Partnerski odnosi u kontekstu narcističkih dimenzija i patološkog narcizma: od relacijskih obrazaca do kliničkih i terapijskih implikacija

Uvod: razlikovanje konstrukata

Narcizam nije jedinstvena kategorija koja bi se bez ostatka mogla poistovjetiti s narcističkim poremećajem ličnosti (NPL). Suvremeni modeli narcizam opisuju šire, kao konstrukt koji uključuje različite oblike samovažnosti, regulacije samopoštovanja i interpersonalnog funkcioniranja (Pincus i Lukowitsky, 2010; Krizan i Herlache, 2018). U tom se okviru razlikuju narcističke crte, patološki narcizam i formalna dijagnostička kategorija NPL-a. Narcističke crte mogu biti prisutne dimenzionalno, bez toga da same po sebi označavaju poremećaj. Stoga se dimenzionalna prisutnost narcističkih obilježja ne može sama po sebi uzeti kao dokaz postojanja NPL-a (Krizan i Herlache, 2018; Lamkin i sur., 2015).

Ovo razlikovanje određuje kako treba čitati nalaze o partnerskim odnosima. Ako istraživanje mjeri određenu dimenziju narcizma, njegov se rezultat odnosi na tu dimenziju i na način na koji je ona operacionalizirana u konkretnom istraživanju. Takav se rezultat ne može bez dodatne procjene pretvoriti u tvrdnju o patološkom narcizmu, a još manje u tvrdnju o formalno dijagnosticiranom NPL-u. Upravo zato opći izraz „narcizam” može prikriti razlike između konstrukata koji se u istraživanjima odvojeno mjere. Razlike u konstruktu, mjeri i razini analize nisu samo terminološke; one određuju i doseg zaključka koji se iz nalaza može izvesti.

Patološki narcizam širi je klinički konstrukt koji obuhvaća grandioznost, vulnerabilnost i interpersonalne teškoće (Pincus i Lukowitsky, 2010; Cain i sur., 2008). Grandiozni narcizam povezuje se sa samopromocijom, traženjem divljenja i socijalnom asertivnošću, dok vulnerabilni narcizam uključuje osjetljivost na kritiku, nestabilno samopoštovanje, sram i nesigurnost (Cain i sur., 2008; Krizan i Herlache, 2018). Ove se dimenzije mogu pojavljivati u različitim obrascima i ne treba ih svesti na jednu, jednoliko izraženu karakteristiku. Grandioznost i vulnerabilnost stoga se u tekstu razmatraju kao različiti aspekti šireg područja narcističkog funkcioniranja, a ne kao međusobno zamjenjivi nazivi za isti fenomen.

Formalna dijagnoza NPL-a pripada klasifikacijskom sustavu i ne može se postaviti na temelju partnerova opisa ponašanja. Izvještaji partnera i članova obitelji o narcističkim obilježjima ne zamjenjuju formalnu dijagnostičku procjenu (Day i sur., 2022). To ograničenje vrijedi i onda kada su opisi iskustva odnosa detaljni ili kada navode više obilježja koja se povezuju s patološkim narcizmom. Opis relacijskog iskustva može biti važan za razumijevanje odnosa, ali sam po sebi ne određuje dijagnostički status osobe o kojoj se izvještava.

U praktičnom smislu, potrebno je razlikovati tri razine zaključivanja. Prva se odnosi na opažene ili izmjerene narcističke dimenzije, primjerice admiraciju, rivalstvo, grandioznost ili vulnerabilnost. Druga se odnosi na širi konstrukt patološkog narcizma, koji uključuje klinički relevantne relacijske teškoće, ali se ne iscrpljuje jednom pojedinačnom crtom. Treća se odnosi na formalni NPL. Nalaz na prvoj razini ne potvrđuje automatski drugu ili treću razinu. Zbog toga se partnerski rezultati u nastavku prikazuju uz navođenje konstrukta na koji se izravno odnose.

