenom utjecaju.

2. Mjesto u tekstu: „2.2. Posljedice za kvalitetu skrbi”

   Problem: Naslov označuje posljedice kao utvrđene, dok sadržaj odjeljka opisuje iskustva pacijenata i moguće implikacije. Time naslov nosi jači modalitet od proze.

   Ispravak: Naslov treba terminološki razlikovati opisana iskustva i moguće implikacije od dokazanih posljedica. Budući da naslov nosi opseg tvrdnje, ne daje se zamjenski naslov.

3. Mjesto u tekstu: „Ako kliničar unaprijed očekuje manipulaciju, nepopravljivost ili slabu suradljivost, može ponuditi manje informacija, manje pregovaranja i više jednostranih ograničenja. Pacijent takav odnos može doživjeti kao odbacivanje ili kažnjavanje, što povećava nepovjerenje, povlačenje ili kriznu eskalaciju.”

   Problem: Odlomak razrađuje uzročno-posljedični slijed prije nego što ga ograniči na teorijski model. Pojmovi „povećava”, „kažnjavanje” i „krizna eskalacija” šire su i jače tvrdnje od dopuštenog mogućeg relacijskog puta.

   Ispravak: Problem se ne rješava dodavanjem izvora u ovoj fazi. Odlomak treba vratiti provjeri literature ili ga preoblikovati tako da cijeli slijed, a ne samo završna rečenica, bude označen kao teorijski ili mogući model.

4. Mjesto u tekstu: „Kliničar zatim može takvu reakciju protumačiti kao potvrdu početnog stereotipa. Taj slijed predstavlja teorijski i klinički model samopotvrđujuće petlje”

   Problem: U tekst je vraćena sadržajno ista tvrdnja koja je zaključanom odlukom br. 37 izrijekom uklonjena.

   Ispravak: Ukloniti cijeli sadržaj zaključane odluke br. 37. Budući da je riječ o zaključanoj odluci, eventualni spor vraća se provjeri literature, a ne piscu.

5. Mjesto u tekstu: „5. Supervizija i timska refleksija”

   Problem: Ovaj se sadržaj nalazi unutar poglavlja „Strategije smanjenja stigme”, pa struktura sugerira da je riječ o strategiji s potvrđenom učinkovitošću. U prozi se zatim normativno navodi što supervizija „treba uključivati”, ali se ne razlikuju dovoljno jasno preporuka smjernice, organizacijski prijedlog i empirijski testirana intervencija.

   Ispravak: Strukturu i prijelaz treba urediti tako da se preporuke smjernica odvoje od intervencijskih nalaza. Ne daje se zamjenski tekst za tvrdnje koje nose dokazni status.

6. Mjesto u tekstu: „vinjeta s transrodnom ženom gotovo je dvostruko češće dovodila do dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti”

   Problem: Omjer izgleda 1,99 prepričan je kao učestalost. To je izravno protivno zaključanoj odluci i kontrolnoj listi.

   Ispravak: Formulaciju treba zamijeniti opisom većih izgleda za dodjelu dijagnoze uz navođenje omjera izgleda 1,99. Ne daje se puna zamjenska rečenica jer nosi broj i opseg tvrdnje.

7. Mjesto u tekstu: „Najsigurnija strategija nije jednostavno uklanjanje dijagnoze ili njezino preimenovanje”

   Problem: Izraz „najsigurnija strategija” rangira komunikacijski pristup bez usporedne osnove i izrijekom je zabranjen zaključkom debate.

   Ispravak: Ukloniti rangiranje „najsigurnija strategija”. Preostali sadržaj može ostati samo kao prikaz preporuke smjernice, bez tvrdnje o superiornosti.

8. Mjesto u tekstu: „Istodobno, izbjegavanje dijagnoze iz straha od stigme može pacijentu uskratiti korisno objašnjenje vlastitih iskustava.”

