synaptiq.art

Nacrt seminarskog rada: Antisocijalni poremećaj ličnosti: razvojni čimbenici, dijagnostički kriteriji i ograničenja liječenja

Proces izrade seminarskog rada

  1. 1. Istraživanje
  2. 2. Recenzija literature
  3. 3. Sinteza istraživanja
  4. 4. Kritička rasprava ×3
  5. 5. Nacrt rada
  6. 6. Recenzija nacrta
  7. 7. Seminarski rad

Uvod

Antisocijalni poremećaj ličnosti (ASPD) formalna je dijagnostička kategorija u okviru DSM-5-TR-a. Opisuje se kroz trajan obrazac zanemarivanja prava drugih, uz najmanje tri od sedam ponašajnih obilježja te dokaz poremećaja ponašanja prije 15. godine. Dijagnoza se postavlja u odrasloj dobi (American Psychiatric Association, 2022). Takav dijagnostički okvir usmjeren je ponajprije na ponašajni obrazac i razvojnu povijest.

ASPD pritom ne treba izjednačavati s psihopatijom ili kriminalnim ponašanjem. Psihopatija je teorijski i empirijski konstrukt koji, uz antisocijalne tendencije, uključuje emocionalne i interpersonalne dimenzije. U trijarhičkom modelu opisuje se pomoću disinhibicije, smionosti i zloćudne neosjetljivosti (Patrick et al., 2009). Kriminalno ponašanje odnosi se na kršenje pravnih normi te se u dostupnom korpusu prikazuje kao ponašajna pojava koja se može preklapati s ASPD-om ili psihopatijom, ali sama po sebi ne određuje nijedan od tih konstrukata (American Psychiatric Association, 2022; Poslon, 2021).

Dijagnostički kriteriji i razvojne putanje

DSM-5-TR okvir za ASPD povezuje odraslu dijagnozu s ranijom razvojnom poviješću. Za dijagnostički je okvir važan dokaz poremećaja ponašanja prije 15. godine, dok se sama dijagnoza ASPD-a postavlja u odrasloj dobi (American Psychiatric Association, 2022). Ovaj kriterij ne treba preoblikovati u tvrdnju da svaka osoba s ASPD-om prolazi kroz istu razvojnu putanju.

Razvojni modeli antisocijalnog ponašanja opisuju više mogućih obrazaca. Moffitt (1993) razlikuje putanju ograničenu na adolescenciju od putanje koja počinje ranije i traje kroz životni tijek. Riječ je o teorijskoj taksonomiji antisocijalnog ponašanja, a ne o izravnoj razvojnoj shemi DSM-5-TR ASPD-a. Stoga model može poslužiti za opis raznolikosti razvoja antisocijalnog ponašanja, ali ne treba njime izvoditi zaključak o nužnom tijeku razvoja formalnog poremećaja.

Važno je i da se dijagnostički kriteriji ne svode na pojedinačno ponašanje ili jednu okolnost. U dostupnim izvorima ASPD je opisan kao obrazac koji obuhvaća više ponašajnih obilježja i razvojnu povijest. Zbog toga ga nije opravdano poistovjetiti s jednim kaznenim činom, s općim nepridržavanjem društvenih pravila ili s kriminalnim ponašanjem kao takvim.

Biopsihosocijalni čimbenici

Dostupna literatura upućuje na više razina povezanosti s antisocijalnim obilježjima, ali ne uspostavlja jedan potvrđeni biopsihosocijalni uzročni model ASPD-a. Biopsihosocijalni okvir zato je u ovom radu najbolje razumjeti kao sintezu odvojenih razvojnih, genetskih, neurobioloških i okolinskih doprinosa.

