Recenzija literature seminarskog rada: Poremećaji ličnosti u adolescenciji, odrasloj i starijoj dobi: razvojni nalazi i kliničke specifičnosti
Proces izrade seminarskog rada
1. Sažetak recenzije
Dosje iznosi uglavnom znanstveno održivu razvojnu tezu: poremećaji ličnosti nisu ni nepromjenjive kategorije ni kratkotrajne razvojne krize. Najjače su potkrijepljeni dijelovi o longitudinalnoj promjeni i stabilnosti, adolescentnom graničnom poremećaju ličnosti, preporukama NICE-a te novijem randomiziranom ispitivanju liječenja u starijoj dobi. Glavni problemi odnose se na pogrešno uparene URL-ove i bibliografske zapise, sekundarno pripisivanje nalaza primarnim studijama, nekoliko preširoko formuliranih zaključaka te tvrdnje u odjeljcima 6–9 koje nemaju izravnu bibliografsku oznaku. Meta-analiza d’Huarta i suradnika obuhvatila je 40 prospektivnih studija i 38.432 sudionika, ali je istodobno izvijestila o visokoj heterogenosti i samo umjerenoj stabilnosti poremećaja ličnosti. ([edoc.unibas.ch](https://edoc.unibas.ch/entities/publication/efa977d0-3507-46ca-a208-2ce5b6f16f02))
2. Status dijelova dokumenta
- U OPSEGU: odjeljci 1, 3, 4, 5, 6, 7 i 9; u njima se iznose empirijski nalazi, definicije, pripisani stavovi i didaktičke napomene. U opsegu su i pojedinačne bibliografske tvrdnje iz odjeljka 10.
- STRUKTURNA DODJELA: svih sedam stavki odjeljka 8. Budući da nijedna stavka strukture ne navodi oznaku izvora, svaka je provjerena kao BEZ DODJELE, a ne kao sadržajna tvrdnja.
- IZVAN OPSEGA: istraživačka pitanja iz odjeljka 2, oznake „Razina dokaza”, tragovi pretraživanja, procesne napomene i samoprovjere dosjea. Oznake razine dokaza nisu ocjenjivane kao znanstvene tvrdnje.
3. Popis atomiziranih tvrdnji
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I1, I2: Poremećaje ličnosti treba prikazivati kao razvojni fenomen u kojem se osobine, samoregulacija i interpersonalno funkcioniranje mogu mijenjati kroz vrijeme.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I1, I2: Najčvršći longitudinalni dokazi odnose se na granični poremećaj ličnosti, dok su dokazi za druge poremećaje i stariju dob slabiji.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I1, I2, I7, I8: Stabilnost pojedinačnih osobina nije isto što i stabilnost kategorijalne dijagnoze.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I1, I11: Povlačenje dijagnoze ne znači nužno potpuni funkcionalni oporavak.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I3: DSM-5-TR dopušta dijagnozu poremećaja ličnosti prije 18. godine kada je obrazac izražen, trajan, pervazivan i nije bolje objašnjen drugim stanjem ili razvojem.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I3: Antisocijalni poremećaj ličnosti ne dijagnosticira se prije 18. godine, a raniji obrazac procjenjuje se kroz poremećaj ponašanja.
- Faza C — PRIPISANI STAV — I3: Američka psihijatrijska udruga naglašava da se osobe mlađe od 18 godina u praksi obično ne dijagnosticiraju zbog razvojne plastičnosti ličnosti.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I4, I19: ICD-11 uklanja opću dobnu granicu za poremećaj ličnosti i koristi dimenzionalni pristup temeljen na funkcioniranju ličnosti, težini i dominantnim crtama.
- Faza C — DIDAKTIČKA NAPOMENA — I4, I19: ICD-11 ne treba koristiti kao automatsko opravdanje za patologiziranje svakog intenzivnog adolescentnog ponašanja.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I6: Granični poremećaj ličnosti u adolescentnim kliničkim uzorcima pokazuje prihvatljivu pouzdanost i konstrukt-validnost.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I2: Dijagnostička stabilnost u adolescenciji niža je od stabilnosti nekih dimenzionalnih osobina.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I2: Simptomi mnogih poremećaja ličnosti u adolescentnim uzorcima često se smanjuju, dok su individualne razlike djelomično očuvane.
- Faza C — EMPIRIJSKI NALAZ — I2: U pojedinim kliničkim studijama 47–76% mladih zadržalo je početnu dijagnozu tijekom praćenja.
- Faza C — PRIPISANI STAV — I3, I5, I14: Najsigurnija procjena u adolescenciji uključuje ponovljene procjene, više izvora podataka, razvojnu anamnezu i procjenu funkcioniranja u različitim okruženjima.
- Faza C — DIDAKTIČKA NAPOMENA — I3, I14: Samoozljeđivanje, impulzivnost i emocionalna reaktivnost nisu dovoljni za samostalno postavljanje dijagnoze jer su nespecifični.
- Faza C — PRIPISANI STAV — I5: NICE preporučuje da mladi s dijagnozom ili simptomima koji upućuju na granični poremećaj ličnosti budu procijenjeni i liječeni unutar službi za djecu i adolescente.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I1: Najnovija sinteza obuhvatila je 40 prospektivnih studija s ukupno 38.432 sudionika.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I1: Tijekom praćenja 56,7% sudionika zadržalo je dijagnozu bilo kojeg poremećaja ličnosti, a 45,2% dijagnozu graničnog poremećaja ličnosti.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I1: Prosječne razine većine kriterija smanjivale su se, uz iznimke antisocijalnih, opsesivno-kompulzivnih i shizoidnih kriterija, a heterogenost među studijama bila je velika.
- Faza D — DEFINICIJA — I2, I7, I8: Dijagnostička stabilnost, rang-stabilnost i prosječna promjena opisuju različite oblike stabilnosti.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I1, I2, I11: Poremećaji ličnosti mogu istodobno biti dovoljno stabilni za predviđanje budućih teškoća i dovoljno promjenjivi za kliničko poboljšanje.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I11: Longitudinalne studije graničnog poremećaja ličnosti često izvještavaju o približno 85–93% simptomatske remisije tijekom deset godina.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I11: Remisija simptoma ne podrazumijeva automatski dobar radni, socijalni ili interpersonalni ishod.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I10: U šestogodišnjem praćenju 216 osoba s graničnim poremećajem ličnosti simptomi su se poboljšavali neovisno o dobi, dok je u starijoj podskupini kasnije došlo do pogoršanja funkcioniranja.
- Faza D — EMPIRIJSKI NALAZ — I12: MOBY je uključio 139 mladih osoba u dobi od 15 do 25 godina, a sve su skupine tijekom 12 mjeseci poboljšale psihosocijalno funkcioniranje; specijalizirana psihoterapija nije bila superiorna u brzini promjene primarnog ishoda.
- Faza D — PRIPISANI STAV — I12: Nalaz MOBY-ja podupire dostupnu, nestigmatizirajuću i mladima prilagođenu skrb, kliničko vođenje slučaja i liječenje komorbiditeta.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I13: Procjene prevalencije poremećaja ličnosti u starijoj dobi kreću se od 10,6–14,5% u zajednici do 57,8% među korisnicima domova za starije.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I20: U američkom nacionalnom epidemiološkom istraživanju najmanje jedan poremećaj ličnosti imalo je 8,07% osoba u dobi od 65 i više godina, a najčešći je bio opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I13, I14: Procjenu u starijoj dobi otežava preklapanje s depresijom, anksioznošću, neurokognitivnim poremećajima, medicinskim stanjima i učincima lijekova.
- Faza E — DIDAKTIČKA NAPOMENA — I13, I14: Nagla promjena ponašanja u starijoj dobi ne smije se automatski pripisati poremećaju ličnosti; važni su diferencijalna dijagnostika i podaci obitelji, ranijih zapisa i funkcionalna anamneza.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I14, I15: Tradicionalni DSM-koncept pretpostavlja početak poremećaja ličnosti u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, što otežava uklapanje novih obrazaca u kasnoj dobi.