   Problem: To je zaključana stavka za uklanjanje, a u tekstu je i dalje prisutna.

   Ispravak: Ukloniti rečenicu. Spor o njezinoj potpori pripada provjeri literature, ne ovoj uredničkoj fazi.

9. Mjesto u tekstu: „2. Dijagnostički i konceptualni okvir: prikazati razliku između kategorijalnog modela i ICD-11 dimensionalnog pristupa.”

   Problem: Preporučena struktura najavljuje obradu koja je u samom dokumentu označena kao nenapisiva u sadašnjem opsegu. Time se ne poštuje zaključena odluka da se ICD-11 dimensionalni pristup ne razrađuje.

   Ispravak: Stavku treba ukloniti iz preporučene strukture ili je vratiti provjeri literature za zasebnu obradu. Ne daje se zamjenski sadržaj jer bi nosio opseg tvrdnje o konceptualnom modelu.

10. Mjesto u tekstu: „6. Preporučena struktura budućeg rada”

    Problem: Dokument završava planom budućeg rada umjesto zaključkom. Time završni artefakt ostaje nacrt strukture, a ne tekst sa sintezom vlastitih nalaza.

    Ispravak: Potrebno je ukloniti završni plan iz objavljene proze i završiti dokument stvarnom sintezom potvrđenih nalaza, ograničenja i statusa preporuka. Budući da bi takav zaključak nosio sadržajne tvrdnje, ne daje se zamjenski tekst.

11. Mjesto u tekstu: „Posljedice za kvalitetu skrbi” i „utjecaj na terapijski savez”

    Problem: Isti problem opsega pojavljuje se i u naslovima i u unutarnjoj organizaciji dokumenta: naslovni jezik sugerira dokazane posljedice, dok tijelo teksta izrijekom navodi ograničene dokaze i moguće putove.

    Ispravak: Uskladiti naslove s modalitetom sadržaja. Naslovi se mogu urediti bez pisanja zamjenskog znanstvenog teksta.

12. Mjesto u tekstu: „7. Popis korištenih izvora i tragovi provjere”

    Problem: U popisu literature ostao je radni trag provjere: „Provjera: službena APA smjernica i objava APA-e”, „Provjera: PubMed i PMC” i slične formulacije. To nije bibliografski podatak nego ostatak radnog procesa.

    Ispravak: U objavljenom popisu ostaviti samo standardizirane bibliografske zapise i pune URL-ove, bez opisa načina provjere.

13. Mjesto u tekstu: „(Black et al. (2011), https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24725357/)” i „(Keepers et al. (2024), https://psychiatryonline.org/doi/book/10.1176/appi.books.9780890428009)”

    Problem: Citati su sintaktički neujednačeni: godina je dvaput ugniježđena u zagrade, a URL je umetnut u tekstualnu citatnu oznaku. Isti se obrazac ponavlja kod Booka i Keepersa.

    Ispravak: Ujednačiti citatni stil i odvojiti citat u tekstu od poveznice. Ovo je dopuštena urednička i formaterska izmjena.

14. Mjesto u tekstu: „(Rodriguez-Seijas et al. (2025), https://www.psychologicalscience.org/journals/clinical/21677026241267954/)”

    Problem: Isti neujednačeni obrazac citiranja pojavljuje se uz brojčani nalaz. Zbog toga je citat formalno razbijen, a URL postaje dio prozne rečenice.

    Ispravak: Ujednačiti oblik citata i URL-a. Ne mijenja se brojčani ni atribucijski sadržaj.

15. Mjesto u tekstu: „NICE preporučuje ... (NICE, 2015; ažurirano 2024.).”

    Problem: Naziv autora i godina u tekstu nisu usklađeni s bibliografskim zapisom „National Institute for Health and Care Excellence. (2009, pregled 2024.)”. Riječ je o unutarnjoj nedosljednosti atribucije i godine.

