Nacrt seminarskog rada: Paradoks korporativnog uspjeha: metodološka analiza subkliničke psihopatije, organizacijske klime i odlučivanja

Uvod

Subkliničke psihopatske crte u ovom se radu koriste kao dimenzionalne osobine povezane s psihopatijom, a ne kao tvrdnja o kliničkoj dijagnozi. Psihopatija se u suvremenoj literaturi razmatra kroz kliničke i empirijske modele, pri čemu empirijski pristupi omogućuju proučavanje osobina izvan usko kliničkog konteksta (Hare i Neumann, 2008). Ipak, primjena tih modela na radno okruženje zahtijeva izvore iz organizacijske psihologije, a ne samo opće modele psihopatije.

Za temu menadžerskog rada osobito je važno razlikovati korporativnu psihopatiju od dijagnoze. Taj se izraz odnosi na proučavanje psihopatskih osobina u poslovnom ili organizacijskom kontekstu, ali operacionalizacije nisu jednake u svim istraživanjima. U literaturi se pojavljuju različite mjere, uključujući PCL-R, B-Scan 360, B-Scan Self i TriPM. One ne predstavljaju istu mjernu varijablu. Zbog toga se nalazi ne mogu uspoređivati bez razmatranja načina mjerenja.

Analitička razrada

Prevalencija i uzorkovanje menadžera

Najvažniji metodološki problem odnosi se na uzorkovanje. Rani radovi o psihopatiji na radu uključivali su studije slučaja i pretpostavke o mogućem poslovnom uspjehu, ali takvi izvori ne omogućuju procjenu prevalencije (Babiak, 1995; Smith i Lilienfeld, 2013). Studija Babiaka, Neumanna i Harea pruža empirijski prikaz psihopatskih crta u selektiranom uzorku od 203 korporativna profesionalca (Babiak i sur., 2010). Taj je uzorak povezan s organizacijskim programima razvoja menadžmenta, pa nije reprezentativan za sve menadžere.

Stoga se nalaz o psihopatskim crtama u tom uzorku ne smije pretvoriti u procjenu prevalencije među menadžerima općenito. Prisutnost crta u selektiranom uzorku nije isto što i učestalost u populaciji. Za procjenu prevalencije bili bi potrebni reprezentativni, neovisno regrutirani i stratificirani uzorci menadžera s transparentnim kriterijima uključivanja. Takav zaključak ne znači da je nalaz iz selektiranog uzorka nevažan, nego da je njegov opseg ograničen načinom odabira sudionika.

Pregled Smitha i Lilienfelda dodatno upozorava na mali broj studija, male uzorke, heterogene mjere i oslanjanje na anegdotalnu literaturu (Smith i Lilienfeld, 2013). Prema tome, dostupna literatura ne utvrđuje prevalenciju subkliničkih psihopatskih crta među svim menadžerima.

Mjere, facete i kriterij uspjeha

Ukupni rezultat psihopatije može prikriti različite odnose pojedinih faceta s radnim ishodima. Novija istraživanja razlikuju boldness, disinhibition i meanness, a nalazi pokazuju da te dimenzije nisu nužno povezane s istim oblicima ponašanja (Neo i sur., 2018; Preston i sur., 2022). U nekim istraživanjima pojedini ishodi povezani su s boldnessom, dok su disinhibicija i meanness problematičnije; odnosi ovise o situacijskim uvjetima, načinu procjene i kriteriju ishoda.

To je važno jer „uspjeh” menadžera nije jedinstvena varijabla. Može se odnositi na karizmu, radnu uspješnost, timski rad, organizacijski učinak ili druge kriterije. Dobar dojam ili kratkoročna interpersonalna prednost ne moraju biti jednaki dugoročnoj radnoj učinkovitosti (Babiak i sur., 2010; Spain i sur., 2014). Slično tome, kontraproduktivno radno ponašanje, građansko ponašanje, zadovoljstvo poslom i etičko odlučivanje nisu međusobno zamjenjivi ishodi.