Isto razlikovanje potrebno je održati i pri tumačenju mogućih posljedica za partnera. Ako je ishod proučavan u odnosu na admiraciju i rivalstvo, ne treba ga formulirati kao opći učinak NPL-a. Ako je podatak dobiven kvalitativnim intervjuima s partnerima ili članovima obitelji, on opisuje njihovo iskustvo odnosa, ali ne predstavlja sam po sebi kvantitativnu procjenu mentalnog zdravlja niti formalnu dijagnostičku potvrdu. Usklađivanje razine konstrukta i razine zaključka zato je temeljna metodološka i klinička pretpostavka ovog pregleda.

Admiracija, rivalstvo i partnerska dinamika

Za razumijevanje partnerskih odnosa korisno je razlikovati narcističku admiraciju i narcističko rivalstvo. Admiracija se odnosi na agentnu samopromociju i traženje socijalnog divljenja, dok rivalstvo označava antagonističku samozaštitu povezanu s natjecanjem, agresijom i obezvrjeđivanjem drugih (Back i sur., 2013). Narcističko rivalstvo stoga se ne odnosi na svako neslaganje ili natjecanje, nego na specifičan obrazac antagonističke samozaštite i obezvrjeđivanja drugih (Back i sur., 2013; Wurst i sur., 2017).

Razlika između tih dimenzija važna je zato što se one mogu različito povezivati s istim partnerskim područjem. Admiracija opisuje način na koji osoba nastoji predstaviti sebe i zadobiti divljenje, dok rivalstvo uključuje obrambeni i antagonistički odgovor u situacijama u kojima je samopoštovanje ugroženo ili se druga osoba doživljava kao konkurencija. Takvo razlikovanje ne znači da su dimenzije potpuno odvojene u svakom pojedincu, nego da ih istraživanja mogu operacionalizirati zasebno i da ih pri interpretaciji ne treba objediniti u jednu opću varijablu.

Istraživanja romantičnih odnosa upućuju na to da admiracija i rivalstvo nemaju jednake poveznice s partnerskim ishodima. Admiracija može biti povezana s početnom privlačnošću i socijalnom privlačnošću, dok je rivalstvo povezano s konfliktima i dugoročnijim problemima odnosa (Wurst i sur., 2017). Sličnu potrebu za razlikovanjem pokazuju i istraživanja koja zasebno razmatraju grandioznost, osjećaj povlaštenosti (entitlement) i vulnerabilnost (Balzen i sur., 2022). Istraživanja koja odvojeno prate admiraciju i rivalstvo dodatno naglašavaju da se njihove poveznice s partnerskim funkcioniranjem mogu razlikovati prema ishodu koji se promatra, uključujući agentnost, zajedništvo i romantičnu predanost (Seidman i sur., 2020).

Te operacionalizacije nisu međusobno zamjenjive, pa se rezultati ne bi trebali sažimati općom tvrdnjom da „narcizam” proizvodi određeni partnerski učinak. Takva bi formulacija uklonila upravo onu razliku koju pojedina istraživanja nastoje izmjeriti. Nalaz o povezanosti rivalstva s konfliktima ne treba proširiti na sve oblike narcističkih crta, kao što se nalaz o početnoj privlačnosti ne treba proširiti na kasnije funkcioniranje odnosa. Jednako tako, podatak o grandioznosti ili osjećaju povlaštenosti ne treba prikazivati kao izravan podatak o vulnerabilnom narcizmu.

U tom je smislu potrebno biti oprezan s popularnim opisom univerzalnog ciklusa idealizacije i devalvacije. U kliničko-psihodinamskoj literaturi idealizacija i devalvacija koriste se za opisivanje polariziranih relacijskih i samoregulacijskih obrazaca, ali se u ovom korpusu ne mjere kao jedinstven longitudinalni partnerski proces (Crisp i Gabbard, 2020; Day i sur., 2022). Razlika između početne privlačnosti i kasnijih relacijskih problema ne dokazuje sama po sebi ciklus idealizacije–devalvacije (Wurst i sur., 2017; Day i sur., 2022).