Genetske i blizanačke studije podupiru postojanje nasljedne komponente antisocijalnog ponašanja, ali istodobno upućuju na važnost okolinskih čimbenika. Rhee i Waldman (2002) razmatraju genetske i okolinske utjecaje na antisocijalno ponašanje, koje je širi predmet od same DSM-5-TR dijagnoze ASPD-a. Torgersen i sur. (2000) dodatno pokazuju da se genetski doprinosi razlikuju među pojedinim poremećajima ličnosti. Ti nalazi podupiru višerazinski pristup, ali ne opravdavaju svođenje ASPD-a na genetiku.

Prospektivni podaci povezuju više ranih razvojnih i okolinskih čimbenika s kasnijim antisocijalnim obilježjima. Rana kvaliteta roditeljske skrbi, dezorganizirana privrženost, zlostavljanje u djetinjstvu i problemi u ponašanju pojavljuju se kao povezani čimbenici u longitudinalnom istraživanju Shi i suradnika (2012). Međutim, takve povezanosti same po sebi ne uspostavljaju jednostavan jednofaktorski uzrok. One prije pokazuju da razvoj antisocijalnih obilježja treba promatrati u odnosu između ranih iskustava, ponašanja i drugih razvojnih procesa.

Neurobiološki nalazi također zahtijevaju oprez. Yang i Raine (2009) opisuju prefrontalne strukturne i funkcionalne razlike u skupinama koje uključuju antisocijalno ponašanje, nasilje i psihopatiju. Nalazi su heterogeni, a istraživani se uzorci ne odnose uvijek isključivo na ASPD. Zbog toga se opisane razlike ne mogu automatski pripisati samo toj dijagnozi. Najoprezniji je zaključak da neuroimaging literatura pokazuje relevantne prefrontalne nalaze, ali njihova specifičnost za ASPD ostaje ograničena.

ASPD, psihopatija i kriminalno ponašanje

ASPD i psihopatija djelomično se preklapaju, ali u dostupnim se izvorima pojavljuju kao različito definirani i operacionalizirani konstrukti. ASPD je formalna DSM-5-TR dijagnoza čiji su kriteriji dominantno usmjereni na obrazac antisocijalnog ponašanja i razvojnu povijest. Psihopatija se u teorijskoj literaturi opisuje šire, uključujući emocionalne, interpersonalne i ponašajne dimenzije (American Psychiatric Association, 2022; Patrick et al., 2009; Poslon, 2021).

Upravo ta razlika u definicijama objašnjava zašto istraživanja psihopatije ne treba automatski tumačiti kao istraživanja ASPD-a. Međedović (2017) pokazuje da opći inventar ličnosti ne zahvaća jednako dobro sve psihopatijske dimenzije, što dodatno naglašava važnost operacionalizacije. U istraživanju se antisocijalne tendencije i psihopatijske crte mogu mjeriti odvojeno, dok dijagnostička kategorija ASPD-a pripada drugoj razini opisa.

Kriminalno ponašanje također nije sinonim ni za ASPD ni za psihopatiju. Ono je ponašajna kategorija vezana uz pravne norme, dok su ASPD i psihopatija klinički odnosno istraživački konstrukti. U dostupnim izvorima kriminalno ponašanje može biti povezano s tim konstruk­tima, ali njihovo se značenje ne iscrpljuje u kriminalnom ponašanju.

Terapijski savez, uvid i odustajanje od tretmana

U području liječenja važno je razlikovati ono što se preporučuje od onoga što je izravno empirijski potvrđeno. NICE preporučuje aktivno uključivanje osoba s ASPD-om u skrb, grupne kognitivno-bihevioralne intervencije i tretiranje komorbiditeta (National Institute for Health and Care Excellence, 2009). Te preporuke pripadaju širem kliničkom okviru i ne predstavljaju same po sebi dokaz opće učinkovitosti izravnog psihološkog liječenja ASPD-a.