- Faza E — PRIPISANI STAV — I15: Delphi-studija stručnjaka poduprla je mogućnost kliničkog koncepta kasno nastalog poremećaja ličnosti.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I16: Multicentrično randomizirano ispitivanje u osoba starijih od 60 godina pokazalo je prednost grupne shematske terapije obogaćene psihomotoričkom terapijom u odnosu na uobičajenu skrb tijekom šest mjeseci.
- Faza E — EMPIRIJSKI NALAZ — I17: Studija izvedivosti na 19 osoba u dobi od 60 do 70 godina našla je srednje do velike pre-post učinke, ali bez kontrolne skupine.
- Faza E — PRIPISANI STAV — I13, I14: Liječenje u starijoj dobi treba prilagoditi kognitivnom statusu, tjelesnom opterećenju, senzornim teškoćama, motivaciji, podršci obitelji i ciljevima pacijenta.
- Faza E — PRIPISANI STAV — I13: Psihoterapija nije isključena zbog kronološke dobi, ali intenzitet, trajanje i način rada mogu zahtijevati prilagodbu.
- Faza E — PRIPISANI STAV — I3, I13, I14: Farmakoterapija se ne bi trebala koristiti kao liječenje poremećaja ličnosti u cjelini, nego ciljano za komorbidne poremećaje ili pojedinačne simptome.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — I18: Razvojni model uključuje temperament, nasljednu vulnerabilnost, regulaciju emocija, obiteljske odnose, traumu, vršnjačka iskustva i kasnije stresore.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — I18: Većina nalaza o tim putanjama proizlazi iz korelacijskih ili longitudinalno-asocijacijskih istraživanja.
- Faza F — DIDAKTIČKA NAPOMENA — I18: Trauma nije nužan ni dovoljan uzrok poremećaja ličnosti, a odnos može uključivati recipročni utjecaj, selekciju okruženja i komorbiditet.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — I18: Neurobiološki nalazi mogu poduprijeti hipoteze o emocionalnoj reaktivnosti, izvršnim funkcijama i socijalnoj kogniciji.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — I18: Dostupni nalazi ne upućuju na jedinstveni biološki mehanizam pojedinog poremećaja ličnosti.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Studije koriste različite klasifikacije, intervjue i pragove, pa su izravne usporedbe otežane.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Klinički uzorci prekomjerno uključuju osobe s graničnim poremećajem ličnosti, samoozljeđivanjem i komorbiditetima.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Starije osobe često su isključene iz ispitivanja, zbog čega je baza dokaza za gerontopsihijatriju mala.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Remisija dijagnoze često se mjeri bez dovoljno podataka o socijalnom i radnom funkcioniranju.
- Faza F — PRIPISANI STAV — nema oznake: Potrebna su istraživanja koja prate istu osobu od adolescencije do starije dobi uz dimenzionalne mjere i funkcionalne ishode.
- Faza F — PRIPISANI STAV — nema oznake: Treba razviti i validirati dobno osjetljive instrumente za procjenu poremećaja ličnosti u starijih osoba.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Nije dovoljno jasno razlikovati istinsku promjenu osobina od promjene ponašajnog izraza zbog umirovljenja, izolacije, bolesti, gubitaka ili smanjenja socijalnih zahtjeva.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Poremećaji ličnosti pokazuju razvojni kontinuitet, ali ne i nepromjenjivost.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Adolescencija može biti razdoblje u kojem se klinički važni obrasci već mogu prepoznati, ali procjena mora biti razvojno oprezna i longitudinalno provjeravana.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: U odrasloj dobi simptomi i kategorijalne dijagnoze često slabe, dok se određene osobine i funkcionalni problemi zadržavaju.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: U starijoj dobi poremećaji ličnosti ostaju klinički relevantni, ali ih treba procjenjivati zajedno s kognitivnim, tjelesnim i socijalnim promjenama.
- Faza F — EMPIRIJSKI NALAZ — nema oznake: Liječenje je moguće u svim životnim razdobljima, ali je za stariju dob potrebna čvršća istraživačka baza.
4. Statistika provjere
- Ukupan broj atomiziranih tvrdnji: 54.
- Po ocjeni: POTKRIJEPLJENO 25; DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO 26; NIJE MOGUĆE POTVRDITI 1; U SUPROTNOSTI S DOKAZIMA 2.
- Po vrsti: DEFINICIJA 1; EMPIRIJSKI NALAZ 37; PRIPISANI STAV 10; DIDAKTIČKA NAPOMENA 6.
- Broj nalaza i radnji: 29.
- Po radnji: ZAMIJENI REFERENCU 7; IZNOVA IZVEDI TVRDNJU 21; IZBACI TVRDNJU 1.
- Broj bibliografskih jedinica: 20.
- Po klasifikaciji izvora: POTVRĐENO 17; BIBLIOGRAFSKA NEPRAVILNOST 2; HIBRIDNI CITAT 1; IZVOR NIJE PRONAĐEN 0.
- Po razini provjere: PUNI TEKST 10; SAŽETAK 8; SAMO BIBLIOGRAFSKI ZAPIS 1; NIJE OTVORENO 1.
- STRUKTURNA DODJELA: 7.
5. Nalazi
Tvrdnja 1
Tvrdnja: „Poremećaje ličnosti ne treba prikazivati kao nepromjenjive ‘doživotne etikete’, ali ni kao prolazne razvojne krize. Suvremeni nalazi podupiru razvojni model...”
Što izvori stvarno navode: Meta-analiza i narativni pregled podupiru zaključak da su poremećaji ličnosti i njihovi kriteriji samo umjereno stabilni, da se većina simptoma smanjuje te da procjene ovise o konstruktu, metodi, uzorku i duljini praćenja. Ne daju jedinstvenu formulaciju o svim „obrascima samoregulacije” i svim životnim razdobljima.
Korak koji je pao: sadržajni, zbog šire formulacije od izravno provjerenog nalaza.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2023.1109336/full; puni tekst. Zapis se razrješava na: d’Huart, Delfine; Seker, Süheyla; Bürgin, David; Birkhölzer, Marc; Boonmann, Cyril; Schmid, Marc; Schmeck, Klaus; Bach, Bo, 2023, „Key insights from studies on the stability of personality disorders in different age groups”, Frontiers in Psychiatry, 14, 1109336, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I1 i I2, https://edoc.unibas.ch/entities/publication/efa977d0-3507-46ca-a208-2ce5b6f16f02, sažetak, i https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2023.1109336/full, puni tekst.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Izvor podupire promjenjivost i razvojni kontinuitet, ali ne nosi cijeli popis procesa naveden u rečenici.
Tvrdnja 2
Tvrdnja: „Najčvršći longitudinalni dokazi odnose se na granični poremećaj ličnosti, dok je za druge poremećaje i osobito za stariju dob baza dokaza znatno slabija.”
Što izvori stvarno navode: Meta-analiza uključuje mnogo studija graničnog poremećaja ličnosti i pokazuje heterogene procjene po poremećajima; pregled starije dobi naglašava malen broj primarnih studija o liječenju.
Korak koji je pao: sadržajni, jer izraz „najčvršći” nije izravno operacionaliziran u navedenom izvoru.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://edoc.unibas.ch/entities/publication/efa977d0-3507-46ca-a208-2ce5b6f16f02; sažetak. Zapis se razrješava na: d’Huart, Delfine; Seker, Süheyla; Bürgin, David; Birkhölzer, Marc; Boonmann, Cyril; Schmid, Marc; Schmeck, Klaus, 2023, „The stability of personality disorders and personality disorder criteria: A systematic review and meta-analysis”, Clinical Psychology Review, 102, 102284, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I1, I2 i I13.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Sigurnije je navesti da su dokazi osobito opsežni za granični poremećaj ličnosti i ograničeni u starijoj dobi, bez tvrdnje da su nužno „najčvršći”.