Novija metaanaliza izvještava o odnosima psihopatije s kontraproduktivnim ponašanjem i nižom radnom uspješnošću, ali istodobno nalazi moderatorske razlike prema dobi, stažu i hijerarhijskoj razini (Roth i Klehe, 2025). Taj nalaz ne rješava pitanje prevalencije među menadžerima. On pokazuje da se odnosi između psihopatskih crta i radnih ishoda razlikuju ovisno o kontekstu i kriteriju koji se promatra.

Samoprocjene i procjene drugih

Samoprocjena je procjena vlastitih osobina, stavova ili ponašanja koju daje sudionik. Kod društveno nepoželjnih crta takva procjena može biti osjetljiva na poricanje, upravljanje dojmom i nedostatak uvida (Smith i Lilienfeld, 2013). To je osobito važno kada se procjenjuju osobine koje mogu imati negativnu reputacijsku posljedicu.

B-Scan 360 opisana je kao radna mjera korporativne psihopatije, dok je B-Scan Self samoprocjenska mjera psihopatije na radnom mjestu (Smith i Lilienfeld, 2013; Mathieu i Babiak, 2016). U radu Babiaka, Neumanna i Harea psihopatske su crte procijenjene PCL-R-om (Babiak i sur., 2010). TriPM omogućuje facetni pristup kroz boldness, disinhibition i meanness (Neo i sur., 2018; Preston i sur., 2022). Razlike među tim mjerama ograničavaju izravnu usporedbu rezultata.

Etičko odlučivanje također treba operacionalizirati precizno. Istraživanje Stevensa, Deulinga i Armenakisa proučava odgovore na poslovne etičke dileme (Stevens i sur., 2012). Odgovori na hipotetske poslovne etičke dileme ne predstavljaju izravnu mjeru stvarnog ponašanja u organizaciji. Zato se nalaz o izboru odgovora u scenariju ne smije automatski tumačiti kao nalaz o ponašanju menadžera u stvarnoj situaciji.

Organizacijska klima kao metodološki problem

Organizacijska klima opisuje način na koji članovi organizacije ili radne jedinice percipiraju i opisuju radno okruženje. Može se proučavati kao individualna psihološka klima ili kao agregirani organizacijski konstrukt (James i Jones, 1974; Čuljat, 2020). Te dvije razine nisu ista mjerna varijabla.

Prosjek individualnih procjena nije dovoljan za zaključak o organizacijskoj klimi. Potrebno je provjeriti međusobno slaganje članova i opravdanost agregacije (Johannesson, 1973; Keeler i sur., 2023). Osim toga, različiti pristupi klimi nisu međusobno potpuno zamjenjivi. Iz toga slijedi da individualna procjena menadžera o radnom okruženju ne može sama po sebi predstavljati organizacijsku klimu cijele organizacije.

U pregledanom korpusu izravni radovi o odnosu psihopatije menadžera i organizacijske klime nisu pronađeni. Dostupni izvori omogućuju metodološku raspravu o individualnoj i agregiranoj klimi, ali ne potvrđuju da psihopatske crte menadžera izravno oblikuju organizacijsku klimu. Poglavlje o klimi stoga treba ostati metodološko, a ne empirijski prikaz takvog odnosa.

Zajednička metodska varijanca

Zajednička metodska varijanca odnosi se na varijancu povezanu s načinom, izvorom, kontekstom ili formatom mjerenja, a ne nužno sa samim konstruktima. Zajednički izvor, format i kontekst mogu utjecati na korelacije (Podsakoff i sur., 2003; Podsakoff i sur., 2012). To je relevantno kada se psihopatske crte i ishodi mjere istim upitnikom, od istog sudionika i u istom trenutku.

Međutim, ista metoda ne napuhuje automatski sve odnose. Spector (2006) upozorava na pretjerano poopćavanje kritike zajedničke metodske varijance. Stoga se metodski rizik treba razmatrati u odnosu konkretnog konstrukta, izvora procjene i dizajna istraživanja. U ovom radu nije opravdano iz jedne metode mjerenja izvesti zaključak da je cijela korelacija nevaljana.

Kritička rasprava

Dostupna literatura daje ograničenu i metodološki heterogenu osnovu za zaključivanje o subkliničkim psihopatskim crtama među menadžerima. Najveći problem nije samo veličina pojedinih uzoraka, nego i njihova selekcija. Nalaz iz organizacijskog razvojnog programa ne može se izravno generalizirati na sve menadžere.