    Ispravak: Ujednačiti naziv institucije i godinu u tekstu s odabranim bibliografskim stilom. Ako se tvrdi da se radi o drugom dokumentu ili izdanju, to pripada provjeri literature.

16. Mjesto u tekstu: „Preporučena struktura budućeg rada”

    Problem: Ovaj odjeljak nije sadržajna sinteza dokumenta, nego urednički plan koji je preživio iz radnih bilješki. U objavljenoj prozi djeluje kao nedovršeni prijelaz između istraživačkog dosjea i budućeg članka.

    Ispravak: Odjeljak treba ukloniti iz konačnog artefakta ili jasno pripadati zasebnim radnim bilješkama, a dokument treba završiti zaključkom.

17. Mjesto u tekstu: „Stanje izvora: 5. kolovoza 2026.”

    Problem: Dokument je označen kao istraživački dosje, ali se zatim izravno nastavlja kao radni materijal s planom budućeg rada i tragovima provjere. Vrsta dokumenta nije dosljedno provedena kroz strukturu.

    Ispravak: Ujednačiti status artefakta: ili ukloniti radne odjeljke i završiti tekst kao članak, ili jasno odvojiti dosje od budućeg rada. Ne daje se zamjenski sadržaj za zaključne tvrdnje.

4. SPOR

• SPOR 1: navod o tome da transparentna, suradnička i kontekstualizirana komunikacija nije „najsigurnija strategija”. Problem je zaključan u presudi debate, ali procjena potpore za rangiranje i komunikacijski učinak pripada provjeri literature. Ovdje se prijavljuje samo povrat provjeri zbog statusa tvrdnje; ne rješava se dodavanjem ili uklanjanjem izvora.

• SPOR 2: odlomak o superviziji kao sadržaju za smanjenje stigme. Dokument navodi konkretne sastavnice koje supervizija „treba uključivati”, dok su zaključane odluke dopuštale samo razlikovanje preporuke smjernice od potvrđene učinkovitosti. Točan opseg preporuke i njezina primjenjivost pripadaju provjeri literature.

• SPOR 3: „štetni učinci dijagnostičkog označavanja” u uvodnom odlomku. Kasniji tekst preciznije govori o mogućem utjecaju oznake na prosudbe kliničara, ali uvodna formulacija „štetni učinci” može obuhvatiti širi opseg od nalaza koji je razrađen. Je li taj širi izraz dopušten prema izvoru pripada provjeri literature.

5. Nedostajuća literatura

• Nedostaje zasebno potkrijepljena literatura o ICD-11 dimensionalnom pristupu ako se ta tema želi zadržati u konačnom radu.
• Nedostaje izravna literatura koja bi evaluirala učinak stigme na terapijski savez, a ne samo preporuke o građenju terapijskog odnosa.
• Nedostaje izravna evaluacija supervizije i timske refleksije kao antistigma-intervencija.
• Nedostaju izravno mjerene promjene kliničkog ponašanja i ishoda pacijenata nakon edukacijskih ili formulacijskih intervencija.
• Nedostaje literatura koja bi potkrijepila ili osporila tvrdnju o šteti izbjegavanja dijagnoze.

6. Odluka i popis blokirajućih nalaza

Odluka: nije spreman.

Blokirajući nalazi:

1. Neprošle stavke kontrolne liste: 1, 2, 3, 4, 7, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 15, 16, 17 i 18.
2. Prekršena zaključana odluka br. 37.
3. Neusklađenost opsega između naslova, odjeljaka i ograničenja na granični poremećaj ličnosti.
4. Neusklađenost modaliteta u prikazu terapijskog saveza, supervizije i kvalitete skrbi.
5. Nedovršen završetak dokumenta koji završava planom budućeg rada umjesto zaključkom.
6. Nalazi završne kontrole artefakta: radni tragovi provjere u popisu literature, razbijeni citati i neujednačen bibliografski zapis.