Tvrdnja 5
Tvrdnja: „DSM-5-TR načelno dopušta dijagnozu poremećaja ličnosti prije 18. godine kada je obrazac izražen, trajan, pervazivan...”
Što izvor stvarno navodi: Otvoreni MSD-ov pregled navodi da se prije 18. godine obrazac mora održavati najmanje godinu dana, uz isključenje drugih uzroka, a antisocijalni poremećaj ličnosti iznimka je. U dosjeu navedena APA poveznica vodi na blog o antisocijalnom poremećaju, a ne na otvoreni zapis DSM-5-TR.
Korak koji je pao: bibliografski.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.msdmanuals.com/professional/psychiatric-disorders/personality-disorders/overview-of-personality-disorders?ruleredirectid=746; puni tekst. Zapis se razrješava na: Mark Zimmerman, 2023, „Overview of Personality Disorders”, MSD Manual Professional Edition, drugo, mrežni stručni pregled.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupire otvoreni MSD-ov pregled, puni tekst.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Sadržaj je uglavnom potvrđen, ali navedena APA poveznica ne dokumentira DSM-5-TR kriterije u iznesenom opsegu.
Tvrdnja 6
Tvrdnja: „Iznimka je antisocijalni poremećaj ličnosti, koji se prema DSM-5-TR dijagnosticira tek od 18. godine; raniji obrazac procjenjuje se kroz poremećaj ponašanja.”
Što izvor stvarno navodi: MSD-ov pregled potvrđuje da se antisocijalni poremećaj ličnosti ne dijagnosticira prije 18. godine i da se prije toga procjenjuju drugi obrasci, uključujući poremećaj ponašanja. APA URL iz dosjea vodi na opći blog, ne na DSM-5-TR.
Korak koji je pao: bibliografski.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.msdmanuals.com/professional/psychiatric-disorders/personality-disorders/overview-of-personality-disorders?ruleredirectid=746; puni tekst. Zapis se razrješava na: Mark Zimmerman, 2023, „Overview of Personality Disorders”, MSD Manual Professional Edition, drugo, mrežni stručni pregled.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupire otvoreni MSD-ov pregled, puni tekst.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Tvrdnja je sadržajno potvrđena, ali citat u dosjeu ne vodi na zapis koji nosi navedeni kriterij.
Tvrdnja 7
Tvrdnja: „Američka psihijatrijska udruga istodobno naglašava da se osobe mlađe od 18 godina u praksi obično ne dijagnosticiraju zbog razvojne plastičnosti ličnosti.”
Što izvor stvarno navodi: Otvoreni APA blog govori o antisocijalnom poremećaju ličnosti i komorbiditetu, ali ne navodi opće pravilo da se osobe mlađe od 18 godina „obično ne dijagnosticiraju” zbog razvojne plastičnosti.
Korak koji je pao: sadržajni i bibliografski.
Ocjena: NIJE MOGUĆE POTVRDITI; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.psychiatry.org/news-room/apa-blogs/antisocial-personality-disorder-often-overlooked; puni tekst. Zapis se razrješava na: Donald Black, 2022, „Antisocial Personality Disorder: Often Overlooked and Untreated”, Psychiatric News, mrežni stručni tekst.
Korak 2b: proveden — nijedan otvoreni izvor u korpusu ne podupire tvrdnju u tom opsegu.
Preporučena radnja: IZBACI TVRDNJU.
Obrazloženje: Otvoreni APA izvor ne iznosi navedeni stav, a NICE i adolescentni radovi podupiru dostupnost procjene i liječenja prije 18. godine, ne opće pravilo o izbjegavanju dijagnoze.
Tvrdnja 8
Tvrdnja: „ICD-11 zauzima razvojno inkluzivniji pristup: uklonjena je opća dobna granica za poremećaj ličnosti.”
Što izvor stvarno navodi: Navedeni PubMed URL ne vodi na WHO publikaciju, nego na članak Schmecka i Birkhölzera iz 2021. o klasifikaciji poremećaja ličnosti u ICD-11. Taj članak podupire dimenzionalni model i funkcioniranje ličnosti, dok je WHO publikacija zaseban izvor.
Korak koji je pao: bibliografski.
Ocjena: U SUPROTNOSTI S DOKAZIMA; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32783587/; sažetak. Zapis se razrješava na: Klaus Schmeck i Marc Birkhölzer, 2021, „The classification of personality disorders in ICD-11”, Z Kinder Jugendpsychiatr Psychother, 49, 480–485, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — sadržaj u užem opsegu podupiru I4 i I19, ali navedeni identitet izvora je pogrešan.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Hibridni citat mora se zamijeniti WHO zapisom ili točnim člankom Schmecka i Birkhölzera; ne smije ostati PubMed oznaka koja se razrješava na drugi rad.
Tvrdnja 9
Tvrdnja: „ICD-11 se ne smije koristiti kao automatski argument za patološko označavanje svakog intenzivnog adolescentnog ponašanja.”
Što izvori stvarno navode: Otvoreni izvori podupiru razvojnu i dimenzionalnu procjenu, ali u provjerenim odjeljcima nije pronađena doslovna formulacija ovoga upozorenja.
Korak koji je pao: bibliografski i sadržajni.
Ocjena: U SUPROTNOSTI S DOKAZIMA; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32783587/; sažetak. Zapis se razrješava na: Klaus Schmeck i Marc Birkhölzer, 2021, „The classification of personality disorders in ICD-11”, Z Kinder Jugendpsychiatr Psychother, 49, 480–485, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — nijedan otvoreni izvor u korpusu ne podupire ovu didaktičku formulaciju u iznesenom obliku.
Lokacija stava: nije pronađena u otvorenom izvoru.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Upozorenje se može zadržati samo ako se veže uz izvor koji ga izrijekom formulira; trenutačni hibridni citat nije dovoljan.
Tvrdnja 13
Tvrdnja: „U pojedinim kliničkim studijama 47–76% mladih zadržalo je početnu dijagnozu tijekom praćenja.”
Što izvori stvarno navode: Pregled navodi heterogene procjene dijagnostičke stabilnosti u adolescenciji, ali brojčani raspon 47–76% nije potvrđen u otvorenom odjeljku koji je provjeren.
Korak koji je pao: sadržajni, zbog neprovjerene brojke.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2023.1109336/full; puni tekst. Zapis se razrješava na: d’Huart, Seker, Bürgin, Birkhölzer, Boonmann, Schmid, Schmeck i Bach, 2023, „Key insights from studies on the stability of personality disorders in different age groups”, Frontiers in Psychiatry, 14, 1109336, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupire I2, ali ne i navedeni raspon.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Brojčani raspon treba zamijeniti nebrojčanom formulacijom o heterogenim procjenama ili ponovno provjeriti na primarnim studijama.
Tvrdnja 14
Tvrdnja: „Najsigurniji dijagnostički postupak u adolescenciji uključuje ponovljene procjene, više izvora podataka, razvojnu anamnezu i procjenu funkcioniranja u različitim okruženjima.”
Što izvori stvarno navode: NICE preporučuje procjenu funkcioniranja, komorbiditeta i socijalnih problema, a MSD navodi potrebu za podacima drugih kliničara, obitelji i drugih osoba. Kombinacija svih navedenih elemenata nije izrijekom navedena u jednom izvoru.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.nice.org.uk/guidance/cg78/chapter/Recommendations; puni tekst. Zapis se razrješava na: NICE, 2009, Borderline personality disorder: Recognition and management, CG78, smjernica.
Korak 2b: proveden — uži opseg podupiru I3, I5 i I14.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Formulacija treba navesti sveobuhvatnu procjenu funkcioniranja, komorbiditeta i razvojne anamneze, bez predstavljanja neprovjerenog popisa kao jedinstvene preporuke.
Tvrdnja 15
Tvrdnja: „Dijagnoza ne bi trebala počivati samo na samoozljeđivanju, impulzivnosti ili emocionalnoj reaktivnosti, jer su ti pokazatelji nespecifični...”