Drugi problem proizlazi iz operacionalizacije. Ukupni rezultat psihopatije može prikriti različite odnose faceta s radnim ishodima, dok se kriterij „uspjeha” često koristi za različite konstrukte. Zbog toga se karizma, radna uspješnost, građansko ponašanje i kontraproduktivno ponašanje ne smiju objediniti u jedan opći zaključak o uspjehu ili neuspjehu.

Treći problem odnosi se na razinu analize. Individualna percepcija klime nije isto što i agregirana organizacijska klima, a dostupni izvori o klimi u ovom korpusu uglavnom su metodološki ili pregledni. Izravna veza između psihopatije menadžera i organizacijske klime nije potvrđena.

Konačno, zajednička metodska varijanca predstavlja mogući rizik, ali ne i automatsko objašnjenje svih povezanosti. Buduća istraživanja trebala bi razdvojiti izvore podataka kad je to moguće, razlikovati vremenske točke mjerenja i jasno navesti razinu analize. Takvi su zahtjevi metodološki prijedlog za buduća istraživanja, a ne dokaz da je svaki postojeći nalaz nevaljan.

Zaključak

U prikazanom korpusu nema dovoljno osnove za tvrdnju o prevalenciji subkliničkih psihopatskih crta među svim menadžerima. Postoji empirijski nalaz o psihopatskim crtama u selektiranom uzorku korporativnih profesionalaca, ali njegov se opseg ne može proširiti na opću populaciju menadžera.

Nalazi o radnim ishodima ovise o facetama psihopatije, korištenoj mjeri, kriteriju uspjeha, izvoru procjene i situacijskim uvjetima. Metaanalitički nalazi podupiru povezanosti s nekim oblicima radnog ponašanja, ali ne daju odgovor na pitanje prevalencije. Organizacijska klima u ovom korpusu ostaje prvenstveno metodološko pitanje: nije potvrđen izravan odnos između psihopatije menadžera i klime. Stoga rad ne treba tvrditi uzročni utjecaj psihopatskih crta, nego ograničenu i metodološki uvjetovanu povezanost s pojedinim organizacijskim ishodima.

Literatura

1. Babiak, P. (1995). „When Psychopaths go to Work: A Case Study of an Industrial Psychopath.” Applied Psychology, 44, 171–188. https://iaap-journals.onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/j.1464-0597.1995.tb01073.x

2. Babiak, P., Neumann, C. S., & Hare, R. D. (2010). „Corporate Psychopathy: Talking the Walk.” Behavioral Sciences & the Law, 28(2), 174–193. https://doi.org/10.1002/bsl.925

3. Čuljat, M. (2020). „Povezanost organizacijske klime s organizacijskim i psihološkim procesima.” Psychē, 3(1), 96–104. https://hrcak.srce.hr/273225

4. Hare, R. D., & Neumann, C. S. (2008). „Psychopathy as a Clinical and Empirical Construct.” Annual Review of Clinical Psychology, 4, 217–246. https://doi.org/10.1146/annurev.clinpsy.3.022806.091452

5. James, L. R., & Jones, A. P. (1974). „Organizational Climate: A Review of Theory and Research.” Psychological Bulletin, 81(12), 1096–1112. https://doi.org/10.1037/h0037511

6. Johannesson, R. E. (1973). „Some Problems in the Measurement of Organizational Climate.” Organizational Behavior and Human Performance, 10(1), 118–144. https://doi.org/10.1016/0030-5073(73)90008-1

7. Keeler, K. R., Alaybek, B., Cortina, J. M., & Cheung, H. K. (2023). „Untying the Climate Strength Knot: A Meta-analytic Examination of Restricted Variance Effects in Climate Strength Relations.” Journal of Applied Psychology, 108(1), 72–99. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35587415/

8. Mathieu, C., & Babiak, P. (2016). „Validating the B-Scan Self: A Self-Report Measure of Psychopathy in the Workplace.” International Journal of Selection and Assessment, 24(3), 272–284. https://doi.org/10.1111/ijsa.12146