To ograničenje ima dva aspekta. Prvi je vremenski: podatak o početku odnosa i podatak o kasnijim problemima ne moraju potjecati iz mjerenja istih osoba u nizu vremenskih točaka. Drugi je konstrukcijski: početna privlačnost, konflikt, percepcija partnera i devalvacija nisu sinonimi. Čak i kada se u opisu odnosa pojavljuju pozitivan početni dojam i poslije izražene teškoće, iz toga se ne može samostalno zaključiti da je dokumentiran upravo polarizirani ciklus. Takav bi zaključak zahtijevao da su idealizacija i devalvacija jasno definirane, odvojeno izmjerene i povezane kroz vrijeme.

Empirijske studije romantičnih odnosa češće mjere admiraciju, rivalstvo, percepciju partnera, zadovoljstvo ili strategije utjecaja nego vremenski slijed idealizacije i devalvacije (Wurst i sur., 2017; Sauls i sur., 2019; Seidman i sur., 2023). Zbog toga se rezultati o različitim partnerskim ishodima mogu uspoređivati samo uz oprez. Studija koja ispituje percepciju partnera ne daje isti tip podatka kao studija koja ispituje strategije utjecaja, a ni jedna od njih sama po sebi ne predstavlja longitudinalno mjerenje idealizacije–devalvacije.

Istraživanje percepcije romantičnih partnera može biti važno za razumijevanje toga kako se partner doživljava, ali percepcija i devalvacija nisu automatski isti konstrukt. Slično tome, početna privlačnost može biti povezana s admiracijom, ali admiracija nije isto što i idealizacija u kliničko-psihodinamskom smislu. Ove razlike čuvaju granicu između socijalno-psiholoških operacionalizacija i kliničkih opisa. One također sprječavaju da se raznovrsni nalazi slože u jedinstvenu priču koju sam korpus ne mjeri izravno.

Emocionalna manipulacija, antagonizam i koercivna kontrola

Antagonizam je širi konstrukt od svađe ili ljutnje. Obuhvaća neprijateljstvo, iskorištavanje i obezvrjeđivanje te se u modelu narcističkog rivalstva pojavljuje kao način samozaštite (Back i sur., 2013). U partnerskim odnosima takav se obrazac može proučavati kroz različite strategije utjecaja. Međutim, emocionalna manipulacija nije jedna jedinstvena dijagnostička varijabla. Istraživanja strategija utjecaja obuhvaćaju različite načine kojima osoba pokušava utjecati na partnera, pa taj pojam ne treba automatski izjednačiti s antagonizmom, koercivnom kontrolom ili partnerskim nasiljem (Sauls i sur., 2019).

Ovdje je korisno razlikovati opis ponašanja od naziva konstrukta. Pojam emocionalne manipulacije u svakodnevnom jeziku može obuhvatiti velik raspon postupaka, ali takav široki izraz ne govori sam po sebi koja je strategija mjerena, u kojem je kontekstu primijenjena ni kako je partner na nju reagirao. Istraživanje strategija utjecaja stoga može pridonijeti razumijevanju načina na koji osoba nastoji dobiti ono što želi od romantičnog partnera, ali ne omogućuje da se svaki takav postupak označi kao antagonizam ili koercivna kontrola.

Antagonizam se u ovom pregledu odnosi na obrazac koji uključuje neprijateljstvo, iskorištavanje i obezvrjeđivanje. To je širi relacijski i osobinski opis nego što je sama svađa, ali nije ni zamjena za svako ponašanje kojim se partner pokušava uvjeriti ili pridobiti. Ako se strategije utjecaja i rivalstvo stave pod isti naziv, izgubi se razlika između cilja utjecanja, načina na koji se utjecaj ostvaruje i šireg obrasca samozaštite. Preciznost je posebno važna kada se iz relacijskog opisa prelazi prema kliničkim ili sigurnosnim zaključcima.