Terapijski savez u dostupnom kvalitativnom istraživanju prikazan je kroz iskustva i preferencije pacijenata. Aerts i sur. (2026) opisuju važnost autentičnosti terapeuta, suradničke atmosfere te jasnog i nesudećeg pristupa. Budući da je riječ o kvalitativnom istraživanju, ono opisuje iskustva povezana s uključivanjem u tretman, ali ne mjeri dugoročnu učinkovitost terapije.

Tema uvida u dostupnom je korpusu ograničeno pokrivena. U otvorenim opisima istraživanja uvid nije prikazan kao jedinstvena DSM-5-TR mjerna varijabla (Aerts et al., 2026; Malatesti i Vidmar Jovanović, 2025). Stoga se ne može izvesti opći zaključak da osobe s ASPD-om imaju nizak uvid. Može se samo navesti da dostupni izvori ne nude jedinstvenu operacionalizaciju tog pojma u okviru obrađenih istraživanja.

NICE upozorava na mogućnost visokog osipanja i prijevremenog povlačenja iz tretmana (National Institute for Health and Care Excellence, 2009). U istraživanju McMurrana i suradnika (2017) praćenje do 72 tjedna završilo je 68% randomiziranih sudionika. Taj se podatak treba prikazati kao dovršenost praćenja u konkretnom istraživanju, a ne kao opća stopa odustajanja od tretmana ili kao specifična stopa za ASPD.

Empirijska ograničenja liječenja

Cochraneov pregled nalazi nisku ili vrlo nisku sigurnost dokaza te ne pruža uvjerljivu potvrdu učinka psiholoških intervencija na antisocijalno ponašanje (Gibbon i sur., 2020). Ograničenja se odnose na mali broj studija i potrebu za metodološki rigoroznijim istraživanjima. Zbog toga se kliničke preporuke i rezultati izravnih ispitivanja ne smiju prikazati kao da pripadaju istoj razini dokaza.

Noviji rezultati ipak pružaju ograničeniji pozitivan nalaz. U istraživanju Fonagyja i suradnika (2025) muškarci s ASPD-om pod nadzorom probacije pokazali su nižu agresivnost nakon 12 mjeseci uz MBT-ASPD nego uz uobičajenu probaciju. Taj se rezultat odnosi na agresivnost, određeno trajanje i specifičan forenzički uzorak. Ne može se proširiti u tvrdnju o općoj učinkovitosti liječenja ASPD-a, svim terapijskim ishodima ili svim osobama s tom dijagnozom.

Zaključak

ASPD je formalna DSM-5-TR dijagnoza definirana ponajprije trajnim obrascem antisocijalnog ponašanja i razvojnom poviješću. Razvojni, genetski, neurobiološki i okolinski nalazi upućuju na više mogućih doprinosa antisocijalnim obilježjima, ali ne čine jedinstveni dokazani biopsihosocijalni uzročni model. Razlikovanje ASPD-a od psihopatije i kriminalnog ponašanja pritom je nužno zbog različitih razina definicije i mjerenja.

Empirijska potpora liječenju ostaje ograničena i neujednačena. NICE preporuke treba razlikovati od izravnih dokaza učinkovitosti, dok Cochraneov pregled upozorava na nisku ili vrlo nisku sigurnost dokaza. Noviji rezultati pokazuju ograničen nalaz smanjenja agresivnosti u specifičnom forenzičkom uzorku, a kvalitativna istraživanja terapijskog saveza opisuju iskustva i preferencije, ne dugoročnu učinkovitost. Najprimjereniji je zaključak stoga oprezna procjena: postoje pojedinačni obećavajući nalazi, ali opća učinkovitost liječenja ASPD-a nije dovoljno potvrđena.