9. Neo, B., Sellbom, M., Smith, S. F., & Lilienfeld, S. O. (2018). „Of Boldness and Badness: Insights into Workplace Malfeasance from a Triarchic Psychopathy Model Perspective.” Journal of Business Ethics, 149(1), 187–205. https://researchportalplus.anu.edu.au/en/publications/of-boldness-and-badness-insights-into-workplace-malfeasance-from-/

10. Podsakoff, P. M., MacKenzie, S. B., Lee, J.-Y., & Podsakoff, N. P. (2003). „Common Method Biases in Behavioral Research: A Critical Review of the Literature and Recommended Remedies.” Journal of Applied Psychology, 88(5), 879–903. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/14516251/

11. Podsakoff, P. M., MacKenzie, S. B., & Podsakoff, N. P. (2012). „Sources of Method Bias in Social Science Research and Recommendations on How to Control It.” Annual Review of Psychology, 63, 539–569. https://www.annualreviews.org/content/journals/10.1146/annurev-psych-120710-100452

12. Preston, O. C., Anestis, J. C., Watts, A. L., Bulla, B. A., Harrop, T. M., Laare, J. R. V., & Lilienfeld, S. O. (2022). „Psychopathic Personality Traits in the Workplace: Implications for Interpersonally- and Organizationally-Directed Counterproductive and Citizenship Behaviors.” Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment, 44(3), 591–607. https://doi.org/10.1007/s10862-021-09918-8

13. Roth, L., & Klehe, U.-C. (2025). „The Enemy Within One's Own Ranks: Meta-analysis on the Effects of Psychopathy on Workplace-related Behavior.” Journal of Applied Psychology, 110(7), 906–929. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40569749/

14. Smith, S. F., & Lilienfeld, S. O. (2013). „Psychopathy in the Workplace: The Knowns and Unknowns.” Aggression and Violent Behavior, 18(2), 204–218. https://scottlilienfeld.com/wp-content/uploads/2021/01/smith2013-1.pdf

15. Spector, P. E. (2006). „Method Variance in Organizational Research: Truth or Urban Legend?” Organizational Research Methods, 9(2), 221–232. https://citeseerx.ist.psu.edu/document?doi=d0e7f3037cd0b40cc3a3ed4fa3c8b05e31a7a40e&repid=rep1&type=pdf

16. Stevens, G. W., Deuling, J. K., & Armenakis, A. A. (2012). „Successful Psychopaths: Are They Unethical Decision-Makers and Why?” Journal of Business Ethics, 105(2), 139–149. https://doi.org/10.1007/s10551-011-0963-1

PROVJERA BROJEVA

Broj u tekstu	Mjesto	Izvor
203	Analitička razrada, odjeljak „Prevalencija i uzorkovanje menadžera”	Babiak, Neumann i Hare (2010)

Napomena: godine u autorsko-godišnjim citatima i bibliografskim zapisima nisu tretirane kao brojčani nalazi u prozi.

PROVJERA LITERATURE

Redoslijed citata u prozi: Hare i Neumann (2008); Smith i Lilienfeld (2013); Babiak (1995); Smith i Lilienfeld (2013); Babiak i sur. (2010); Babiak i sur. (2010); Neo i sur. (2018); Preston i sur. (2022); Roth i Klehe (2025); Smith i Lilienfeld (2013); Mathieu i Babiak (2016); Babiak i sur. (2010); Neo i sur. (2018); Preston i sur. (2022); Stevens i sur. (2012); James i Jones (1974); Čuljat (2020); Johannesson (1973); Keeler i sur. (2023); Podsakoff i sur. (2003); Podsakoff i sur. (2012); Spector (2006).

Oznaka	Gdje je citirana u tekstu	Zapis u popisu	Odakle dolazi svako polje	Status
I1	Uvod	Hare i Neumann (2008)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I3	Analitička razrada, prevalencija	Babiak (1995)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I4	Analitička razrada, prevalencija i mjere	Babiak i sur. (2010)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I5	Uvod; prevalencija; samoprocjene	Smith i Lilienfeld (2013)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I9	Analitička razrada, samoprocjene	Mathieu i Babiak (2016)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I10	Analitička razrada, facete i mjere	Neo i sur. (2018)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I12	Analitička razrada, facete i mjere	Preston i sur. (2022)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I13	Analitička razrada, metaanaliza	Roth i Klehe (2025)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I6	Analitička razrada, etičko odlučivanje	Stevens i sur. (2012)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I20	Analitička razrada, organizacijska klima	James i Jones (1974)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I21	Analitička razrada, organizacijska klima	Johannesson (1973)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I22	Analitička razrada, organizacijska klima	Keeler i sur. (2023)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I23	Analitička razrada, organizacijska klima	Čuljat (2020)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I16	Analitička razrada, metodska varijanca	Podsakoff i sur. (2003)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I17	Analitička razrada, metodska varijanca	Podsakoff i sur. (2012)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu
I18	Analitička razrada, metodska varijanca	Spector (2006)	Registar literature: ispravan citat i URL provjere	U redu