Koercivna kontrola zaseban je obrazac kontrole partnera koji se mjeri posebnim indikatorima. Nije sinonim za svaku ljubomoru, svađu ili potrebu za potvrdom (Day i sur., 2025). Povezanost patološkog narcizma s koercivnom kontrolom stoga treba razlikovati od nalaza o partnerskom nasilju. Koercivna kontrola opisuje obrazac kontrole, dok partnersko nasilje obuhvaća različite kategorije ponašanja. Veza između tih područja može se ispitivati, ali njihovo preklapanje ne znači da se jedan konstrukt može zamijeniti drugim.

Sustavni pregled i metaanaliza pokazuju slabu, ali pozitivnu povezanost narcizma s počinjenjem partnerskog nasilja, uz specifičnije povezanosti s psihološkim i digitalnim nasiljem, dok povezanost s fizičkim nasiljem u toj metaanalizi nije bila značajna (Oliver i sur., 2024). Ovaj nalaz zahtijeva pažljivo zadržavanje njegove veličine i specifičnosti. Slaba pozitivna povezanost nije isto što i snažna ili univerzalna veza, a specifičniji nalazi o psihološkom i digitalnom nasilju ne mogu se automatski proširiti na sve oblike nasilja.

Nadalje, nalaz o počinjenju partnerskog nasilja ne potvrđuje da će osoba s određenom narcističkom crtom nužno primjenjivati koercivnu kontrolu. On također ne dopušta da se svaki konflikt ili svaki pokušaj dobivanja potvrde opiše kao nasilje. Razlika između povezanosti i identičnosti konstrukata ovdje ostaje presudna. U interpretaciji treba istodobno zadržati činjenicu da je povezanost zabilježena i ogradu da je ona slaba, specifična prema obliku ponašanja te dobivena u okviru mjera korištenih u toj metaanalizi.

Ovi nalazi ne opravdavaju spajanje svih štetnih partnerskih ponašanja u jednu kategoriju. Koercivna kontrola opisuje obrazac kontrole, dok partnersko nasilje obuhvaća različite kategorije ponašanja. Širi pregledi osobina ličnosti i agresije mogu ponuditi kontekst, ali ne predstavljaju izravan dokaz za NPL ili za koercivnu kontrolu u partnerskom odnosu (Collison i Lynam, 2021; Kjærvik i Bushman, 2021). Za preciznije zaključke bilo bi potrebno istodobno mjeriti koercivnu kontrolu i različite oblike partnerskog nasilja.

Potreba za istodobnim mjerenjem proizlazi iz toga što bi se tek tada moglo izravnije ispitati kako se konstrukti preklapaju i u čemu se razlikuju. Bez takvog razlikovanja nije moguće znati odnosi li se određeni nalaz na kontrolu, psihološko nasilje, digitalno nasilje, fizičko nasilje, antagonizam ili neku drugu strategiju utjecaja. U ovom korpusu takvo se objedinjeno mjerenje ne može pretpostaviti. Stoga zaključak treba ostati vezan uz konkretno proučavanu kategoriju i ne smije se proširiti na širi pojam štetnog ponašanja u odnosu.

Učinci na partnerovo mentalno zdravlje

Učinak narcističkih obilježja na partnerovo mentalno zdravlje treba procjenjivati prema konkretnim mjerama i uzorku, a ne objedinjavanjem svih opisa relacijskih teškoća u jedan ishod. U istraživanju koje koristi dijadni model partnerovo mentalno zdravlje operacionalizirano je konkretnim mjerama depresivnosti, anksioznosti, psihološke dobrobiti i srodnih ishoda (Lautenbacher i sur., 2023). U tom su istraživanju većina izravnih učinaka admiracije i rivalstva na partnerovo mentalno zdravlje bila vrlo mala, uz jednu iznimku povezanu s muškim rivalstvom i ženskim mentalnim zdravljem (Lautenbacher i sur., 2023).

Ovaj nalaz ne treba preoblikovati u opću tvrdnju da narcističke crte nemaju nikakav odnos s partnerovim mentalnim zdravljem, ali ni u tvrdnju da nužno narušavaju mentalno zdravlje partnera. Njegov je doseg određen time što su promatrane admiracija i rivalstvo, što je mentalno zdravlje procijenjeno konkretnim pokazateljima i što su rezultati dobiveni u dijadnom modelu. Posebna iznimka povezana s muškim rivalstvom i ženskim mentalnim zdravljem također se ne treba širiti izvan uvjeta u kojima je zabilježena.