Literatura

  1. Aerts, J. E. M., Rijckmans, M. J. N., Bogaerts, S., & van Dam, A. (2026). „Patients’ perspective on an optimal therapeutic alliance: Facilitating engagement in treatment of antisocial personality disorder." Psychotherapy Research. https://doi.org/10.1080/10503307.2026.2634080. https://research.tilburguniversity.edu/en/publications/patients-perspective-on-an-optimal-therapeutic-alliance-facilitat/

  2. American Psychiatric Association. (2022, December 29). „Antisocial Personality Disorder: Often Overlooked and Untreated." Psychiatry.org. https://www.psychiatry.org/news-room/apa-blogs/antisocial-personality-disorder-often-overlooked

  3. Fonagy, P., Simes, E., Yirmiya, K., Wason, J., Barrett, B., Frater, A., Cameron, A., Butler, S., Hoare, Z., McMurran, M., Moran, P., Crawford, M., Pilling, S., Allison, E., Yakeley, J., & Bateman, A. (2025). „Mentalisation-based treatment for antisocial personality disorder in males convicted of an offence on community probation in England and Wales." The Lancet Psychiatry, 12(3), 208–219. https://doi.org/10.1016/S2215-0366(24)00445-0. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/39978982/

  4. Gibbon, S., Khalifa, N. R., Cheung, N. H.-Y., Völlm, B. A., & McCarthy, L. (2020). „Psychological interventions for antisocial personality disorder." Cochrane Database of Systematic Reviews, 9, CD007668. https://doi.org/10.1002/14651858.CD007668.pub3. https://www.cochrane.org/de/evidence/CD007668_psychological-treatments-people-antisocial-personality-disorder

  5. Malatesti, L., & Vidmar Jovanović, I. (2025). „Narativni pristupi moralu osoba s antisocijalnim ličnostima: filozofska razmatranja." Diacovensia, 33(1), 11–32. https://doi.org/10.31823/d.33.1.1. https://hrcak.srce.hr/331310

  6. McMurran, M., Day, F., Reilly, J., Delport, J., McCrone, P., Whitham, D., Tan, W., Duggan, C., Montgomery, A. M., Williams, H. C., Adams, C. E., Jin, H., Moran, P., & Crawford, M. J. (2017). „Psychoeducation and Problem Solving Therapy for Adults With Personality Disorder." Journal of Personality Disorders, 31(6), 810–826. https://doi.org/10.1521/pedi_2017_31_286. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28513346/

  7. Međedović, J. (2017). „Može li se pomoću HEXACO-PI-R-a adekvatno obuhvatiti četverofaktorski model psihopatije?" Psihologijske teme, 26(3), 557–576. https://doi.org/10.31820/pt.26.3.4. https://hrcak.srce.hr/clanak/281219

  8. Moffitt, T. E. (1993). „Adolescence-limited and life-course-persistent antisocial behavior: A developmental taxonomy." Psychological Review, 100(4), 674–701. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/8255953/

  9. National Institute for Health and Care Excellence. (2009). Antisocial personality disorder: Prevention and management. Clinical Guideline CG77. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK555205/?report=printable

  10. Patrick, C. J., Fowles, D. C., & Krueger, R. F. (2009). „Triarchic conceptualization of psychopathy: Developmental origins of disinhibition, boldness, and meanness." Development and Psychopathology, 21(3), 913–938. https://doi.org/10.1017/S0954579409000492. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19583890/

  11. Poslon, T. (2021). „Antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija." Psychē, 4(1), 22–37. https://hrcak.srce.hr/264254

  12. Rhee, S. H., & Waldman, I. D. (2002). „Genetic and environmental influences on antisocial behavior: A meta-analysis of twin and adoption studies." Psychological Bulletin, 128(3), 490–529. https://doi.org/10.1037/0033-2909.128.3.490. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12002699/

  13. Shi, Z., Bureau, J. F., Easterbrooks, M. A., Zhao, X., & Lyons-Ruth, K. (2012). „Childhood Maltreatment and Prospectively Observed Quality of Early Care as Predictors of Antisocial Personality Disorder Features." Infant Mental Health Journal, 33(1), 55–96. https://doi.org/10.1002/imhj.20295. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3385929/