RUPE U POKRIVENOSTI

1. Sadržajna rupa: Nema reprezentativnog, neovisno regrutiranog i stratificiranog uzorka menadžera koji bi omogućio procjenu prevalencije subkliničkih psihopatskih crta među svim menadžerima. Zbog toga je odjeljak o prevalenciji ograničen na problem uzorkovanja i selektirani uzorak.

2. Sadržajna rupa: U pregledanom korpusu nisu pronađeni izravni radovi o odnosu psihopatije menadžera i organizacijske klime. Odjeljak o klimi stoga je skraćen na operacionalizaciju individualne i agregirane klime.

3. Sadržajna rupa: Izvorni rad o razvoju instrumenta B-Scan 360 nije zasebno uključen u dostavljeni korpus. Tvrdnja o toj mjeri zadržana je samo u opsegu koji podupire Smith i Lilienfeld (2013).

4. Sadržajna rupa: Nisu dostupni dovoljni podaci za povezivanje pojedinih ishoda s pojedinim izvorima u širem obrascu boldnessa. Zbirna formulacija sužena je prema facetama, kriteriju ishoda i uvjetima mjerenja.

5. Sadržajna rupa: Tvrdnja o procjeni drugih kao nosivoj metodološkoj tvrdnji izostavljena je jer je u uzvodnom artefaktu označena kao tvrdnja bez nositelja.

6. Sadržajna rupa: Šira sinteza o metodskoj pristranosti izostavljena je jer je označena kao tvrdnja bez nositelja. Zadržani su samo zasebni iskazi o mogućem utjecaju zajedničke metode i o tome da ista metoda ne napuhuje automatski sve odnose.

PRIMIJENJENE ZAKLJUČANE ODLUKE

Odluka	Gdje je vidljiva
1	Uvod: psihopatija se opisuje kroz kliničke i empirijske modele; uklonjen je širi iskaz o prijelazu prema dimenzionalnim modelima.
2	Uvod: radno okruženje predstavljeno je kao područje koje zahtijeva organizacijske izvore.
5	Rani radovi opisani su bez tvrdnje da su „jedan od prvih”.
15	Pojam subkliničkih crta predstavljen je kao radna, nedijagnostička formulacija.
26	Odjeljak o procjeni drugih nije izgrađen na zaključanoj formulaciji bez nositelja.
30	Etičko odlučivanje ograničeno je na hipotetske poslovne dileme, bez izjednačavanja sa stvarnim ponašanjem.
34	Navedeno je da je u radu Babiaka, Neumanna i Harea korišten PCL-R.
35	B-Scan 360 opisan je samo kao radna mjera u opsegu koji podupire dostupni izvor.
42	Tvrdnja o povezanosti psihopatije i zlostavljajuće supervizije izostavljena je.
43	Tvrdnja o nižem zadovoljstvu zaposlenika izostavljena je.
45	Boldness nije prikazan kao jedinstven obrazac svih navedenih adaptivnih ishoda.
47	Razlike među nalazima ograničene su na facete, kriterij i situacijske uvjete mjerenja.
48	Prevalencija je odvojena od nalaza o prisutnosti crta u selektiranom uzorku.
53	Šira sinteza metodske pristranosti bez nositelja nije uključena.
54	Tvrdnja o literaturi ograničena je na pregledani korpus; nije prikazana kao sustavni pregled cjelokupne literature.

Kontrolna lista iz debate

Popis izričito emitiranih provjerljivih stavki za provjeru nakon pisanja nije dostavljen uz presudu debate. Provjera nije provedena.