Što izvori stvarno navode: Adolescentski rad pokazuje da su samoozljeđivanje i impulzivnost povezani s graničnim poremećajem ličnosti, ali imaju ograničenu specifičnost; izvori o starijoj dobi podupiru potrebu za diferencijalnom dijagnostikom.
Korak koji je pao: sadržajni, jer je didaktička formulacija šira od jednog izravnog nalaza.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3749894/; puni tekst. Zapis se razrješava na: Carla Sharp, Eric Vanwoerden, Robert L. Smyke, Daniel W. McKinnon i suradnici, 2013, „Reliability and Validity of Borderline Personality Disorder in Hospitalized Adolescents”, Journal of the Canadian Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 22, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I6 i I14.
Lokacija stava: I6, odjeljci „Abstract” i „Validity”; I14, odjeljak o diferencijalnoj dijagnostici.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Tvrdnju treba vezati uz ograničenu specifičnost pojedinih pokazatelja, a ne uz opću tvrdnju da su svi navedeni pokazatelji jednako nespecifični.
Tvrdnja 22
Tvrdnja: „Za granični poremećaj ličnosti longitudinalne studije odraslih često nalaze visoke stope simptomatske remisije tijekom deset godina, približno 85–93% u velikim praćenjima...”
Što izvori stvarno navode: Soloff i Chiappetta navode da su dvije velike longitudinalne studije izvijestile o 85–93% dijagnostičke remisije tijekom deset godina. To je sekundarno navođenje primarnih studija, a URL u dosjeu vodi na Soloffov rad, ne na Zanarini 2006. ili Shea 2009.
Korak koji je pao: sadržajni lanac atribucije i bibliografski.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9233907/; puni tekst. Zapis se razrješava na: Paul H. Soloff i Laurel Chiappetta, 2018, „Time, Age, and Predictors of Psychosocial Outcome in Borderline Personality Disorder”, Journal of Personality Disorders, 34, 145–160, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupire I11 u sekundarnom obliku, ali primarni radovi nisu bili otvoreni u provjeri ovog nalaza.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Precizna formulacija treba atribuirati brojke Soloffu i Chiappetti kao sekundarnom izvoru ili izravno provjeriti primarne studije.
Tvrdnja 24
Tvrdnja: „U šestogodišnjem praćenju 216 osoba s graničnim poremećajem ličnosti simptomi su se poboljšavali neovisno o dobi, ali je u starijoj podskupini kasnije došlo do pogoršanja funkcioniranja...”
Što izvor stvarno navodi: Shea i suradnici proučavali su 216 osoba tijekom šest godina i našli slična poboljšanja graničnih obilježja neovisno o dobi, uz kasniji pad funkcioniranja u starijoj skupini. Međutim, URL uz tvrdnju vodi na drugi rad, a bibliografski zapis Shea u dosjeu ima pogrešne volumen, broj i stranice.
Korak koji je pao: bibliografski.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18851719/; sažetak. Zapis se razrješava na: M. Tracie Shea, M. O. Edelen, A. Pinto, S. Yen, J. G. Gunderson, A. E. Skodol, J. Markowitz, C. A. Sanislow, C. M. Grilo, E. Ansell, M. T. Daversa, M. C. Zanarini, T. H. McGlashan i L. C. Morey, 2009, „Improvement in borderline personality disorder in relationship to age”, Acta Psychiatrica Scandinavica, 119, 143–148, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupire I10, sažetak.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Sadržaj je potvrđen u stvarnom radu, ali identitet izvora u dosjeu mora se popraviti.
Tvrdnja 28
Tvrdnja: „U američkom nacionalnom epidemiološkom istraživanju najmanje jedan poremećaj ličnosti imalo je 8,07% osoba u dobi od 65 i više godina...”
Što izvor stvarno navodi: Brojku 8,07% i najčešću dijagnozu opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti navodi primarni rad na poduzorku od 8.205 odraslih osoba u dobi od 65 i više godina. Pendersov pregled daje šire raspone prevalencije, ali nije izvor koji je izravno izmjerio 8,07%.
Korak koji je pao: lanac atribucije.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1064748113000602; sažetak. Zapis se razrješava na: Brent W. Chatterjee, Robert E. Black, Dan J. Blazer, Carlos Blanco i Bridget F. Grant, 2013, „Personality Disorders in Older Adults: Findings From the National Epidemiologic Survey on Alcohol and Related Conditions”, American Journal of Geriatric Psychiatry, 21, 757–768, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupire I20, sažetak.
Preporučena radnja: ZAMIJENI REFERENCU.
Obrazloženje: Brojka i najčešća dijagnoza moraju se pripisati primarnom NESARC radu, a ne samo pregledu Pendersa i suradnika.
Tvrdnja 30
Tvrdnja: „Nagla promjena ponašanja, gubitak socijalnih kočnica, sumnjičavost ili rigidnost ne smiju se automatski pripisati poremećaju ličnosti...”
Što izvori stvarno navode: Brudey izrijekom navodi diferencijalnu dijagnostiku koja uključuje neurokognitivni poremećaj, medicinsko stanje, uporabu tvari i druge mentalne poremećaje. Penders naglašava poteškoće procjene u starijoj dobi. Popis delirija i cerebrovaskularnih promjena nije u cijelosti potvrđen na otvorenom zapisu koji je korišten za tvrdnju.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8475927/; puni tekst. Zapis se razrješava na: Chevelle Brudey, 2021, „Personality Disorders in Older Age”, FOCUS, 19, 303–307, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — uži opseg podupiru I13 i I14.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba navesti potvrđene kategorije diferencijalne dijagnostike bez proširivanja popisa izvan otvorenog izvora.
Tvrdnja 31
Tvrdnja: „Posebna je dilema takozvani kasno nastali poremećaj ličnosti. DSM-koncept tradicionalno pretpostavlja početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi...”
Što izvori stvarno navode: Brudey i Rosowsky opisuju tradicionalnu pretpostavku ranog početka i raspravu o mogućem kasnom nastanku. Izraz „teško se uklapa u postojeću klasifikaciju” predstavlja interpretaciju, a ne izravno izmjeren nalaz.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30786949/; sažetak. Zapis se razrješava na: Erlene Rosowsky, Emily Lodish, James M. Ellison i Sebastiaan P. J. van Alphen, 2019, „A Delphi study of late-onset personality disorders”, International Psychogeriatrics, 31, 1007–1013, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I14 i I15.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba razlikovati DSM-ovu pretpostavku ranog početka od tvrdnje o formalnoj nekompatibilnosti s kasnim nastankom.
Tvrdnja 32
Tvrdnja: „Delphi-studija stručnjaka podržala je mogućnost kliničkog koncepta kasnog nastanka, ali samo uz dokaz pervazivnog oštećenja, patnje ili funkcionalnog pada, te isključenje drugog mentalnog poremećaja, tvari i medicinskog uzroka.”
Što izvor stvarno navodi: Panel od 21 stručnjaka postigao je konsenzus o mogućnosti de novo pojavnosti u starijoj dobi te o kriterijima odstupanja, oštećenja i isključenja drugih uzroka. Međutim, nije postignut konsenzus o tome da obrazac mora biti „nefleksibilan i pervazivan”.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1041610224023147; puni tekst. Zapis se razrješava na: Erlene Rosowsky, Emily Lodish, James M. Ellison i Sebastiaan P. J. van Alphen, 2019, „A Delphi study of late-onset personality disorders”, International Psychogeriatrics, 31, 1007–1013, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupire I15, odjeljci „Results” i „Discussion”.
Lokacija stava: I15, „Results” i „Conclusions”.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba izostaviti ili ublažiti riječ „pervazivnog”, jer je upravo taj kriterij ostao predmetom neslaganja stručnjaka.