  14. Torgersen, S., Lygren, S., Oien, P. A., Skre, I., Onstad, S., Edvardsen, J., Tambs, K., & Kringlen, E. (2000). „A twin study of personality disorders." Comprehensive Psychiatry, 41(6), 416–425. https://doi.org/10.1053/comp.2000.16560. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11086146/

  15. Yang, Y., & Raine, A. (2009). „Prefrontal structural and functional brain imaging findings in antisocial, violent, and psychopathic individuals: A meta-analysis." Psychiatry Research: Neuroimaging, 174(2), 81–88. https://doi.org/10.1016/j.pscychresns.2009.03.012. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19833485/

PROVJERA BROJEVA

Broj u tekstu Mjesto u tekstu Izvor
3 „najmanje tri od sedam ponašajnih obilježja” American Psychiatric Association (2022)
7 „najmanje tri od sedam ponašajnih obilježja” American Psychiatric Association (2022)
15 „prije 15. godine” American Psychiatric Association (2022)
68% dovršenost praćenja u konkretnom istraživanju McMurran i sur. (2017)
72 „praćenje do 72 tjedna” McMurran i sur. (2017)
12 „nakon 12 mjeseci” Fonagy i sur. (2025)

PROVJERA LITERATURE

Oznaka Gdje je citirana u tekstu Zapis u popisu Odakle dolazi svako polje Status
American Psychiatric Association (2022) Uvod; dijagnostički kriteriji; razlikovanje konstrukata American Psychiatric Association, 2022, mrežna stručna stranica Autori, godina, naslov, publikacija i URL: registar literature U redu
Aerts i sur. (2026) Terapijski savez; uvid Aerts et al., 2026, Psychotherapy Research Registar za bibliografska polja; DOI iz „Puni citat”/objavljene verzije; URL iz registra U redu
Fonagy i sur. (2025) Ograničeni nalaz o agresivnosti Fonagy et al., 2025, The Lancet Psychiatry Registar literature U redu
Gibbon i sur. (2020) Sigurnost dokaza i Cochraneov nalaz Gibbon et al., 2020, Cochrane Database of Systematic Reviews Registar literature U redu
Malatesti i Vidmar Jovanović (2025) Ograničen prikaz uvida Malatesti & Vidmar Jovanović, 2025, Diacovensia Registar literature U redu
McMurran i sur. (2017) Dovršenost praćenja McMurran et al., 2017, Journal of Personality Disorders Registar literature U redu
Međedović (2017) Psihopatijske dimenzije i operacionalizacija Međedović, 2017, Psihologijske teme Registar literature U redu
Moffitt (1993) Razvojne putanje antisocijalnog ponašanja Moffitt, 1993, Psychological Review Registar literature U redu
National Institute for Health and Care Excellence (2009) Preporuke i odustajanje od tretmana NICE, 2009, CG77 Registar literature U redu
Patrick i sur. (2009) Psihopatija i trijarhički model Patrick et al., 2009, Development and Psychopathology Registar literature U redu
Poslon (2021) Razlikovanje ASPD-a i psihopatije Poslon, 2021, Psychē Registar literature U redu
Rhee i Waldman (2002) Genetski i okolinski doprinosi Rhee & Waldman, 2002, Psychological Bulletin Registar literature U redu
Shi i sur. (2012) Rani razvojni i okolinski čimbenici Shi et al., 2012, Infant Mental Health Journal Registar literature U redu
Torgersen i sur. (2000) Nasljedna komponenta i poremećaji ličnosti Torgersen et al., 2000, Comprehensive Psychiatry Registar literature U redu
Yang i Raine (2009) Prefrontalni nalazi i njihova heterogenost Yang & Raine, 2009, Psychiatry Research: Neuroimaging Registar literature U redu