Takav nalaz nije u proturječju s kvalitativnim istraživanjima koja opisuju interpersonalni teret. Kvalitativni izvještaji partnera i članova obitelji opisuju agresiju, devalvaciju, dominaciju, kontrolu, emocionalnu nestabilnost i psihološki distres (Day i sur., 2021; Day i sur., 2022). Međutim, kvalitativni opisi iskustva odnosa i kvantitativne mjere mentalnog zdravlja nisu isti ishodi. Prvi opisuju način na koji sudionici doživljavaju relacijski teret, dok drugi procjenjuju specifične pokazatelje mentalnog zdravlja.

Razlika između tih dviju vrsta podataka ne znači da je jedna vrsta nalaza važnija od druge. Ona znači da se nalazi ne smiju izjednačiti. Opis agresije, dominacije ili kontrole govori o iskustvu odnosa i o relacijskom obrascu koji sudionici navode. Mjera depresivnosti, anksioznosti ili psihološke dobrobiti govori o određenom pokazatelju mentalnog zdravlja. Isti odnos može biti doživljen kao težak i sadržavati oblike interpersonalnog tereta, a da konkretna kvantitativna mjera u određenom istraživanju pokaže malu izravnu povezanost. Razlike u rezultatima zato nisu dovoljne za zaključak da je jedan nalaz pogrešan.

Razlike među nalazima mogu biti povezane s razlikama u konstruktu narcizma, vrsti ishoda, uzorku i načinu mjerenja. Kvalitativni uzorci mogu obuhvatiti osobe koje su doživjele posebno teške odnose, dok dijadna istraživanja uključuju širi raspon narcističkih crta i partnerskih iskustava. To je moguće objašnjenje razlike, ali ne i utvrđeni uzrok. Nadalje, informantski izvještaji ne potvrđuju sami po sebi formalnu dijagnozu NPL-a. Zaključci se stoga trebaju ograničiti na konkretne uzorke, konstrukte i mjere.

Razlika u uzorku može promijeniti i vidljivost relacijskog tereta. Kvalitativni radovi usmjereni su na detaljnost iskustva i mogu osobito dobro prikazati obrasce koji se u standardiziranoj mjeri ne pojavljuju kao jedan objedinjeni rezultat. Dijadni model, s druge strane, omogućuje razmatranje odnosa između podataka o partnerima, ali njegova mjera i raspon uključenih odnosa određuju što se u rezultatu može vidjeti. Nijedna od tih metodoloških razlika sama po sebi ne objašnjava konačno neslaganje; ona samo pokazuje zašto se rezultati ne trebaju izravno zbrajati.

Ista opreznost potrebna je pri uporabi riječi „učinak”. Kvantitativni nalaz o povezanosti ili izravnom učinku u konkretnom modelu ne treba pretvoriti u opću tvrdnju o uzročno-posljedičnom djelovanju u svim partnerskim odnosima. Kvalitativni iskaz o distresu također ne određuje sam po sebi njegov uzrok ni dijagnostički status druge osobe. Najprimjereniji zaključak jest da različiti izvori opisuju različite aspekte partnerskog iskustva i mentalnog zdravlja, a da se njihov odnos mora tumačiti prema konstruktu, mjeri i uzorku.

Implikacije za parnu terapiju

Terapijska literatura u ovom korpusu pretežno je kliničko-teorijska. Ona podupire procjenu obrambenosti, sposobnosti obuzdavanja izravnog odigravanja teškoća kroz ponašanje (acting-outa), terapijske suradnje i obrazaca interakcijske kontrole u terapijskom susretu (Links i Stockwell, 2002; Crisp i Gabbard, 2020; Janusz i sur., 2021). Posebno je važno obratiti pozornost na način na koji se kontrola i neovisnost pregovaraju u interakciji terapeuta i para.