Tvrdnja 34
Tvrdnja: „Ranija studija izvedivosti na 19 osoba u dobi od 60 do 70 godina našla je srednje do velike pre-post učinke, no bez kontrolne skupine takvi rezultati ne dokazuju specifičnu učinkovitost terapije.”
Što izvor stvarno navodi: Studija je bila opservacijska, uključila je 19 ambulantnih osoba u dobi od 60 do 70 godina i izvijestila o srednjim do velikim pre-post učincima. Autori izrijekom pozivaju na veće i kontrolirane studije.
Korak koji je pao: sadržajni, jer je zaključak o nedokazivanju specifične učinkovitosti metodološka interpretacija koja nije formulirana kao rezultat studije.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.tandfonline.com/doi/pdf/10.1080/07317115.2022.2099330; puni tekst. Zapis se razrješava na: Silvia D. M. van Dijk, Renske Bouman, Ewa H. Folmer, Sebastiaan P. J. van Alphen, Rob H. S. van den Brink i Richard C. Oude Voshaar, 2025, „A Feasibility Study of Group Schema Therapy with Psychomotor Therapy for Older Adults with a Cluster B or C Personality Disorder”, Clinical Gerontologist, 48, 772–778, članak u časopisu; online-first godina je 2022., a tiskana godina 2025.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupire I17, puni tekst.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba jasno razdvojiti opažene pre-post promjene od zaključka o specifičnoj učinkovitosti.
Tvrdnja 35
Tvrdnja: „U praksi liječenje treba prilagoditi kognitivnom statusu, tjelesnom opterećenju, senzornim teškoćama, motivaciji, podršci obitelji i ciljevima pacijenta.”
Što izvori stvarno navode: Pregledi starije dobi podupiru potrebu za prilagodbom procjene i liječenja dobi, komorbiditetima, funkcionalnom stanju i kognitivnim teškoćama. Cijeli navedeni popis nije izrijekom dokumentiran u jednom otvorenom izvoru.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7002365/; puni tekst. Zapis se razrješava na: Krystle A. P. Penders, Inge G. P. Peeters, Job F. M. Metsemakers i Sebastiaan P. J. van Alphen, 2020, „Personality Disorders in Older Adults: a Review of Epidemiology, Assessment, and Treatment”, Current Psychiatry Reports, 22, 14, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — uži opseg podupiru I13 i I14.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba iznijeti samo potvrđene elemente prilagodbe, prvenstveno kognitivno i tjelesno stanje te funkcionalne potrebe.
Tvrdnja 36
Tvrdnja: „Psihoterapija nije isključena zbog kronološke dobi, ali intenzitet, trajanje i način rada mogu zahtijevati prilagodbu.”
Što izvori stvarno navode: Penders navodi da je psihoterapija u starijoj dobi izvediva i potencijalno učinkovita, dok Veenstra-Spruit izravno ispituje prilagođenu grupnu terapiju u starijih osoba.
Korak koji je pao: sadržajni, jer prvi dio nije formuliran u izvoru kao opće načelo za sve psihoterapije.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2666756824000011; sažetak. Zapis se razrješava na: Martine S. Veenstra-Spruit, Renske Bouman, Silvia D. M. van Dijk, Antoinette D. I. van Asselt, Sebastiaan P. J. van Alphen, Dorothee H. Veenstra, Marije de Ruiter, Saskia E. Troost, Monique W. Lammers, Frank Vulker, Maureen M. J. Smeets-Janssen, Rob H. S. van den Brink i Richard C. Oude Voshaar, 2024, „Group schema therapy combined with psychomotor therapy for older adults with a personality disorder: an open-label, multicentre, randomised controlled trial”, The Lancet Healthy Longevity, 5, e245–e254, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I13 i I16.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Tvrdnju treba ograničiti na dostupne dokaze o izvedivosti i učinkovitosti određenih psihoterapijskih pristupa.
Tvrdnja 37
Tvrdnja: „Farmakoterapija se ne bi trebala koristiti kao liječenje ‘poremećaja ličnosti’ u cjelini, nego ciljano za komorbidne poremećaje ili pojedinačne simptome...”
Što izvori stvarno navode: MSD navodi da lijekovi uglavnom ciljaju pojedinačne simptome ili komorbidne poremećaje, a ne poremećaj ličnosti kao cjelinu. Penders i Brudey podupiru oprez u starijoj dobi, ali ne formuliraju identičnu zabranu za svaku kliničku situaciju.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.msdmanuals.com/professional/psychiatric-disorders/personality-disorders/overview-of-personality-disorders?ruleredirectid=746; puni tekst. Zapis se razrješava na: Mark Zimmerman, 2023, „Overview of Personality Disorders”, MSD Manual Professional Edition, drugo, mrežni stručni pregled.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I3, I13 i I14.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Formulacija treba govoriti o simptomatskom i komorbidnom ciljanju lijekova, bez apsolutne zabrane.
Tvrdnja 38
Tvrdnja: „Najprimjereniji teorijski okvir jest razvojno-psihopatološki: temperament, nasljedna vulnerabilnost, regulacija emocija, obiteljski odnosi, trauma, vršnjačka iskustva i kasniji životni stresori mogu se međusobno pojačavati.”
Što izvori stvarno navode: Winsper i suradnici pregledavaju neurobiološke i razvojne korelate graničnog poremećaja ličnosti u djece i adolescenata, uključujući nasljednost, gene-okoliš interakcije i razvojne putanje. Cijeli popis psihosocijalnih čimbenika nije potvrđen u tom jednom izvoru.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/; sažetak. Zapis se razrješava na: Catherine Winsper, Steven Marwaha, Suzet Tanya Lereya, Andrew Thompson, Julie Eyden i Swaran P. Singh, 2016, „A systematic review of the neurobiological underpinnings of borderline personality disorder in childhood and adolescence”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupire I18, sažetak.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Popis treba suziti na čimbenike koji su izrijekom obuhvaćeni pregledom.
Tvrdnja 39
Tvrdnja: „Većina takvih nalaza dolazi iz korelacijskih ili longitudinalno-asocijacijskih istraživanja.”
Što izvori stvarno navode: Winsperov pregled uključuje različite neurobiološke, genetske, neuropsihološke i longitudinalne studije, ali ne daje kvantificiranu tvrdnju da „većina” dolazi iz korelacijskih ili longitudinalno-asocijacijskih istraživanja.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/; sažetak. Zapis se razrješava na: Winsper, Marwaha, Lereya, Thompson, Eyden i Singh, 2016, „A systematic review...”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — nijedan otvoreni izvor ne potvrđuje kvantifikator „većina”; I18 podupire samo oprezniju formulaciju.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Zamijeniti s „nalazi su pretežno opservacijski ili asocijacijski” samo ako se ta formulacija izravno veže uz metodološki pregled.
Tvrdnja 40
Tvrdnja: „Trauma nije nužan ni dovoljan uzrok poremećaja ličnosti, a povezanost ranog nepovoljnog iskustva s kasnijim simptomima može uključivati recipročan utjecaj, selekciju okruženja i komorbiditet.”
Što izvori stvarno navode: I18 opisuje razvojne, neurobiološke i okolišne čimbenike te potrebu za prospektivnim istraživanjima, ali ne iznosi cijelu ovu kauzalnu ogradu u sažetku.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/; sažetak. Zapis se razrješava na: Winsper, Marwaha, Lereya, Thompson, Eyden i Singh, 2016, „A systematic review...”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u opreznijem opsegu podupire I18; puni kauzalni lanac nije otvoreno potvrđen.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Tvrdnju treba formulirati kao ogradu protiv uzročnog zaključivanja, bez pripisivanja svih navedenih mehanizama jednom pregledu.
Tvrdnja 41
Tvrdnja: „Neurobiološki nalazi mogu poduprijeti hipoteze o emocionalnoj reaktivnosti, izvršnim funkcijama i socijalnoj kogniciji, ali ne predstavljaju klinički dijagnostički test.”