RUPE U POKRIVENOSTI

  1. Sadržajna rupa: Uvid nije dovoljno operacionaliziran u dostupnim izvorima. Odjeljak je zato sveden na užu metodološku napomenu i ne iznosi tvrdnju o niskom uvidu.
  2. Sadržajna rupa: I7 nije istraživanje specifično ograničeno na ASPD. Njegov je podatak upotrijebljen samo za dovršenost praćenja u konkretnom istraživanju.
  3. Sadržajna rupa: I11 uključuje skupine s antisocijalnim ponašanjem, nasiljem i psihopatijom. Neurobiološki nalazi zato nisu predstavljeni kao specifični za ASPD.
  4. Sadržajna rupa: I14 je teorijski model dostupan na razini sažetka. Razvojne putanje nisu predstavljene kao izravna DSM-5-TR razvojna shema.
  5. Sadržajna rupa: Dokazna baza za izravno psihološko liječenje ASPD-a ograničena je; NICE preporuke i Cochraneovi zaključci nisu tretirani kao istovjetna razina dokaza.
  6. Nalaz o isporuci: STYLE PROFILE nije dostavljen.
  7. Nalaz o isporuci: Kontrolna lista nakon pisanja nije emitirana kao zaseban popis u presudi debate; provjera nije provedena uzvodno.
  8. Sadržajna rupa: Izvor I1 klasificiran je kao bibliografska nepravilnost jer sadržaj nije otvoren. Nije korišten kao nositelj sadržajnih tvrdnji; kriteriji su pripisani otvorenom izvoru American Psychiatric Association (2022).
  9. Sadržajna rupa: I9 nije korišten jer za središnje tvrdnje rada nije bio potreban, a u registru je označen kao bibliografska nepravilnost.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka Gdje je vidljiva
18 Okolinski čimbenici prikazani su kao višestruke povezanosti, bez jednostavnog jednofaktorskog uzroka.
24 Psihopatija je prikazana kroz emocionalne, interpersonalne i ponašajne dimenzije, bez jače tvrdnje o potpunom obuhvatu DSM-5-TR kriterija.
25 Dokazna baza za izravno psihološko liječenje odvojena je od šireg kliničkog okvira.
29 Kvalitativno istraživanje terapijskog saveza nije prikazano kao dokaz dugoročne učinkovitosti.
35 Razvojni kriterij formuliran je kao zahtjev za dokazom poremećaja ponašanja prije 15. godine, bez tvrdnje o nužnoj jednakoj razvojnoj putanji.
47 Biopsihosocijalni okvir prikazan je kao sinteza odvojenih doprinosa, a ne kao jedinstveni uzročni model.
49 Terapijski savez prikazan je kroz iskustva pacijenata o autentičnosti, suradnji te jasnom i nesudećem pristupu.
52 Odustajanje od tretmana nije definirano šire od onoga što podupiru NICE i podatak o dovršenosti praćenja.
53 Engleski termin nije tretiran kao empirijski nalaz; korišten je hrvatski izraz „odustajanje od tretmana” odnosno „osipanje” prema kontekstu.
57 Uvid je prikazan samo kao pojam koji u otvorenim opisima nije prikazan kao jedinstvena DSM-5-TR mjerna varijabla.
64 Razlika između ASPD-a i psihopatije ograničena je na navedene izvore i njihove definicije i operacionalizacije.
67 MOAM je prikazan samo kroz nalaz o agresivnosti nakon 12 mjeseci u forenzičkom uzorku.
69 Uklonjen je zaključak o nepostojanju neslaganja; zadržan je samo prikaz više vrsta doprinosa.
33, 34, 36, 40, 41, 46, 48, 51, 54, 55, 56, 58, 61 Didaktičke i definicijske tvrdnje bez potvrđene lokacije stava nisu prenesene kao zasebne tvrdnje.

KONTROLNA LISTA NAKON PISANJA

Popis nije emitiran uzvodno u presudi debate — provjera nije provedena.

Natrag na finalni rad