Ovaj fokus ne predstavlja popis dokazanih terapijskih postupaka, nego opis područja kliničke procjene koja se u navedenoj literaturi ističu. Obrambenost se odnosi na način na koji se teškoće obrađuju u terapijskom susretu, dok se sposobnost obuzdavanja izravnog odigravanja teškoća odnosi na pitanje mogu li se relacijske napetosti zadržati u terapijskom radu umjesto da se neposredno izraze kroz ponašanje. Terapijska suradnja odnosi se na sudjelovanje u terapijskom procesu, a interakcijska kontrola na način na koji se u samom susretu pregovaraju utjecaj, neovisnost i kontrola. Ti pojmovi nisu zamjenjivi, ali se mogu pojaviti u istom kliničkom razmatranju.

U parnoj terapiji takva procjena ne može biti odvojena od činjenice da se promatra interakcija više sudionika. Klinički opis zato ne treba svesti na jednu osobinu jednog partnera. Važno je zadržati razliku između narcističkih obilježja, obrasca interakcijske kontrole i terapijske suradnje. Sama prisutnost jednog obilježja ne daje odgovor na sva pitanja o terapijskom susretu, a opis teškoće u pregovaranju kontrole i neovisnosti ne dokazuje učinkovitost određenog oblika liječenja.

Ti izvori, međutim, ne pružaju izravnu procjenu učinkovitosti parne terapije za NPL. Jedno je istraživanje analiziralo prve konzultacije u posebno teškim slučajevima, ali nije procjenjivalo terapijske ishode ni učinkovitost parne terapije (Janusz i sur., 2021). Stoga se terapijske implikacije trebaju formulirati kao pitanja kliničke procjene i upravljanja interakcijom, a ne kao dokaz da je određeni terapijski pristup učinkovit.

Ograničenje je važno i zbog razlike između opisa procesa i procjene ishoda. Analiza prvih konzultacija može pokazati kako se u susretu ostvaruju zahtjevi za kontrolom i neovisnošću, ali sama po sebi ne pokazuje što se događa tijekom cijelog terapijskog procesa niti kakav je ishod za par. Kliničko-teorijski tekst može poduprijeti određeno područje procjene, ali ne zamjenjuje istraživanje učinkovitosti. Zbog toga formulacija „terapijska implikacija” ovdje označava pitanje koje terapeut treba razmotriti u interakciji, a ne zaključak da je intervencija empirijski potvrđena.

Isto ograničenje vrijedi za odnos između terapijske literature i formalnog NPL-a. Ako izvor raspravlja o kliničkim obrascima povezanima s narcističkim funkcioniranjem, to još nije izravna procjena uspjeha parne terapije za osobe s formalnim NPL-om. Nalaz o terapijskoj interakciji također se ne može proširiti na sve oblike narcističkih dimenzija ili na sve parove. Terapijski zaključak treba zadržati razinu na kojoj je izvor iznesen: procjena obrambenosti, obuzdavanje odigravanja teškoća kroz ponašanje, suradnja te pregovaranje kontrole i neovisnosti.

Buduća istraživanja trebala bi najprije jasno definirati i operacionalizirati idealizaciju–devalvaciju kako bi se rezultati kliničkih i socijalno-psiholoških studija mogli izravno uspoređivati. Općenito, potrebno je precizno razlikovati pojedinu dimenziju narcizma, mjeru, partnerski ishod i razinu analize. Isto vrijedi i za terapijsko područje: potrebno je razlikovati klinički opis interakcije od mjerenja terapijskog ishoda i procjene učinkovitosti parne terapije.

Jasna operacionalizacija idealizacije–devalvacije bila bi važna zato što sadašnji korpus povezuje kliničko-psihodinamsku uporabu tog pojma s istraživanjima koja češće mjere druge konstrukte. Bez zajedničkog određenja nije moguće neposredno usporediti opis polariziranih relacijskih obrazaca s nalazima o admiraciji, rivalstvu, percepciji partnera ili strategijama utjecaja. Budući radovi trebali bi stoga navesti što se mjeri, kroz koje vremensko razdoblje i na kojoj razini analize. Taj je zahtjev istraživački, a ne zaključak da je ciklus već dokazan.