Što izvori stvarno navode: I18 opisuje strukturne, neuropsihološke i druge neurobiološke korelate, ali u dostupnom sažetku ne iznosi zasebnu tvrdnju o kliničkoj nedostupnosti dijagnostičkog testa.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/; sažetak. Zapis se razrješava na: Winsper, Marwaha, Lereya, Thompson, Eyden i Singh, 2016, „A systematic review...”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — I18 podupire dio o neurobiološkim korelatima, ali ne i zasebnu tvrdnju o dijagnostičkom testu.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Zadržati samo tvrdnju da nalazi podupiru hipoteze; tvrdnju o kliničkom testu treba zasebno referencirati.
Tvrdnja 42
Tvrdnja: „Za sada je opravdano govoriti o biopsihosocijalnim putanjama rizika, a ne o jedinstvenom biološkom mehanizmu pojedinog poremećaja ličnosti.”
Što izvori stvarno navode: I18 navodi složene neurobiološke i razvojne korelate te potrebu za prospektivnim istraživanjima, ali ne potvrđuje izrijekom formulaciju „biopsihosocijalne putanje rizika”.
Korak koji je pao: sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: umjerena.
Trag provjere: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/; sažetak. Zapis se razrješava na: Winsper, Marwaha, Lereya, Thompson, Eyden i Singh, 2016, „A systematic review...”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — I18 podupire oprez prema jedinstvenom mehanizmu, ali ne cijelu formulaciju.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Formulaciju treba svesti na tvrdnju da dosadašnji nalazi ne potvrđuju jedinstveni biološki mehanizam.
Tvrdnja 49
Tvrdnja: „Nije dovoljno jasno razlikovati istinsku promjenu osobina od promjene ponašajnog izraza zbog umirovljenja, izolacije, bolesti, gubitaka ili smanjenja socijalnih zahtjeva.”
Što izvori stvarno navode: Pregledi stabilnosti upozoravaju na metodološku ovisnost procjena o konstruktu, instrumentu, uzorku i okolnostima; pregledi starije dobi opisuju utjecaj bolesti, gubitaka i promjena konteksta. Dosje nema izravnu bibliografsku oznaku uz ovu tvrdnju.
Korak koji je pao: bibliografski, zbog izostanka oznake uz sadržajni odlomak.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2023.1109336/full; puni tekst. Zapis se razrješava na: d’Huart i suradnici, 2023, „Key insights from studies...”, Frontiers in Psychiatry, 14, 1109336, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I2, I13 i I14.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Potrebno je dodati izravnu referencu i ograničiti tvrdnju na metodološku poteškoću razlikovanja promjene konstrukta od promjene ponašajnog izraza.
Tvrdnja 50
Tvrdnja: „Najbolje potvrđena formulacija jest da poremećaji ličnosti pokazuju razvojni kontinuitet, ali ne i nepromjenjivost.”
Što izvori stvarno navode: I1 i I2 podupiru umjerenu stabilnost, simptomatsko poboljšanje i važnost dimenzionalnog funkcioniranja.
Korak koji je pao: bibliografski, jer zaključni odlomak nema vlastitu oznaku izvora.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://edoc.unibas.ch/entities/publication/efa977d0-3507-46ca-a208-2ce5b6f16f02; sažetak. Zapis se razrješava na: d’Huart i suradnici, 2023, „The stability of personality disorders and personality disorder criteria...”, Clinical Psychology Review, 102, 102284, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupiru I1 i I2.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Zaključak je održiv, ali treba mu dodati izravnu referencu i zadržati ogradu o heterogenosti.
Tvrdnja 51
Tvrdnja: „Adolescencija može biti razdoblje u kojem se klinički važni obrasci već mogu pouzdano prepoznati, no dijagnoza mora biti razvojno oprezna i longitudinalno provjeravana.”
Što izvori stvarno navode: I6 i I2 podupiru pouzdanost i validnost adolescentnog graničnog poremećaja ličnosti te razvojnu heterogenost; tvrdnja o obveznoj longitudinalnoj provjeri nije izravna preporuka u svim otvorenim izvorima.
Korak koji je pao: bibliografski i sadržajni.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3749894/; puni tekst. Zapis se razrješava na: Sharp i suradnici, 2013, „Reliability and Validity of Borderline Personality Disorder in Hospitalized Adolescents”, Journal of the Canadian Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 22, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju u užem opsegu podupiru I2, I5 i I6.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Treba razlikovati dokazanu pouzdanost adolescentne procjene od opće preporuke za longitudinalnu potvrdu.
Tvrdnja 54
Tvrdnja: „Liječenje je moguće u svim životnim razdobljima, premda je za stariju dob još uvijek potrebna znatno čvršća istraživačka baza.”
Što izvori stvarno navode: MOBY pokazuje korist ranih intervencija u mladih, a Veenstra-Spruit randomizirano ispitivanje pokazuje kratkoročnu prednost grupne shematske terapije u starijoj dobi. Penders naglašava da je baza liječenja u starijoj dobi oskudna.
Korak koji je pao: bibliografski, jer zaključak nema vlastitu oznaku izvora.
Ocjena: DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO; sigurnost: visoka.
Trag provjere: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2666756824000011; sažetak. Zapis se razrješava na: Veenstra-Spruit i suradnici, 2024, „Group schema therapy combined with psychomotor therapy...”, The Lancet Healthy Longevity, 5, e245–e254, članak u časopisu.
Korak 2b: proveden — tvrdnju podupiru I12, I13 i I16.
Preporučena radnja: IZNOVA IZVEDI TVRDNJU.
Obrazloženje: Zaključak treba izrijekom navesti da je dokazna baza za stariju dob još uvijek manja i uža nego za mlađe odrasle, umjesto opće tvrdnje o mogućnosti liječenja u svim razdobljima.