Zaključak

Literatura u ovom korpusu pokazuje heterogene poveznice između pojedinih dimenzija narcizma i partnerskih ishoda. Admiracija, rivalstvo, vulnerabilnost i osjećaj povlaštenosti ne smiju se objediniti pod opći pojam narcizma, a nalazi o dimenzionalnom narcizmu ne smiju se izravno prenijeti na patološki narcizam ili formalni NPL. Rivalstvo i antagonistička samozaštita povezaniji su s relacijskim teškoćama nego admiracija, ali razlika između početne privlačnosti i kasnijih problema sama po sebi ne dokazuje ciklus idealizacije–devalvacije.

Kvalitativni opisi interpersonalnog tereta i kvantitativne mjere partnerova mentalnog zdravlja predstavljaju različite ishode. Koercivnu kontrolu treba razlikovati od općeg konflikta i od partnerskog nasilja, a emocionalnu manipulaciju ne tretirati kao jedinstvenu dijagnostičku varijablu. Terapijska literatura podupire opis kliničke procjene i interakcijskih izazova, ali ne pruža izravnu procjenu učinkovitosti parne terapije za NPL.

Najsigurniji zaključci zato ostaju vezani uz konkretne konstrukte i konkretne mjere. Nalazi o admiraciji i rivalstvu ne daju isti zaključak kao nalazi o patološkom narcizmu; opisi partnerova iskustva ne daju isti zaključak kao standardizirane mjere mentalnog zdravlja; a kliničko-teorijska rasprava ne daje isti zaključak kao istraživanje terapijskog ishoda. Održavanje tih razlika smanjuje rizik da se različiti oblici dokaza prikažu kao jedna homogena potvrda.

U ovom korpusu ostaje otvoreno kako bi se idealizacija–devalvacija trebala jedinstveno definirati i mjeriti kroz vrijeme te kako bi se takva operacionalizacija odnosila prema admiraciji, rivalstvu, vulnerabilnosti i drugim dimenzijama. Otvoreno ostaje i pitanje izravne učinkovitosti parne terapije za NPL, jer dostupni izvori opisuju kliničku procjenu i interakcijske izazove, a ne terapijski ishod. Buduća istraživanja trebala bi zato precizno razlikovati konstrukte, mjere, partnerske ishode i razinu analize.

Literatura

1. Back, M. D., Küfner, A. C. P., Dufner, M., Gerlach, T. M., Rauthmann, J. F., & Denissen, J. J. A. (2013). „Narcissistic Admiration and Rivalry: Disentangling the Bright and Dark Sides of Narcissism.” Journal of Personality and Social Psychology, 105(6), 1013–1037. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24128186/

2. Balzen, K. M., Knoch, D. A., Millward, K. A., Corretti, C. A., & Ackerman, R. A. (2022). „Narcissistic Traits and Romantic Relationship Outcomes: A Short Daily Diary Investigation.” Journal of Research in Personality, 96, 104179. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0092656621001161

3. Cain, N. M., Pincus, A. L., & Ansell, E. B. (2008). „Narcissism at the Crossroads: Phenotypic Description of Pathological Narcissism Across Clinical Theory, Social/Personality Psychology, and Psychiatric Diagnosis.” Clinical Psychology Review, 28(4), 638–656. https://pure.psu.edu/en/publications/narcissism-at-the-crossroads-phenotypic-description-of-pathologic/

4. Collison, K. L., & Lynam, D. R. (2021). „Personality Disorders as Predictors of Intimate Partner Violence: A Meta-Analysis.” Clinical Psychology Review, 88, 102047. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34130046/

5. Crisp, H., & Gabbard, G. O. (2020). „Principles of Psychodynamic Treatment for Patients With Narcissistic Personality Disorder.” Journal of Personality Disorders, 34(Suppl.), 143–158. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32186987/

6. Day, N. J. S., Kealy, D., Biberdzic, M., Green, A., Denmeade, G., & Grenyer, B. F. S. (2025). „Coercive Control and Intimate Partner Violence: Relationship With Personality Disorder Severity and Pathological Narcissism.” Personality and Mental Health, 19(4), e70038. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40908633/

7. Day, N. J. S., Townsend, M. L., & Grenyer, B. F. S. (2022). „Living with Pathological Narcissism: Core Conflictual Relational Themes within Intimate Relationships.” BMC Psychiatry, 22, članak 30, 1–11. https://link.springer.com/article/10.1186/s12888-021-03660-x

8. Janusz, B., Bergmann, J. R., Matusiak, F., & Peräkylä, A. (2021). „Practices of Claiming Control and Independence in Couple Therapy With Narcissism.” Frontiers in Psychology, 11, 596842. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2020.596842

9. Kjærvik, S. L., & Bushman, B. J. (2021). „The Link Between Narcissism and Aggression: A Meta-Analytic Review.” Psychological Bulletin, 147(5), 477–503. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34292012/

10. Krizan, Z., & Herlache, A. D. (2018). „The Narcissism Spectrum Model: A Synthetic View of Narcissistic Personality.” Personality and Social Psychology Review, 22(1), 3–31. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/1088868316685018

11. Lamkin, J., Campbell, W. K., vanDellen, M. R., & Miller, J. (2015). „An Exploration of the Correlates of Grandiose and Vulnerable Narcissism in Romantic Relationships.” Personality and Individual Differences, 79, 166–171. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0191886915000604

12. Lautenbacher, L. M., Eid, M., & Richter, D. (2023). „Do Narcissistic Admiration and Rivalry Matter for the Mental Health of Romantic Partners? Insights from Actor-Partner Interdependence Models.” Journal of Social and Personal Relationships, 40(8), 2683–2705. https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/02654075231159913

13. Links, P. S., & Stockwell, M. (2002). „The Role of Couple Therapy in the Treatment of Narcissistic Personality Disorder.” American Journal of Psychotherapy, 56(4), 522–538. https://psychiatryonline.org/doi/abs/10.1176/appi.psychotherapy.2002.56.4.522

14. Oliver, E., Coates, A., Bennett, J. M., & Willis, M. L. (2024). „Narcissism and Intimate Partner Violence: A Systematic Review and Meta-Analysis.” Trauma, Violence, & Abuse, 25(3), 1871–1884. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11155208/

15. Pincus, A. L., & Lukowitsky, M. R. (2010). „Pathological Narcissism and Narcissistic Personality Disorder.” Annual Review of Clinical Psychology, 6, 421–446. https://www.annualreviews.org/content/journals/10.1146/annurev.clinpsy.121208.131215

16. Sauls, D., Zeigler-Hill, V., Vrabel, J. K., & Lehtman, M. J. (2019). „How Do Narcissists Get What They Want from Their Romantic Partners?” Personality and Individual Differences, 147, 33–42. https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S019188691930248X

17. Seidman, G., Shrout, P. E., & Zeigler-Hill, V. (2020). „Untangling the Associations That Narcissistic Admiration and Narcissistic Rivalry Have with Agency, Communion, and Romantic Commitment.” Journal of Research in Personality, 89, 104022. https://doi.org/10.1016/j.jrp.2020.104022

18. Seidman, G., Zeigler-Hill, V., & Iida, M. (2023). „Narcissistic Admiration and Narcissistic Rivalry: Associations with Accuracy and Bias in Perceptions of Romantic Partners.” Journal of Social and Personal Relationships, 40(8), 2706–2728. https://journals.sagepub.com/doi/abs/10.1177/02654075231161165

19. Wurst, S. N., Gerlach, T. M., Dufner, M., Rauthmann, J. F., Grosz, M. P., Küfner, A. C. P., Denissen, J. J. A., & Back, M. D. (2017). „Narcissism and Romantic Relationships: The Differential Impact of Narcissistic Admiration and Rivalry.” Journal of Personality and Social Psychology, 112(2), 280–306. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27560609/