6. Bibliografska provjera po izvoru
| Oznaka | Klasifikacija | Trag provjere | Razina | Razrješenje |
|---|---|---|---|---|
| I1 | POTVRĐENO | https://edoc.unibas.ch/entities/publication/efa977d0-3507-46ca-a208-2ce5b6f16f02 | sažetak | d’Huart i suradnici, 2023, „The stability of personality disorders and personality disorder criteria: A systematic review and meta-analysis”, Clinical Psychology Review, 102, 102284, članak u časopisu. |
| I2 | POTVRĐENO | https://www.frontiersin.org/journals/psychiatry/articles/10.3389/fpsyt.2023.1109336/full | puni tekst | d’Huart i suradnici, 2023, „Key insights from studies on the stability of personality disorders in different age groups”, Frontiers in Psychiatry, 14, 1109336, članak u časopisu. |
| I3 | BIBLIOGRAFSKA NEPRAVILNOST | https://www.psychiatry.org/news-room/apa-blogs/antisocial-personality-disorder-often-overlooked | nije otvoreno za navedenu knjigu | Navedena jedinica je DSM-5-TR, ali otvoreni URL razrješava se na APA blog, ne na knjigu. Vrsta zapisa u dosjeu nije provjerena. |
| I4 | HIBRIDNI CITAT | https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32783587/ | sažetak | URL se razrješava na Schmeck i Birkhölzer, 2021, „The classification of personality disorders in ICD-11”, Z Kinder Jugendpsychiatr Psychother, 49, 480–485, članak u časopisu, a ne na WHO 2024. |
| I5 | POTVRĐENO | https://www.nice.org.uk/guidance/cg78/chapter/Recommendations | puni tekst | NICE, 2009, Borderline personality disorder: Recognition and management, CG78, smjernica. |
| I6 | POTVRĐENO | https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3749894/ | puni tekst | Sharp i suradnici, 2013, „Reliability and Validity of Borderline Personality Disorder in Hospitalized Adolescents”, Journal of the Canadian Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 22, članak u časopisu. |
| I7 | POTVRĐENO | https://journals.sagepub.com/doi/10.1111/j.1467-8721.2009.01600.x | sažetak | Lee Anna Clark, 2009, „Stability and Change in Personality Disorder”, Current Directions in Psychological Science, članak u časopisu. |
| I8 | POTVRĐENO | https://www.annualreviews.org/content/journals/10.1146/annurev-clinpsy-050212-185637 | sažetak | Leslie C. Morey i Christopher J. Hopwood, 2013, „Stability and Change in Personality Disorders”, Annual Review of Clinical Psychology, 9, 499–528, članak u časopisu. |
| I9 | POTVRĐENO | https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28923391/ | sažetak | Christopher J. Hopwood i Wiebke Bleidorn, 2018, „Stability and change in personality and personality disorders”, Current Opinion in Psychology, 21, 6–10, članak u časopisu. |
| I10 | BIBLIOGRAFSKA NEPRAVILNOST | https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18851719/ | sažetak | Shea i suradnici, 2009, „Improvement in borderline personality disorder in relationship to age”, Acta Psychiatrica Scandinavica, 119, 143–148. U dosjeu su pogrešno navedeni broj 4 i stranice 307–319. |
| I11 | POTVRĐENO | https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9233907/ | puni tekst | Paul H. Soloff i Laurel Chiappetta, 2018, „Time, Age, and Predictors of Psychosocial Outcome in Borderline Personality Disorder”, Journal of Personality Disorders, 34, 145–160, članak u časopisu. |
| I12 | POTVRĐENO | https://jamanetwork.com/journals/jamapsychiatry/fullarticle/2787195 | puni tekst | Andrew M. Chanen i suradnici, 2022, „Effect of 3 Forms of Early Intervention for Young People With Borderline Personality Disorder: The MOBY Randomized Clinical Trial”, JAMA Psychiatry, 79, 109–119, članak u časopisu. |
| I13 | POTVRĐENO | https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7002365/ | puni tekst | Penders, Peeters, Metsemakers i van Alphen, 2020, „Personality Disorders in Older Adults: a Review of Epidemiology, Assessment, and Treatment”, Current Psychiatry Reports, 22, 14, članak u časopisu. |
| I14 | POTVRĐENO | https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8475927/ | puni tekst | Chevelle Brudey, 2021, „Personality Disorders in Older Age”, FOCUS, 19, 303–307, članak u časopisu. |
| I15 | POTVRĐENO | https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1041610224023147 | puni tekst | Rosowsky, Lodish, Ellison i van Alphen, 2019, „A Delphi study of late-onset personality disorders”, International Psychogeriatrics, 31, 1007–1013, članak u časopisu. |
| I16 | POTVRĐENO | https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2666756824000011 | sažetak | Veenstra-Spruit i suradnici, 2024, „Group schema therapy combined with psychomotor therapy for older adults with a personality disorder”, The Lancet Healthy Longevity, 5, e245–e254, članak u časopisu. |
| I17 | POTVRĐENO | https://www.tandfonline.com/doi/pdf/10.1080/07317115.2022.2099330 | puni tekst | van Dijk, Bouman, Folmer, van Alphen, van den Brink i Oude Voshaar, online-first 2022., tiskano 2025., „A Feasibility Study...”, Clinical Gerontologist, 48, 772–778, članak u časopisu. |
| I18 | POTVRĐENO | https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/27518904/ | sažetak | Winsper, Marwaha, Lereya, Thompson, Eyden i Singh, 2016, „A systematic review of the neurobiological underpinnings of borderline personality disorder in childhood and adolescence”, Reviews in Neurosciences, 27, 827–847, članak u časopisu. |
| I19 | POTVRĐENO | https://bmcpsychiatry.biomedcentral.com/counter/pdf/10.1186/s12888-018-1908-3.pdf | puni tekst | Bo Bach i Michael B. First, 2018, „Application of the ICD-11 classification of personality disorders”, BMC Psychiatry, 18, 351, članak u časopisu. |
| I20 | POTVRĐENO | https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1064748113000602 | sažetak | „Personality Disorders in Older Adults: Findings From the National Epidemiologic Survey on Alcohol and Related Conditions”, 2013, American Journal of Geriatric Psychiatry, 21, 757–768, članak u časopisu. |
7. Provjera izostavljenog
- I2: Pregled naglašava visoku heterogenost, metodološku ovisnost procjena i činjenicu da su nalazi o stabilnosti u nekim visokorizičnim uzorcima drukčiji od općeg trenda smanjenja simptoma.
- I5: NICE ne preporučuje samo upućivanje u CAMHS, nego traži procjenu funkcioniranja, komorbiditeta, socijalnih problema i potreba za psihološkim i socijalnim intervencijama.
- I6: Adolescentni nalaz proizlazi iz kliničkog uzorka hospitaliziranih mladih s visokom razinom psihopatologije i samoozljeđivanja, pa se ne može izravno generalizirati na opću populaciju.
- I11: Soloff i Chiappetta navode da dijagnostička remisija nije ni nužna ni dovoljna za dobre interpersonalne odnose, zaposlenost ili ukupni funkcionalni oporavak.
- I12: MOBY nije bio dizajniran kao non-inferiority ispitivanje, a posttretmansko razdoblje bilo je nekontrolirano; zato se ne može zaključiti da su intervencije jednako učinkovite niti da je specijalizirana terapija općenito nepotrebna.
- I13: Pregled starije dobi navodi da je od 12 novijih primarnih studija samo jedna bila usmjerena na liječenje, pa su zaključci o terapiji znatno slabiji od zaključaka o epidemiologiji i procjeni.
- I14: Brudey naglašava da diferencijalna dijagnostika uključuje i poremećaj osobnosti zbog medicinskog stanja, neurokognitivni poremećaj, autizam, uporabu tvari i druge mentalne poremećaje.
- I15: Delphi-panel nije postigao konsenzus o nefleksibilnosti i pervazivnosti kasno nastalog poremećaja ličnosti, što relativizira izravnu primjenu tradicionalnih DSM kriterija.
- I16: Prednost grupne terapije bila je statistički vidljiva nakon šest mjeseci, ali se razlika u odnosu na uobičajenu skrb smanjila i nije bila statistički značajna nakon godinu dana.
- I17: Studija izvedivosti sama navodi potrebu za većim uzorcima i kontroliranim istraživanjima.
8. Tvrdnje bez zapisa u bibliografiji
U sadržajnim dijelovima citirani su ili spomenuti izvori koji nemaju zasebnu bibliografsku jedinicu u odjeljku 10: Clark, 2009; Morey i Hopwood, 2013; Hopwood i suradnici, 2013; Hopwood i Bleidorn, 2017/2018; Bach i First, 2018; Zanarini i suradnici, 2006; Soloff i Chiappetta, 2018; Winsper i suradnici, 2016; Sharp i suradnici, 2013; primarni NESARC rad iz 2013. te izvori na koje se odnosi tvrdnja o 47–76% adolescentne stabilnosti. Njihovo postojanje i sadržaj provjereni su gdje je bilo moguće, ali zapis nedostaje u popisu literature.
9. Nedostajuća ili zastarjela literatura
- Za procjenu tvrdnje o 8,07% u osoba starijih od 65 godina treba izravno navesti primarni NESARC rad iz 2013., a ne samo pregled Pendersa i suradnika.
- Za tvrdnju o 85–93% remisije treba otvoriti i navesti primarne longitudinalne studije, a ne oslanjati se samo na sekundarno citiranje u radu Soloffa i Chiappette.
- Za adolescentnu stabilnost treba navesti primarne longitudinalne studije koje daju raspon 47–76%; trenutačni otvoreni izvori potvrđuju heterogenost, ali ne i taj točan raspon.
- Za stariju dob baza liječenja više nije potpuno bez randomiziranih dokaza jer je Veenstra-Spruit i suradnici objavio multicentrično randomizirano ispitivanje 2024., ali baza je i dalje uža nego u mlađim odraslim skupinama.
10. Matrica tvrdnji
| Br. | Tvrdnja | Faza | Vrsta | Ocjena | Sigurnost | Radnja | URL |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Razvojni kontinuitet uz promjenjivost. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Frontiers I2 |
| 2 | Najčvršći dokazi za granični poremećaj; slabiji za ostale i stariju dob. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Clinical Psychology Review I1 |
| 3 | Stabilnost osobina razlikuje se od stabilnosti dijagnoze. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 4 | Remisija dijagnoze ne znači potpuni oporavak. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC9233907 | |
| 5 | DSM dopušta dijagnozu prije 18. godine uz uvjete. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | ZAMIJENI REFERENCU | MSD Manual |
| 6 | Antisocijalni poremećaj ličnosti iznimka je prije 18. godine. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | ZAMIJENI REFERENCU | MSD Manual |
| 7 | APA obično ne dijagnosticira osobe mlađe od 18 godina. | C | PRIPISANI STAV | NIJE MOGUĆE POTVRDITI | visoka | IZBACI TVRDNJU | APA blog |
| 8 | ICD-11 nema opću dobnu granicu i dimenzionalan je. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | U SUPROTNOSTI S DOKAZIMA | visoka | ZAMIJENI REFERENCU | PubMed 32783587 |
| 9 | ICD-11 se ne smije koristiti za automatsko patologiziranje adolescenata. | C | DIDAKTIČKA NAPOMENA | U SUPROTNOSTI S DOKAZIMA | umjerena | ZAMIJENI REFERENCU | PubMed 32783587 |
| 10 | Adolescentni granični poremećaj ima prihvatljivu pouzdanost i validnost. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC3749894 | |
| 11 | Adolescentna dijagnostička stabilnost niža je od stabilnosti osobina. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 12 | Simptomi se često smanjuju, a individualne razlike ostaju djelomično očuvane. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 13 | 47–76% mladih zadržava dijagnozu. | C | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Frontiers I2 |
| 14 | Procjena treba biti ponovljena, višestruka i razvojno utemeljena. | C | PRIPISANI STAV | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | NICE CG78 |
| 15 | Samoozljeđivanje i impulzivnost nisu dovoljni za dijagnozu. | C | DIDAKTIČKA NAPOMENA | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PMC3749894 |
| 16 | Mladi trebaju pristup CAMHS-u. | C | PRIPISANI STAV | POTKRIJEPLJENO | visoka | NICE CG78 | |
| 17 | Meta-analiza: 40 studija i 38.432 sudionika. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | umjerena | Clinical Psychology Review I1 | |
| 18 | 56,7% bilo kojeg poremećaja i 45,2% graničnog poremećaja. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | umjerena | Clinical Psychology Review I1 | |
| 19 | Većina kriterija opada, uz tri iznimke i veliku heterogenost. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | umjerena | Clinical Psychology Review I1 | |
| 20 | Različite vrste stabilnosti imaju različita značenja. | D | DEFINICIJA | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 21 | Stabilnost i promjena mogu koegzistirati. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 22 | Remisija graničnog poremećaja 85–93% u deset godina. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PMC9233907 |
| 23 | Remisija ne znači funkcionalni oporavak. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC9233907 | |
| 24 | Shea: 216 osoba, šest godina, kasniji pad funkcioniranja u starijoj skupini. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | ZAMIJENI REFERENCU | PubMed 18851719 |
| 25 | MOBY: 139 mladih i poboljšanje bez superiornosti specijalizirane psihoterapije. | D | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | JAMA | |
| 26 | MOBY podupire dostupnu i nestigmatizirajuću skrb. | D | PRIPISANI STAV | POTKRIJEPLJENO | visoka | JAMA | |
| 27 | Prevalencija u starijoj dobi: 10,6–14,5% do 57,8%. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC7002365 | |
| 28 | 8,07% osoba 65+ i najčešći OCPD. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | ZAMIJENI REFERENCU | ScienceDirect S1064748113000602 |
| 29 | Procjenu otežavaju komorbiditeti, bolesti i lijekovi. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC7002365 | |
| 30 | Nagla promjena ponašanja zahtijeva diferencijalnu dijagnostiku. | E | DIDAKTIČKA NAPOMENA | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PMC8475927 |
| 31 | Kasni nastanak teško se uklapa u tradicionalni model. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 30786949 |
| 32 | Delphi podupire mogućnost kasno nastalog poremećaja. | E | PRIPISANI STAV | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | ScienceDirect S1041610224023147 |
| 33 | Randomizirano ispitivanje u starijih pokazuje kratkoročnu prednost GST+PMT. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | ScienceDirect S2666756824000011 | |
| 34 | Studija izvedivosti na 19 osoba ima pre-post učinke bez kontrole. | E | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Taylor & Francis PDF |
| 35 | Liječenje treba prilagoditi starijoj dobi i funkcionalnom stanju. | E | PRIPISANI STAV | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PMC7002365 |
| 36 | Psihoterapija nije isključena zbog dobi. | E | PRIPISANI STAV | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | ScienceDirect S2666756824000011 |
| 37 | Farmakoterapija treba ciljati simptome i komorbiditete. | E | PRIPISANI STAV | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | MSD Manual |
| 38 | Razvojni model uključuje biološke i psihosocijalne čimbenike. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 27518904 |
| 39 | Većina nalaza je korelacijska ili asocijacijska. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 27518904 |
| 40 | Trauma nije nužan ni dovoljan uzrok. | F | DIDAKTIČKA NAPOMENA | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 27518904 |
| 41 | Neurobiološki nalazi podupiru hipoteze, ne dijagnostički test. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 27518904 |
| 42 | Nema potvrđenog jedinstvenog biološkog mehanizma. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | umjerena | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PubMed 27518904 |
| 43 | Metode i pragovi studija razlikuju se. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 44 | Klinički uzorci prekomjerno uključuju BPD i komorbiditete. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 45 | Starije osobe često su isključene iz ispitivanja. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC7002365 | |
| 46 | Remisija se često mjeri bez funkcionalnih ishoda. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC9233907 | |
| 47 | Potrebne su životno-kohortne longitudinalne studije. | F | PRIPISANI STAV | POTKRIJEPLJENO | visoka | Frontiers I2 | |
| 48 | Potrebni su dobno osjetljivi instrumenti. | F | PRIPISANI STAV | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC7002365 | |
| 49 | Treba razlikovati promjenu osobina od promjene ponašajnog izraza. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Frontiers I2 |
| 50 | Kontinuitet postoji bez nepromjenjivosti. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | Clinical Psychology Review I1 |
| 51 | Adolescentni obrasci mogu biti prepoznatljivi uz oprez. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | PMC3749894 |
| 52 | U odrasloj dobi simptomi slabe, a dio teškoća ostaje. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC9233907 | |
| 53 | U starijoj dobi poremećaji ostaju relevantni uz potrebu za kontekstualnom procjenom. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | POTKRIJEPLJENO | visoka | PMC7002365 | |
| 54 | Liječenje je moguće, ali je baza za stariju dob slabija. | F | EMPIRIJSKI NALAZ | DJELOMIČNO POTKRIJEPLJENO | visoka | IZNOVA IZVEDI TVRDNJU | ScienceDirect S2666756824000011 |
11. Pokrivenost poglavlja
| Poglavlje | Izvori nakon radnji | Oznaka |
|---|---|---|
| Uvod: poremećaj ličnosti kao razvojni i životni fenomen | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| Adolescencija: rani znakovi, normativni razvoj i dijagnostičke dvojbe | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| DSM-5-TR i ICD-11: dobne granice, kategorijalni i dimenzionalni modeli | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| Odrasla dob: stabilnost dijagnoze, promjena simptoma i funkcionalni oporavak | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| Starija dob: prezentacija, diferencijalna dijagnostika i komorbiditeti | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| Liječenje kroz životni ciklus | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
| Ograničenja dokaza i zaključak | nema dodijeljenih oznaka u strukturi | BEZ DODJELE |
Nema poglavlja s oznakom NENAPISIVO. Međutim, struktura ne dodjeljuje nijedan izvor nijednom poglavlju, pa se pokrivenost ne može procijeniti na razini predložene strukture.